U Sarajevu održan okrugli sto o tumačenju islama i ulozi organizacija islamskog određenja u BiH

Sarajevo, 28. mart 2014. (MINA) - U Sarajevu je jučer, u organizaciji Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka, a pod pokroviteljstvom Reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića, održan okrugli sto „Tumačenje islama u BiH i uloga organizacija islamskog određenja“.

Nakon pozdravnih riječi direktorice Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka dr. Dževade Šuško, skupu se na početku, u svojstvu izaslanika Reisu-l-uleme, obratio muftija sarajevski Husejin ef. Smajić. On je potencirao važnost očuvanja tradicije bošnjačke uleme koja je širila i prenosila islam i podučavala ljude putem hutbi, javnih istup i drugih prigodnih načina. Muftija je kazao da danas u BiH ima velik broj nevladinih organizacija kako iz Evrope tako i iz islamskog svijeta, neke od njih ostvaruju kontakt s Islamskom zajednicom, dok neke to ne rade. Ističući važnost nevladinih organizacija, muftija je podržao razvoj međusobne saradnje na područjima koja će biti za dobrobit muslimana i društva općenito.

U uvodnom obraćanje dr. Nusret Isanović je predstavio okvir rada okruglog stola, naglasiviši da islamska ulema na neka važna pitanja ne daje prave i pravovremene odgovore, ali i da je primjetno odustvo konstruktivnih razgovora o važnim pitanjima koja se tiču razumijevanja islama u savremenom kontekstu i budućnosti muslimana na ovim prostorima. Dr. Isanović, ocjenjujući izuzetno bitnim vođenje rasprava u Islamskoj zajednici o pitanjima koja su od interesa muslimana, pohvalio je organizaciju okruglog stola sa ovakvom temom te izrazio uvjerenje da nam se ćesto pokušava nametnuti nešto što nije bitno i što nas navodi da gubimo svoj identitet. Mi se moramo boriti protiv takvih stvari, moramo se međusobno uvažavati i zajednički raspravljati o bitnim stvarima kao što je i tema ovog okruglog stola.

Mr. Ekrem Tucaković je govorio o Platformi suradnje sa organizacijama islamskog određenja koje djeluju u BiH. Podsjetio je da je IZ tokom 2006. i 2007. godine pokrenula i vodila intenzivne razgovore sa većim brojem nevladinih organizacija oko zajedničke saradnje koji su rezultirali visokim stepenom saglasnosti oko temeljnih pitanja ali taj proces nije realiziran do kraja. On je naglasio da je Rijaset IZ 30. 12. 2013. g. usvojio Platformu o saradnji s organizacijima islamskog određenja u kojoj su ustanovljeni osnovni principi saradnje, ali i potcrtana trajna opredjeljenost IZ za dijalog i razgovor sa nevladinhim organizacijama.

Hafiz dr. Safvet Halilović govorio je o načelima rezolucija i povelja o tumačenju islama, s posebnim akcentom na dokumente Svjetske unije islamskih učenjaka u kojoj su zastupljeni sunijski i šijski alimi, ističući temeljno određenje da je islam vjera komplementarnosti i zato je nužno držanje srednjeg puta.

Dr. Samir Beglerović je prezentirao izlaganje o globalnom neoislamokapitalizmu, kao novom trendu u nekim muslimanskim zemljama gdje borba za tržište i gomilanje kapitala često potiskiva norme islamskih vrijednosti u ekonomiji i poslovanju.

Hafiz dr. Munir Mujić je predstavio osnovene diskurse organizacija islamskog određenja. Naglasio je da je i djelovanje portala koji se određuju kao islamski portali vrlo važno i da imaju sve veći i dalekosežniji utjecaj.

Mr. Medina Mulalić-Mehmedović je govorila o radu i djelovanju islamom motiviranih nevladinih organizacija na temelju njenog istraživanja na podrućju Kantona Sarajevo. Govorila je i o razlici domaćih i stranih vjerom motiviranih nevladinih organizacija. Ljudi danas svoju duhovnost traže kroz razne nevladine organizacije. Ove organizacije se bave humanitarnim, edukativnim radom, izdavanjem časopisa, otvaraju savjetovališta za roditelje i djecu, pružaju pomoć socijalno ugroženim itd. Neke od njih slabo sarađuju sa IZ-om, a IZ-a nije dovoljno aktivna na tom polju niti je pokazala veliki interes za organiziranu saradnju, kazala je Mulalić Mehmedović.

Prof. dr. Muharem Štulanović je govorio o utjecaju šiijskih organizacija u Bosni i Hercegovini, dok je dr. Sedad Dizdarević naglasio važnost sunijsko-šiijskog dijaloga ističući mogući okvir takvih razgovora.

Abdusamed Nasuf Bušatlić je naglasio da neke nevladine organizacije i udruženja dovoljno ne razumijevaju važnost pozicije Islamske zajednice, zalažući se za otvoren dijalog i razgovor, posebno s onim organizacijama koje prihvataju ulogu Islamske zajednice.

Muhamed Jusić je istakao da muslimani u BiH trebaju naći model da ostanu dio ummeta i ostvaruju saradnju sa muslimanskim organizacijama, ali na temelju ravnopravnih odnosa, a ne podaništva, pri tome vodeći računa o interesima muslimana u Bosni i Hercegovini.

Emir Kovačević je govorio o radu nevladinih organizacija s pravnog gledišta, prvenstveno u kontekstu presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strazbura.

Dr. Osman Kozlić je naglasio da se trebaju onemogućavati djelatnosti nevladinih organizacija koje svojim radom narušavanja integritet IZ-e, ali ne na način onemogućavanja slobode govora i mišljenja. 

Dr. Almir Pramenković izložio je rad na temu djelovanja IZ-e u Srbiji, odnosno Sandžaku kao paradigmi perenijalne tradicije islama na našim prostorima.

U diskusijama u kojima su učestvovali kako izlagači tako i pozvani prisutni gosti i učesnici iznešeni su mnogi vrijedni stavovi i promišljanja koja mogu pomoći Islamskoj zajednici u daljem usmjeravanju temeljnih tokova tumačenja islama u kontekstu saradnje i doprinosa nevladinog sektora. Svi su se složili da je ovaj okrugli sto pokazao svoju punu opravdanost i da je nužno nastaviti organizirati ovakve debate i rasprave unutar Islamske zajednice.

 Izvor: Rijaset.ba 

Izvještaj sa tribine o Siriji

"Revolucija u Siriji - tri godine stradanja jednog naroda“ naziv je tribine koja je večeras održana u organizaciji Centra za napredne studije u Sarajevu i Udruženja bosansko-sirijske solidarnosti (UBSS), u amfiteatru Gazi Husrev-begove medrese.

Uvodničari tribine bili su dr. Ahmet Alibašić, profesor Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, fra Ivo Marković, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i Muhamed Jusić analitičar.

Kako je Alibašić kazao, večerašnja tribina je fokusirana na humanitarni aspekt krize u Siriji, jer je iz bosanske perspektive to možda najrealnije.

Govoreći o samom konfliktu u Siriji, Alibašić je kazao da, ostavljajući Božiju intervenciju po strani, ovakvo stanje moglo bi potrajati pet do deset godina.

"Sa ovoga skupa želimo apelirati na našu javnost kada se ukaže prilika da podrže humanitarnu pomo i napore da se olakša stradanje i patnja sirijskog naroda", poručeno je.

Procjene govore da u ovom trenutku devet miliona Sirijaca treba podršku, da je više od četiri miliona raseljenih unutar Sirije, više od dva miliona je van zemlje, a ima i onih koji su u svojim domovima i trebaju podršku.

"Prateći situaciju u Siriji, mi Bosanci trebamo zahvaliti Bogu što imamo blagodat, mir i trebamo ga ljubomorno čuvati. Ljubomorno treba čuvati postignuti nivo mira i prosperiteta. Političari i vođe trebaju biti svjesni da ni jedna politička pozicija nije vrijedna sukoba i nereda, ali da i građani budu svjesni da bez obzira što mnogima nije dobro, može biti i mnogo gore", poruka je Alibašića.

Fra Ivo Marković je često boravio na seminarima u Jordanu sa sirijcima, u organizaciji međunarodnih mirotvoraca, te im je u razgovoru naveo situaciju u Bosni i Hercegovini, „kako smo mi zaustavili rat, kako smo se mi osjećali, jer se oni sada osjećaju zaboravljenima“.

Prisjećajući se rata, fra Marković kaže da su Engleska, Francuska i Rusija bili na strani Srba, Njemačka, nešto malo Evrope na strani Bošnjaka i Hrvata, a mi smo u biti bili ovdje prepušteni sami sebi, ali smo uspjeli angažirali ljude vani“.

"Kada su vidjeli taj naš model, ispunili su se nadom, pa smo radili planiranje, kako doći do cilja, kako ga ostvariti, a moje im je iskustvo bilo obogaćujuće. Posjetio sam bolnicu i izbjeglički kamp na granici sa Jordanom, koji je u pustinji. Imaju osnovne životne namirnice, hrane, vode, također su i bolesnici i djeca dobro zaštićeni, za razliku od naše djece u ratu, al opet mislim da bi Bosna mogla puno pomoći jer imamo dosta iskusnih ljudi, preporučio sam i našim vlastima, pa bismo se trebali malo više dolje uključiti", kaže fra Marković.

Naglašava da pokreće susrete i razgovore da se pomogne sirijskom narodu, te da je u kontaktu samo sa sirijskom opozicijom.

"Bio sam gost sirijske opozicije, oni su htjeli demokratiju i malo više slobode. Krenuli su energijom 'arapskog proljeća'. Za mene je Assad zločinac, jer je na mirne demonstracije uzvratio brutalnošću", ističe Marković.

Fra Marković je pomogao i sirijske medije da se organiziraju, da drže svijet budim što se tiče Sirije.

Analitičar Jusić je naglasio da bez obzira na trenutno stanje u Siriji, "moramo se vratiti na početak, a to su legitimni zahtjevi naroda koji je tražio reforme, a ne režima, a vlada Bashara Al Assada uzvratila je na brutalan način“.

Pojašnjava da to što nije bilo centralne sirijske komande ili što nije bilo organiziranijeg nastupa opozicije, ne znači da je sirijski narod odustao od reformi. Pojavile su se paravojne formacije koje niko ne može da kontroliše, iako je bilo nastojanja da se stvori krovna organizacija, ali neke vođe nisu bile spremne, da to urade, ipak ne umanjuje otpor sirijskog naroda i odgovor na brutalnost koju su doživjeli.

Ima nekoliko opozicionih organizacija, kurdskih, kršćanskih, muslimanskih između kojih nema sukoba i koji su legitimni predstavnici sirijskog naroda, za razliku od IDIŠ organizacije iz Iraka, koja je bila ogranak Al-Qaide te su počeli su djelovati u Siriji što je Assadu odgovaralo da završi posao na najbrutalniji način.

"Iako postoje drugi veći problemi, međunarodna zajednica mora djelovati politički i humanitarno. Više je nemoguće ignorisati humanitarnu katastrofu koja se dolje dešava. Nespremnost međunarodne zajednice da se bavi problemima gurnula je u sjenu humanitarnu katastrofu, ali ako ne možemo riješiti politički problem, mi možemo riješiti humanitarni", istakao je Jusić.

Od 18. marta 2011.godine, kada je pao prvi građanin Sirije, režim Bashara Al Assada ubio je više od 146.000 sirijskih civila, od toga 13.000 žena i 14.000 djece, Broj zatvorenih civila je više od 215.000, među njima je 9.000 djece ispod 18 godina, 5.000 žena i 835 medijskih aktivista.

Više od 6.500.000 civila je napustilo svoje domove i raseljeni su širom Sirije, dok je 3.500.0000 civila izbjeglo izvan zemlje, od toga je jedan milion djece.

Vojna akcija koju snage režima sprovode u sirijskim gradovima i selima prouzrokovala je više od 1.200.000 srušenih kuća, porušeno je 194 bolnica, 1.451 džamija i 36 crkava. Snage režima srušile su 3.800 škola a 1.200 škola pretvorili u logore i zatvore, dok je 1.500 škola pretvoreno u centre za smještaj izbjeglica i raseljenih.

(FENA)

REVOLUCIJA U SIRIJI: TRI GODINE STRADANJA JEDNOG NARODA

Centar za napredne studije u Sarajevu i Udruženje bosansko-sirijske solidarnosti Vas pozivaju na tribinu:

Revolucija u Siriji: Tri godine stradanja jednog naroda

Učesnici foruma su Muhamed Jusić i Ahmet Alibašić.

Forum će se održati u srijedu, 26. mart 2014. godine u 18:30 sati, u Amfiteatru Gazi Husrev-begove medrese (ul. Sarači 49).

TUMAČENJE ISLAMA U BIH I ULOGA ORGANIZACIJA ISLAMSKOG ODREĐENJA

Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka u okviru redovnih aktivnosti, organizira okrugle stolove, debate i predavanja kroz koje želi izgraditi dijalošku platformu o važnim pitanjima. Naime, u BiH djeluje mnoštvo organizacija islamskog određenja, te web portala, internet stranica i grupa na društvenim mrežama koje govore o prakticiranju i tumačenju islama. Želimo otvoriti prostor za akademsku diskusiju, te ponuditi priliku da se čuju različiti stavovi o ovoj temi. Predstojeći okrugli sto o temi „Tumačenje islama u BiH i uloga organizacija islamskog određenja“ organizirat će se pod pokroviteljstvom Reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića u četvrtak, 27. marta 2014. u Institutu za islamsku tradiciju Bošnjaka, Gazi Husrev-begova 56 A, II sprat, srednja sala.

Okrugli sto ima za cilj predočiti bosanskohercegovačku tradiciju islama, analizirati pojave različitih organizacija na tlu Bosne i Hercegovine koje se bave islamom i muslimanima te napraviti pretpostavke za približavanje stavova u svrhu sprječavanja radikalizacije odnosa.

Na okruglom stolu učestvovat će više uvodničara. Izlaganja će trajati maksimalno 10 minuta, a više vremena će se odvojiti za diskusiju. Uvodničari, kao i ostali učesnici okruglog stola trebali bi se doticati sljedećih pitanja:

Šta je to bosanskohercegovačka tradicija islama?

Koje organizacije djeluju u BiH i tumače islam?

Kakve su međunarodne relacije organizacija islamskog određenja u BiH?

Kakve su njihove teološke, društvene, političke i pravne implikacije?

Da li pojedinačne organizacije ili grupe narušavaju integritet IZ u BiH?

Kakav stav bi trebala zauzeti IZ u BiH?

Kompletan program sa uvodničarima i naslovima izlaganja možete pogledati preko linka povezani dokumenti na stranici instituta: http://iitb.ba/content/tumacenje-islama-u-bih-i-uloga-organizacija-islamskog-odredenja/278

program_okruglog_stola_2_2v8.pdf

Oslobođenje o jučerašnjem kolokviju

Video: Muhamed Jusić o ratu u Siriji

Gost Al Jazeere bio je Muhamed Jusić, islamski teolog i analitičar.

On je komentirao trogodišnjicu početka rata u Siriji.

Raskol u globalnoj Al Kaidi

Piše: Muhamed Jusić (Oslobođenje, 8.mart 2014.)

 

Vodstvo IDIŠ-a

Svakodnevni izvještaji o sukobima u Siriji između pobunjenika i snaga odanih predsjedniku Bašaru al Asadu, ali i među samim pobunjenicima, te stravična patnja civilnog stanovništva u vrijeme kada su mirovni pregovori u Ženevi zapali u ćorsokak, u drugi plan su gurnuli ozbiljno previranje unutar onoga što se u zapadnim političkim i sigurnosnim krugovima naziva Al-Kaida koje će imati dugoročne posljedice na budućnost ove organizacije i ideologije povezane s njom.

U krugovima koji detaljno prate situaciju u Siriji, ali i u globalnim krugovima povezanim sa Al-Kaidom kao iznenađenje nije došlo nedavno saopštenje centrale organizacije najvjerovatnije  smještene negdje u pograničnogm regionu između Afganistana i Pakistana pod vodstvom Aymana al-Zavahirija u kojem se zvanično ograđuju od Islamske države u Iraku i Šamu- IDIŠ (Dawlat al-Islamijje fi al-Iraki ve al- Šami ili na terenu poznate kao D`aiš).

Sukob među selefistima

Islamska država u Iraku i Šamu/Levantu je pobunjenička skupina aktivna u Iraku i Siriji. Prvi put se pojavila početkom 2004. godine u Iraku kada ju je osnovao militant jordanskog porijekla Abu Musab al Zarkavi pod imenom Džama'at al-Tawhid wal-Džihad (Zajednica monoteizma i džihada) ali je već u oktobru iste godine promjenila ime u Tanzim Kaidat al-Džihad fi Bilad al-Rafidayn ili bolje poznati naziv Al-Kaida u Iraku. Ovo ime su prihvatili nakon što su dali zavjet na poslušnost i pokornost (islamski koncept bejata ili zavjeta na poslušnost koji se davao halifi) liderima globalne Al-Kaide. U januaru 2006. grupa se ujedinila sa više manjih organizacija  koje su se tada nazivale Šuratu al-Mudžahidin. U oktobru 2006. sebe su prozvali Islamskom državom Irak ili  Dawlat al-'Iraq al-Islamijja, i danas neki dobro upućeni izvori govore o tome da je već od tada počeo tihi raskol između lidera Dawlata i centralne komande, ali da on dugo nije bio očit. Kakogod, od aprila 2013. oni sebe nazivaju današnjim imenom tj. Islamska država u Iraku i Šamu/Levantu kako bi naglasili svoje prisustvo u Siriji ili Šamu. 

Od samog osnivanja zvaničan cilj bio im je uspostava islamskog halifata u Iraku. U jeku iračkog rata značajnu vojnu prisutnost su imali u provinciji Al-Anbar, Ninawa, Kirkuk i Salahudin, Dijali i Bagdadu, a grad Bakubu su smatrali svojim glavnim gradom. Nakon što su se lideri sunitskih arapskih plemena okrenuli protiv ovih skupina i njihove vizije uređenja post-Sadamovog Iraka i nakon što su uz podršku Amerikanaca i centralne vlade u Bagdadu osnovali svoje milicije poznate kao Sehavat, pripadnici Al-Kaide su izgubili svoje vojno prisustvo i dugo su djelovali u tajnosti služeći se samo terorističkim taktikama i napadima na civilne šiitske i vladine ciljeve.

Eskalacijom nasilja u Siriji, organizacija je prebacila dio svojih ljudi u Siriju koristeći tamošnju situaciju da skupe nove dobrovoljce i da se domognu oružja i logistike. Danas oni mjesta u kojima su prisutni smatraju svojom državom i za njih su ratišta Iraka i Sirije spojena. Većina stranih dobrovoljaca koji su dolazili u Siriju kako bi se borili za slom režima Bešara al-Assada i kako bi tamošnju krizu iskoristili za uspostavljanje njihove vizije islamske države, pridruživali su se onim frakcijama koje su imale iste ciljeve. Rijetko su se oni borili u redovima Slobodne sirijske vojske.

To je dovelo ne samo do raskola u opoziciji nego i do sukoba među samim selefistima koji sebe nazivaju  mudžahidima ili borcima na Božijem putu.

Tako su se Al-Kaidinoj ideologiji bliski borci vrlo rano podijelili u dvije skupine: Džabhat al-Nusru ili An-Nusra Front, kojeg vodi izvjesni Abu Mohammad al-Golani, a koji priznaje lidersku poziciju novog vođe Al-Kaide u svijetu Aymana al-Zavahirija i one koji su se od njega odvojili i slijede šefa iračkog ogranka Al-Kaide, Abu Bakra al-Baghdadija, koji osporava autoritet Al-Zavahirija i sebe smatra emirom ili vladarom Islamske države u Iraku i Levantu (Šamu ili Siriji).

Navodno je do otvorenog raskola između IDIŠ-a i lidera globalne Al-Kaide došlo kada je Az-Zavahiri od njih tražio da u Siriji ratuju pod komandom Al-Nusre, a da oni zadrže operativnu samostalnost na prostoru Iraka. Al-Baghdadi je to odbio i sebe proglasio emirom ili vladarom islamske države u začeću, a u jednom svom govoru je Al-Zavahirija optužio da je odstupio od Šerijata jer je beju dao lideru talibana Mula Omeru koji je Paštun iako se od Poslanika, a.s., prenosi da halifa može biti samo neko ko je iz plemena Kurejš. Istovremeno Al-Baghdadi za sebe tvrdi da je porijeklom Kurejš i da bi se zato sve druge islamističke frakcije trebale povinovati njegovoj komandi.

Kada su eskalirali sukobi između Slobodne sirijske vojske i drugih pobunjeničkih frakcija s jedne strane i IDIŠ-a sa druge Al-Nusra je dugo pokušavala ne uvući se u sukob, ali se situacija ubrzo otela kontroli.

Sada je raskol očit i on je ovim saopštenjem samo produbljen. Međutim, njegove implikacije prevazilaze granice sirijskog ratišta iako će tamo biti najočitije. Naime, ovim je IDIŠ izrastao u glavnog oponenta Al-Kaide čijim se ogrankom dugo smatrao.

Pitanje je sada koja od frakcija će biti više oslabljena ovim raskolom. Dok jedni smatraju da je ovo dokaz kako se Al-Zavahiri nije uspio nametnuti kao lider organizacije nakon ubistva Osame bin Ladena i da staro rukovodstvo gubi podršku na terenu gdje nova generacija preuzma stvari u svoje ruke, drugi smatraju da će IDIŠ i njihova taktika ratovanja ovim izgubiti legitimitet u tzv. džihadističkim krugovima i da će to ići u prilog Al-Nusri.

Stvaranje države

Ipak, IDIŠ bi lahko od Al-Kaide mogao preoteti poziciju lidera tzv. „globalnog džihada“. IDIŠ danas kontroliše više teritorije u Iraku i Siriji nego ikada do sada i na sve načine pokušavaju dokazati regionalnoj i globalnoj javnosti da nisu nikakva frakcija ili grupa nego država i procjene govore da imaju daleko veće i stabilnije prihode od Al-Nusre i matičnog pokreta, prije svega zbog široke mreže donatora koji finansiraju njihovu borbu protiv režima u Damasku ali i zbog prihoda od ratnog plijena, kontrole nad poljima plina i nafte u istočnim djelovima Sirije kojima se trguje na crnom tržištu, te drugih prihoda do kojih dolaze u gradovima, vojnim bazama i selima Iraka i Sirije.

Ko će u budućnosti nastaviti predvoditi ideje tzv „globalnog džihada“ zavisit će uveliko od ishoda sukoba u Siriji. Jačanje IDIŠ-a bi moglo potpuno marginalizirati Al-Kaidu na globalnom planu. Još niko ne zna kako će se eventualni tijunf IDIŠ-a odraziti na ideologiju Al-Kaide i šta će za globanu sigurnost značiti pretvaranje Al-Kaide od terorističke organizacije u borbenu formaicju koja pokušava osnovati državu i kontrolisati teritoriji na obalama Mediterana i u srcu arapskog svijeta. 

Lider Al-Nusra Fronta Abu Mohammad al-Golani 

Poziv na kolokvij: „Dešavanja naroda“ -Od Egipta, preko Bosne i Hercegovine do Ukrajine

Udruženje Ilmijje Islamske zajednice u BiH

Časopis Novi Muallim

Čast nam je pozvati Vas na kolokvij pod nazivom

„Dešavanja naroda“

Od Egipta, preko Bosne i Hercegovine do Ukrajine

Učesnici:

Ambasador Nusret Čančar

Doc. dr. Ešref Kenan Rašidagić

Doc. dr. Jasmin Halebić

Mustafa Spahić, prof.

Muhamed Jusić

Utorka, 18.03.2014. u 14.30 sati

Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, Ćemerlina 54.

Od ovog broja „Vesatijjin forum“ na stranicama Preporoda

Dijalog nema alternativu

Piše: Muhamed Jusić (Preporod, Centar za dijalog Vesatijja)

Islamske informativne novine Preporod i Centar za dijalog Vesatijja od ovog broja pokreću na stranicama našeg lista novu rubliku nazvanu „Vesatijjin forum“  u kojoj će naši, ali i svjetski alimi i intelektualci, aktuelizirati teme i pitanja kojima se prema zamisli svog osnivača,  Sabora Islamske zajednice u BiH, bavi centar Vesatijje.

Dijalog i dogovaranje

Ove stranice će biti otvorene i za sve naše džematlije ali i građane bez obzira na vjerska i druga opredjeljenja koji vjeruju u ideju dijaloga i potrebu nenasilnog rješavanja nesuglasica, a od kojih očekujemo da će se sugestijama i prijedlozima uključiti u ovaj forum.

Biće to, Božijom voljom, prostor za promociju ideja dijaloga, ali istinskog dijaloga koji počinje od pretpostavke da se nešto ne zna i da postoji mogućnost da je druga strana u pravu te spremnosti da se prihvati istina pa makar ona ne bila po našoj volji ili bila „protiv nas samih“.  Trebamo imati na umu da postoji  velika razlika i u klasičnoj islamskoj literaturi iz oblasti ahlaka i islamske etike između dijaloga i dogovora (hivara i šure), i argumentovanog raspravljanja sa jedne te pokuđenog raspravljanja (džedela ili džidala) s druge strane.

Da sukobljavanje mišljenja ne bi bilo pokuđeno raspravljanje Kur`an nas podsjeća da ono mora biti zasnovano na argumentima i u duhu pristojnosti i dobronamjernosti. Prisjetimo se samo ajeta koji govore o tom plodonosom raspravljanju, poput ,riječi Uzvišenog: "I sa njima se raspravljajte na najljepši način" (En-Nahl, 125), "I sa sljedbenicima Knjige raspravljaj na najljepši način" (El-Ankebut, 46) ili "Reci: Dajte vaše dokaze ako istinu govorite" (El-Bekara, 111).

Ako se raspravlja bez spremnosti da se istina prihvati ili da se odustane od stava s kojim se u raspravu ušlo onda je to samo gubljenje vremena i podgrijavanje smutnji i razdora. Kur'an raspravljajući sa mušricima čak veli: "I mi smo ili vi na pravom putu ili u jasnoj zabludi.“

I Uzvišeni nam u Kur`anu govori o toj ljudskoj slabosti i mani i zajedljivoj potrebi da se po svaku cijenu istraje na svome mišljenju pa makar bilo suočeno sa jasnim ajetima ili znakovima: "U ovom Kur'anu Mi na razne načine objašnjavamo ljudima svakovrsne primjere, ali je čovjek više nego iko spreman da raspravlja" (El-Kehf, 54).

Na pokuđeno i svađalačko raspravljanje nas je upozorio i Pejgamber, a.s, u hadisu od Ebu Umame, r.a., u kojem se kaže da je Poslanik, a.s., rekao: "Nije zalutao neki narod nakon upute na kojoj je bio osim nakon što se prepustio raspravljanju", zatim je proučio riječi Uzvišenog: "I naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi se raspravljali, jer oni su narod koji se mnogo raspravlja" (Ez-Zuhruf, 58). Hadis bilježe Tirmizi, Ibn Madže i Ahmed.

Hadisi spominju i treći, najgori oblik rasprave koja za cilj ima samo provociranje sugovornika, njegovo ponižavanje i tvrdoglavo insistiranje na vlastitom stavu. Neki klasični autoriteti islama kažu da je upravo to značenje riječi El-Mira` koja se spominje u hadisu kojeg prenosi Ebu Umame, r.a., u kojem se kaže da je Poslanik, a.s., rekao: "Ja garantujem kuću u krajevima Dženneta onome ko ostavi raspravu (el-mira') pa makar bio u pravu, kuću u sredini Dženneta ko ostavi laganje pa makar i u šali i kuću u najvišem dijelu Dženneta onome ko uljepša svoj ahlak". Bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže, a dobrim ga ocjenjuje Tirmizi.

Muslimani su kroz svoju historiju koristili dijalog kao pristup rješavanja svojih problema naročito sa onima koji su vjeru koristili kao opravdanje za ekstremizam, isključivost i nasilje.

Primjena represivnih mjera i sile uvijek je u toj civilizaciji bila zadnja opcija, nikad prva i samo se korisitla prema onima koji su posezali za silom i nasiljem. Prisjetimo se samo načina na koji su se Alija, r.a., i prva generacija muslimana nosili sa izazovom pojave prve sekte u islamu tzv. haridžija. Prisjetimo se samo dijaloga kojeg je s njima vodio ashab Ibn Abbas, r.a, i koliko je njih vratio iz zablude u okvire zajednice vjernika (ummeta i džemata). Za silom je Vođa pravovjernih, r.a., posegnuo tek kada su sve mogućnosti za dijalog bile iscrpljene i kada su oni posegnuli za silom i počeli sa proljevanjem krvi nedužnih.

Danas bi mi ne samo kao muslimani nego kao i društvo mogli mnogo toga naučiti o tome kako se nositi sa izazovom vjerskog i svakog drugog ekstremizma i radikalizma. Društvo koje nije sposobno voditi konstruktivan dijalog o svim teškim pitanjima srlja u propast i samo je pitanje vremena kada će na ulicama eskalirati nezadovoljstvo i razdor, a podjele u društvu se produbiti.

Nemir u muslimanskoj Kući mira

Forum će se posebno fokusirati na promociju ideja islamskog srenjeg puta, ar. Vesatijje, te islamske ideje odmjerenosti u svemu, tog srednjeg- Pravog puta između krajnosti kojima je čovjek sklon. Islam ne sukobljava različite ljudske ethose nego pokušava da ih pomiri, da nam pomogne naći mjeru među njima, bilo da se radi o odnosu materijalnog i duhovnog, individualnog i kolektivnog, ovog i onog svijeta, pretjerivanja i popuštanja u vjeri, a sve s ciljem postizanja istinske sreće i mira sa sobom i drugima.

Prirodno stanje islama je mir, ne rat. Rat je izuzetak i vanredno stanje.

Islamsko fikhsko (pravno) pravilo u međunarodnim, pa i u ukupnim društvenim odnosima, nalaže da se postupa prema principu da se ratuje protiv svakog zavojevača a da se mir gradi sa svima koji za to pokažu spremnost (harben li kuli muharibin ve silmen li kuli musalimn). Uzvišeni kaže: „Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i sve zna.“ (Al-Anfal, 61)

Nije bilo tako davno kada su se muslimmanske zemlje nazivale Daru- selam ili Kuća mira. Danas u toj kući bjesne vjerski, sektaški, plemenski, ideološki i svaki drugi sukobi i ratovi. Svako jutro u dnevnoj štampi i svako veče na vijestima gledamo izvještaje o ubijenim muslimanima; izvještaje na koje su neki već „odrvenili“ i koje prihvataju zdravo za gotovo.

Nažalost, neki od tih sukoba se pokušavaju prenijeti i na Bosnu i Balkan i postoje mnogi u muslimanskom svijetu koji bi zbog „simboličkog kapitala“ kojeg Bošnjaci imaju u Ummetu rado njihove sinove vidjeli u svojim ideološkim, ali evo vidimo na primjeru Sirije, i borbenim redovima ili saffovima. Otud potreba da se posebno pozabavimo međumuslimanskim dijalogom koji počiva na kur`anskoj maksimi obaveze unutarmuslimanskog dogovaranja ili šure.

Ovo je razlog više da svi damo doprinos promociji ideje dijaloga u našem društvu, zajednici i svakodnevnom životu. Pluralizam misli i različito mišljenje ne moraju predstavljati slabost. Isključivost u stavovima je ta koja od pluralizma misli stvara osnovu za sukob i razdor. Neko je još davno rekao da tamo gdje svi isto misle niko puno ne misli. To važi čak i za pitanja vjere. Muslimani vjeruju da je Istina jasna i da se pravu put razlikuje od krivog kao što vjeruju da je posljednja Božija objava dovoljna uputa, ali to ni na koji način ne znači da je naše razumijevanje vjere konačno i da nije podložno preispitivanju. Islam jeste savršen ali nisu muslimani niti njihovo razumijevanje Božije objave.

Danas, više nego možda ikad prije u skorijoj prošlosti, muslimani imaju potrebu da nađu načina kako upravljati svojim razlikama i kako ih dijalogom rješavati.

Nadamo se da će i ova stranica našeg Preporoda pomoći da se napravi korak od isključivosti i neuvažavanja do otvorenosti i iskoraka prema drugome i drugačijem.

Kompletan tekst u .pdf formatu preuzmite na navedenom linku: DOWNLOAD

Izvor: Preporod, br. 5/1015., 01. mart 2014. godine

      www.cdv.ba                                                                               Kontaktirajte nas putem maila: kolumna@cdv.ba

Kršćanski dobrovoljci iz Evrope u Siriji

Da li će oni rat iz Sirije prenijeti u Evropu kada se, i ako se vrate, u svoje zajednice i gradove...

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)

Vijesti o stravičnim patnjama civilnog stanovništva u sirijskom konfliktu koje zvuče još zlokobnije kada ih prate informacije o krahu mirovnih pregovora u Ženevi često bivaju potisnute u drugi plan vijestima o sukobima među pobunjenicima, spletkama globalnih igrača koji preko leđa sirijskih civila vode neke svoje ratove i napisima o strahu brojnih zemalja od povratka njihovih državljana koji se kao dobrovoljci bore u Siriji nerijetko u redovima radikalnih i ekstremnih skupina.

Nametanje svoje vizije

Dosad se u Evropi jako puno pisalo o fenomenu muslimanskih sunitskih dobrovoljaca koji su nakon što su se naselili u evropskim zemljama ipak ostali dio svijeta kojem su pripadali oni ili njihovi očevi i koji su rukovođeni solidarnošću sa sirijskim narodom, a u nekim slučajevima i željom da tamošnji sukob iskoriste za nametanje svoje vizije svijeta i „svete borbe“ krenuli putem sirijskih bojišta.

Među tim dobrovoljcima je jako puno i konvertita iz brojnih evropskih zemalja kao i jedan broj pripadnika autohtonih muslimanskih naroda sa Balkana. Međutim, skoro se ništa nije pisalo o tek sada primjećenom fenomenu evropskih dobrovoljaca koji, uslovno rečeno, odlaze da se bore na drugoj strani.

Jedno vrijeme se jeste u sigurnosnim krugovima spekulisalo o odlasku šiitskih dobrovoljaca iz različitih zemalja, prije svega Iraka, Irana i Libana, kako bi se borili na strani prošiitskih formacija Hizbullaha i jedinica Abu Fadla al-Abasija koji se bore na strani režima u Damasku. Međutim, nije bilo dokaza da takvih, barem značajnijih, odlazaka ima iz evropskih zemalja.

A onda, kao niotkuda doznali smo da se u Evropi mobilišu dobrovoljci na sasvim drugačijim ideološkim i identitetskim osnovama. Radi se o kršćanskim dobrovoljcima u Siriji.

Tako je BBC-ev servis na arapskom jeziku nedavno emitovao prvi prilog o sve većem broju kršćanskih boraca koji iz brojnih evropskih zemalja dolaze u Siriju kako bi se borili na strani kurdskih vojnih formacjia i prorežimskih snaga protiv grupa povezanih sa Al-Kaidom, prije svega protiv pripadnika Islamske države u Iraku i Šamu- IDIŠ (Dawlat al-Islamijje fi al-Iraki ve al- Šami ili na terenu poznate kao D`aiš).

Autor priloga Muhieddeen Hamish tvrdi kako je većina njih sirijskog porijekla, ali da imaju državljanstva brojnih evropskih zemalja gdje godinama žive. Kao primjer ovog novog trenda on navodi djelovanje formacije koja se naziva Sutoro i koja se bori u sjeveroistočnoj provinciji Hasaka zajedno sa kurdskim frakcijama protiv sa Al-Kaidom povezanih pobunjenika.

Karakter formacije

Prvi su ovaj novi zaplet u ionako kompleksnom sirijskom sukobu primjetili u švicarskom centru Agenfor čiji je direktor Sergio Bianchi izjavio da samo ime organizacije Sutoro dolazi iz staroaramejskog što bi moglo ukazivati na pokušaj da se naglasi kršćanski karakter formacije. 

On tvrdi da je jedan od vojnih instruktora u toj organiazciji bivši narednik Švicarske vojske Johan Kosar, te da je on samo jedan od kršćanskih dobrovoljaca iz Evrope koji se bori u toj formaciji.

Za Kosara on kaže da je kao i značajan broj njemu sličnih dobrovoljaca sirijskog porijekla ali da ima i turske korijene. Navodno je odrastao u Siriji, kasnije živio u  Lucernu u Švicarsko odakle je i došao u pogranični sirijski grad Qamishli. Prema izvorima centra on ima tri pasoša i samo je jedan od brojnih kršćanskih dobrovoljaca sa pasošima članica EU koji su svoje znanje i živote stavili na raspolaganje različitim sirijskim frakcijama kako bi stali u zaštitu svoje braće u vjeri.

Prema Bianchiju, centar kojim rukovodi do sada je evidentirao takve dobrovoljce među Švicarcima, Nijemcima i Šveđanima.

Spomenuti izvještaj se također bavi i pitanjem njihovog mogućeg povratka u evropske zemlje iz kojih su otišli u „sveti rat“. Tako Yasem Otblogim, glasnogovornik Rafidain Cultural Center u Lucernu kaže kako nemaju tačan broj kršćana iz Evrope koji su se otišli boriti u Siriju ali da je to vjerovatno „od 10 do 20“. On kaže da „broj sigurno nije velik“. Također on naglašava da oni odlaze kako bi zaštitili domicijelne sirijske kršćane i osigurali njihov opstanak, te da oni „ne žele da ih se tretira kao plaćenike kada se vrate kući“.

Prema zvaničnim podacima kršćana u Siriji ima oko 10 posto i oni su prema pisanju eksperta za odnose među sirijskim vojnim frakcijama Aymenna Jawada al-Tamimija u trenutnim sukobima podijeljeni u tri frakcije: one koji podržavaju režim i bore se u zvaničnim režimskim vojnim i sigurnosnim snagama, one koji se bore na strani Slobdone Sijrske Vojske protiv režima i treću skupinu koja se bori za autonomiju većinski kršćanskih područja u Siriji. Strani dobrovoljci se najčešće pridružuju ovoj trećoj frakciji dok su domicijelni kršćani ipak najvećim dijelom uz režim jer se plaše budućnosti u Siriji u kojoj bi dominirale radikalne skupine nespremne da ih prihvate kao ravnopravne građane.

Rat u Siriji je jedan od najbrutalnijih ratova u novijoj historiji i sve etničke skupine su već sada platile veliku cijenu. Ipak, manjine se kao i svugdje osjećaju posebno ranjivim, zato je naročito u zapadnim medijima često fokus na stradanju pripadnika autohotnog sirijskog kršćanstva. Takvi izvještaji o stradanju sirijskih kršćana i njihovih bogomolja, naročito od strane stranih dobrovoljaca, uvlači sve veći broj evropskih kršćana arapskog porijeka u sukob.

Dilema je sada da li će oni taj rat iz Sirije prenijeti u Evropu kada se, i ako se vrate, u svoje zajednice i gradove. Pitanje dobrovoljaca iz Evrope koji se bore u sirijskom građanskom ratu je aktuelno već neko vrijeme i u velikom broju zemalja sigurnosne agencije se spremaju za njihov povratak u strahu da ovi prekaljeni borci ne uzrokuju eskalaciju nasilja i novi val radikalizacije u matičnim zajednicama. Ali do sada se govorilo samo o sunitskim dobrovoljcima. Međutim, situacija bi mogla postati daleko složenija ukoliko se ovaj trend nastavi. 

Povratak veterana

Vrijeme će pokazati i to da li će od međunarodne zajednice zapostavljeni sukob u Siriji dovesti ne samo do radikalizacije brojnih muslimanskih skupina ne samo u regionu Bliskog istoka nego i u Evropi gdje se sa strepnjom očekuje povratak sirijskih veterana, nego i do jačanja militantnih formacija koje će opravdanje za nasilje tražiti u kršćanskom učenju i obespravljenosti kršćanskih zajednica u nekim dijelovima svijeta.

Teško je reći da li svjedočimo rađanju jedne nove „križarske ideologije“ koja će se, po uzoru na militantne muslimanske organizacije, hraniti kršćanskom solidarnošću i zaštitom kršćanskih svetinja.

Izvor: Al Jazeera

Tekst o muslimanima u Grčkoj u marokanskom listu Et-Tdždid

Vidim danas da je moj izvještaj o muslimanskoj zajednici u Grčkoj kojeg sam napisao za Al Jazeera Center for Studies objavljen u marokanskim dnevnim novinama Al Tajdeed (Et-Tedždid ili Obnova).
http://www.jadidpresse.com/Pdf/3315_20-01-2014/05.pdf