Pregovori o iranskom nuklearnom programu koji su propali u prvom krugu pokazali su da je u svijetu i regionu Bliskog istoka više onih koji ne žele da vide mirno rješenje ovog problema nego onih koji istinski žele zatvoriti jedno od najvećih otvorenih pitanja u međunarodnim odnosima
Piše: Muhamed Jusić- Novo vrijeme
Nakon što je propao prvi krug pregovora u Ženevi između Irana i predstavnika Evropske unije, SAD-a, Britanije, Francuske, Njemačke, Rusije i Kine (takozvani 5+1) oko iranskog nuklearnog programa, uslijedio je drugi krug, i nakon četiri dana “napornih” pregovora postignuta je neka vrsta prijelaznog dogovora, koji bi trebao predstavljati prvi ili možda probni korak ka konačnom rješenju, kojim bi se okončalo skoro 10 godina velikih tenzija između Irana i Zapada. Od realizacije ovog dogovora zavisit će ne samo konačan ishod pregovora, nego i budućnost međunarodnih odnosa u svijetu i strateški važnom regionu Bliskog istoka.
“Sigurniji svijet”
Prema onome što se može pročitati u svjetskim medijima i razumjeti iz izjava svjetskih zvaničnika, dogovor predviđa da Teheran ograniči aktivnosti iz nuklearnog programa i dozvoli strožiji međunarodni nadzor, a zauzvrat će biti ukinute određene sankcije koje je međunarodna zajednica uvela u pokušaju da prisili Iran da odustane od procesa obogaćivanja uranija i ovladavanja nuklearnom tehnologijom. Tako bi iranska strana trebala smanjiti obogaćenje uranija na pet posto, što je mnogo niže od nivoa potrebnog za proizvodnju atomskog oružja, a svjetske sile bi u narednim sedmicama trebale pokrenuti proceduru u Vijeću sigurnosti kojom bi se ublažile sankcije, s tim da i dalje ostaje embargo na izvoz nafte dok traju pregovori koji treba da osiguraju da Teheran nuklearnu tehnologiju koristi samo u mirnodopske svrhe.
Iranski predsjednik Hassan Rouhani okarakterizirao je potpisivanje sporazuma priznanjem iranskog prava na nuklearni program od svjetskih sila, prenijela je agencija Anadolija. Istovremeno, američki državni sekretar John Kerry i iranski ministar vanjskih poslova Mohammad Javad Zarif u svojim su izjavama dali naslutiti da, zapravo, nije postignut dogovor oko prava Irana na daljnje obogaćivanje uranija. Kerry je na konferenciji za novinare kazao da će ženevski dogovor svijet učiniti “sigurnijim”. Dogovor s Iranom je prva etapa, naglasio je Kerry, dodajući da tekst “ne kaže da Iran ima pravo na obogaćivanje uranija, bez obzira na neke interpretacije”. On je naglasio da je iranska strana prihvatila da ograniči obogaćivanje uranija na prihvatljivih pet posto, te da će Iran svojih 200 kg uranija, obogaćenog do 20 posto, u narednih šest mjeseci dovesti na ranije dogovorenih pet posto, tako da će u tom periodu ostati bez uranija, u kapacitetu potrebnom, za izradu nuklearnog oružja, javlja Al Jazeera.
Prema njegovim riječima, Iran neće povećavati zalihe uranija obogaćenog do 3,5 posto i neće graditi nova postrojenja za obogaćivanje uranija. Kazao je i da će odobriti dnevne inspekcije u važnijim nuklearnim postrojenjima te naglasio da će zatvoriti plutonijski reaktor “Arak”. Američki državni sekretar je rekao i da će Iran u slučaju da ispoštuje dogovor biti u mogućnosti da koristi 4,2 milijarde dolara vrijednog međunarodnog fonda, te da će toj zemlji biti otvorena mogućnost prihoda od izvoza u visini od 1,5 milijardi dolara ali nakon ukidanja nekih sankcija.
Neusaglašen dogovor
Kerry je govorio nakon iranskog kolege Zarifa, koji je kazao da tekst sadrži “jasnu referencu po kojoj će se obogaćivanje nastaviti”. Predsjednik Irana Hassan Rouhani, koji je izbore i dobio obećavajući drukčiji pristup rješavanju iranskog nuklearnog pitanja od onog koji je imao njegov prethodnik Ahmedinedžad, izjavio je ovim povodom da “svako može imati svoju interpretaciju, ali pravo Irana na obogaćivanje je jasno navedeno u tekstu”. Moglo se i očekivati da će obje strane, zbog svoje domaće javnosti, sporazum pokušati prikazati kao vlastiti uspjeh, a možda, da bi zadovoljili jastrebove na obje strane, i kao poraz oponenata. Ono što bi u cijeloj ovoj igri gluhih telefona i rasprava oko toga šta je usaglašeno u Ženevi moglo biti kobno po sam proces jeste mogućnost da interpretacije onog što je dogovoreno i potpisano s obje strane odu tako daleko da sve bude vraćeno na početak. To će, prije svega, zavisiti od toga koliki će otpor i pritisak svaka od ugovorenih strana imati u procesu “prodavanja” dogovora na vlastitom terenu.
Mnogi su protiv
U prvom krugu propali pregovori o iranskom nuklearnom programu pokazali su da je i u svijetu i u regionu Bliskog istoka više onih koji ne žele da vide mirno rješenje ovog problema nego onih koji istinski žele zatvoriti jedno od najvećih otvorenih pitanja u međunarodnim odnosima. Teško je povjerovati da ovi centri moći neće uraditi sve što je u njihovoj moći da ovaj dogovor ne zaživi i da ne dođe do nastavka usaglašavanja pozicija između Irana i Zapada, a naročito normalizacije odnosa na relaciji Iran – Sjedinjene Američke Države
Tu se, prije svega, misli na Izrael koji ne krije svoje protivljenje dogovoru iz Ženeve. Tako je izraelski premijer Benjamin Netanyahu prije početka sedmične sjednice Vijeća ministara u Izraelu u izjavi novinarima kazao da nije riječ o “historijskom dogovoru”, nego o “historijskoj grešci”, dodavši da Izrael nije vezan za dogovor te da i dalje ima pravo da se brani. Prema onome što se moglo čuti u diplomatskim kuloarima nakon neuspjelog prvog kruga pregovora u Ženevi, čini se da je jedan od pregovarača, Francuska, otvoreno stao na stranu izraelskih interesa. Naime, dogovor bi vjerovatno bio postignut tad, ali su se Francuzi usprotivili toj ideji, a u istim je krugovima procurila informacija da su Francuzi upozorili prisutne da imaju informaciju o tome kako će Izrael, u slučaju da dogovor bude postignut, krenuti u jednostranu vojnu akciju protiv Irana i njegovih nuklearnih postrojenja
Saudija nezadovoljna
Kako sada stvari stoje, ni Saudijska Arabija nije oduševljena ne samo novim dogovorom nego, o čemu smo na stranicama Novog vremena već pisali, i dinamikom približavanja Irana Americi i nekim drugim zapadnim silama. U vrijeme pregovora saudijski ambasador u Velikoj Britaniji princ Mohammed bin Nawwaf bin Abdulaziz je za časopis “The Times” izjavio da Saudijska Arabija neće “sjediti skrštenih ruku” ukoliko svjetske sile ne uspiju zaustaviti iranski nuklearni program, istovremeno nazivajući “žurbu administracije američkog predsjednika Baracka Obame da prihvate Iran” nerazumljivom.
“Mi nećemo sjediti skrštenih ruku i primati prijetnje a da ozbiljno ne razmislimo o tome kako možemo zaštititi svoju zemlju i naš region”, rekao je tom prilikom princ koji je bratić kralja Abdullaha bin Abdulaziza. Šta Kraljevina planira poduzeti ovim povodom, iz ove i brojnih sličnih izjava drugih članova vladajuće porodice Sauda nije jasno i to je otvorilo prostor brojnim spekulacijama u međunarodnim diplomatskim krugovima.
Sve u svrhu zaštite
Tako je “The Sunday Times” u prvim danima pregovora objavio tekst prema kojem je nezadovoljna Saudijska Arabija Izraelu dala zeleno svjetlo za korištenje njihovog zračnog prostora u slučaju napada na Iran. U tom se tekstu navodi da su Saudijci spremni ponuditi i više od zračnog prostora, uključujući angažman dronovima, helikopterima za spašavanje i tanker-avionima. “Kad se dogovor u Ženevi potpiše, vojna opcija bit će ponovno na stolu. Saudijci su bijesni i spremni dati Izraelcima svu pomoć koja bi im mogla zatrebati”, istaknuo je u razgovoru za britanski list jedan neimenovani diplomatski izvor.
Nije prošlo dugo, a uslijedilo je reagiranje zvaničnog Rijada koji je najoštrije negirao bilo kakve optužbe da s Izraelom planira napad na susjedni Iran. Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Saudijske Arabije u javnom je saopćenju iz Ambasade Saudijske Arabije u BiH demantiralo te navode tvrdeći da nema nikakve komunikacije ili odnosa s Izraelom na bilo kojem nivou. Jedna od opcija koja se spominje kao mogući odgovor Saudijske Arabije jeste da bi Saudija od Pakistana mogla kupiti gotovo nuklearno oružje koje oni posjeduju. O ovome se i ranije pisalo i govorilo, dok je bila aktuelna afera oko pakistanskog nuklearnog naučnika Abdul Qadeera Khana koji je, prema zvaničnim optužbama, prodavao nukearnu tehnologiju Sjevernoj Koreji i Libiji. Tada se kao jedna od zainteresiranih strana pojavljivala i Saudija.
Produbljenje nuklearne krize
BBC-jev novinar Mark Urban, koji se ovom temom dugo bavio, u prilogu od 6. novembra 2013. godine upozorava da bi Saudija prije nego Iran mogla imati nuklearno oružje. On tvrdi da mu je početkom ove godine visoki dužnosnik NATO-saveza rekao da oni imaju obavještajne podatke o tome da je nuklearno oružje koje je u Pakistanu napravljeno za Saudijsku Arabiju spremno za isporuku. On podsjeća da Saudijci nisu džaba ulagali u pakistanski nuklearni program a da nešto nisu očekivali zauzvrat. Naime, Saudijska Arabija je godinama pružala velikodušnu finansijsku pomoć pakistanskom odbrambenom sektoru uključujući, barem tako tvrde zapadni eksperti na koje se poziva Urban, njihove raketne i nuklearne programe.
Ukoliko se i desi da Amerika uspije uvjeriti svoje saveznike u regionu, prije svega Izrael i Saudijsku Arabiju, da dogovor s Iranom neće biti na njihov račun, te ako Obamina administracija uspije obuzdati jastrebove u Washingtonu, ostaje i dalje vrlo upitno hoće li umjereni, novi predsjednik Irana Hassan Rouhani uspjeti uvjeriti svoje jastrebove da Iran nije pokleknuo pred zapadnom arogancijom. Svi znaju da posljednju riječ u pregovorima ipak ima ajatullah Ali Hamnei i da bez njegovog pristanka i saglasnosti utjecajnih krugova oko Iranske revolucionarne garde predsjednik Rouhani Zapadu ne može ništa obećati. Postigne li se dogovor usprkos svima koji ga opstruiraju, sigurno će se formirati nova dinamika u rješavanju nagomilanih bliskoistočnih problema za koje, u velikom broju slučajeva od Sirije preko Jemena, Bahreina pa do Iraka, ključ drži Teheran.
