Istraživanje pokazalo: Građani BiH žele pomirenje i povjerenje

Tina Jelin - Dizdar (Radio Slobodna Evropa)

U bosanskohercegovačkoj javnosti posljednjih mjeseci javne rasprave i medijsko praćenje događaja rezultirali su porastom podjela u političkom i javnom životu. No, studija Sveučilišta u Edinburgu i CEIR-a daje drugačiju perspektivu. Istraživanje potvrđuje nedvosmislenu podršku za opsežan proces pomirenja.

Ispitivanje je obuhvatilo ispitanike iz 13 gradova širom države: Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Stolac, Jajce, Tuzla, Srebrenica, Livno, Bijeljina, Brčko, Trebinje, Bihać i Teslić. Ovo istraživanje, koje povezuje stavove o pomirenju sa socijalnim porijeklom, među najvećim je društvenim istraživanjima napravljenim nakon rata.

Proces pomirenja koji bi bio osmišljen i koji bi se temeljio na povjerenju i iskrenosti u BiH važan je za preko 80 % ispitanika iz 13 gradova i opština u BiH. Znanstveno istraživanje koje su proveli domaći stručnjaci sa Univerzitetom iz Edinburga dobar je podsjetnik da većina stanovništva u BiH shvaća potrebu za pomirenjem veoma ozbiljno.

„To je najveće i možda i najozbiljnije istraživanje na ovu temu koje je provedeno u BiH - u 13 gradova i 2.606 ispitanika različitih dobnih, ruralnih, urbanih sredina. Trudili smo se da budemo gender osjetljivi. Nama je posebno drago da se ispostavilo da je apsolutna većina ljudi u BiH, svih građana - iz svih slojeva društva, iz svih gradova, bez obzira na etničku ili bilo kakvu drugu pripadnost - pokazala veliku stopu interesovanja za proces pomirenja i izgradnju povjerenja", kaže jedan od autora studije Muhamed Jusić.

Mnogi pojedinci iz ovog raznolikog uzorka su razočarani učinkom političkih elita. Većina njih tvrdi da je ekonomski napredak trenutno važniji od društvenih ili političkih promjena. Međutim, također vjeruju da je proces pomirenja na nivou cijele države dovoljno važan da je vrijedan truda, te vjeruju da je važno uključiti široku lepezu sudionika kako bi ovaj proces mogao biti uspješan.

"Na prvom mjestu nalaze se nastavnici. To se da lako objasniti i psihološki i sociološki - jer očito ljudi vide rješenje u izgradnji generacijske spremnosti za pomirenje i izgradnju. Dakle, potrebno je ulogu škole vratiti na ono gdje je nekad imala odgojnu funkciju, a ne samo obrazovnu. U procesu pomirenja je jako važna uloga i vjerskih lidera, koji treba da su također uključeni, ali i drugi sudionici, npr. nevladine organizacije", konstatuje istraživač Marko Antonio Brkić.

Svi anketirani, bez obzira pripadaju li nekome od konstitutivnih naroda ili ne, imaju usporediv opseg odgovora na pitanja o prioritetima pomirenja.

Također je evidentno da se ne može pouzdano pretpostaviti da su građani u manjim, relativno jednonacionalnim sredinama manje otvoreni za saradnju nego građani u većim gradovima sa tradicionalno miješanom populacijom. Jusić dodaje:

„Ljudi očekuju da se na lokalnom nivou uradi više. Očekuju od ljudi koji su na pozicijama, od medija, od vjerskih zajednica da daju svoj doprinos kako bi se ova pitanja počela aktuelizirati u našem društvu.“

Marko Antonio Brkić dodaje i kako se ogromna većina ispitanika (92,7%) identificirala kao pripadnik ili pripadnica jednoga od tri konstitutivna naroda. Ipak tek 8% ispitanika je naznačilo da nacionalni identitet uzimaju u obzir kada donose odluke o prijateljstvima i o svom privatnom životu:

„Ono što je zaista zapanjilo neke od članova tima, uključujući i mene, jeste da većini ljudi ta nacionalna identifikacija uopće nije primarni faktor kad odlučuju o tome s kim će sklapati prijateljstva, poznanstva, s kim će dijeliti poslovnu sudbinu, s kim će sudjelovati u različitim oblicima društvene komunikacije, iako više od polovice smatra da je to važan dio njihovog identiteta, ali ne iskuljučujući u odnosu prema drugima kad se uspostavljaju socijalne relacije.“

U istraživanju, koje će uskoro biti predstavljeno u svim većim gradovima BiH, navedeno je i kako javne polemike lako oduzmu energiju javnom kritičkom otporu prema politikama podjele, što je jasno primijećeno, što jeste jedan od najvećih problema.

„Nerijetko se događa da se olako otupi oštrica kritike prema onima koji su dužni, nadležni, odgovorni da ovo društvo učine mirnijim i pravednijim za sve njegove građane. Tu prvenstveno mislim na institucije sustava, pa i na nedržavne institucije, kao što su i religijski sustavi, nevladine organizacije i brojne druge, uključujući i međunarodne. Ali ovo prvo pitanje pokazuje koliko je to predmet manipulacije", naglašava Brkić.

„Ako se prošlost i suočavanje sa prošlošću uzima kao proces koji za cilj treba da ima pomirenje, postizanje pravde ili neka vrsta satisfakcije za žrtve kroz pricesuiranje dogovornih, onda ne mislim da treba bježati od sučavanja sa prošlošću", zaključuje Muhamed Jusić.

Pomirenje je ključ za budućnost BiH

Istraživanje je pokazalo da su ispitanici veću podršku u procesu pomirenja dali dijalogu i raspravama, umjesto presudama i izvinjenjima političkih i vjerskih lidera za djela počinjena tokom rat

Izvor: Magazin Start BiH (s.a.)

Građani Bosne i Hercegovine vjeruju da bi ozbiljni pokušaji da se izgrade odnosi pomirenja i povjerenja imali uticaj na budućnost BiH, pokazuju rezultati istraživanja koje su proveli Univerzitet u Edinburghu i Centar za empirijsko istraživanje religije Sarajevo, prenosi Anadolija.

Na konferenciji za novinare na kojoj je predstavljeno istraživanje o kojem je magazin Start BiH već pisao u svom posljednjem broju, jedan od učesnika Marko-Antonio Brkić rekao je da je istraživanje rađeno na uzorku većem od 2.600 ispitanika, a provedeno je u 13 gradova u BiH - Banjoj Luci, Bihaću, Bijeljini, Brčkom, Jajcu, Livnu, Mostaru, Sarajevu, Srebrenici, Stocu, Tesliću, Trebinju i Tuzli. Cilj istraživanja, kako je naveo, bio je saznati stavove građana BiH prema procesu pomirenja.

Rezultati istraživanja pokazali su da podrška za pomirenje i izgradnju povjerenja postoji širom populacije, te da više od 75 posto ispitanika smatra da bi ozbiljni pokušaji da se izgrade odnosi povjerenja i pomirenje imali uticaj na budućnost BiH. Više od 60 posto ispitanika smatra da bi poboljšanje ekonomije relaksiralo odnose prilikom pomirenja, dok njih oko 40 posto smatra da je politička situacija najvažniji faktor u pomirenju.

- Bosna i Hercegovina za evropske prilike ima veoma religiozno društvo - istakao je Brkić, dodavši da je istraživanje pokazalo da je oko 72 posto ispitanika religiozno.

Rezultati potvrđuju i da javnost preferira procese koji uključuju širok opseg nepolitičkih aktera, poput porodica žrtava, prosvjetnih radnika, te da su nevladine organizacije koje predstavljaju žrtve i žensa populacija dobili veću podršku za učešće u procesu pomirenja.

Ispitanici smatraju da je ohrabrivanje djece da razgovaraju o očekivanjima u budućnosti veoma važno, kao i uloga prosvjetnih radnika i reforme obrazovanja u edukaciji djece o prošlosti i rješavanju stereotipa. Istraživanje je pokazalo da su ispitanici veću podršku u procesu pomirenja dali dijalogu i raspravama, umjesto presudama i izvinjenjima političkih i vjerskih lidera za djela počinjena tokom rata.

Više od 75 posto ispitanika vjeruje da bi aktivnosti za uspostavu pomirenja i izgradnje povjerenja imale uticaja na državnom nivou, ali kada se to svede na lokalni nivo i njihovu sredinu, postotak podrške opada. Nešto veći postotak podrške za pomirenje na lokalnom nivou, ispitanici su dali procesu pomirenja i izgradnje povjerenja na regionalnom nivou.

- Detaljniji rezultati istraživanja biće objavljeni u naučnim publikacijama 2014. i 2015. godine. Vjerujem da će nalazi koje smo danas prezentiral biti motivacija i drugima da se uključe u sudbonosni proces pomirenja - istakao je Brkić.

Slika koja se kreira u bosanskohercegovačkim medijima i političkom diskursu daleko je od stvarnosti koja se prikazuje na terenu, kazao je Muhamed Jusić, takođe jedan od učesnika u istraživanju. On je dodao da je istraživanje pokazalo da ljudi na terenu drugačije doživljavaju suočavanje sa prošlošću i izgradnju pomirenja.

- Bitno je poslati poruku da većina građana BiH ima povjerenje i zalaže se za izgradnju pomirenja, da je slika u čitavoj BiH ista. Manjina u Federaciji i Republici Srpskoj se isto osjeća i misli. Naš je cilj bio da naučnim metodma zađemo iza površine od onoga što se nalazi u dnevnicima i medijima - zaključio je Jusić.

Većina ljudi u BiH ima povjerenje i zalaže se za izgradnju povjerenja

Piše: Samir Keč-Novo vrijeme

U Sarajevu su danas prezentirani rezultati znanstvenog istraživanja "Faktori pomirenja: religija, lokalni odnosi, ljudi i povjerenje". Istraživanje je provedeno u maju 2013. godine u 13 gradova širom BiH. Nakon što je 2012. godine provedeno pilot istraživanje na uzorku od 616 ispitanika, ove godine je više od 2.600 ispitanika odgovaralo na pitanja o političkom, ekonomskom i društvenom diskursu za promjene u svrhu pomirenja i izgradnje povjerenja među narodima i građanima

U svih 13 gradova rezultati su potvrdili jačinu javne podrške za pomirenje i izgradnju povjerenja. Čak 75 posto ukupnog uzorka govori da bi ozbiljni pokušaji da se izgrade odnosi između vjerskih i etničkih grupa u BiH imali utjecaja na budućnost zemlje. Osim toga, većina ispitanika je odgovorila da je poboljšanje ekonomije najveći prioritet za zemlju, 39,9 posto vjeruje da je politička promjena najvažnija, a samo 29 posto odgovorilo da je poboljšanje društvenih odnosa najvažniji prioritet za zemlju.

Bavljenje prošlošću, gledanje u budućnost

Ovo istraživanje je potvrdilo da je za proces izgradnje povjerenja važno postići dogovor o povijesnim činjenicama koje se odnose na genocid. S druge strane, skoro polivina ispitanika je odgovorila da su aktivnosti koje se bave prošlošću važne ili veoma važne za budućnost zemlje.

Nacionalni i religijski identitet nije prepreka promjenama

Prema rezultatima istraživanja, oko 45 posto ispitanika navelo je da osjećaj nacionalnog identiteta njima nije važan, a veoma mali postotak samtra da on oblikuje odluke u njihovim privatnim živtima. Ispitanici koji se identificiraju kao religijozniji češe su podržavali proces pomirenja, kao i proces koji se bavi pitanjima povezanim s prošlošću. Muslimani su, češće nego katolic ili pravoslavci, podržavali aktivnosti pomirenja koje se bave prošlošću ili su fokusirane na potrebe žrtava i manjinskih grupa.

Ateisti i agnostici su češće podržavali obrazovne inicijative i inicijative za dijalog koje su osmišljene da izgrađuju razumijevanje i pomirenje.

Aktivnosti pomirenja najviše podržavaju penzioneri, ratni veterani, žene i radnici koji imaju siguran stalni posao.

Građani imaju povjerenje

Govoreći o značaju ovog istraživanja, Muhamed Jusić iz Centra za napredne studije Sarajevo, te član istraživačkog tima, istakao je da većina građana BiH ima povjerenje, zalaže se za izgradnju povjerenja.

Istraživanje je provedeno u okviru projekta Religija i etika u ratu i stvaranju mira Univerziteta u Edinburghu i Centra za empirijska istraživanja religije u BiH.

Autori istraživanja su: George Wilkes, Ana Zotova, Zorica Kuburić, Gorazd Andrejč, Marko-Antonio Brkić, Muhamed Jusić, Zlatiborka Popov Momčilović i Davor Marko

Zaokret ili dizanje ruku od Sirije

Saveznici se zvanično plaše da oružje ili nešto od opreme koju šalju SSV-u ne dođe u ruke frakcija koje su povezane sa Al-Kaidom.

ituacija na terenu sve teža i malo ko više i izvještava o razmjerima humanitarne katastrofe, piše autor

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera Balkan)

Lideri sirijske opozicije su arapske i svjetske medije obavijestili da su dobili informaciju od visokih zvaničnika u Washingtonu i Londonu da će njihovi dosadašnji saveznici obustaviti slanje direktne pomoći pobunjenicima na sjeveru zemlje.
Glasnogovornici ambasada obje države u Ankari su istovremeno najavili nastavak humanitarne pomoći koju distribuiraju međunarodne organizacije. Zvanično, do sada su ove dvije zemlje sirijskim pobunjenicima protiv režima predsjednika Bashara al-Assada poslale stotine hiljada tona obroka hrane, medicinske opreme, sredstava komunikacije i drugih neborbenih pomagala.
Ovaj plan pomoći su usvojili američki zakonodavci u februaru ove godine, s ciljem da se izvrši dodatni pritisak na Al-Assadov režim, kako bi se prisilio na pregovore i kako bi obustavio nasilje nad vlastitim narodom.
Međutim, javna je tajna, a to su sami pobunjenici potvrdili, da su se u pošiljkama nalazile i velike količine taktičkog oružja. Zato su ovu informaciju svi shvatili kao obustavu naoružavanja sirijske opozicije i tako je i tretirali, iako zvaničnih potvrda za to nema.

Informacije obavještajaca
Povod ovakvoj odluci je, navodno, informacija do koje su došli američki i britanski obavještajni krugovi, a o kojoj su izvijestili i pobunjenički mediji, o tome da su pripadnici islamističke koalicije Al-Džebha al-Islamijja (Islamske fronte) nekoliko dana ranije zauzeli skladište oružja u Bab al-Havi na granici sa Turskom, koje pripada Zajedničkoj komandi pobunjeničkih grupacija okupljenih oko Slobdone sirijske vojske (SSV).
Saveznici se zvanično plaše da oružje ili nešto od opreme koju šalju SSV-u ne dođe u ruke radikalnih frakcija, koje su povezane sa Al-Kaidom i koje se ne bore samo za svrgavanje vladajućeg režima u Damasku, nego za uspostavu globalne „islamske države“ po uzoru na nekadašnji islamski halifat.
Islamsku frontu je prošlog mjeseca formiralo šest umjerenih vojnih frakcija, koje su istupile iz Zajedničke vojne komande i koje ne priznaju da ih zastupa bilo koja od opozicionih političkih organizacija u inostranstvu, pa ni Sirijski nacionalni savjet. Front Al-Nusra i Islamska država Iraka i Levanta, koje su povezane s Al-Kaidom i kojih se zapadne države najviše plaše, nisu dio Islamskog fronta. Ipak, neki izvori u opoziciji su ustvrdili kako je došlo do približavanja pozicija između Islamske fronte i Al-Nusre, te da je dio preotete opreme i oružja iz Bab al-Have ustupljen i njihovim borcima. To je, čini se, bio dovoljan razlog da zapadne sile, a prije svega SAD, „povuku ručnu“, kako ne bi ponovili greške iz rata u Afganistanu, kada su sami stvorili ono što će kasnije nazvati Al-Kaidom.
U sirijskoj opoziciji nisu krili ogorčenje ovakvim stavom saveznika. Njihovi predstavnici su ovu odluku kritikovali čitav dan nakon njenog objavljivanja na svim arapskim televizijskim stanicama, nazivajući je otvorenim napadom na Slobodnu sirijsku vojsku i umjerenu i sekularnu opoziciju, te nedvosmislenom podrškom „fundamentalističkim vojnim frakcijama“, kojima, prema njihovom mišljenju, ne nedostaje oružja i logistike.
Oni na internetskim portalima i na arapskim forumima na kojima se okupljaju opozicionari upozoravaju zapadne sile da bi im se ovo moglo „obiti o glavu“ i da u njihovom interesu nije slabljenje Sirijske slobodne vojske i njeno eliminisanje iz dešavanja na terenu i samim time budućnosti Sirije.
Oni tvrde da će se u tom slučaju borba sirijskog naroda za slobodu od jednog despotskog režima i demokratsku i slobodnu Siriju pretvoriti u borbu režima protiv fundamentalističkih frakcija povezanih sa Al-Kaidom. Na ovaj način sukob će postati ono što je predsjednik Bashar al-Asad od početka priželjkivao - sukob zvanične vlasti protiv malih skupina ekstremista, koje predstavljaju prijetnju kako njegovom režimu tako i zapadnim silama i zemljama regiona.
Glasnogovornik SSV-a Louay Meqdad je gostujući na Al Jazeerinom arapskom servisu pozvao „prijatelje u svijetu da sačekaju 48 sati i da daju vremena Zajedničkoj komandi da riješi konfuziju koja je stvorena na terenu“. On je ovom prilikom ustvrdio da se radi samo o nesporazumu i da će se oni lahko dogovoriti sa „svojom braćom iz Islamske fronte“.
Inače, sukobi unutar opozije i njihova razjedinjenost, te direktno uplitanje prošiitskog libanskog pokreta Hezbollah i šiitskih dobrovoljačkh jedinica Abu Fadl al-Abas iz susjednog Iraka, u zadnjih su nekoliko mjeseci uveliko poremetili odnos snaga na terenu u korist režima u Damasku.
Poznavaoci situacije na terenu za raskol u opoziciji krive kako ulazak ekstremističkih grupacija bliskih Al-Kaidi sa vlastitom agendom i nespremnošću da sarađuju sa drugim opozicionim grupama, tako i neslaganje saveznika iz regiona i svijeta, koji imaju svako svoju političku i vojnu frakciju unutar opozicije i koje se, umjesto da se bore protiv režima, ustvari bore za prevlast i kontrolu nad materijalnom i finansijskom pomoći koja im dolazi.
Izgleda da je strategija islamističkih frakcija, o kojoj smo na ovim stranicama pisali još početkom augusta (aktivirati link: http://balkans.aljazeera.net/vijesti/udar-iznutra-na-sirijske-revolucionare) urodila plodom. Naime, dok se Sirijska slobodna vojska borila sa režimskim snagama duboko u unutrašnjosti brojne islamističke frakcije, među kojma su i Al-Nusra i najekstremniji pripadnici organizacije Islamska država u Iraku i Levantu, krenule su u ovladavanje već oslobođenih teritorija i naročito logističkih puteva kojma se SSV snabdijevala iz Turske.
Danas je Slobodna sirijska vojska priklještena između režimskih trupa sa jedne i rivala sa druge strane i svakim danom gubi sve više teritorije i vojnika koji prelaze u bolje organizovane i zbog preuzimanja logističkih ruta i bolje opremljene i snabdjevene formacije umjerenih boraca, poput Islamske fronte ili onih radikalnih okupljenih oko ideja i ciljeva povezanih sa idejama tzv. „globalnog džihada“.
Uspon Islamske fronte, čija je akcija u Bab al-Havai bila uzrokom ove konfuzije, priča je za sebe. U ovoj koaliciji, zvanično oformljenoj 22. novembra 2013, djeluju neke od najborbenijih i najbrojnijih vojnih formacija, poput selefijskog odreda Ahrar al-Šam, Liva al-Hak iz Homsa, Suqour al-Šam iz Idliba ili nedavno u Damasku osnovane Vojske islama (Džejš al-islam), za koju se vjeruje kako ima direktnu podršku Saudijske Arabije, koja preko ove fronte pokušava umanjiti utjecaj Al-Kaidi bliske Islamske države u Iraku i Šamu, ali i Al-Nusre, koja je ideološki bliska Al-Kaidi, ali se taktički i komandno od njih udaljila.
Sada je pitanje da li je jedna takva kolicija prihvatljiva zapadnim saveznicima i kakvu ulogu u svemu ima Kraljevina Saudijska Arabija, te ko će, u slučaju da SSV i samim time Sirijski nacionani savjet nastave gubiti utjecaj na terenu u budućim pregovorima, predstavljati ovu novu stasavajuću opozicionu silu, čije se prisustvo više ne može ignorisati.

Turska zatvorila brojne prijelaze
Nije jasno da li će se pomoć saveznika sa zapada uskoro nastaviti preko Turske, koja je, također, zabrinuta jačanjem ekstremističkih grupa u svom susjedstvu. Na Twitter profilima simpatizera džihadskih frakcija u Siriji ovih dana su bili aktuelni izvještaji o hapšenjima stotina selefijskih dobrovoljaca, koji su, kao i do sada, pokušali preko Turske teritorije nesmetano ući u Siriju. Tome se trebaju pridodati i izvještaji o tome kako je Turska zatvorila svoje granične prijelaze prema Siriji, u mjestima gdje su radikalne grupe preuzele kontrolu.
Dok je situacija na terenu sve teža i dok malo ko više i izvještava o razmjerima humanitarne katastrofe u ovoj prelijepoj zemlji, ne treba smetnuti sa uma i neke druge moguće dimenzije ove posljednje odluke. Naime, sve ovo se može razumjeti samo kao još jedan pritisak saveznika na opoziciju, kako bi čim prije i bezuslovno pristali na mirovne pregovore u Ženevi, tzv. „Ženevu 2“.
Zapadni saveznici opozicije su jačanjem na terenu ekstremističkih skupina bliskih idejama Al-Kaide, čini se, u strahu od toga ko bi u Siriji u slučaju pada režima mogao doći na vlast, pritom sve bliži ideji odustajanja od potpunog slamanja režima i okretanja ka kontrolisanoj tranziciji sa umjerenim elementima iz opozicije i prepuštanju režimu da se obračuna sa onim elementima opozicije koji su se u međuvremenu oteli kontroli njihovih dojučerašnjih mentora.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera

Osvrt profesora Ivana Markešića na najavu objavljivanja rezultata našeg istraživanja

Istraživanja pokazuju: U Bosni i Hercegovini većina građana podupire proces pomirenja i izgradnje povjerenja

Piše: Ivan Markešić, sociolog religije (Index.hr)

OD OVE, odavno ne čusmo ljepšu vijest iz Bosne i Hercegovine. Bilo bi dobro kada bi takva odjekivala i Hrvatskom. Naime, rezultati jednoga od najvećih poslijeratnih znanstvenih istraživanja o stavovima bosanskohercegovačkih građana o religiji i pomirenju u Bosni i Hercegovini 'Izgradnja razumijevanja i poštovanja religijske i društvene različitosti', provedenom u svibnju 2013. na uzorku od 2606 ispitanika u 13 gradova: Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Stolac, Jajce, Tuzla, Srebrenica, Livno, Bijeljina, Brčko, Trebinje, Bihać i Teslić, iznova su potvrdili da bosanskohercegovački građani, unatoč strašnim posljedicama prošloga rata, daju nedvosmislenu potporu procesu pomirenja i izgradnje međusobnoga povjerenja u toj zemlji.

Prema navodima priopćenja koje su medijima 29. studenoga 2013. uputili predstavnici University of Edinburgh i Centra za empirijska istraživanja religije (CEIR), Sarajevo – institucija koje su provele ovo istraživanje - među najvažnijim rezultatima nalaze se sljedeći:

77% ispitanika drži važnim proces pomirenja, koji bi bio osmišljen i koji bi se temeljio na povjerenju i iskrenosti u BiH.

Veliki broj njih smatra da nastavnici i osobe koje predstavljaju sve i/ili nijednu nacionalnu skupinu posebno imaju najviši procijenjeni potencijal u procesu pomirenja. To smatra važnim 72% ili veoma važnim 76,8% ispitanika.

Premda su ispitanici bili znatno manje skloni potencijalnoj ulozi koju bi u procesu pomirenja mogli imati političari (51,9% ih smatra važnim), velika većina snažno podržava proces u kome se političari ozbiljno bave mišljenjem običnih ljudi (76,8%).

Također, velika je potpora (77,8%) aktivnostima koje promoviraju razumijevanje i poštovanje različitosti među građanima.

Dobiveni rezultati, navodi se dalje u priopćenju, podsjetnik su bosanskohercegovačkim političarima, ali i predstavnicima međunarodne zajednice, da većina stanovništva širom Bosne i Hercegovine – iz svih konstitutivnih naroda i izvan njih, od najreligioznijih do onih koji uopće nisu religiozni, svih uzrasta i profesija – shvaćaju veoma ozbiljno potrebu za pomirenjem te da je stoga na razini cijele države veoma važno uključiti velik broj sudionika kako bi taj proces mogao biti uspješan.
Osim toga, istraživanje ponovno potvrđuje izuzetno snažnu potporu pomirenju među religioznim ispitanicima kao i među bivšim vojnicima – ratnim veteranima, uz napomenu da su se umirovljenici pokazali kao jedan od najjačih izvora potpore za aktivnosti pomirenja. Ne treba, naravno, isključiti ni one koji sa skepsom gledaju na cijeli ovaj proces.
Također važno je istaknuti i sljedeće naglaske iz istraživanja:

prije promjene društva potrebno je izvršiti ekonomske i/ili političke promjene;

broj onih koji smatraju da je važno proces pomirenja izvršiti na lokalnoj razini znatno je manji od broja onih koji smatraju da je važno izvršiti  pomirenje na  razini cijele Bosne i Hercegovine;

ispitanici s većim prihodima imaju u principu pozitivniji stav o pomirenju;

jedna od najpozitivnijih grupa ispitanika su umirovljenici s relativno malim primanjima.

Kako je istraživanje bilo osmišljeno da se osobe same izjasne o svome nacionalnom i religijskom ili nereligijskom identitetu, te da kažu koliki značaj pridaju vlastitim identitetima u svom životu, rezultati su bili sljedeći (Osjećaj nacionalne pripadnosti mi je važan -u %):

Ogromna većina ispitanika (92,7%) identificirala se kao pripadnica ili pripadnik jednoga od tri konstitutivna naroda;

Približno 8% ispitanika naznačilo je da nacionalni identitet uzimaju u obzir kada donose odluke o prijateljstvima i o svom privatnom životu.

Zaključno, navodi se u priopćenju, može se reći sljedeće: kako jedno istraživanje samo po sebi nije pouzdan alat za otkrivanje čimbenika koji imaju najviše utjecaja na javne stavove o pomirenju, teško je temeljem navedenih rezultata generalizirati o perspektivama koje se tiču ove teme, čak i u okviru jednoga dijela populacije, a kamoli objasniti najevidentnije korelacije između stavova i porijekla ispitanika. U svakome slučaju, istraživanje koje u sumnju dovodi uvriježene pretpostavke o javnom mišljenju može pomoći da se brže promijeni javno razumijevanje suvremene bosanskohercegovačke zbilje.

Na kraju priopćenja navedeni su i članovi istraživačkoga tima.

Činili su ga sljedeći autori: George Wilkes (Sveučilište u Edinburghu), Ana Zotova (Univerzitet u Beogradu), Gorazd Andrejč (Sveučilište u Cambridgeu), Zorica Kuburić (Univerzitet u Novome Sadu), Marko-Antonio Brkić (Sveučilište/Univerzitet "Hercegovina" u Mostaru), Muhamed Jusić (Centar za napredne studije u Sarajevu), Zlatiborka Popov-Momčinović (Univerzitet u Istočnome Sarajevu) te Davor Marko (Univerzitet u Beogradu).

http://www.index.hr/vijesti/clanak/istrazivanja-pokazuju-u-bosni-i-hercegovini-vecina-gradjana-podupire-proces-pomirenja-i-izgradnje-povjerenja/715087.aspx

Dogovor s Iranom za (ne)sigurniji svijet

Pregovori o iranskom nuklearnom programu koji su propali u prvom krugu pokazali su da je u svijetu i regionu Bliskog istoka više onih koji ne žele da vide mirno rješenje ovog problema nego onih koji istinski žele zatvoriti jedno od najvećih otvorenih pitanja u međunarodnim odnosima

Piše: Muhamed Jusić- Novo vrijeme

Nakon što je propao prvi krug pregovora u Ženevi između Irana i predstavnika Evropske unije, SAD-a, Britanije, Francuske, Njemačke, Rusije i Kine (takozvani 5+1) oko iranskog nuklearnog programa, uslijedio je drugi krug, i nakon četiri dana “napornih” pregovora postignuta je neka vrsta prijelaznog dogovora, koji bi trebao predstavljati prvi ili možda probni korak ka konačnom rješenju, kojim bi se okončalo skoro 10 godina velikih tenzija između Irana i Zapada. Od realizacije ovog dogovora zavisit će ne samo konačan ishod pregovora, nego i budućnost međunarodnih odnosa u svijetu i strateški važnom regionu Bliskog istoka.

“Sigurniji svijet”

Prema onome što se može pročitati u svjetskim medijima i razumjeti iz izjava svjetskih zvaničnika, dogovor predviđa da Teheran ograniči aktivnosti iz nuklearnog programa i dozvoli strožiji međunarodni nadzor, a zauzvrat će biti ukinute određene sankcije koje je međunarodna zajednica uvela u pokušaju da prisili Iran da odustane od procesa obogaćivanja uranija i ovladavanja nuklearnom tehnologijom. Tako bi iranska strana trebala smanjiti obogaćenje uranija na pet posto, što je mnogo niže od nivoa potrebnog za proizvodnju atomskog oružja, a svjetske sile bi u narednim sedmicama trebale pokrenuti proceduru u Vijeću sigurnosti kojom bi se ublažile sankcije, s tim da i dalje ostaje embargo na izvoz nafte dok traju pregovori koji treba da osiguraju da Teheran nuklearnu tehnologiju koristi samo u mirnodopske svrhe.

Iranski predsjednik Hassan Rouhani okarakterizirao je potpisivanje sporazuma priznanjem iranskog prava na nuklearni program od svjetskih sila, prenijela je agencija Anadolija. Istovremeno, američki državni sekretar John Kerry i iranski ministar vanjskih poslova Mohammad Javad Zarif u svojim su izjavama dali naslutiti da, zapravo, nije postignut dogovor oko prava Irana na daljnje obogaćivanje uranija. Kerry je na konferenciji za novinare kazao da će ženevski dogovor svijet učiniti “sigurnijim”. Dogovor s Iranom je prva etapa, naglasio je Kerry, dodajući da tekst “ne kaže da Iran ima pravo na obogaćivanje uranija, bez obzira na neke interpretacije”. On je naglasio da je iranska strana prihvatila da ograniči obogaćivanje uranija na prihvatljivih pet posto, te da će Iran svojih 200 kg uranija, obogaćenog do 20 posto, u narednih šest mjeseci dovesti na ranije dogovorenih pet posto, tako da će u tom periodu ostati bez uranija, u kapacitetu potrebnom, za izradu nuklearnog oružja, javlja Al Jazeera.

Prema njegovim riječima, Iran neće povećavati zalihe uranija obogaćenog do 3,5 posto i neće graditi nova postrojenja za obogaćivanje uranija. Kazao je i da će odobriti dnevne inspekcije u važnijim nuklearnim postrojenjima te naglasio da će zatvoriti plutonijski reaktor “Arak”. Američki državni sekretar je rekao i da će Iran u slučaju da ispoštuje dogovor biti u mogućnosti da koristi 4,2 milijarde dolara vrijednog međunarodnog fonda, te da će toj zemlji biti otvorena mogućnost prihoda od izvoza u visini od 1,5 milijardi dolara ali nakon ukidanja nekih sankcija.

Neusaglašen dogovor

Kerry je govorio nakon iranskog kolege Zarifa, koji je kazao da tekst sadrži “jasnu referencu po kojoj će se obogaćivanje nastaviti”. Predsjednik Irana Hassan Rouhani, koji je izbore i dobio obećavajući drukčiji pristup rješavanju iranskog nuklearnog pitanja od onog koji je imao njegov prethodnik Ahmedinedžad, izjavio je ovim povodom da “svako može imati svoju interpretaciju, ali pravo Irana na obogaćivanje je jasno navedeno u tekstu”. Moglo se i očekivati da će obje strane, zbog svoje domaće javnosti, sporazum pokušati prikazati kao vlastiti uspjeh, a možda, da bi zadovoljili jastrebove na obje strane, i kao poraz oponenata. Ono što bi u cijeloj ovoj igri gluhih telefona i rasprava oko toga šta je usaglašeno u Ženevi moglo biti kobno po sam proces jeste mogućnost da interpretacije onog što je dogovoreno i potpisano s obje strane odu tako daleko da sve bude vraćeno na početak. To će, prije svega, zavisiti od toga koliki će otpor i pritisak svaka od ugovorenih strana imati u procesu “prodavanja” dogovora na vlastitom terenu.

Mnogi su protiv

U prvom krugu propali pregovori o iranskom nuklearnom programu pokazali su da je i u svijetu i u regionu Bliskog istoka više onih koji ne žele da vide mirno rješenje ovog problema nego onih koji istinski žele zatvoriti jedno od najvećih otvorenih pitanja u međunarodnim odnosima. Teško je povjerovati da ovi centri moći neće uraditi sve što je u njihovoj moći da ovaj dogovor ne zaživi i da ne dođe do nastavka usaglašavanja pozicija između Irana i Zapada, a naročito normalizacije odnosa na relaciji Iran – Sjedinjene Američke Države

Tu se, prije svega, misli na Izrael koji ne krije svoje protivljenje dogovoru iz Ženeve. Tako je izraelski premijer Benjamin Netanyahu prije početka sedmične sjednice Vijeća ministara u Izraelu u izjavi novinarima kazao da nije riječ o “historijskom dogovoru”, nego o “historijskoj grešci”, dodavši da Izrael nije vezan za dogovor te da i dalje ima pravo da se brani. Prema onome što se moglo čuti u diplomatskim kuloarima nakon neuspjelog prvog kruga pregovora u Ženevi, čini se da je jedan od pregovarača, Francuska, otvoreno stao na stranu izraelskih interesa. Naime, dogovor bi vjerovatno bio postignut tad, ali su se Francuzi usprotivili toj ideji, a u istim je krugovima procurila informacija da su Francuzi upozorili prisutne da imaju informaciju o tome kako će Izrael, u slučaju da dogovor bude postignut, krenuti u jednostranu vojnu akciju protiv Irana i njegovih nuklearnih postrojenja

Saudija nezadovoljna

Kako sada stvari stoje, ni Saudijska Arabija nije oduševljena ne samo novim dogovorom nego, o čemu smo na stranicama Novog vremena već pisali, i dinamikom približavanja Irana Americi i nekim drugim zapadnim silama. U vrijeme pregovora saudijski ambasador u Velikoj Britaniji princ Mohammed bin Nawwaf bin Abdulaziz je za časopis “The Times” izjavio da Saudijska Arabija neće “sjediti skrštenih ruku” ukoliko svjetske sile ne uspiju zaustaviti iranski nuklearni program, istovremeno nazivajući “žurbu administracije američkog predsjednika Baracka Obame da prihvate Iran” nerazumljivom.

“Mi nećemo sjediti skrštenih ruku i primati prijetnje a da ozbiljno ne razmislimo o tome kako možemo zaštititi svoju zemlju i naš region”, rekao je tom prilikom princ koji je bratić kralja Abdullaha bin Abdulaziza. Šta Kraljevina planira poduzeti ovim povodom, iz ove i brojnih sličnih izjava drugih članova vladajuće porodice Sauda nije jasno i to je otvorilo prostor brojnim spekulacijama u međunarodnim diplomatskim krugovima.

Sve u svrhu zaštite

Tako je “The Sunday Times” u prvim danima pregovora objavio tekst prema kojem je nezadovoljna Saudijska Arabija Izraelu dala zeleno svjetlo za korištenje njihovog zračnog prostora u slučaju napada na Iran. U tom se tekstu navodi da su Saudijci spremni ponuditi i više od zračnog prostora, uključujući angažman dronovima, helikopterima za spašavanje i tanker-avionima. “Kad se dogovor u Ženevi potpiše, vojna opcija bit će ponovno na stolu. Saudijci su bijesni i spremni dati Izraelcima svu pomoć koja bi im mogla zatrebati”, istaknuo je u razgovoru za britanski list jedan neimenovani diplomatski izvor.

Nije prošlo dugo, a uslijedilo je reagiranje zvaničnog Rijada koji je najoštrije negirao bilo kakve optužbe da s Izraelom planira napad na susjedni Iran. Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Saudijske Arabije u javnom je saopćenju iz Ambasade Saudijske Arabije u BiH demantiralo te navode tvrdeći da nema nikakve komunikacije ili odnosa s Izraelom na bilo kojem nivou. Jedna od opcija koja se spominje kao mogući odgovor Saudijske Arabije jeste da bi Saudija od Pakistana mogla kupiti gotovo nuklearno oružje koje oni posjeduju. O ovome se i ranije pisalo i govorilo, dok je bila aktuelna afera oko pakistanskog nuklearnog naučnika Abdul Qadeera Khana koji je, prema zvaničnim optužbama, prodavao nukearnu tehnologiju Sjevernoj Koreji i Libiji. Tada se kao jedna od zainteresiranih strana pojavljivala i Saudija.

Produbljenje nuklearne krize

BBC-jev novinar Mark Urban, koji se ovom temom dugo bavio, u prilogu od 6. novembra 2013. godine upozorava da bi Saudija prije nego Iran mogla imati nuklearno oružje. On tvrdi da mu je početkom ove godine visoki dužnosnik NATO-saveza rekao da oni imaju obavještajne podatke o tome da je nuklearno oružje koje je u Pakistanu napravljeno za Saudijsku Arabiju spremno za isporuku. On podsjeća da Saudijci nisu džaba ulagali u pakistanski nuklearni program a da nešto nisu očekivali zauzvrat. Naime, Saudijska Arabija je godinama pružala velikodušnu finansijsku pomoć pakistanskom odbrambenom sektoru uključujući, barem tako tvrde zapadni eksperti na koje se poziva Urban, njihove raketne i nuklearne programe.

Ukoliko se i desi da Amerika uspije uvjeriti svoje saveznike u regionu, prije svega Izrael i Saudijsku Arabiju, da dogovor s Iranom neće biti na njihov račun, te ako Obamina administracija uspije obuzdati jastrebove u Washingtonu, ostaje i dalje vrlo upitno hoće li umjereni, novi predsjednik Irana Hassan Rouhani uspjeti uvjeriti svoje jastrebove da Iran nije pokleknuo pred zapadnom arogancijom. Svi znaju da posljednju riječ u pregovorima ipak ima ajatullah Ali Hamnei i da bez njegovog pristanka i saglasnosti utjecajnih krugova oko Iranske revolucionarne garde predsjednik Rouhani Zapadu ne može ništa obećati. Postigne li se dogovor usprkos svima koji ga opstruiraju, sigurno će se formirati nova dinamika u rješavanju nagomilanih bliskoistočnih problema za koje, u velikom broju slučajeva od Sirije preko Jemena, Bahreina pa do Iraka, ključ drži Teheran.

U današnjem Oslobođenju: ISTRAŽIVANJE- Izgradnja razumijevanja i poštovanja: Bosanci i Hercegovci žele pomirenje

Objavljeno u Oslobođenju., 2.12.2013.

Muallimov intervju: ambasador Nusret Čančar

U novom broju časopisa za odgoj i obrazovanje Novi Muallim (god. XV, br. 55, Sarajevo, jesen 2013.) objavljen je intervju koji sam vodio sa ambasadorom Nusretom Čančarom o dešavanjima na Bliskom istoku i imidžu BiH u tom dijelu svijeta. Intervju možete preuzeti sa Rijasetove stranice.