PROGRAMSKI SADRŽAJI ''500. AJVATOVICE"

PROGRAMSKI SADRŽAJI
FESTIVALSKIH DANA JUBILARNE ''500. AJVATOVICE''
juni 2010.g.

Subota, 05. juni
18:00 PRUSAC, Musala, Svečano otvaranje manifestacije Festivalskih dana
''500. Ajvatovice''

Nedjelja, 06. juni
19:00 PRUSAC, Dom Hasan Kafije Pruščaka, Izložba levhi ''Tespihom za jubilej'',
autor Amir Šečunović
19:30 ZENICA, Narodno pozorište, Koncert duhovne muzike, Muzički ansambl Dijanet -
Ankara

Utorak, 08. juni
19:00 TRAVNIK, Sala Općine, Promocija knjige ''1. Slavna i Viteška brigada'' ,
autor Ibrahim Dervišević
21:00 TRAVNIK, Preogres centar, Promocija knjige ''O začudnosti govora I, II, III'',
Bookline, priredio Asmir Salihović

Srijeda, 09. juni
19:00 PRUSAC, Dom Hasan Kafije Pruščaka, Promocija knjige ''Arapska stilistika u djelu
Hasan Kafije Pruščaka'', autor Munir Mujić

Četvrtak, 10. juni
15:00 DONJI VAKUF, Hotel Vrbas, Međunarodni šahovski turnir ''Ajvatovica 500.''
18:00 TRAVNIK, Progres centar, Promocija knjige ''Savremene fetve dr. Jusuf Karadavi''
El-Kalem

Petak, 11. juni
13:00 PRUSAC, Novo Naselje - Novosagrađena džamija, Džuma-namaz
18:00 NOVI TRAVNIK, Sala Općine, Tribina, ''Kulturno-historijske i prirodne znamenitosti
Općine Novi Travnik''
21:00 PRUSAC, Novo Naselje - Novosagrađena džamija, Večer ilahija i kasida,
Akademski hor FIN-a
21:00 TRAVNIK, Džamija na Kalibunaru, Večer ilahija i kasida,
Hor Behram-begove medrese - Tuzla
21:00 BUGOJNO, Centar princeze Dževhere, Večer ilahija i kasida,
Hor Gazi Husrev-begove medrese - Sarajevo
21:00 JAJCE, Dom kulture,Večer ilahija i kasida, Hor Karađoz-begove medrese - Mostar
21:00 GORNJI VAKUF, Dom kulture,Večer ilahija i kasida,
Hor Medrese ''Džemaludin ef. Čaušević'' - Cazin
21:00 VITEZ, Dom kulture, Večer ilahija i kasida, Hor Elči Ibrahim-pašine medrese - Travnik
21:00 BUSOVAČA, Sporstska dvorana srednje škole, Večer ilahija i kasida,
Hor Medrese ''Osman ef. Redžović'' - Gračanica

Subota, 12. juni
11:30 PRUSAC, Novo Naselje, Novosagrađena džamija, Svečano otvorenje
18:00 BUGOJNO, KSC, Pozorišna dvorana, Kolažno-revijalni program za žene
21:00 NOVI TRAVNIK, Centralni trg, Koncert ''Salavat tebi dušom pojim'',
Osnovna muzička škola Ilidža

Nedjelja, 13. juni

18:00 BUGOJNO, Kristalna dvorana Općine, Promocije knjige, ''Bugojno i njegova okolina u
vrijeme AustroUgarske uprave'', autor Samija Sarić
20:00 NOVI TRAVNIK, Dom kulture, Monodrama ''Derviš i smrt'', Muharem Osmić

Ponedjeljak, 14. juni
18:00 NOVI TRAVNIK, Sala Općine, Promocija knjige ''Bošnjakinje govore''
autor Selman Selhanović
19:30 TRAVNIK, Sala Općine, Promocij knjige ''Dr. Ibrahim Arnautović , prof. emeritus, život
i djelo'', autori dr. Zijad Hadžiomerović i dr. Nihad Fejzić

Utorak, 15. juni
18:00 VITEZ, Vatrogasni dom, Promocija knjige ''Kazivanja o pejgamberima','
autor Salko Omerbegović
20:00 TRAVNIK, Elči Ibrahim-pašina medresa, Promocija knjige ''Mehmed Spaho'',
autor dr. Husnija Kamberović
21:00 TRAVNIK, Elči Ibrahim-pašina medresa, projekcija filma ''Travničke džamije'',
BZK Preporod Travnik

Srijeda, 16. juni
19:00 TRAVNIK, Stari grad, Promocija knjige ''Pozdrav iz Bosne i Hercegovine','
autor Magbul Škoro
21:00 TRAVNIK, Džamija na Kalibunaru, Večer ilahija i kasida, Hor Azizija - Orašje

Čatvrtak, 17. juni
14:00 DONJI VAKUF, Pošta D.Vakufa, Promocija prigodne poštanske marke, ''500. godina
Ajvatovice''
17:30 BUGOJNO, Sala Kulturno-sportskog centra, Koncert, Sarajevska filharmonija
18:00 GORNJI VAKUF, Vrse, Promocija knjige proze ''Srebrenica - Najtananija nit na Ovom
svijetu'', autor Isnam Taljić
19:00 TRAVNIK, Gradski muzej, Izložba slika, crteža i grafike''Ajvatovica'',
autor Sead Emrić
20:00 TRAVNIK, Centar za kulturu, Koncert, Sarajevska filharmonija
21:00 TRAVNIK, Džamija na Kalibunaru, Večer Kur'ana

Petak, 18. juni
13:00 TRAVNIK, Džamija na Kalibunaru, džuma-namaz
18:00 BUGOJNO, Centar princeze Dževhere, Promocija knjige, ''Reisofobija'',
autor Fatmir Alispahić
19:00 TRAVNIK, Gradska biblioteka, Promocija knjige,''Bošnjačka tradicijska kultura -
uspomenar'', autor dr. Enes Kujundžić
21:00 TRAVNIK, Džamija na Kalibunaru, mevludski program

Subota, 19. juni
08:30 TRAVNIK, Kasarna, XII susreti sportista Islamske zajednice, Svečano otvaranje
10:00 BUGOJNO, Kulturno-sportski centar; XII Internacionalni karate kup
''Dani Ajvatovice 2010.''
11:30 TRAVNIK, Džamija na Kalibunaru, Svečano otvorenje džamije
18:00 TRAVNIK, Progres centar, Promocija knjige ''Britanska politika u BiH 1992-1995.'',
autor dr. Džemal Najetović
19:00 DONJI VAKUF, Hote Vrbas, Grupna izložba umjetničkih slika

Nedjelja, 20. juni
19:00 GORNJI VAKUF, Dom kulture, Promocija knjige, Vodič za hadž i umru,
autori Muhamed Pezić i Rešad Poljević
21:00 BUGOJNO, Trg zlatnih ljiljana, ''Svome gradu za Ajvatovicu'', umjetinici grada Bugojna

Ponedjeljak, 21. juni
19:00 BUGOJNO, Centar princeze Dževhere, Promocija, ''Katalozi i anali Gazi Husrev
begove biblioteke''
21:00 BUSOVAČA, Sulejman-begova džamija, Večer ilahija i kasida, Gosti iz Irana

Utorak, 22. juni
18:00 DONJI VAKUF, Dom kulture, Iskustvo i budućnost sevdaha,
BZK Preporod Donji Vakuf
20:00 BUGOJNO, Centar princeze Dževhere, Književna večer sa Džemaludinom Latićem

Srijeda, 23. juni
19:00 BUGOJNO, Centar princeze Dževhere,
Omage '' Život i djelo prof. dr. Ilijasa Hadžibegovća''
19:30 GORNJI VAKUF, Dom kulture, Promocija izdanja El-Kalem

Četvrtak, 24. juni
16:30 VITEZ, Kruščica, Vjersko-kulturni program, Ispraćaj konjanika
Hor imama Medžlisa Vitez
18:30 BUGOJNO, Plato KSC; X Internacionalna smotra folklora ''Ajvatovica 500.''
21:00 PRUSAC, Dom Hasan Kafije Pruščaka, Tribina ''Iz Srednje Azije na Balkan'',
Gosti iz Turske

Petak, 25. juni
09:00 SARAJEVO, Hotel Saraj, Simpozij, ''Život i djelo - Muhamed Tajib Okić''
13:00 DONJI VAKUF, Baš džamija, Centralni džuma-namaz,
Hatib Mehmedalija Hadžić, prof.
13:00 GORNJI VAKUF, Džamija Mehmed-bega Stočanina, džuma-namaz,
Hatib dr. Safvet Halilović
13:00 NOVI TRAVNIK, Gradska džamija, džuma-namaz, Hatib dr. Zuhdija Hasanović
13:00 VITEZ, Džamija Ahmed agina, džuma-namaz, Hatib dr. Sead Seljubac
13:00 JAJCE, Džamija Esme Sultanije, džuma-namaz, Hatib dr. Ahmed Adilović
13:00 BUSOVAČA, Džamija Sulejman-begova, džuma-namaz,
Hatib prof. dr. Džemaludin Latić
13:00 BUGOJNO, Džamija Princeze Dževhere, džuma-namaz, Hatib Mustafa Spahić, prof.
13:00 TRAVNIK, Džamija na Kalibunaru, džuma-namaz , Hatib prof. dr. Fuad Sedić
21:00 DONJI VAKUF, Hotel Vrbas, Koncert, Hor BZK Preporod
21:00 KARAULA, Večer ilahija i kasida, Hor Ak-Saraj

Subota, 26. juni
07:00 KARAULA, Plato ispred džamije, Ispraćaj konjanika
12:00 OBORCI, Šeherdžik, Doček konjanika
13:00 OBORCI, Šeherdžik, podne-namaz
16:00 DONJI VAKUF, Defile konjanika
17:30 PRUSAC, Doček konjanika
18:00 PRUSAC, Dom Hasan Kafije Pruščaka, Svečano otvorenje muzeja
18:00 PRUSAC, Musala, Otvaranje šehidskog obilježja
20:45 PRUSAC, Srt, Džamija Hasan Kafije Pruščaka,
akšam-namaz, prigodan program, predavanje i zikr, Tarikatski centar
22:45 PRUSAC, Srt, Džamija Hasan Kafije Pruščaka; jacija-namaz

Nedjelja, 27. juni
08:00 PRUSAC, Prolazak konjanika ispred Handan-agine džamije
08:30 PRUSAC, Prozivka bajraka ispred Handan-agine džamije
08:45 PRUSAC, Polazak ka Ajvatovici
09:30 HAN, Odmor na Hanu
10:30 STIJENA, Prolazak kroz stijenu i dova
11:00 PLATO AJVATOVICE, Svečani program Ajvatovice
12:15 PLATO AJVATOVICE, Obraćanje Muftije travničkog
12:30 PLATO AJVATOVICE, Obraćanje Reisul-uleme
13:00 PLATO AJVATOVICE, Podne-namaz i dova
13:00 PRUSAC, Srt, Džamija Hasan Kafije Pruščaka, podne-namaz
Mevlud - program za žene

VAN-PROGRAMSKI SADRŽAJI
Monografija Ajvatovice
Film ''San o Ajvatovici''
Drama ''Gazi Husrev-beže ili bukagije''
Ajvaz-dedin štap i staza
Sabah-namaz na Ajvatovici
Spomen-ploča na platou Ajvatovice
Spomen-ploča Sultan Mehmed Fatihu

Islam i mediji u BiH- prilog DW

U sjeni evropskog lova na burke i nikabe, održana je u srijedu (26.5.) javna debata u sarajevskom Mediacentru, o tome kako se u tranzicijskom vremenu snalaze novinari pišući o islamu u Bosni i Hercegovini.

Postoji li u bosanskohercegovačkom društvu otvorenost za kritiku, dijalog, drugačije poglede i mišljenja, te kako se sa različitim pitanjima vjere i posebno islama, nose britanski mediji, naročito nakon 11. septembra? To su bila neka od pitanja na koja su odgovore potražili učesnici javne debate: profesor na Georgia State University Ian Almond, teolog i novinar Muhamed Jusić, zamjenik glavne urednice „Oslobođenja“, Faruk Borić i glavni imam Medžlisa u Tuzli, Amir Karić.

Recikliranje, novi oblik izvještavanja

Američki profesor Ian Almond, koji se obrazovao na britanskim univerzitetima u Warwicku i Edinburghu, a predavao godinama na univerzitetima u Italiji, Njemačkoj, Indiji i Turskoj, osvrnuo se na medijsku scenu Velike Britanije.

„Ako se govori o izvještavanju medija u Velikoj Britaniji, kad je riječ o temama iz islamskog svijeta, čini se, da poslije 11. septembra, vladaju strahovi i neka vrsta anksioznosti. Mediji su se prilično promijenili u posljednjih deset godina. Islam se često predstavlja na jedan prilično destruktivan način. Izgubljena su mnoga dopisnička mjesta i novinari se često oslanjaju samo na agencijske vijesti, ili recikliraju ono što je već objavljeno, a to najčešće ne pruža ni jasnu ni objektivnu sliku“, rekao je Almond i naveo primjer kako se u medijima Velike Britanije često, iz islamskog svijeta izvještava jednoobrazno. „Sjećate li se posljednjeg velikog napada na Gazu? Odnos žrtava je bio, 1400 mrtvih Plestinaca, naspram 15 Izraelaca. Ipak, u britanskim medijima taj je sukob predstavljen kao ravnopravan, u svakom pogledu.“

Islamska zajednica se nije snašla

Zamjenik glavne urednice „Oslobođenja“, Faruk Borić, lista koji je, prema njegovom priznanju orjentisan prema 'lijevoj', liberalnoj javnosti, odmah je, na početku svog izlaganja, priznao neke greške.
„Prešli smo iz tog nekog represivnog sistema u ovaj tranzicijski i greške su bile dio toga. Sjećam se jednog mog kolege, čije ime neću navoditi, kako je u svom članku napisao da je 'zekjat reisov porez PDV'. To nekome može biti smiješno, ali to je za neke moglo biti uvredljivo. A za mene kao urednika, tu se ne radi niti o vrijeđanju islama, niti o vrijeđanju Islamske zajednice, nego se radi o jednom kritičkom stavu prema određenoj politici. Posljednjih 20-ak godina mi imamo izlazak Islamske zajednice na javnu scenu, gdje se ona bori za svoj prostor u medijima. Prema mome mišljenju, i ne samo mome, Islamska zajednica u BiH nije se snašla u tom demokratskom procesu. Jer, ako već izlaziš na javnu scenu, propagiraš nešto, neke univerzalne ideje i vrijednosti, ti moraš biti spreman i na kritiku“, rekao je Borić i dodao da se na kritiku ne može odgovarati etiketiranjem, što je često bio slučaj.

„Juče je reis Cerić imao naslovnicu u našem listu jer je odaslao poruku mira, ali kada se u vrijeme recesije povezuje sa sumnjivim tajkunima i njihovim kapitalom, da bi se izgradio islamski centar, mislim da je red da se o tome progovori, pa ako treba i oštro“, zaključio je Borić.

„Ja sam optimista“
Novinar i teolog Muhamed Jusić, govoreći o načinu na koji se u BiH izvještava o islamu, apostrofirao je da se ipak, radi o tranzicijskom društvu, „gdje se kao i u drugim brojnim segmentima još uvijek tražimo“.
„Ja sam optimista. Mislim da i vjerske zajednice postaju svjesne da ne mogu biti u javnom prostoru a pri tome bez javne kritike. Neko ko se s tobom ne slaže, ne može samo zbog toga biti islamofob, ili neprijatelj vjere i nacije“, rekao je Jusić i dodao da se svi moraju navići na to da nemaju ekskluzivno pravo na medijski prostor.
„Nažalost, nakon 11. septembra, imamo odjeke 11. septembra u bh. društvu i u regionu. Islam je postao sigurnosno pitanje. Naprimjer, kad je trebala biti reforma policije, onda se aktueliziralo pitanje vehabija“, rekao je Jusić.

Vehabija, rezervni termin za teroristu
Amir ef. Karić, glavni imam tuzlanskog Medžlisa, podsjetio je da su muslimani u BiH stigmatizirani kroz dugi niz godina.
„Prvo im se pripisivao politički panislamizam. Optuživani su zatim za fundamentalizam, a sada je na sceni optužba za vehabizam. Pri tome je vehabija, rezervni termin za teroristu. Muslimani u BiH veoma senzitivno doživljavaju ovu stigmatizaciju. Iznose se podaci u medijima da je svaki treći musliman u našoj zemlji vehabija, da u BiH ima 200.000 vehabija. A ja vam kažem da kao čovjek koji dolazi iz tog kraja, u vrijeme genocida u Srebrenici, ni jedna kamenica u Tuzli nije poletjela prema pravoslavnoj crkvi. Nas je islam, takav kakav je, spasio od osvete i revanšizma“, rekao je ef. Karić.
Nakon uvodnih izlaganja uslijedila je veoma živa rasprava između učesnika debate i publike u Mediacentru. Postavljena su brojna, zanimljiva pitanja. „Ovo je samo početak našeg dijaloga o ovoj temi. Važna je komunikacija, važno je razgovarati“, rekla je na kraju, moderator Slobodanka Dekić.
Autorka: Ljiljana Pirolić, Sarajevo (DW)

Islam i mediji u BiH: Na javnoj sceni niko nije nedodirljiv- Radio Sarajevo

U demokratskom društvu na javnoj sceni niko nije nedodirljiv i svako je podložan kritici, pa tako i Islamska zajednica u BiH, zaključak je debate „Islam i mediji u BiH“, koja je održana u srijedu u sarajevskom Mediacentru.

Kako porodica Smith saznaje o islamu
Debata je organizirana povodom dolaska profesora Georgia University, Iana Almonda, koji je objavio nekoliko knjiga o medijskom tretiranju islama i muslimana na Zapadu. Pored Almonda, koji je u sklopu posjete održao i predavanje na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, u debati su učestvovali Faruk Borić, zamjenik urednice „Oslobođenja“, Muhamed Jusić, teolog i publicista, te glavni imam Medžlisa Islamske zajednica Tuzla, dr. Amir ef. Karić.

Almond je naglasio da se islam u medijima na Zapadu promatra kroz prizmu dva straha - od imigranata i terorizma, a najveći i najutjecajniji mediji uglavnom podliježu pritisku „senzacije“ i „infotaimenta“, izvještavajući o islamu bez dovoljno kontekstualizacije i istraživanja. Ljevičarski mediji ipak pokušavaju umaći stereotipima i predrasudama, ali oni nisu efektivni, isto kao i Internet.

Savremeni mediji ne mogu odigrati veliku ulogu u predstavljanju i percepciji islama i muslimana jer se većina običnog stanovništva još uvijek „oslanja“ na centralne informativne emisije na TV-u i najpopularnije novine.

„Prosječna porodica Schmitt iz Frankfurta ili porodica Smith iz Liverpoola informacije uglavnom prima preko večernjih TV dnevnika, a oni se malo oslanjaju na svoje dopisnike, traže senzacije i služe politici“, kaže Almond.
Islam i kao sigurnosni problem
Sa Almondovom konstatacijom da je „11. septembar“ radikalizirao problem, ali i da dolazi do pomaka u posljednje dvije-tri godine, složio se i Muhamed Jusić, koji je ustvrdio da je teroristički napad na WTC utjecao i na situaciju u BiH.

„Tako je problem selefizma/vehabizma, a time i problem islama, u Bosni i Hercegovini odjednom postao ne samo kulturalni i društveni nego i sigurnosni problem“, dodao je Jusić.

Međutim, i neki religijski krugovi, smatra Jusić, smatraju da su „apsolutno nedodirljivi u javnom prostoru“, pri čemu niko nema ekskluzivno pravo na javnoj scenu, a niko ko se ne slaže sa stavovima IZ ne može odmah biti proglašen islamofobom.

Nesnalaženje u demokratskom sistemu
Urednik „Oslobođenja“ Faruk Borić naglasio je da ima propusta i neprofesionalnosti u medijskom izvještavanju o Islamskoj zajednici i reisu Ceriću, ali je i stava da se „Islamska zajednica, nakon što je bila pod pritiskom i ušutkana u jednom totalitarnom režimu, nije dobro snašla u procesu demokratskih promjena i na otvorenoj javnoj sceni, i kao takva nije spremna na utemeljenu kritiku“.

Ipak, i kada reagira na neutemeljene kritike, koje se ne obaziru dovoljno na kontekst ili koje koriste neprimjeren jezik, Islamska zajednica, odnosno reis Cerić, često koristi neprimjerene kvalifikacije, za šta je naveo primjer kada je Cerić za Vildanu Selimbegović kazao da njen problem „treba riješiti Freud“.
Medijska slika islama je uglavnom pozitivna
Glavni tuzlanski imam je podcrtao da mediji u Bosni i Hercegovini uglavnom pozitivno i objektivno izvještavaju o Islamskoj zajednici i muslimanima, za šta je naveo primjer emisija na BHT-u i FTV-u (Duhovni mostovi i Mozaik religija).

„Ipak, događa se da neki novinari bespotrebno potcrtavaju neke stvari, želeći nekom događaju dati neki 'islamski' kontekst. Naprimjer, evo, kada je nedavno Muradif Hamzabegović zvani Hamzabeg u Tuzli uhapšen zbog trgovine ljudima, jedna televizija je nekoliko puta naglasila da se njegov auto-otpad zove 'Halal' i u prilogu fokusirala levhu na ulazu u prostorije auto-otpada. Takve stvari su potpuno bespotrebne i štetne“, smatra dr. Karić.

On je naglasio da je Islamska zajednica dio građanskog društva i da kao takva ima određena prava, ali i obaveze, i da je stoga podložna javnoj kritici. No, kako je u BiH sve u tranziciji, smatra Karić, tako je i odnos Islamske zajednice i medija u demokratskom društvu u jednom procesu, ali da jesu primjetni pozitivni pomaci.

kenan, radiosarajevo.ba

Nedostatak saradnje i kvalitetnih sadržaja

Autorski osvrt/ za Mediacentar Sarajevo

Slika islama u bh. medijima- kako bh. mediji izvještavaju o islamu

Nedostatak saradnje i kvalitetnih sadržaja

O islamu u bh. medijima izvještava sporadično, senzacionalistički i
kroz prizmu dnevnopolitičkih interesa, dok istovremeno IZ skoro da nema
bilo kakvu jasnu strategiju odnosa s medijima.

Piše: Muhamed JUSIĆ

Bosanskohercegovačko društvo kada je riječ o izvještavanju o religiji, pa tako i o islamu, kao i u svim drugim aspektima društvenog života, još uvijek prolazi famozni proces tranzicije, kojeg karakteriše spontanost, nedosljednost i svojevrsno lutanje. Tako smo u periodu od urušavanja komunističkog režima kada se, prema svjedočenju jednog poznanika, znalo desiti da se urednik jedne novine na partijskom sastanku nadležnog tijela propituje zbog toga što se na panorami bh. gadova koje njegov list objavljuje javlja prevelik broj munara i kada je religija sistematski ostavljena na marginama društva „da odumre“, došli do vremena kada je vjera postala sveprisutna i kada joj se prema nastojanju nekih krugova treba osigurati status nedodirljivog u javnom prostoru.

To nas je skoro dovelo do blokovske borbe unutar društva i medijske scene u kojoj nerijetko na strani tzv. građanskih medija imamo recidiv komunističke ideologije prema kojoj ni vjera ni vjernici nemaju mjesta u javnom prostoru, osim ako izvještavanje o tome ide u prilog kreiranja stereotipa o vjerujućim kao zaostalim, asocijalnim i nerijetko po društvo opasnim elementima. Istovremeno, uslovno rečeno, drugu stranu su zauzeli oni koji smatraju kako se o vjeri, pa čak i o vjerskim liderima i radu vjerskih zajednica, može i mora govoriti samo afirmativno te da je svaki kritički osvrt na rad vjerskih velikodostojnika nasrtaj na vjerske slobode. Obje strane bi uslovno javni prostor htjele ekskluzivno za sebe, te bi sve tokove u društvu rado podredili svojoj viziji svijeta. Građansko demokratsko društvo će od svih njih zahtijevati da naviknu da niko nema ekskluzivno pravo na javni prostor i da ničiji javno izneseni stav ne može biti van dometa kritike.

Možda je jedan od razloga koji održava ovu paradigmu i taj što tu nazovi borbu dobrim dijelom s obje strane vode (generacijski) ljudi koji imaju svježe sjećanje na onaj režim, tako da jedni u svakoj kritici vjerskih zajednica vide pokušaj da se njihove slobode sputaju, dok drugi u svakom pojavljivanju vjere u prostoru javnog vide nasrtaj na njihovu verziju sekularizma i njihove jedine ispravne, racionalne, moderne i prihvatljive (ne)vjere ateizma.
Kroz prizmu ovog sukoba svjetonazora treba sagledavati proces izvještavanja o islamu u bh medijima, ali i načinu na koji IZ nerijetko istupa u javnosti.

Odjeci 11. septembra

Kada je riječ o izvještavanju o islamu, možda za razliku od drugih konfesija na ovom našem području, situacija se dodatno usložnila nakon 11. septembra 2001. godine i terorističkih napada na SAD iza kojih je stajala teroristička organizacija El-Kaida koja se predstavlja da nastupa u ime islama.

Skoro redovno se u značajnom dijelu domaćih (čak i tzv. sarajevskih) i regionalnih medijima o islamu neselektivno počelo pisati kroz prizmu onog što je američka administracija Georga Busha nazvala „ratom protiv terorizma“ i kroz stavove tzv. pripadnika vehabijskog ili selefijskog pokreta. Predstavnici tih manjinskih skupina unutar muslimanske zajednice u BiH su dobivali više prostora nego svi ostali zvanični predstavnici IZ BiH.

Vremenom se pitanje navodnog islamističkog ekstremizma i povezanosti bh. muslimana sa El-Kaidom pretvorilo u političko pitanje i čitavu jednu kampanju koja je zarad dnevnopolitičkih šićara sistematski nastojala sve što ima veze s islamom predstaviti kao potencijalnu prijetnju „zapadnom načinu života“. Sva dešavanja u proteklom ratu na teritoriju BiH su se neposredno nakon 11. septembra pokušala reinterpretirati, naročito u medijima u susjednoj Srbiji i Hrvatskoj, te hrvatskim i srpskim medijima u BiH, a ključni detalj u svim tim analizama je bio islam i njegove manifestacije u bh. društvu. Tako se dešavalo da na jednom javnom servisu u BiH u prilogu o bjekstvu iz zeničkog zatvora jednog osuđenika arapskog porijekla koji se dovodio u vezu sa međunarodnim terorizmom i drugim kriminalnim aktivnostima u pozadini biva emitovan snimak Careve džamije u Sarajevu. Na neki način islam je od duhovnog i vjerskog postao sigurnosno pitanje i ta slika islama u BH medijima je dobrim dijelom aktuelna i danas.

Kako izvještavati o islamu kao vjeri

S obzirom da se novinarstvo prije svega bavi događajima i djelomično ličnostima, tako se izvještavanje o vjeri pa i islamu, izuzmemo li islamofobična izvještavanja inspirisana događajima od 11. septembra, svodi na izvještavanje o redovnim vjerskim manifestacijama. Rijetki su primjeri novinarskih priloga, bilo u štampanim ili elektronskim medijima, koji se religijom bave, ako ne s ciljem da se javnost educira i upozna s vjerskom praksom i učenjem, ono barem fenomenološki. Naravno da se od medija koji nisu u vlasništvu vjerskih zajednica ne može tražiti da promovišu i tumače učenje određene konfesije, ali bi se u njihovim sadržajima trebalo naći prostora za priloge koji educiraju i rasvjetljuju pojedine aspekte vjere i vjerske tradicije. Ovo je utoliko bitnije imajući na umu da istraživanja pokazuju da ljudi u bh. društvu jako malo znaju o vjeri drugog i da je to jedan od glavnih razloga netrpeljivosti i bujanja stereotipa.

Naravno u praksi stvari ne stoje tako, jer svi znamo da se događaji u svijetu medija vrednuju kroz četiri svojstva: novost, brzina, dramatika i relevantnost. Onda ne treba čuditi što religija i vjerske zajednice u medijima dobiju prostor samo kada se povezuju sa skandalom što kod vjerskih zajednica stvara osjećaj da su mediji neprijateljski nastrojeni prema njima i da biraju samo kompromitirajuće sadržaje.

Na privatnim i javnim televizijskim stanicama svjedoci smo izdvajanja posebnih termina u kojima se tretiraju vjerske teme i tu postoji prostor da se, za razliku od informativnog programa ili možda čak dnevnih novina, ima drugačiji pristup. Ali ni tu stvari ne stoje puno bolje. Tzv. vjerski program se, naročito tokom mjeseca ramazana kada neke privatne televizije imaju višesatni specijalni program, sve češće pretvara u nešto što je neko nazvao infotejment u kojem sve više prostora zauzimaju koncerti tzv. duhovne muzike, spotovi čitave plejade novokomponovanih izvođača ilahija i kasida, te reportaža iz „neke muslimanske zemlje“.

Istovremeno o vjerskim emisijama na javnom servisu, kada je konkretno riječ o Islamskoj zajednici BiH, mogle su se čuti kritike kako se islam u takvim emisijama na RTRS-u predstavlja kao novi i manjinski fenomen na tom dijelu BiH, dok je jedan od imama na stranicama zvaničnog glasila IZ BiH Preporod urednicima srodne emisije na FTV-u zamjerio što se islam u tim emisijama predstavlja kao nešto što se isključivo povezuje sa ruralnim stanovništvom, te mu se time oduzima urbana dimenzija.

Urednici tih medija, ne samo na javnom servisu, nego i na brojnim lokalnim medijima se žale kako im nedostaje saradnje i kvalitetnih sadržaja koje oni ne mogu pripremiti bez podrške, u konkretnom slučaju, Islamske zajednice. Sve to još jednom dokazuje tezu s početka teksta- da se o islamu u bh. medijima izvještava sporadično, senzacionalistički, nerijetko bez posebnih profesionalnih standarda i kroz prizmu dnevnopolitičkih interesa, dok istovremeno Islamska zajednica skoro da nema bilo kakvu jasnu strategiju odnosa s medijima (na čemu se tek posljednjih nekoliko mjeseci nešto radi).

Učešće u razgovoru sa prof. Ian Almondom na temu "Islam i mediji u BiH"

Mediacentar Sarajevo i British Council vas pozivaju na razgovor

ISLAM i MEDIJI U BiH

Srijeda, 26. maj, 2010. godine, 17.00 h

Povodom gostovanja Ian Almond-a u Sarajevu, profesora na Georgia State University i autora nekoliko prominentnih dijela o islamskoj misli i Islamu na Zapadu, pozivamo vas da nam se pridružite na javnom razgovoru o Islamu u/i bh. medijima - postoji li otvorenost za kritiku, dijalog, drugačije poglede, postoje li (nerealna) očekivanja? Kako se sa različitim pitanjima vjere i Islama nose britanski mediji, posebice nakon 11. septembra?

Pored profesora Almonda, na razgovoru će nam se pridružiti: Muhamed Jusić, teolog i novinar; Faruk Borić, zamjenik glavnog urednika Oslobođenja; dr. Amir – ef. Karić, glavni imam Medžlisa u Tuzli.

Razgovor će se održati u Mediacentru, Kolodvorska 3, u srijedu, 26.05.2010. sa početkom u 17.00 h.

Više informacija možete dobiti putem e-mail adrese kontakt@media.ba ili telefona 033.715.840. Ulaz slobodan!

Očekujemo Vas!

Mediacentar Sarajevo i British Council


Mediacentar Sarajevo and British Council are inviting you to the public discussion

ISLAM and MEDIA in BH

Wednesday, 26th of May, 2010, 5 pm

On the occasion of guest lecturing of Ian Almond, Associating Professor at the Georgia State University, author of several prominent works on Islamic thought and Islam on the West, we are inviting you to join us at the public discussion on Islam and/in BH media. Is there space and openness for critique, dialogue, different views; are there (unrealistic) expectations? How do media in the UK deal with the different questions of faith and Islam, especially after September 11th?

Together with professor Almond, our guests are - Muhamed Jusić, theologist and journalist; Faruk Borić, editor of the daily paper Oslobođenje; Dr. Amir – ef. Karić, main Imam in Tuzla.

The public discussion will be held in Mediacentar Sarajevo, Kolodvorska 3, on Wednesday, 26th of May, 2010 at 5 pm. For more information please contact us at e- mail address kontakt@media.ba or telephone 033.715.840. Entrance is free and translation will be available!

We are expecting you,

Mediacentar Sarajevo and British Council

Hoće li Obama skinuti stigmu terorizma s islama?

Američki predsjednik Barack Obama je naredio reviziju Američke nacionalne sigurnosne strategije s ciljem da se iz nje izbace svi termini koji povezuju islam sa terorizmom- prenose svjetske agencije.

Piše: Muhamed Jusić (magazin Start, 11.05.2010. broj 297)

Prema pisanju Anwara Iqbala iz Dawn.com-a zvaničnici iz Obamine administracije su potvrdili kako će termini kao što su „islamski radikalizam“ biti izbačeni iz Nacionalne sigurnosne strategije, dokumenta kojeg je izradila ranija administracija kako bi ocrtao Bushovu doktrinu preventivnih ratova.

Dobro i zlo Georgea W. Busha
Inače Američka nacionalna sigurnosna strategija (The National Security Strategy of the United States of America) je dokument koji periodično za potrebe američkog Kongresa priprema izvršna vlast, a u kojem se navode glavni sigurnosni izazovi za državu i planovi kako izvršna vlast planira da ih riješi. Američki, ali i svjetski mediji obično terminologiju u svojim izvještajima crpe upravo iz ovog dokumenta.
U Bushovoj eri, zvanični dokumenti su rat protiv terorizma opisivali kao „borbu protiv militantnih islamskih (ili islamističkih) radikala… veliki ideološki konflikt s početka 21. stoljeća“ i sl. Ta terminologija se dobrim dijelom uklapala u neokonzervativnu sliku svijeta u kojoj vlada sukob dobra i zla, a u kojem je Amerika, njen društveni poredak, vjera i način života jedini ispravan i model koji oslikava univerzalno dobro. Naravno, ista ta terminologija je ukorijenjena i u Samuel Phillips Huntingtonovoj teoriji o sukobu civilizacjia iz 1993, odnosno 1996. Međutim, većini je odavno bilo jasno da takav pristup tzv. „ratu protiv terorizma“stvara više problema nego što ih rješava.
Zato je ova odluka Obamine administracije dočekana, naročito u muslimanskom svijetu, ali i u akademskim krugovima širom svijeta, s oduševljenjem, te uz nadu da se neće zaustaviti samo na promjeni terminologije, nego da će je slijediti i zvanična politika koja će početi skidati stigmu terorizma sa islama i muslimana.
Ovaj potez je, čini se, samo još jedan dio šire strategije na kojoj Amerika od dolaska Obame u Bijelu kuću radi ne samo u okvirima „rata protiv terorizma“ nego i cjelokupnog odnosa prema islamu i muslimanskom svijetu.
Konkretna odluka je utemeljena na instrukcijama koje je 2008. godine izradio Američki protuteroristički centar (US National Counter-Terrorism Centre ) usvojivši dokument nazvan „Riječi koje djeluju i riječi koje ne djeluju- vodič za protuterorističku komunikaciju“(Words that Work and Words that Don’t: A Guide for Counter-Terrorism Communication) u kojem se sugeriše da se El-Kaida više ne naziva islamskom ili muslimanskom organizacijom jer to samo „nesvjesno daje legitimitet“ njihovim postupcima. Centar naglašava da njihovi zaključci nisu obavezujući za američke dužnosnike, niti da se te smjernice trebaju slijediti kada se izrađuju službeni izvještaji, analize ili stručni radovi, nego ih se treba shvatiti kao korak ka postizanju boljeg razumijevanja u duhu pravila PR-a prema kojem nije bitno šta se kaže nego šta oni kojima se govori čuju.

Je li islam sve što čine muslimani?
Unutar muslimanskih zajednica širom svijeta traje, prije svega ideološka borba, za „dušu islama“. U tom konfliktu apsolutna većina „kulturoloških“ i „vjerujućih“ muslimana želi pokazati kako nije sve što čine muslimani islam, a naročito ne ono što čine bombaši samoubice koji u ime islama ubijaju civile širom svijeta. Kada nasuprot toga imate političku i medijsku mašineriju koja čini sve da upravo te ekstremiste prikaže kao jedine predstavnike islama, onda je očito da takve institucije čine medvjeđu uslugu. Zato nije došlo kao iznenađenje što su brojne muslimanske organizacije, među kojima je i Savjet za američko-muslimanske odnose (The Council on American- Islamic Relations) pozdravio ovaj potez nazivajući ga „korakom u pravom pravcu“.
Čini se da je zvanična Amerika napokon na tragu shvati da nije u njenom, niti bilo čijem drugom, interesu da se stvori dojam kako je „rat protiv terorizma“ ustvari rat protiv islama. I ranije, još za vrijeme kada su neokonzervativci vodili ključnu riječ u Washingtonu, brojni intelektualci i eksperti su upozoravali kako poistovjećivanje terorizma sa islamom ide na ruku onim militantnim islamistima koji se žele prikazati kao stvarni predstavnici islama i muslimana.
Zato se u „Vodiču za protuterorističku komunikaciju“ posebno podcrtava kako administracija u Washingtonu, ali i mediji, trebaju izbjegavati da terorističke organizacije nazivaju islamskim i da ne forsiraju „sukob Amerike sa islamom“ jer to je upravo ono što El-Kaidina medijska mašina pokušava proturiti. U strategiji se podsjeća kako bi bilo pogubno izgubiti podršku tako značajnog dijela svjetske populacije koja sebe smatra muslimanima i da ni Amerika, niti bilo ko drugi, ne može sebi dopusti luksuz da protiv sebe okrene sve muslimane svijeta zato što će ih sve smatrati odgovornim zbog onoga što čini jedna mala skupina. Nadalje, dokument sugeriše kako iako El-Kaidina mreža iskorištava vjerska osjećanja i nastoji koristiti vjeru da opravda svoje postupke, ona se ipak treba tretirati kao nelegitimna politička organizacija, podjednako teroristička i kriminogena.

Kultu sklona organizacija El-Kaida
Umjesto nazivanja terorističkih organizacija islamskim ili muslimanskim strategija predlaže da se one opisuju pojmovima kao što su totalitarne, terorističke ili nasilno ekstremističke, tj. terminima za koje se kaže da su „općepoznati termini koji na adekvatan način definišu našeg neprijatelja i istovremeno mu oduzimaju svaki oblik legitimiteta“.
Na temeljima iste teze strategija predlaže i da se „teroristi više ne nazivaju mudžahidima, niti njihove akcije džihadom“. „Mudžahid (ili mudžahedin) je sveti ratnik, odnosno pozitivna karakterizacija u islamskoj tradiciji u kontekstu pravednog rata. U arapskom jeziku džihad je „ulaganje truda na Božijem putu“ i koristi se u brojnim drugim kontekstima mimo onog ratnog. Nazivati naše neprijatelje mudžahidima, a njihov pokret globalnim džihadom znači nesvjesno legitimiziranje njihovih postupaka“- kaže se u dokumentu.
Usto, predlaže se da zvanični dužnosnici u budućnosti kada govore o El-Kaidi i njenim simpatizerima koriste pojmove kao što su „kult smrti“, „kultu sklona organizacija“, „sektaški kult“, „nasilni kultisti“. Također, se predlaže čak i odvajanje pojma islamizam i islamistički od terorističkih organizacija, kako bi se njima ubuduće opisivale organizacije koje zagovaraju politički islam, ali ne nužno i terorizam.
Iz dosadašnjeg iskustva postoje opravdani strahovi kako bi se efikasnom hvatanju ukoštac sa izazovom terorizma nekih islamističkih skupina i definiranju razumne strategije borbe protiv terorizma ponovo mogla ispriječiti čitava plejada novokomponovanih eksperata za islam i „islamistički terorizam“ koji su preko noći ugrabili priliku da se domognu dobro plaćenih pozicija u sigurnosnim agencijama, medijima i naučnim institutima, ne samo u SAD-u nego i širom svijeta. Njihov cilj nije riješiti problem, nego ga konstantno držati aktuelnim, kako bi sebi osigurali materijalnu korist. Nisu rijetki slučajevi da takvi kvazi-eksperti svojim mišljenjima, kasnije pretočenim u političke odluke, samo dodatno pogoršavaju problem i stvaraju uslove za daljnju radikalizaciju muslimanskih masa.

Sezona lova na nikabe i burke

Bez obzira šta mislili o muslimanskim pokrivalima za ženska lica i tome šta ona simboliziraju, ništa manje nije zabrinjavajuća spoznaja da država daje sebi za pravo da bilo kome određuje kako će se oblačiti i koje lične izbore može donositi. Zato je još u januaru 2010. kada je Francuska nagovijestila mogućnost zabrane nikaba u javnim institucijama, u 'The New York Timesu' osvanuo uvodnik pod naslovom „Talibani bi vam aplaudirali".

Piše: Muhamed Jusić- H-Alter

Donji dom belgijskog parlamenta je ovih dana skoro jednoglasno prihvatio zakon kojim bi se muslimankama u toj zemlji zabranilo nošenje burke i nikaba (odjevnih predmeta koji prekrivaju lice). Zabrana se odnosi na sva javna mjesta poput ulica, parkova, sportskih igrališta i sl. U obrazloženju svoje odluke zastupnici su ustvrdili da „pokrivanje lica simobolizuje represiju nad ženama što se protivi osnovnim ljudskim pravima“. Nakon potvrde u Donjem domu, Zakon ide pred Senat. Očekuje se da će tamo biti potvrđen u junu ili julu čime će Belgija postati prva država u Evropi koja je donijela takvu zabranu
Slični zakoni predloženi su i u Francuskoj. Poslanici stranke predsjednika Nikolasa Sarkozyja kažu da su odlučni u zalaganju za potpunu zabranu nikaba te da će nacrt zakona o ovom pitanju biti predstavljen u narednim sedmicama.
Nekako u isto vrijeme, Radio DW izvještava o tome kako u Švicarskoj ”dio političara nakon referenduma o minaretima planira predložiti i zabranu burke”. Kršćansko-demokratska stranka je u svom priopćenju kojim najavljuje zakonsku inicijativu naglasila da je „burka fundamentalistički simbol omalovažavanja žena“. Švicarska organizacija bivših muslimana i socijaldemokratskog ženskog pokreta je pak najavila da će, ukoliko odgovarajući zakon ne prođe u parlamentu, pokrenuti inicijativu za raspisivanje referenduma o tom pitanju- izvještava DW.
Također, samo prije koji dan mediji su prenijeli kako će jedna mlađa žena morati da plati kaznu od 500 eura pošto je prekršila naredbu gradskih vlasti u Novaru na sjeveru Italije, jer je nosila burku. Gradska policija sinoć je pokušala da identifikuje ženu, ali pošto je odbila da se identifikuje, naloženo joj je da plati kaznu od 500 eura. „Prema mojim saznanjima, ovo je prvi takav slučaj u Italiji", izjavio je za AFP Mauro Franzineli, zvaničnik policije u opštini Novara u Pijemontu.
Ne tako davno, Francuska policija novčano je kaznila muslimanku koja je vozila automobil sa nikabom na licu, koji joj je otkrivao samo oči. BBC je izvijestio da je policija grada Nanta kaznu objasnila činjenicom da nikab značajno smanjuje vidno polje, što može uzrokovati saobraćajnu nesreću.

Ovih nekoliko uzastopnih slučajeva je ponovo aktueliziralo pitanje prisustva nekih tradicionalnih običaja muslimanskih naroda u javnom prostoru Evrope, te samo manjim dijelom pitanje položaja žene u takvim zajednicama. Ali, u tu žustru debatu nisu uključeni samo zakonodavci spomenutih evropskih zemalja i njihove muslimanske zajednice, kao bi se očekivalo, nego i brojni drugi slojevi društva kojima se učinilo da je ovdje „u igri“ puno više od namjere da se tim ženama istinski pomogne.
Prve sumnje u stvarne namjere odluke, u konkretnom slučaju belgijskih parlamentaraca, pojavile su se nakon što se ispostavilo da je to jedino pitanje koje je taj dan, još jednoglasno, usvojeno u toj politički nestabilnoj državi čiji se političari već duže vremena ne mogu dogovoriti ni oko čega, zbog čega se čak i opstanak Belgije kao jedinstvene države dovodi u pitanje. Mnogi su u tome vidjeli klasičan, toliko puta ranije u političkim igrama Evrope (ali i ne samo nje), viđen manevar skretanja pažnje sa stvarnih problema države na one mane važne, ali za javnost privlačne teme. Oni koji zastupaju ovaj stav, kao dokaz nerelevantnosti ovog zakona i njegovog nasilnog politiziranja navode činjenicu da iako u Belgiji živi gotovo pola milona muslimana, samo tridesetak žena u cijeloj državi nosi burku ili nikab. To prema njima ukazuje na to da se ne radi ni o kakvom ozbiljnom problemu, naročito ne u vrijeme tako teške ekonomske i političke situacije i u vrijeme kada imigrantske zajednice, među kojima su i muslimani, imaju daleko veće probleme za čije rješavanje traže pomoć države.
Situacija je identična i u drugim evropskim zemljama gdje se vode slične debate. Tako se procjenjuje da u Njemačkoj živi više od četiri miliona muslimana, a da manje od stotinu žena nosi neki oblik burke. U Francuskoj ih ima preko pet miliona, a procjenjuje sa da oko dvije hiljade žena nose ovaj oblik tradicionalne nošnje.


Zato listajući zvanična saopštenja brojnih muslimanskih organizacija u Evropi, ali i internet foruma na kojima se okupljaju muslimani, da se primijetiti kako su oni belgijsku odluku, kao i najavu sličnih odluka u drugim evropskim zemljama, shvatili na jedan sasvim drugačiji način. Većina njih, iako ne podržavaju nošenje nikaba i to ne smatraju vjerskom obavezom, u posljednjim odlukama njihovih vlada vide skrivenu poruku identičnu onoj koji su odaslali Švicarci svojom referendumskom odlukom o zabrani izgradnje minareta, poruku kojom se želi reći da muslimani nisu dobrodošli u Evropi i da se bilo kakvo javno manifestovanje njihovih vjerskih ubjeđenja neće tolerisati.
Na jednoj konferenciji koja je ovih dana održana u Sarajevu a koja se bavila temom suočavanja s prošlošću na kojoj su učešće uzeli stručnjaci i aktivisti građanskog društva iz dvadeset i tri evropske zemlje, u pauzama radnog dijela zametnula se i rasprava o temi zabrane minareta i nikaba. S obzirom da se radi o respektabilnim sagovornicima od koji brojni imaju godine iskustva na pitanjima zaštite ljudskih prva bilo mi je interesantno njihovo mišljenje o čitavom slučaju. Zanimljivo je kao je većina mojih sagovornika u tome vidjela puki politički populizam kojem nije cilj zaštiti prava žena za koje se plaše da nošenje nikaba nije bio njihov lični izbor, nego prikupljanje poena u vrijeme kada radikalne desničarske stranke uzimaju sve veći dio političkog kolača i to upravo na antiimigrantskim zakonima. Jedan od mojih sagovornika mi je samo rekao: „Teško je stvoriti nova radna mjesta koja su Evropljanima tako potrebna u ovoj godini krize, a puno je lakše raspirivati antimuslimanske stavove i skretati pažnju sa stvarnih problema.“

Sličnog mišljenja su brojni drugi stručnjaci za integraciju koji su ovih dana iznosili svoj stav o ovom pitanju a koji upozoravaju kako bi bilo kakav pokušaj rješavanja pitanja isključenosti žena iz javnog života i praktičnih problema koje nošenje nikaba stvara u jednom modernom društvu silom bilo nedjelotvorno, pa čak i besmisleno. Vijeće Evrope dijeli to mišljenje i smatra kako "Zabrana burke i nikaba neće osloboditi žene ali bi mogla voditi njihovom daljem otuđenju u evropskim društvima". I dok su se pojedine publicistkinje i naučnice muslimanskog porijekla u Njemačkoj otvoreno izjasnile za uvođenje zabrane barem u javnim i državnim ustanovama, poput bivše parlamentarne zastupnice Lale Akgün koja je za radio DW izjavila kako je "burka zatvor za tijelo, koji krši ljudska prava“, većina drugih muslimanskih pojedinaca i organizacija, kao što je Centralno vijeće muslimana u Njemačkoj, nisu tog mišljenja. Oni se plaše da bi takva odluka bila kontraproduktivna i da bi, kao što to tvrdi i Vijeće Evrope, samo još više doprinijela potiskivanju tih žena iz društva.
Naime, postoje opravdane sumnje da će brojne žene kada budu suočene sa izborom da li da odustanu od nikaba ili javnih usluga odustati od ovih drugih. Jer pitanja vjere i ubjeđena nisu stvari s kojima se može nositi silom i zabranama, što historija svake religije nedvosmisleno pokazuje. Oni su mišljena kako se takvim ženama može bolje pomoći ako ih se ohrabruje da se integrišu i otvaraju prema ostatku svijeta, a ne da ih se dodatno gura iz društva i potiče na samoizolaciju.
U raspravama koje su se ovih dana vodile u zemljama EU-a moglo se čuti i to kako je bilo bolje pooštriti mehanizme i donijeti zakonske okvire koji bi osigurali da se spriječi nametanje nikaba onim ženama koje ne žele da ga nose.
Za one koji se protive zabrani nije ni argument to što većina današnjih islamskih autoriteta, poput šejha Jusufa El- Kardavija, ne smatra nikab vjerskom obavezom, jer evropsko zakonodavstvo ne počiva na šerijatu nego individualnim slobodama i u tom smislu uopšte nije relevantno kakav status nikab ima u šerijatskom pravu. Istom logikom, oni smatraju kako zabrana nošenja hidžaba (prikrivanja kose maramom, ali ne i lica) na turskim univerzitetima ili pak zabrana nošenje nikaba na jednom od najstarijih i najrespektabilnijih islamskih sveučilišta El-.Azhar u Kairu koju je uveo bivši šejhul-Azhar Et-Tantavi ne može biti argument Evropi, jer „kuda to ide Evropa ako se počinje služiti metodama onih zemalja koje kritikuje ili im ne da članstvo zbog takvih i sličnih postupaka“.


.Bez obzira šta mislili o muslimanskim pokrivalima za ženska lica i tome šta ona simboliziraju, ništa manje nije zabrinjavajuća spoznaja da država daje sebi za pravo da bilo kome određuje kako će se oblačiti i koje lične izbore može donositi. Zato je još u januaru 2010. kada je Francuska nagovijestila mogućnost zabrane nikaba u javnim institucijama, u 'The New York Timesu' osvanuo uvodnik pod naslovom „Talibani bi vam aplaudirali".
Pojašnjavajući stav Vijeća Evrope za ljudska prava njegov komesar Thomas Hammarberg je za medije izjavio „kako žene treba da biraju šta će da obuku nezavisno od njihovih zajednica ili državnih vlasti“. "Snažno reagujemo protiv svakog režima koji zakonom propisuje da žene moraju nositi takvu odjeću, ali naše protivljenje takvim represivnim metodama ne treba da vodi zabrani te odjeće u drugim zemljama jer bi to probudilo ozbiljna pitanja o usklađenosti te odluke s međunarodnim standardima ljudskih prava", kaže Hammarberg u saopćenju Vijeća Evrope objavljenom povodom Međunarodnog dana žena.
I uistinu, bez obzira kakav imate stav o nikabu i tome šta on simbolizuje, ostaje zabrinjavajuća spoznaja da država bilo gddje u svijetu sebi daje za pravo da bilo kome određuje kako će se oblačiti i koje lične izbore može donositi. Zato je još u januaru 2010. kada je Francuska nagovijestila mogućnost zabrane nikaba u javnim institucijama u The New York Timesu osvanuo uvodnik pod naslovom „Talibani bi vam aplaudirali“.

Objavljeno na H-Alteru, a tekst su, među ostalim, preuzele i E- Novine, Protest.ba, Abraš MEDIA i brojni drugi portali.

Na konferenciji o vjeri i „liječenju sjećanja“

U Vogošći je prethodna četiri dana trajala konferencija pod nazivom „Liječenje sjećanja“, koju je organizovalo Svjetsko vijeće crkava i Međureligijski institut BiH.
Ja sam svoje izlaganje o trenutnom stanju procesa suočavanja sa prošlošću, izazovima i perspektivama kroz prizmu vjerskih zajednica (sa posebnim osvrtom na IZ BiH) imao jučer. Iako zbog drugih obaveza nisam mogao prisustvovati sva četiri dana, u dva dana koliko sam bio prisutan imao sam priliku upoznati se sa brojnim korisnim iskustvima iz čitavog svijeta, te naučiti mnogo toga o samom procesu. Osim toga, sreo sam neke stare poznanike i upoznao jako veliki broj zanimljivih sagovornika iz čitavog svijeta s kojim sam dogovorio nadam se korisne oblike saradnje.
Naša zemlja izabrana je za domaćina, jer organizatori smatraju da u bh. društvu još nema pomirenja niti spremnosti da se suočimo s prošlošću. Cilj ovog skupa bio je uporediti iskustva iz 23 evropske zemlje na promovisanju pomirenja kao zadatka religije. Za pomirenje je najvažnije slušati druge, smatra i Dieter Brendes, moderator konferencije „Liječenje sjećanja“.
„Pomirenje je, prema definiciji, uspješno neslaganje. Znači, to nije borba za istinu. To je zajedničko suočavanje s onim što se desilo i prepoznavanje priča i stavova drugih s poštovanjem“, izjavio je Brendes za Hayat TV

Ovako je o konferenciji izvijestila FENA:

VJERSKI PLURALIZAM OSNOVA ZA PROGRES A NE ZA KONFLIKT

VOGOŠĆA, 6. maja (FENA) - Mozaik našeg kulturnog naslijeđa, civilizacijskih postignuća, običaja, tradicija i vjerski pluralizam je osnova za progres, a ne motiv za netoleranciju, diskriminaciju, konflikt i međusobnu destrukciju, poručeno je s evropskih međureligijskih konsultacija "Liječenje sjećanja", koje je Svjetsko vijeće crkava, uz pomoć Fonda "Pomirenje u Jugoistočnoj Evropi", organiziralo u protekla četiri dana u Vogošći.

Jedan od voditelja ovog skupa, luteranski pastor iz Njemačke Dieter Brandes, koji je u Svjetskom vijeću crkava zadužen za izgradnju svjetske mreže inicijativa za pomirenje, rekao je Feni da je glavni cilj ovog skupa bio uporediti iskustva iz 23 zemlje Evrope, iz kojih su došli učesnici, na promoviranju pomirenja kao zadatka religije.

Iako BiH nije bila posebna tema skupa, mjesto održavanja nije izabrano slučajno, jer Vijeće održava ove konferencije na mjestima gdje postoje tenzije. Tako je posljednja konferencija održana prije tri godine u Belfastu, Sjeverna Irska, a nardna će se najvjerovatnije održati u Bjelorusiji.

Glavni fokus ove konferencije bio je pomirenje putem poštovanja identiteta drugih.

Pastor Brandes kaže da je pomirenje "uspješno neslaganje", dok je sukob "neuspješno neslaganje".

- Pomirenje je dijalog, a ne rasprava. Ne borimo se za "istinu", nego poštujemo različite poglede na historiju, kazao je on.

Na otvaranju konferencije prije četiri dana obratili su se i reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Mustafa ef. Cerić i Vanja Jovanović s blagoslovom mitropolita dabrobosanskog i patrijarha srpskog.

Brandes je naglasio da su se obojica složila da je pomirenje u društvu jedan od glavnih zadataka vjerskih zajednica.

On se, inače, ne slaže sa stavovima onih koji govore da je Evropska unija primarno kršćansko-jevrejska zajednica, jer je i islam stoljećima prisutan u Evropi. Pritom kaže da je svjestan da su samo u BiH muslimani i kršćani stoljećima živjeli zajedno u miru.

Sukobi između ljudi obično nisu vjerski. Brandes je naveo da je u tom kontekstu jučer izvjestilac iz Sjevrene Irske ukazao kako ne razumije zašto se koristi izraz "islamski terorizam" kada su počinioci muslimani, a nikad "kršćanski terorizam" kada su počinioci kršćani, kao u Sjevernoj Irskoj.

- Terorizam nije ukorijenjen u religiji, niti u islamu ni u kršćanstvu. Zato je važno da religije rade na pomirenju. To je, naravno, glavni zadatak za političare, ali mi, kao kršćani i muslimani, imamo zadatak da radimo na pomirenju, na što nas obavezuju svete knjige. Biblija kaže da kršćani imaju zadatak da mire, a siguran sam da to ima svoju paralelu i u Kur'anu, rekao je Brandes.

Danas, posljednjeg dana konferencije, održava se i sesija o nekim aspektima života u BiH, u prošlosti i sadašnjosti. Pregled historije BiH dao je prof. dr. Enver Imamović, a o historiji i identitetu iz ugla Islamske zajednice, Pravoslavne crkve, Katoličke crkve i Jevrejske zajednice izlaganja su imali Muhamed Jusić, Darko Đogo, Marko-Antionio Brkić i Eli Tauber.

Brandes je istaknuo da je glavni cilj ovih izlaganja da svako izloži svoj pogled na historiju, a da se pritom ne bori za "svoju istinu".

- Trebamo poštovati i bolna iskustva drugih, a ne boriti se za svoju "istinu", kazao je on.

(Fena) mb