Godina koja je iscurila na Wikileaksu

Wikileaks je još jednom pokazao da mediji sve češće kreiraju stavrnost, a ne samo da o njoj izvještavaju

Piše: Muhamed Jusić (www.rijaset.ba)

Ko zna kakvi će još dokumenti procuriti na „stranicama ogledalima" koje dupliciraju sadržaje famoznog Wikileaksa nakon blokiranja njihove domene. Kakogod, njen osnivač ­­­­­ Julian Assange, vidi se to i po tituli ličnosti godine koju je dobio u brojnim svjetskim medijima, sigurno je već sada zadao glavobolju brojnim svjetskim moćnicima, ali i otvorio brojna pitanja od regulisanja interneta, odgovornosti medija za ono što objavljuju do osnova na kojima počivaju međunarodni odnosi.
Prije svega treba imati na umu da je to što je, barem kada se radi o hiljadama objavljenih tajnih depeša iz američkih diplomatskih predstavništava širom svijeta (ranije objavljeni dokumenti o ratu u Iraku i Afganistanu i dokumenti o poslovanju nekih od najvećih banaka i korporacija koji se tek očekuju, su nešto drugo), do sada objavljeno možda iznenadilo samo one koji su skloni tome da često budu iznenađeni svijetom koji ih okružuje. Naime ,rijetko je u onome što smo do sada mogli pročitati procurila bilo koja informacija koja već nije bila poznata u javnosti zemlje o kojoj su američke diplomate prenosili svoje utiske. Naravno da je vrijedno imati potvrdu da su te „javne tajne" došle do međunarodnih diplomatskih krugova, te dobiti potvrdu brojnih špekulacija o stvarnim stavovima državnika i javnih ličnosti o kojima govore samo na zatvorenim sastancima, a koji su daleko od zvaničnih saopštenja i praznog diplomatskog jezika iz dnevne doze informacija koje smo prinuđeni konzumirati. Ali osim toga, teško da će se od čitavog skandala i najavljivanog „11. septembra" u međunarodnim odnosima koji je bombastično prognoziran na početku curenja tajnih dokumenta išta desiti. Naprosto, svima koji znaju išta o međunarodnoj diplomatiji malo šta je, od onoga što je procurilo kao tajni dokument američkog Ministarstva vanjskih poslova, došlo kao novost. Svi znaju da je posao svake ambasada u svakoj državi da, osim ustaljeniih konzularnih poslova, prezentovanja vanjske politike, izgradnje čvrstih ekonomskih, kulturnih i političkih veza sa zemljom domaćinom, prikuplja informacije o glavnim tokovima u političkim i društvenim strukturama.

Međutim, ono što može biti interesantno i što je curenje dokumenata na Wikileaks-u pokazalo, barem u slučaju BiH i onih nekoliko drugih zemalja i tema koje su predmet interesovanja potpisnika ovih redova, jeste način na koji te ambasade, u konkretnom slučaju američka, dolaze do informacija o tome šta se dešava u zemljama u kojima diplomate djeluju. Jadan dio informacija, jasno, dolazi iz direktnih kontakata diplomata sa relevantnim društvenim i političkim akterima, i oni će, čini se, barem u onim zemljama u kojima se na saradnju sa SAD-om ne gleda „blagonaklono", platiti najvišu cijenu. E sada, da li će se to desiti zbog neodgovornosti Wikileaksa, koji nije ukrao niti „haknuo" informacije, nego ih je samo objavio nakon što su im ih treća lica dostavila, ili američke administarcije koja je je dopustila da takvi podaci procure, priča je za sebe. Ali, ne može se oteti dojmu da, konkretno u slučaju BiH, najviše informacija dolazi iz dominantnih i printanih i elektronskih medija. I to još jednom potvrđuje onu poznatu tezu da mediji (naročito oni neprofesionalni) sve češće stvaraju stvarnost umjesto da o njoj izvještavaju.

Pogrešno je vjerovati, i to su u nekoliko navrata pojasnili i visoko pozicionirani zvaničnici administracije u Washingtonu, kako su dojmovi, ocjene i stavovi koje su američke diplomate dijelili sa svojom centralom u DC-u, zvanični stavovi američke administracije. To su tek „sirovi materijali" koji prolaze brojne analize i provjere prije nego postanu „politički stavovi". Ali, isto tako, niko ne negira da se upravo na osnovu tih analiza i stavova kreiraju političke odluke i grade stavovi o državama, narodima, pojedinim političarima i istaknutim ličnostima. Skoro pa da bi se mogao pratiti trag kako senzacionalistički natpisi u medijima i pored svih navodnih filtera, a to najbolje pokazuju brojni do sada objavljeni dokumenti Wikileaksa, nalaze svoj put do svih relevantnih institucija „najveće svjetske supersile" koje stoje u zaglavlju skoro svakog telegrama: od CIA-e, do brojnih odsjeka Ministarstva vanjskih poslova nadležnih, konresnih komisija i koga sve ne, gdje se upravo na osnovu njih kreiraju zvanični stavovi američke administracije, koji mogu biti presudni u brojnim otvorenim pitanjima u svijetu, a naročito kod nas u BiH, gdje SAD imaju ključnu ulogu u stabilizaciji prilika. Zato je fenomen Wikileaksa ne samo obilježio godinu iza nas kroz otkrivanje brojnih diplomatskih smicalica i „poslastica" nego, nadati je se, i kroz otvaranje diskusije o brojnim teškim pitanjima uključujući i pitanje o odgovornosti medija ne samo kroz to šta smiju ili ne objaviti, nego i o tome kako izvještavju o realnosti i da li svjesno ili ne skreću pažnju s krucijalnih pitanja na ona manje bitna i na taj način poturaju pogrešnu agendu i kreiraju iskrivljenu sliku stvarnosti.

Novi broj časopisa Demokratija i sigurnost u Jugoistočnoj Evropi

Atlanska incijativa predstavlja novi broj časopisa "Demokracija i sigurnost u Jugoistočnoj Evropi", broj 4-5. Tema broja je "Rusija i Zapadni Balkan. " Ja sam pisoa o situaciji u Helmandu i tome koji izazovi očekuju vojnike iz BiH u toj afganistanskoj pokrajini. Čitav broj preuzmite u pdf-u.
Ovdje možete preuzeti i englesku verziju časopisa.

Sutra se obilježava 100 godina od izlaska prvog broja časopisa Muallim

Sutra (24.12.2010) će se prigodnim programom obilježiti 100-ta godišnjica od izlaska prvog broja časopisa Muallim. Svečanost upriličena povodom ovog velikog jubileja održat će se na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu sa početkom u 15 sati.

Program će biti podjeljena u dva dijela. Na tribini u okviru prvog djela programa prisutnima će se obratiti: Mustafa Spahić „Muslimansko školstvo u BiH - kratak povijesni presjek" te prof. dr. Edina Vejo „Savremene pedagoške teorije i pedagoška praksa u muslimansom školstvu".

U okviru svečane akademije u drugom dijelu programa prisutnima će se obratiti: Meho Šljivo, glavni i odgovorni urednik „Novog muallima", zatim Muharem Hasanbegović, predsjednik Udruženja ilmijje IZ u BiH, prof. dr. Enes Karić - „Kulturni i odgojno prosvjetni značaj časopisa Muallim" te mr. hfz. Mevludin Dizdarević koji će govoriti o počecima i razvoju časposa „Muallim".

Meka koja nestaje

Meka koju ne vide hadžije

Piše: Muhamed Jusić (Start BiH)

Iza nas je još jedan uspješno organizovan hadž (hodočašće muslimana Meki) i sve bh hadžije, njih 1778, sretno se vratilo u domovinu. Saudijske vlasti su više nego zadovoljne ovogodišnjom organizacijom i u više navrata su preko svojih zvaničnika istakle da je to posljedica sistematskog ulaganja u postojeće kapacitete mjesta na kojima se hodočašće obavlja, te u nove tehnologije. Međutim, nisu svi oduševljeni Novom Mekom.

Koliko je hadžija
Hodočašće u Meku je prema učenju islama obaveza jednom u životu svakog muslimana koji za to ima fizičku i materijalnu mogućnost i ove godine se na tom najvećem skupu muslimana u svijetu okupilo, prema zvaničnim podacima, tri i po miliona ljudi. Naravno, to je broj izdanih viza za strance i saglasnosti za stanovnike Saudijske Arabije, koji po zakonu mogu samo jednom u pet godina obaviti hadž, ali stvarni broj je veći, prema procjenama, možda i za čitav milion. Tačan broj hadžija se ne može odrediti zbog toga što je nemoguće procijeniti koliko je stanovnika Meke i okolnih mjesta učestvovalo u obredima, a vrlo je teško i pored rigoroznih kontrola spriječiti one koji bez saglasnosti dolaze u Meku i učestvuju u obredima. Saudijske vlasti zato iz godine u godinu čine sve kako bi broj prisutnih držali u granicama postojećih kapaciteta, ali i kako bi te kapacitete proširili. S tim ciljem je Organizacija islamske konferencije donijela odluku kojom se kvota hadžija iz svake zemlje određuje po principu da na hiljadu muslimana jedan može obaviti hadž. I pored toga, prirodni rast stanovništva i nastanak novih muslimanskih zajednica u zemljama koje nisu tradicinalno muslimanske, te sve veće interesovanje za taj put, stvara stalni pritisak na Kraljevinu da osigura povećanje kapaciteta za sigurno obavljanje hadža. Međutim, povećanje broja hadžija moraju pratiti inovativna rješenja na vrlo ograničenom prostoru kako bi svi hodočasnici sigurno obavili vremenski vrlo ograničene obrede i kako se ne bi dešavalo da zbog stampeda i velikih gužvi na „uskim grlima“ stradaju ljudi. Prema postojećim planovima Ministarstva hadža Meka bi trebala do 2014. imati kapacitete da je tokom godine posjeti 14 milona hodočasnika koji će obaviti hadž ili umru- posjetu Svetom hramu (džamiji Mesdžidul-haram) mimo obreda hadža, tj. tokom ostatka godine. Zato je čitava Meka, ali i Medina- drugi sveti grad koji hadžije posjete prije ili nakon obavljenog hadža, u kome se nalazi grob Poslanika, te mjesta na kojima se obredi obavljaju, jedno veliko gradilište. Kranovi su posvuda, a građevinska čuda i megagrađevine nastaju na svakom koraku. Dok jedni u tome vide „neminovno kretanje u korak s vremenom“ i modernizaciju grada i načina na koji se obred obavlja, drugi u velikom broju megahotela, među kojima je i jedan uz samu Kabu, sa najvišom sahat-kulom na svijetu, te automatizaciji kretanja hadžija, vide ubijanje samog duha Meke.

Oko arhitekte

Jedan od onih koji ne prihvata argument da su svi dosadašnjih građevinski zahvati u Meki bili neophodni kako bi se umanjila opasnost od nesreća i kako bi se stvorili uslovi da što veći broj ljudi posjeti Meku je i arhitekt i osnivač Instituta za Hadž studij u Meki, Sami al Angawi. On je novinaru DW-a izjavio da se upravo ovim zdanjima i intervencijama izgubio i zadnji dašak spiritualnosti kojim je ovo mjesto prije zračilo. “Protivim se zapravo svemu što se trenutno u Meki i Medini gradi. Ova mjesta više nemaju ništa zajedničko s nekadašnjim karakterom i poviješću vezanima uz hadž. Sva ova ulaganja vode ka apsolutnoj mehanizaciji hodočašća koja je miljama udaljena od početnih misli poslanika Muhameda i Ibrahima”, kaže Al Angawi.
Ima i onih, poput kolumnistkinje dnevnih saudijskih novina Al-Watan, Maram Abdurahman Mekavi, koji upozoravaju kako se malo ko brine o tome kako žive Mekenlije i kako se sve te graditeljske intervencije i povećanje broja posjetilaca odražavaju na život njenih starosjedilaca. Ona u svojoj kolumni objavljenoj u dane hadža tvrdi kako oni dijelovi Meke na kojim ne borave hadžije u posljednjih trideset godina nisu dobili svoj dio naftnog bogatstva poput drugih saudijskih gradova. Oni smatraju kako privilegiju da žive u najsvetijem gradu svih muslimana, kojom se svi u Meki ponose, plaćaju visokom cijenom koja se ne ograničava samo na nezamislive gužve u vrijeme obreda hadža i umre u ramazanu.
I uistinu, u razgovoru sa mještanima Meke brzo se stiče dojam da postoji jedna druga Meka u kojoj žive njeni starosjedioci i koja ima malo zajedničkog sa onom Mekom kroz koju godišnje prođu milioni stranaca iz čitavog svijeta. Te stare mekanske porodice sve češće žive u novim četvrtima sve dalje od centra grada i gužvi koje tamo vladaju. Međutim, oni kao i Maram, koja trenutno živi u Londonu, upozoravaju kako u tim dijelovima nema svih onih pratećih sadržaja koje drugi saudijski gradovi imaju i da je u Meki sve podređeno hodočasnicma.

Gdje je birićet

U tim novim nastambama na obodima grada nema onog duha koji je nekada vladao u zbijenim četvrtima i sukovima uz samu Kabu. Zbog toga sve veći broj mekanskih porodica prelazi da živi u susjedni grad Džidu na obali Crvenog mora. Na taj način, tvrdi nostalgična Mekenlijka, ovaj grad, kojeg nazivaju Sveti glavni grad, ostaje bez nečega puno vrjednijeg od svojih stanovnika koji bivaju zamjenjeni imigrantima iz čitavog svijeta. On, tvrdi Maram ostaje bez svog duha. I usitinu, Meka je kroz historiju bila centar isamske duhovnosti, poezije i književnosti, a ne samo mjesto hodočašća na koje se sliju milioni ljudi iz čitavog svijeta da dožive iskustvo susreta sa Svetim hramom i Kabom, prvim hramom sagrađenim na zemlji u kojem se štuje samo jedan Bog. Tako Maram podsjeća da je taj duh bio prisutan donedavno u Meki i da smo s početka dvadesetog vijeka u njoj imali velikane pisane riječi poput El-Gazavija, Es-Sibaija, El-Ensarija, El-Fikija i drugih koji su još tada zagovarali društvenu, političku i svaku drugu reformu i preporod muslimanskih zajednica insistirajući na pravima žene. Dio tog vremena se i sada može naći u koricama knjiga poput one štampane 1936. „Nadahnuće pustinje“ (Min Vahji es-Sahara) dvojice mekanskih književnika, Muhameda Saida Abdulmaksuda Hodže i Abdullaha Omera Bilhejra. Skoro ništa od toga danas nije ostalo u Meki- tvrde oni.
Jedan taksista u Meki s kojim sam posljednjih dana hadža podijelio ova razmišljanja njegovih sunarodnjaka kako bi dobio još nekoliko detalja o tome kako žive stare Mekenlije, nije bio tako dramatičan oko svih ovih promjena i nije dijelio mišljenje svojih sugrađana. On mi je samo rekao kako duboko vjeruje da je Bog blagoslovio Meku još od vremena kada je za nju molio Božiji poslanik Ibrahim (Abraham) i da u Meki, dok god je u njoj Kaba neće nedostajati duhovnosti, te da megagrađevine nikada neće moći zasjeniti jednostavnost i snagu kojom Kaba zrači. On mi je samo dodao i to da mu je drago da se u Meku napokon počinje ulagati i da se nada da će dio tih investicija biti usmjeren ka poboljšanju životnog standarda njegovih građana, a ne samo kako bi se prihvatio što veći broj hodočasnika iz čitavog svijeta. A što se promjena tiče, on mi reče ono što sam toliko puta kod Arapa čuo: „el-bereke fil hareke“ - berićet je u kretanju, ili po naški „samo neka se nešto dešava“.

Meka Metro
Jedna od inovacija koju je ove godine implementirala saudijska vlada kako bi olakšala kretanje velikog broja ljudi na relativno ograničenom prostoru i u izrazito kratkom vremenskom roku je i "Mašair željeznica", poznata kao Meka Metro ili „Željeznica svetih mjesta“. Ove godine je pušten samo prvi eksperimentalni dio čitavog sistema i rezultati su, prema prvim analizama, zadovoljavajući, jer je samo u ovoj prvoj fazi iz upotrebe povučeno četiri hiljade autobusa što je znatno smanjilo gužvu. Eksperimentalna željeznička pruga s dvije trake, s početnim brojem od devet stanica, povezuje tri sveta mjesta - Mina, Muzdelifa i Arefat - područja u kojima vladaju velike gužve tokom petodnevnog hodočašća. Posao na izgradnji željeznice je dobila kineska firma, a francuska kompanija „Sistra“ je dobila posao da rukovodi konzorcijem britanskih i njemačkih kompanija koje će obavljati nadzor nad projektom.
Željeznica će raditi pet dana u godini, u vrijeme hadža, i ove godine je radila s kapacitetom od 35 %,, dok se u iduće dvije godine očekuje da sve hadžije putuju metroom i da se projekt nastavi tako da se spoje džamije u Meki i Medini, te hadžski terminal aerodroma u Džidi.

Diskusija: Uspon radikalne desnice u Evropi: Implikacije za BiH?

Centar za napredne studije (CNS) organizira diskusiju na temu "Uspon radikalne desnice u Evropi: Implikacije za BiH?".
Uvodničari su prof. dr. Enes Karić, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, i prof. dr. Nerzuk Ćurak, Fakultet političkih nauka u Sarajevu.
Pozivamo Vas na razgovor o ovom zabrinjavajućom porastu. Pristup je slobodan.

Vrijeme: Utorak, 30. novembar 2010, 18.00 - 19.30h
Mjesto: CIPS, Centar za interdisciplinarne postdiplomske studije, Kampus Univerziteta u Sarajevu, Zmaja od Bosne 8

Za više informacija slobodno se obratite na broj 061-903 842 ili dzsusko@ius.edu.ba

Dževada Šuško, Forum koordinator

Dešavanja u i oko Sjeverne Koreje

Sjeverna Koreja je poslala upozorenje da predstojeće zajedničke vojne vježbe Južne Koreje i SAD-a guraju regiju na ivicu rata. Grupa ratnih brodova, koju predvodi američki nosač aviona, kreću se prema Žutom moru kako bi sudjelovali u vježbama, javlja BBC. A ovo je moj tekst o dešavanima unutar Sjeverne Koreje koji sam napisao za pretprošlli broj magazina Start BiH, prije nego se situacija u ovoom dijellu svijeta počela usložnjavati:

Sjeverna Koreja: Kim Jong Il odredio nasljednika na čelu države
Kim Jong-un sigurno neće ništa promijeniti

Muhamed Jusić (Start BiH)

U vrijeme kada su svi državni poslovi u bivšem SSSR-u bili ogrnuti plaštom tajnosti i kada u Moskvi nije bilo ni traga transparentnosti, postojao je termin kremljinolodžist za mali broj diplomata, novinara i eksperata, koji su na osnovu male količine informacije koje bi s vremena na vrijeme procurile iz političkih centara moći, pokušali shvatiti šta se uistinu dešava u institucijama vlasti jednog totalitarnog režima kakav je tada vladao u toj staljinističkoj velesili. Danas, prema Richard Gizbertu, voditelju Al-Jazeerinog sedmičnog programa posvećenog metodama izvještavanja i položaju medija u svijetu Listening Post, takav pojam postoji još za ljude koji istim metodama pokušavaju proniknuti u to šta se dešava u Južnoj Koreji, posljednjem uporištu najrigidnijeg komunizma kojem bi i Stalljin pozavidio. Ti ljudi se, kaže Gizbert, nazivaju pjongjangolodžisti i oni su ovih dana imali pune ruke posla, a njihova izoštrena oka su svjetskim medijima željnim bilo kakvih informacija iz potpuno zatvorene zemlje, donijeli pravu senzaciju.
Naime, pjnogjangolodžisti su 30. septembra primijetili sliku na naslovnoj stranici južnokorejskih državnih dnevnih novina sa tada održane Konferencije Radničke partije Koreje na kojoj je samo jednu stolicu od oca, neprikosnovenog lidera nacije, Kim Jong Ila sjedio njegov sin Kim Jong-un, koji se po prvi put pojavio u javnosti. U odsustvu bilo kakvih drugih relevantnih informacija i znajući da se u toj totalitarnoj državi ništa ne dešava slučajno ili spontano, fotografija sa naslovnice protumačena je kao siguran znak da je pitanje nasljednika trenutnog predsjednika Partije i države, o čijem slabom zdravstvenom stanju se već dugo spekuliše, već rješeno i da će ova siromašna zemlja, koja svojim nuklearnim programom i komunističkim revolucionarnim duhom zadaje mnoge probleme ne samo u regionu, nego i globalnim policajcima, dobiti i trećeg Kima na svom prijestolju. Možda je apsurdno da se jedna tako bitna vijest izvodi samo na osnovu jedne fotografije, ali to je samo jedna mala banalnost kojih u ovoj zemlji, gdje su svi mediji pod kontrolom države, gdje je stranim novinarima zabranjeno izvještavanje i gdje niti jedna državna institucija ne poznaje pojam „saopćenje za javnost“, a o transparentnosti donošenja odluka i da ne govorimo, ne nedostaje. Zbog hipertajnosti koja vlada u Sjevernoj Koreji svjetskoj javnosti, novinarima i diplomatama ostaje samo da tragaju za sitnim detaljima u odsustvu bilo kakvih pravih informacija. Svaka i najsitnija informacija iz ove polovine Korejskog poluotoka je globalna vijest iz prostog razloga što nikada okončani Korejski rat i nepredvidivost vladajućeg režima, korejsko pitanje čine jednim od gorućih globalnih problema.
Vladajući režim u Pjongjangu već desetljećima uspijeva održati potpunu kontrolu nad medijima u zemlji i osigurati da jedine vijesti koje iz zemlje izlaze budu one koje su prošle rigoroznu cenzorsku mašineriju. I političke analfabete znaju da je glavni stub svakog diktatorskog režima čvrsta kontrola nad medijima i apsolutna kontrola nad protokom informacija. Komunistička partija u Južnoj Koreji je to dovela do „savršenstva“, naročito nakon što im je skoro pošlo za rukom, za razliku od brojnih drugih država koje su nešto slično priželjkivale, da se odupru i prodoru masmedija i globalnih informativnih tehnologija. Jedine vijesti koje se u državi emituju su one koje saopći Državna novinska agencija. Postoji dvanaest glavnih novina i četiri TV- kanala i svi su pod državnom kontrolom i u službi državne propagande. Nezavisni i slobodni mediji su još uvijek nepoznat pojam. Građanima nije dostupan ni Internet nego je u državi razvijen vlastiti pandan ovoj globalnoj mreži, tzv. Intranet. Zabranjena je pretplata na bilo koje novine ili časopise izvan Sjeverne Koreje. Svaki radio-aparat koji se prodaje u zemlji je tehnički prepravljen tako da može primati samo one frekvencije na kojima se mogu slušati državne radio-stanice. Svako poigravanje sa uređajem ili dokazano slušanje stranih radio-stanica je kažnjivo, naročito ako se radi o radio-stanicama južnih susjeda. Državni cenzori provode i striktnu cenzuru muzike koja se može slušati na postojećim stanicama, kako bi osigurali da ništa od „kapitalističkog smeća“ ne ukalja komunističku idilu. Zato i nije čudo što smo navikli da je za Sjevernu Koreju uvijek zagarantovano zadnje mjesto u svim globalnim analizama medijskih i novinarskih sloboda.
Način na koji tamošnji mediji informišu javnost na granici je bizarnog. Tako je jedna od poslastica sjevernokorejske propagandne mašinerije, istaknuta i u Al-Jazeerinom prilogu, bila emitovanje snimaka nereda i demonstracija u Južnoj Koreji kada god bi se nešto slično desilo, bez obzira na povod. Naravno, cilj je bio očit, a to je da se pokaže kako su stanovnici demokratske i kapitalističke Južne Koreje, za razliku od sjevernjaka, nezadovoljni vlašću i stanjem u kojem se nalaze. Međutim, vrlo brzo su cenzori primijetili da i uz svu selekciju kadrova kako bi se emitovali samo oni najgori, građani Sjeverne Koreje sve češće na tim snimcima počinju primjećivati kako su nezadovoljni kapitalisti jako lijepo obučeni, ugojeni i kako su automobili koje prevrću i pale nešto što oni nikada nisu ni vidjeli, a da su izlozi ogromnih građevina koji bi u tim neredima stradavali, bili puni robe koja je u njihovoj zemlji rezervisana samo za mali broj odabranih drugova i koju oni niti mogu naći na policama, niti sebi priuštiti.
Zato kada se u obzir uzme bizaran način na koji je, čini se, novi predsjednik izabran i način na koji je to saopćeno lokalnoj i svjetskoj javnosti i kada dođe do zvaničnog prijenosa vlasti teško da se može očekivati bilo kakva promjena u vladajućem režimu i načinu na koji se politika, pa i odnos prema medijima, vodi u toj zemlji.

Sunny Lee, južnokorejski novinar je za Al-Jazeeru ustvrdio kako doskora ni obavještajne agencije nisu znale kako Kim Jong-un izgleda ili gdje se nalazi. Posljednja njegova fotografija koja se mogla naći bila je ona iz škole kada je ima dvanaest godina. Njega je otac doslovno „izvukao iz naftalina“. Eksperti tvrde kako Kim Jong-un nije bio očev prvi izbor nego njegov stariji brat, ali se ovaj navodno oteo svakoj kontroli i pretvorio u „ženskaroša“ koji bi i u zemlji kakva je Sjeverna Koreja teško mogao voditi državu i zadržati sve loše životne navike.
Satiristima u američkim medijima, koji su također vidjeli prvu sliku Kim Jong-una nije promaklo to kako je on jedini, uz oca, očito uhranjen među ostalim Korejancima. Tako su u Comedy Central-u već napravili satirični prilog o tome kako Cartman iz crtića South Park dolazi na vlast.

Na Ahiret preselio kolega Ekrem Tinjak

Danas me je u Meki zatekla vijest iz redakcije magazina Start da je na bolji svijet preselio moj kolega i prijatelj novinar Starta Ekrem Tinjak. Radost skorog okončanja hadžskih obreda pomutila je ova žalosna vijest. Ekrema ćemo pamtiti samo po dobru i možemo obećati da ga nećemo zaboraviti u našim dovama.

Ovako su kolege iz Starta saopćile žalosnu vijest:

Tinjak je rođen 28. jula 1969-e godine u Sarajevu. Prve novinarske korake savladao je u sarajevskim Večernjim novinama, a u magazinu START BiH je urednik- novinar od osnivanja redakcija.
Bio je i jedan od inicijatora uspostave novinarske nagrade „Srđan Aleksić“ koju grupa nevladinih organizacija iz BiH dodjeljuje za novinarske tekstove o marginaliziranim i ranjivim grupama, a tokom rata u BiH dobrovoljac u redovima Armije BiH.
Umro je poslije duge i teške bolesti s kojom se herojski borio. Do posljednjeg dana je redovno dolazio u redakciju i s mnogo radosti i entuzijazma izvršavao svoje novinarske obaveze pišući lijepe i važne priče o običnim ljudima koje su o stvarnom životu govorile mnogo više od velikih izvještaja o važnim političkim događajima.
Neka ti je vječni rahmet i magfiret.

Izložba o organizaciji hadža

Nedaleko od Poslanikove, a.s., džamije u Medini u nanovo izgrađenom izložbenom prostoru, sve hadžije koje posjete ovaj grad, ovih dana, mogu posjetiti izložbu o organizaciji hadža. Na izložbi su postavljeni paviljoni skoro svih vladinih i nevladinih organizacija i institucjia koje, svaka na svoj način daje doprinos organizaciji nejvećeg skupa muslimana u svijetu. Samim pregledom organizacija i uvidom u njihove aktivnosti stiče se dojam o kako složenom projektu se radi. Pored Ministarstva hadža, Ministarstva zdravstva, različitih policijskih agencija svoje aktivnosti u organizaciji hadža i planove za budućnost predstavile su i brojne obrazovne institucje, među kojima je i Islamski univerzitet u Medini, te brojni instituti koji se bave izučavanjem i zaštitom historijskog naslijeđa Medine i Meke. Tako se tu, između ostalog, može vidjeti i maketa Medine od prije 80 godina sa brojni građevinama iz osmanskog perioda koje su nažalost porušene te maketa grada iz vremena Poslanika. a.s., sa svim značajnijim lokacijama iz rane historije islama.

Brojne državne agncije su izložile i planove za budućnost grada i organizacije hadža. Tako se može vidjeti i maketa novog aerodroma u Medini čija izgradnja je u toku.

Konferencija u Sarajevu: “ISLAMSKI UDŽBENICI I NASTAVNI PLANOVI I PROGRAMI U JUGOISTOČNOJ EVROPI”

Univerzitet u Beču, istraživačka jedinica Islamska vjerska pedagogija, i Univerzitet u Sarajevu, Fakultet islamskih nauka, zajednički će održati međunarodnu konferenciju “Islamski udžbenici i nastavni planovi i programi u jugoistočnoj Evropi”, koja će se održati od 22. do 24. oktobra 2010. u Sarajevu.

Uporište
Evropske zemlje nalaze se u procesu dinamičnih promjena. Tim je procesom naročito zahvaćena jugoistočna Evropa. Evropskim ujedinjavanjem društva istočnoevropskih zemalja suočila su se s do sada, u njihovoj komunističkoj historiji, nepoznatim pitanjima i sukobima. Interesi Zapadne Evrope od početka su bili ekonomski orijentirani.
U procesu oblikovanja evropske budućnosti religijama do sada nije pridavana velika pažnja. Čini se da su religije bile potisnute na rub društva i da su bile jedva prisutne u javnom prostoru. U društvenoj stvarnosti, međutim, iza evropskih religija stoje ljudi koji svojim etičkim i političkim nadama i očekivanjima utječu na politiku svojih zemalja i svoje pristalice mobiliziraju za određene političke pozicije. Te se vjerske zajednice i njihove institucije globalno oblikuju i u poziciji su da djeluju širom svijeta. U Istočnoj Evropi različite religije, koje se nerijetko nalaze u konkurenciji jedne drugima, tragaju za novim poljima djelovanja i nastoje se povoljno pozicionirati u procesu novog oblikovanja društva. Brojnost i raznolikost religija ne predstavljaju izazov samo pojedincima, ljudima koji se svakodnevno susreću s različitim religijama, već i državama, koje iznova definiraju mjesto religije u svojim društvima i koje trebaju voditi računa o novoj religijskoj kulturi svojih građana. Sve to uzrokuje mnogostruke osnove za razne sukobe i tačke sporenja uočljive u političkom i ekonomskom životu.
S obzirom na raznolikost religija, da bi se izgradila zajednica okupljena oko istih vrijednosti, koja bi omogućila miroljubiv suživot na dobrobit svih, neophodne su međureligijske kompetencije u politici i ekonomiji. Evropa ne može izbjegavati probleme u vezi s religijama i očekivanjima svojih građana. Uzroci su, doduše, složeni, ali položaj islama u novoj Evropi izaziva različite rasprave o tome može li islam biti dio Evrope. Neovisno o historiji islama u tim zemljama, usklađivanje islamskih i evropskih vrijednosti i prijemčivost islama za demokratiju evropskog tipa ostaju pod znakom pitanja.
U sjeni međunarodnih događanja muslimani se generalno stavljaju pod sumnju za terorizam. Ova je zategnutost odnosa, između ostalog, razlog za izolaciju muslimana i nastanak raznih predrasuda u društvu. Ta će izolacija kroz neke globalno dobro povezane organizacije biti teologizirana, a mržnja među kulturama i religijama zacementirana. Ova zategnutost najviše pogoduje evropskim nacionalističkim partijama i radikalnim islamskim organizacijama. Za mnoge partije i organizacije zategnutost u odnosima i međureligijska mržnja od egzistencijalnog su značaja. Učesnici konferencije u Beču u oktobru 2009. godine bili su jedinstveni u stavu da se obrazovanje u Evropi ne može odreći vjerskih temelja. Time su škole stavljene pred izazov da posreduju utemeljenju obrazovnih vjerskih osnova. Jedna od obrazovnih zadaća škola trebala bi biti i religije. Na primjeru mnogih evropskih zemalja znamo da se mirna budućnost Evrope ne može odreći mira među religijama.
Religijski odgoj u javnim školama može osposobiti učenike da razviju i zastupaju vlastita etičko-religiozna stajališta, da uvažavaju druga mišljenja te da uče od drugih kultura i religija. Stoga je religijsko obrazovanje važna sastavnica općeg obrazovanja.

Konferencija
Konferencija “Islamski udžbenici i nastavni planovi i programi u jugoistočnoj Evropi” održat će se na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu od 22. do 24. oktobra 2010. godine i bavit će se pitanjem doprinosa vjerskog obrazovanja integraciji muslimana u Evropi. Na konferenciju će biti pozvani najrenomiraniji znanstvenici s područja obrazovanja i teologije iz jedanaest evropskih država, pretežno iz jugoistočne Evrope.
U okviru konferencije bit će analizirani različiti teološki modeli obrazovanja u Evropi, a kroz radionice će biti razrađene alternative. U tim će se raspravama konferencija baviti pitanjem kako muslimani u Evropi mogu kontekstualizirati islam, tako da njihova djece ne odrastaju u protuslovlju između svoje religioznosti i društva u kojem žive.
Udžbenici pružaju informacije o poimanju obrazovanja i vrijednostima muslimana u Evropi. Konferencija se pojedinačno bavi postojećim udžbenicima i bit će podijeljena u radionice posvećene daljnjem unapređivanju udžbenika muslimana za vjersko obrazovanje. Od kritičke važnosti bit će da se u analizama odražavaju gledišta o ljudskim pravima, jednakosti muškarca i žene i ostalim univerzalnim vrijednostima. Iz ove konferencije trebaju proisteći poticaji za razvitak novog evropsko-islamskog identiteta u Evropi, da bi se muslimani što uspješnije poistovjetili s evropskim demokratskim vrijednostima. Osim toga, učesnici prve konferencije u Beču pridaju veliki značaj stalnoj naučnoj razmjeni muslimanskih znanstvenika u Evropi. Konferencija bi im trebala ponuditi platformu za takvu razmjenu.

Edukacija budućih hadžija i nova tehnička podrška organizaciji hadža

Napomena: U međuvremenu je edukacija uspješno završena u svim sjedištima muftijstava širom BiH.

U Uredu za hadž Rijaseta IZ BiH uveliko su u toku pripreme za obavljanje ovogodišnjeg hadža. Uz ustaljenje tehničke pripreme predviđenom dinamikom traje i edukacija budućih hadžija po muftilucima. Taj posao vodi i koordinira Ured za hadž, uz podršku nadležnih muftijstava. Seminar na temu „“Kur`an i sunnet o hadžu i umri i njihov smisao u životu čovjeka“ drži sekretar Ureda Rasim Brković. U sklopu seminara je i multimedijallna prezentacija „Šerijatski aspekti obreda hadža i umre u slici i riječi“ koju izlaže saradnik Preporoda Muhamed Jusić. Osnovne informacije o samom putovanju su u prvim seminarima u Bihaću i Banja Luci hadžijama prezentovali Halil ef. Mehanović i glavni vodič hadžija koji putuju avionom, Safet ef. Karahmetović, glavni vodič hadžija koji putuju kopnom. Uputstva ljekarskog tima koji će putovati sa hadžijama dao je dr. Abdulah Fazlić dok se ispred konzorcija koji će ove godine biti zadužen za prijevoz naših hadžija s osnovnim detaljima putovanja obratio g. Ibrahim Kerla iz Centrotransa.
Posebna novost na ovogodišnjim susretima sa hadžijama, ali i čitave organizacije hadža, bilo je predstavljanje tehničke podrške koje će ove godine ponuditi Asocijacija hadžija „Zul Hulejfa“ iz Novog Sarajeva. Planove i aktivnosti Asocijacije hadžijama je prezentovao član udruženja Nurko Čaušević.
Naime, Asocijacija hadžija „Zul Hulejfa“ iz Novog Sarajeva bit će implementator projekta „Tehnička podrška za Hadž 2010“. Radi se o pionirskom projektu prema kojem će Asocijacija na svojoj web stranici pratiti položaje oba konvoja sa hadžijama (sa polascima iz Tuzle 26.10. i iz Sarajeva 27.10.2010.) što će svako moći pratiti na njihovoj internet stranici. Također će informisati o terminima polijetanja i slijetanja aviona u odlasku i povratku sa hadža. Na web-stranici će se svakodnevno objavljivati video i audio izvještaji (koji će stizati čak i iz autobusa i sa Arefata), a koje će svako besplatno moći preuzimati, kao i fotografije koje će neprestano biti objavljivane, što će omogućiti porodicama u Bosni i Hercegovini da vide svoje najmilije.
Asocijacija će u Medini i Mekki uspostaviti mobilne centre koji će imati radno vrijeme od 07.30 do 09.30 i od 20.00 do 22.00 po bosanskom vremenu, a kada će porodice moći direktno komunicirati sa hadžijama putem komunikatora postavljenih na www.zulhulejfa.ba.
Zainteresovani ovim novim projektom zatražili smo više informacija od predsjednika Asocijacije Đevada Koldže. Priča počinje 2008. godine kada se po povratku sa hadža, hadžija Đevad Koldžo, po zanimanju inženjer hidrotehnike, dosjetio da bi svojim znanjem mogao oplemeniti i uljepšati ovo mubarek putovanje. Odmah je oko sebe okupio ekipu mladih obrazovanih hadžija, koji se koriste suvremenim tehnologijama, govore strane jezike i često putuju po svijetu, što je bila jezgra novoosnovane asocijacije.

On je za Preporod objasnio kako je Asocijaciju hadžija „Zul Hulejfa“ iz Novog Sarajeva osnovala grupa mladih hadžija koja želi afirmaciju vjerskih putovanja, a posebno tradicionalnih koja pripadaju biću muslimanskog naroda. Asocijaciju su, kaže, osnovali sredinom 2009. godine sa ciljem uvođenja suvremenih tehnologija kao pomoći bosanskim hadžijama. Moto Asocijacije glasi „Naša misija je da širimo lijepe habere o Hadžu“- kaže Koldžo.
U vrijeme hadža 2009. na svojoj web stranici www.zulhulejfa.ba asocijacija je pratila sva dešavanja vezana za hadž općenito, sa posebnim osvrtom na naše hadžije. Posebno je zanimljivo bilo objavljivanje tačne pozicije autobusnog konvoja sa hadžijama koji je krenuo iz Sarajeva. „Ideja za ovo mi se rodila noć uoči polaska hadžija. Zamolio sam jednog hadžiju da sa sobom ponese jedan mobitel u koji sam prethodno stavio Jordansku GSM karticu za koju sam znao da će raditi u svim zemljama kroz koje konvoj prolazi. Pozivom na taj mobitel automatski smo dobivali geografsku koordinatu koju smo prenosili na satelitski snimak i objavljivali na internetu“- kaže nam hadži Đevad Koldžo. Osim toga, na stranici su se mogle pronaći i informacije o terminima polijetanja i slijetanja aviona sa hadžijama koje su dobivali direktno od avio- kompanije koja je prevozila bosanske hadžije“. Koliko je ovo bilo uspješno najbolje govori podatak da je bez ikakve reklame stranica imala posjećenost od 1500 posjeta na dan sa različitih IP adresa.
Njihova aktivnost nije ostala neprimjećena od Ureda za hadž IZ BiH, te su 2.februara 2010. predsjednik asocijacije „Zul Hulejfa“ Đevad Koldžo i rukovodilac Ureda za hadž Nezim ef. Halilović Muderris potpisali protokol o saradnji prema kojem će Asocijacija hadžija „Zul Hulejfa“ iz Novog Sarajeva biti implementator projekta „Tehnička podrška za Hadž 2010.“
Na kraju hadžija Koldžo nam je rekao i to da ovaj projekat neće predstavljati finansijsko opterećenje za hadžije. Asocijacija hadžija „Zul Hulejfa“ je potražila sponzore koji bi podržali ovu ideju, te su projekat finansirali BH Telekom, FDS i Centrotrans, kao i sami članovi Asocijacije „Zul Hulejfa“. Na projektu svi učesnici rade volonterski, a on će se implementirati prema protokolu koji je napisan na 90 strana i u kojem su definirane sve aktivnosti koje će asocijacija izvoditi.
Ključno osoblje koje će inšallah raditi na ovom projektu su: Đevad Koldžo, Samih Selimbegović, Tarik Omerhodžić, Nurko Čaušević, Sabahudin Čehajić, Emir Imamović i Seid Čengić.
(M.J. Preporod)

U Mostaru održan seminar za buduće hadžije, slijedeći se održava u subotu u Bugojnu

Jučer je u džamiji sjeverni logor u Mostaru održan seminar za buduće hadžije i hadžihanume. Poslije seminara kojeg su održali predstavnici Ureda za hadž i naše asocijacije svim hadžijama i hadžihanumama su podijeljeni koferi i putne torbe. Slijedeći seminar će se održati u Islamskom centru u Bugojnu (a ne u Travniku kako je ranije bilo planirano) sa početkom u 9 sati. Fotografija iz Mostara možete pogledati ovdje

Pretjerivanje u vjeri - guluv - kolumna iz novog broja Preporoda

Muhamed Jusić (Preporod)


Danas se sve češće govori o vjerskom radikalizmu i ekstremizmu, pa tako i islamskoj inačici ove globalne pojave, kao o jednom od većih problema sa kojima se susreću brojna društva savremenog svijeta. Naravno, zbog dobro znanih procesa koji su uslijedili nakon terorističkih napada od 11. septembra 2001, svjetski mediji najviše pažnje posvećuju tzv. islamskom radikalizmu i ekstremizmu. Međutim, ne samo u tim krugovima, nego i među muslimanima koji se na taj dio islamskog učenja ne osvrću, malo je poznata činjenica da islam kojeg je naučavao Poslanik Muhamed, as., od svojih početaka zabranjuje ono što naziva pretjerivanje u vjeri.
Kura`an, sunnet i brojna predanja od prvih generacija muslimana govore o strogoj zabrani onog što se naziva guluv ili prelazak granice predanosti ocrtane Objavom. Tako se u Kur`anu u suri En-Nisa kaže: „O sljedbenici Knjige, ne pretjerujte (la teglu) u vjeri, i o Allahu govorite samo istinu“. Slično značenje nalazimo i u 77. ajetu sure El-Maide.
Poslanik, a.s, muslimanima je čak zabranio da pretjeruju u propisanim ibadetima ili obredima. Tako se prenosi da je rekao: “Vjera je lahka i niko sebe neće obavezati ibadetima preko svojih mogućnosti, a da mu to neće pričiniti poteškoće. Zato budite umjereni. Nastojte biti blizu ispravnog, budite radosni i sebi olakšajte malo jutrom, krajem dana, a malo noću“.
Na to upozorava i dr. Jusuf el-Karadavi, jedan od muslimanskih autora koji se možda i najviše i najčešće bavio pitanjem vjerskog ekstremizma. U svom djelu naslovljenom sa Es-Sahve el-islamijjeh bejne-l-džuhudi vet-tetarruf u kojem piše o islamskom buđenju i tome koliku opasnost za vjersku obnovu predstavlja guluv, on kaže: „Svako pretjerivanje je atak na tuđa prava, a tuđa prava se moraju poštovati i dug prema drugima se mora vratiti. Jedan mudrac je lijepo rekao: `Nikada nisam vidio rasipništvo, a da se time nije zakinulo nečije pravo`. Allahov Poslanik, a.s., je rekao Abdullahu b. Omeru, r.a., nakon što je čuo da se ibadetom iscrpljuje toliko da zapostavlja pravo svoje supruge koje ona ima kod njega: `O Abdullahu, da li je tačno ono što mi pričaju o tebi, da danju postiš a noću klanjaš?!` Abdullah odgovori: `Da, Allahov Poslaniče`. Poslanik, a.s., mu reče: `Nemoj tako raditi, nego posti i iftari. Klanjaj nafile i spavaj. Tvoje tijelo ima svoje pravo kod tebe, tvoje oči imaju svoje pravo kod tebe, tvoja supruga ima svoja prava kod tebe i tvoji gosti imaju svoja prava kod tebe.` Tj. svemu daj pravo koje mu pripada i nemoj ići ni u jednu krajnost na račun druge strane.“
Dr. El-Kardavi na drugom mjestu u istom djelu upozorava na još jedan oblik pretjerivanja. Naime, odnekud se kod ljudi sklonih pretjerivanju u vjeri ustanovilo pravilo kako je bolje i pobožnije ono što je teže i zahtijeva veću žrtvu, što nikako nije u duhu islamskog vjerozakona niti među intencijama islamskog prava i šerijata.
„Zastranjivanje u vjeri predstavlja i neprestano činjenje onoga što je teže, pa i u situacijama kada treba raditi po onome što je lakše, kao i tjeranje drugih da rade po onome što je teže, i pored toga što ih Allah time nije zadužio. Musliman ne smije odbacivati olakšice ako mu je teško drugačije raditi. Odbacivati olakšice koje propisuje Uzvišeni Allah i stalno tragati za onim što je teže, pa i u situaciji u kojoj je potrebna olakšica, neumjesno je. Olakšice su propisane da čovjeka izvuku iz poteškoća i otklone od njega nelagodnosti, a neki ih, eto, odbacuju, i pored toga što je Poslanik, a.s., rekao: `Olakšavajte, a ne otežavajte, obradujte, a ne rastjerujte! Uzvišeni Allah voli da se radi po olakšicama kao što prezire da se čine grijesi.“ Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: “... Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate” (El-Bekara, 185). “Allahovom Poslaniku, a.s., nikada nije data prilika da odabere jednu od dvije stvari, a da nije odabrao lakšu ako to nije bio grijeh. Zato musliman nema pravo da druge ljude obavezuje onim što će im u životu pričiniti poteškoće“- kaže šejh el.Kardavi u svom djelu Es-Sahve el-islamijjeh bejne-l-džuhudi vet-tetarruf.
Međutim, većina islamskih autoriteta kada piše o ovoj temi upozorava da insistiranje islamskog učenja na zabrani svakog oblika vjerskog ekstremizma, te naučavanje vjere kao nečega što čovjeka oslobađa i čini sretnim a ne kao tereta kojim nas je Uzvišeni iskušao, ne znači nikako poziv da se vjernici olahko odnose prema vjerskim propisima i normama. Jer umjerenost u vjeri ne znači da se može upuštati u zlo i nemoral, nego da od vjere ne treba praviti teret i tumačiti je tako da se ljudi opterete formom na kojoj ni Kur`an ni sunnet ne insistiraju. Kur`anski je princip da zlo i dobro nisu isto i ne može biti srednjeg ili umjerenog puta između istine i laži, dobra i zla.
I dok traje unutarvjernički ili unutarmuslimanski proces suzbijanja radikalizma i iscrtavanja granica između dosljednog pridržavanja učenja Pejgambera, a.s., i pretjerivanja u tome, u svijetu pa i u bh društvu traje proces definisanja „islamskog ekstremizma“. I u tom procesu je evidentna konfuzija jedne druge vrste jer se sve češće praktikovanje i osnovnih islamskih obreda pokušava okarakterisati kao ekstremizam.
Tačno je da tradicionalni islamski izvori pretjerivanje u vjeri i ekstremizam opravdavan vjerom smatraju problemom kojem se muslimani, kao što je to činio i Poslanik, a.s. u gore spomenutim predajama, trebaju suprotstaviti. Tačno je ,također, da netolerantnost i isključivost svake vrste, a naročito potezanje za silom kao sredstvom nametanja stavova, građanska društva smatraju prijetnjom vlastitom postojanju. Međutim, niti islam a niti principi liberalne građanske demokratije ne trebaju pristati na osporavanje vjerskih sloboda i vjerski redukcionizam u javnom životu kao dokaz umjerenosti. Ničija sloboda ne bi trebala biti problem u domenu javnog sve dok ona ne ugrožava slobodu drugog.
Pod vjerskim ekstremizmom se ne bi trebao podrazumijevati stepen religioznosti ili odlučnost čovjeka ili žene da svoj društveni ili privatni život usklađuje sa normama vlastitog vjerovanja, nego spremnost da se vjerskim ubjeđenjima pravdaju postupci koji u svojoj osnovi imaju antivjerski, anticivilizacijski i antiljudski karakter i koji su spremni ugroziti prava i slobode drugih. Sve drugo može biti kontraproduktivno, jer će se tom logikom među ekstremistima vrlo brzo naći svi oni koji javno ispovijedaju vjeru.

Edukacija ovogodišnjih hadžija iz BiH

Ove godine će imati čast, akoBogda, da učestvujem kao predavač u timu koji će u organizaciji Ureda za hadž Rijaseta IZ BiH educirati naše hadžije o propisima hadža i dati im osnovna tehnička uputstva i detalje puta. Ja sam zadužen za edukaciju o šerijatsko-pravnim aspektima obreda. Prvi seminar bi trebali imati u subotu, akoBogda, u Bihaću za hadžije sa tog muftiluka. Raspored seminara u drugim gradovima BiH možete pogledati ovdje.
Tehničku podršku ovogodišnjoj organizaciji hadža daće članovi Asocijacije hadžija Zul-Hulefa iz Novog Sarajeva koji su pripremili mnoga kreativna tehnička rješenja kako bi što bolje educirali naše hadžije, ali i medijski pratili njihov put. Više informacija o pripremama ovogodišnjeg hadža, detaljima samih obreda i kretanju naših hadžija možete naći na njihovoj stranici: http://www.zulhulejfa.ba/

Konkurs za regionalni online obrazovni program “Škola tolerancije: etničke i verske zajednice u savremenom društvu

16/09/2010 - Konkurs za regionalni online obrazovni program “Škola tolerancije: etničke i verske zajednice u savremenom društvu“

CENTAR ZA ISTRAŽIVANJA RELIGIJE (CIRel) BEOGRADSKE OTVORENE ŠKOLE (BOŠ)

RASPISUJE KONKURS ZA POHAĐANJE ONLAJN OBRAZOVNOG PROGRAMA “Škola tolerancije: Etničke i verske zajednice u savremenom društvu”

Konkurs traje od 17. septembra do 11. oktobra 2010.

“Škola tolerancije: etničke i verske zajednice u savremenom društvu“ je desetonedeljni onlajn obrazovni program u kome se, osim početnog susreta predavača/ica i polaznika/ca u Beogradu, cela nastava i komunikacija odvija preko interneta. Program organizuje Centar za istraživanja religije Beogradske otvorene škole uz podršku Konrad Adenauer Fondacije i Evropske unije.

O programu

Onlajn obrazovni program “Škola tolerancije - etničke i verske zajednice u savremenom društvu” je otvoren za kandidate i kandidatkinje iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije i Srbije koji/je žele da usvoje osnovna znanja o religiji kao bitnom činiocu savremenog društva i njenoj ulozi u suočavanju sa društvenim izazovima kao što su odnos religije i ljudskih prava, sa posebnim akcentom na verskim i manjinskim pravima, kao i pravima žena. Polaznici/ce iz celog regiona će imati priliku da sa predavačima/cama međusobno diskutuju o uticaju religije na različite aspekte savremenog društva. Pored toga, polaznici/ce će steći sertifikat BOŠ-a i biti u kontaktu sa stručnjacima/kinjama i aktivistima/kinjama iz celog regiona.

DINAMIKA I METODOLOGIJA RADA

Prva aktivnost u okviru onlajn obrazovnog programa će biti trodnevni početni susret odabranih polaznika/ca u Beogradu od 24. do 27. oktobra 2010. godine. Tokom početnog susreta polaznici/ce će se upoznati međusobno, kao i sa organizatorima/kama, koji će ih uputiti u tehničke i sadržinske detalje vezane za tok programa i internet servise koji će se koristiti u okviru onlajn faze.

Za potrebe onlajn faze obrazovnog programa biće namenski kreiran poseban interaktivni veb portal koji će sadržati tekstove predavača/čica i veb servise za onlajn komunikaciju između predavača/čica i polaznika/ca.

Tokom desetonedeljnog onlajn programa polaznici/ce će preko veb foruma od svojih predavača/ica dobijati pitanja vezana za temu tekuće sedmice, dok će materijal potreban za pripremu polaznika/ca za forumsku i čet debatu biti dostupan na internet stranicama portala. U okviru čet sesija, koje će se održavati jednom nedeljno, polaznici/ce će debatovati o zadatoj temi.

Teme i predavači/ice

Regionalni onlajn obrazovni program će se baviti sledećim temama:

- Religija i izazovi savremenog društva iz perspektive hrišćanstva, islama i judaizma;

- Religija i ljudska prava;

- Religija i pitanja roda;

- Pitanja novih/malih verskih zajednica;

- Empirijska istraživanja religije na Zapadnom Balkanu;

- Uloga bogoslovskih (teoloških) fakulteta u međureligijskom dijalogu i suočavanju sa izazovima savremenog društva.

Tim predavača/ica čine univerzitetski profesori/ke, teolozi/škinje, pedagozi/škinje, aktivisti/kinje nevladinih organizacija i publicisti/kinje.

Ko može da se prijavi?

Regionalni onlajn program namenjen je mirovnim aktivistima/kinjama, članovima/cama organizacija manjina, verskih zajednica, političkih partija, novinarima/kama, predstavnicima/ama lokalnih vlasti, studentima/kinjama, nastavnicima/cama, veroučiteljima/icama, kao i svima ostalima koji se stručno bave ljudskim pravima i društvenim aspektima religije.

Selekciona komisija će za program odabrati 30 najboljih kandidata/kinja. Prilikom selekcije će se posebno voditi računa o rodnoj ravnopravnosti i regionalnoj zastupljenosti.

Kako da se prijavite?

Da biste se prijavili, potrebno je da pošaljete popunjen prijavni formular, biografiju (CV) i motivaciono pismo na e-mail adresu cirel@bos.rs ili faksom na broj +381 11 36 13 112. Formular za prijavu možete preuzeti ovde

Konkurs je otvoren do 11. oktobra 2010. godine.

Za sve dodatne informacije možete se obratiti organizatorima/kama programa, Ivani Karastojković i Milanu Sitarskom, na sledeći telefon ili e-mail adrese:

+381 11 30 61 342

ivana.karastojkovic@bos.rs

msitarski@bos.rs

Nova američka desnica predvođena pokretom „Čajanka“ i neukom Sarah Palin sve snažnija

Nova američka desnica predvođena pokretom „Čajanka“ i neukom Sarah Palin sve snažnija

Muhamed Jusić (Magazin Start BiH br. 306.)

Na 47. godišnjicu historijskog govora dr. Martina Luthera Kinga održanog na stepenicama Lincolnovog spomenika u Washingtonu na istom mjestu se, u subotu 28. 8.2010, okupilo na desetine hiljada pristalica američke krajnje desnice poznate kao „Tea Party“ ili pokreta Čajanka. Odabir vremena i mjesta je uzbudio mnoge amerikance naročito one afričkog porijekla, zabrinute što među okupljenim skoro da nije bilo niti jednog crnca i što su se na ranijim skupovima ovog novog američkog političkog i ideološkog pokreta mogli čuti stavovi koji graniče sa rasizmom.

Dr. King iskorišten za sjeme razdora
Kao što su tada izrečene riječi dr. Kinga i ono poznato „Sanjam“ ili „I have a dream“ postavile temelja procesa ukidanja rasne podijeljenosti u zemlji između crnaca i bijelaca koji je na kraju doveo jednog Afroamerikanca u Bijelu kuću, mnogi se plaše da bi ovo okupljanje moglo obilježiti godine koje dolaze i pokrenuti neke druge procese koje će točak historije možda početi gurati u drugom pravcu.
Glen Beck, organizator ovih demonstracija i desničarski voditelj na televiziji Fox-News ne slaže se sa takvim tvrdnjama. On je za američke medije izjavio da su demonstracije nazvane „Restoring Honor“ ("Ponovo uspostavljanje časti") za cilj imale „odati čast svim ljudima koji utjelovljuju `osnovne principe (SAD-a) – pristojnost, iskrenost i čast“. On je i u svom obraćanju prisutnim to dodatno pojasnio tvrdnjom kako SAD predugo tumaraju u mraku. „Sada je vrijeme da se koncentriramo na dobre strane ove zemlje,“ rekao je Beck i dodao: “Danas se Amerika ponovo počinje okretati Bogu“.
Ostave li se po strani legitimni politički stavovi Beckovih istomišljenika, s kojima se mnogi u SAD-u ne slažu, ostaje pitanje odabira mjesta i termina što je najviše uznemirilo brojne aktiviste zaštite građanskih prava.
Beck tvrdi kako poklapanje termina demonstracija sa Lutherovim govorom nije planirano. „To je bilo zapravo Božije proviđenje,“ rekao je Beck. No borci za građanska prava govore kako je ipak riječ o provokaciji ultrakonzervativaca. Oni Becka i sljedbenike konzervativnog političkog pokreta Čajanka optužuju da su namjerno izabrali taj datum da bi poremetili smisao poruke dr. Kinga. Rick Turner iz Pokreta za jednaka prava ne-bjelačkog stanovništva – kaže za Glas Amerike da Beck i elementi pokreta Čajanka koriste ikonu poput Kinga da bi stvorili razdor: „Njihova je filozofija dijametralno suprotna filozofiji Martina Luthera Kinga, njegovom naslijeđu i njegovoj poruci.“
Ali kontraverzni skup u Washingtonu je samo posljednji u nizu skupova sve masovnijeg i popularnijeg pokreta okupljenog oko ideja ultrakonzervativnih ideologa Čajanke koji su otvoreno u javnosti počeli djelovati nakon Obamine zdravstvene reforme iz 2009.

Nedostaje još samo nasilje
Ustvari, Tea Party je referenca na tzv. Bostonsku čajanku iz 1773. - skup s kojeg je pokrenuta američka revolucija koja je dovela do nezavisnosti Amerike i progona britanskih kolonizatora. Izbor imena nije nimalo slučajan jer pristalice Tea Party-a vjeruju kako i oni pokreću revoluciju protiv oligarhije iz Washingtona. Iako se doskora mislilo kao je tandem Bush –Chaney najekstremnija verzija američkog konzervativizma i kao su nedavnim izbornim porazom i stanjem u koje su doveli „jedinu svjetsku super silu“ takvi stavovi definitivno poraženi, te da će u republikanskoj partiji uslijediti ozbiljne reforme i distanciranje od ekstremističkih stavova, čini se da se ovih dana dešava sasvim suprotno. Pred očima svjetske javnosti razvija se nova sorta američkog konzervativizma „pothranjenog nezadovoljstvom osiromašene srednje klase i ambicijama nove političke postpartijske klase“. Ova nova politička ideologija koja s obzirom na značaj i ulogu koju SAD-e igraju u svijetu nikada nije nešto što se tiče samo Amerike, prema dopisniku lista El-Pais iz Washingtona Antonia Cañoa, razbija sve modele tradicionalnog republikanizma i priziva rasistički, nacionalistički i fanatični karakter fašizma. Za sada mu, tvrdi Cañoa, nedostaje samo nasilje.
U svom redovnom prilogu iz Washingtona Cañoa za El-Pais ovako objašnjava popularnost rasističkih i ekstremističkih stavova nove generacije konzervativaca: „Ovaj novi konzervativizam sažima mnogo frustracija bijelog čovjeka, od civilnih prava, od svih zakona o jednakosti koji su mu oduzimali vlast u sektoru društva u kome je vječno dominirao. Bijeli čovjek nije vidio mnogo koristi od dobrih kontakata, korisnih prijateljstava, brzog novca, što je u posljednjim decenijima povećalo srednju klasu, koja je bila ponos nacije pedesetih godina, ali koja je bila nemilosrdno maltretirana posljednjom tehnološkom revolucijom i nedavnom ekonomskom krizom. Ta ranjena srednja bijela klasa puca na one koji su joj najbliži: imigranti, rasne manjine, političke vođe. Pokušava da smanji konkurenciju koju smatra nepravednom i namjerava da SAD budu zemlja samo za istinske Amerikance. Traži spas u novim doktrinama i sluša materinski glas Sarah Palin i patriotske povike voditelja sa radija. Glen Beck ili Rush Limbaugh (radikalni i konzervativni voditelj radio talkshow-a) tako postaju Walter Cronkite novog vremena.“

Pohvala neznanja
I upravo je jedan od faktora zabrinutosti, pored radikalnog evanđelističkog diskursa koji dominira političkim rječnikom ideologa Čajanke, činjenica da se na njenom čelu mogao naći neko poput gospođe Palin, bivše guvernerke Aljaske i republikanskog kandidata za potpredsjednika SAD-a na prošlim izborima, koja je, kako kaže Cañoa, populizam podigla do stepena pohvale neznanja kao dokaza autentičnosti. Tako je na nedavnom skupu Tea Partyovaca u Nashville-u (Tenessy) Palin kao najviši politički kvalitet Skota Brauna, nedavno izabranog senatora Massachusetts, istakla činjenicu da je to „jednostavno čovjek sa pick-up vozilom“. Palin će ostati poznata po brojnim „provalama“ koje su nadmašile kultne bushizme, poput onoga da nije znala da li je Afrika kontinent ili država, da se kao kandidat za podpredsjednika SAD-a hvalila kako nikada nije bila nigdje izvan Amerike i kako nema pasoša, a kada su je upitali kakvo iskustvo u međunarodnim odnosima ima koje bi joj pomoglo da izgradi bolje odnose sa Rusijom, odgovorila je da ona Rusiju može vidjeti sa verande svoje kuće na Aljaski. Ali očito da neukost, politička i društvena ograničenost (Palin je nedavno uhvaćena kako za vrijeme javnog nastupa pred svojim simpatizerima čita sa dlana), primitivizam i populizam postaju sve više vrline jer se ljudi, među kojima je većina takvih, lakše poistovjećuju s njima nego političkim i intelektualnim elitama s kojima nemaju ništa zajedničko. Zato i ne čudi što sljedbenici Tea Partya sa opskurnim stavovima i likovima postaje sve relevantniji politički faktor u Americi. Prema rezultatima dva nedavna istraživanja, oko 15 posto Amerikanaca su pristalice "Čajanka pokreta". Ovaj uspon radikalnih konzervativaca dolazi u najgore vrijeme za demokrate i predsjednika Obamu, tj. u vrijeme guvernerskih i kongresnih izbora opterećenih još uvijek očajnom ekonomskom situacijom. A da demokrate imaju razloga za zabrinutost pokazuju i sva istraživanja koja predviđaju značajan pad podrške demokratima i predsjedniku koji će od sada, čini se, teško dobivati podršku Kongresa za svoje političke programe. Uz to, sve ankete bez izuzetka pokazuju da unutar opozicije definitivno dominiraju stavovi Tea Partya. Tako je jedno istraživanje javnog mnijenja iz jula koju su proveli demokratski anketari, Stan Greenberg i James Carville koji su svojedobno radili za bivšeg predsjednika Billa Clintona, pokazalo da je svaki četvrti glasač pristaša pokreta Tea Party te da se 86 posto njih identificira s republikancima ili naginje ka toj stranci. 92 posto njih se ne slaže s načinom na koji predsjednik Obama obnaša dužnost, a to da 94 posto kaže da će ove godine izaći na izbore čini ih jakom političkom silom, kaže Stan Greenberg. "Spoznali smo da je pokret Tea Party stvaran, vrlo važan i da će imati odjeka na rezultate ovogodišnjih izbora, a možda i budućih izbora".
To jednostavno znači da se Amerika, ali i svijet trebaju polako pripremati na jednu novu američku desnicu predvođenu ljudima koje doskora niko nije shvatao ozbiljno.

Promocija djela profesora Abdulhamida Ebu Sulejmana

Fakultet islamskih nauka u Sarajevu
Međunarodni institut za islamsku misao (IIIT)
IC El-Kalem i
Centar za napredne studije

Vas pozivaju na promociju djela profesora
Abdulhamida Ebu Sulejmana

KUR'ANSKA VIZIJA
u prijevodu dr. Enesa Karića
i
KRIZA ISLAMSKE CIVILIZACIJE
u prijevodu Ahmeda Halilovića

Izlagači:
prof. dr. Fikret Karčić
prof. dr. Enes Karić
prof. dr. Abdulhamid A. Ebu Sulejman

subota, 18. septembar, 2010. godine u 19:00 sati
Fakultet islamskih nauka u Sarajevu
Prijevod na bosanski je osiguran.
Radujemo se Vašem dolasku.

Poziv na konferenciju: BUDUĆNOST VJERE U ERI GLOBALIZACIJE

Fakultet islamskih nauka u Sarajevu
Asocijacija muslimanskih društvenih znanstvenika UK (AMSS UK)
Međunarodni institut za islamsku misao (IIIT) i
Centar za napredne studije

Vas pozivaju na međunarodnu konferenciju

BUDUĆNOST VJERE U ERI GLOBALIZACIJE
19. i 20. septembar, 2010. godine
Fakultet islamskih nauka u Sarajevu

Svečano otvaranje konferencije je u nedjelju, 19.09.2010. godine u 9:30 sati.
Otvaranje će biti prevođeno na bosanski jezik a pristup je slobodan.
Jezik ostatka konferencije je engleski a za prisustvo se potrebno prijaviti na cns@bih.net.ba ili na 061/489-622 (Asmir).
Više informacija na www.cns.ba ili www.amss.uk.
Radujemo se Vašem dolasku.

Bliski istok nakon pokretanja nuklearne elektrane Bushehr

Iranska crvena krpa Zapadu

Piše: Muhamed Jusić (Magazin Start, br.305.)

Neki stručnjaci upozoravaju kako Iran poprilično pretjeruje i preuveličava važnost novootvorene elektrane, jer je Bushehr, kako tvrde, zastarjela nuklearka čija je izgradnja počela prije više od 30 godina i koja iranskoj energetskoj mreži neće doprinositi onoliko koliko se to najavljuje

Iran je, u skladu sa ranijim najavama,, u subotu 21.8.2010. uz pomoć ruskih nuklearnih stručnjaka i službeno pokrenuo prvu nuklearnu elektranu Bushehr na jugu zemlje. Iranski predsjednik Mahmoud Ahmadinejad ovaj potez svoje vlade želi predstaviti kao još jedan uspjeh iranskog nuklearnog programa i kao "veliku pobjedu Islamske republike protiv njezinih neprijatelja“. To se vidi i iz riječi prvog čovjeka iranskog nuklearnog projekta Ali Akbar Salehi, koji je prisustvujući pokretanju procesa punjenja reaktora novinarima izjavio kako je puštanje elektrane u rad "najveći simbol iranskih mirnodopskih nuklearnih aktivnosti, unatoč svim pritiscima sa Zapada, sankcijama i preprekama na razvojnom putu".

Pahlavi započeo posao
I dok Ahmadinejad koristi otvaranje centrale kako bi skupio političke poene i dodatno osnažio volju nacije da istraje na nametnutim sankcijama zbog toga što Iran ne želi odustati od obogaćivanja uranijuma vlastitim potencijalima i znanjem u, kako kažu, mirnodopske svrhe, neki stručnjaci upozoravaju kako Iran poprilično pretjeruje i preuveličava važnost novootvorene elektrane, jer je Bushehr, kako tvrde, zastarjela nuklearka čija je izgradnja počela prije više od 30 godina i koja iranskoj energetskoj mreži neće doprinositi onoliko koliko se to najavljuje.
Naime, izgradnja nuklearke je započeta još sedamdesetih godina za vrijeme Pahlavijevog režima uz pomoć Siemensa i nekoliko njemačkih kompanija koje su se, nakon Islamske revolucije 1979. godine, potaknute američkim embargom na izvoz visoke tehnologije Iranu, povukle iz čitavog projekta. Nakon gotovo 20 godina zastoja, posao dovršenja nuklearne centrale 1998. godine preuzeli su ruski stručnjaci iz kompanije Rosatom, a njezino pokretanje konačno je uslijedilo nakon gotovo trogodišnjeg odlaganja i probijanja ranije najavljenih rokova dovršetka.
I dok u Iranu slave otvaranje nuklearke kao veliki uspjeh, a Izrael koristi i ovu priliku da upozori na opasnost od „nuklearnog Irana“, činjenica je da je čitav projekt plod brojnih kompromisa obje strane, što se najbolje vidi po blagim reakcijama zemalja EU i Amerike na vijest o otvaranju nuklearke. Jer, kako dogovor između Irana i Rusije predviđa, čitav proces u postrojenju će biti pod direktnom kontrolom Moskve. Prema ranije potpisanom dogovoru Rusija će nadzirati rad nuklearke, zadužena je za isporuku goriva, a pružila je i garancije da će kompletne količine istrošenog goriva preuzeti i vratiti u Rusiju. Te su garancije donekle umirile Zapad, koji vjeruje da se, sve dok je nuklearka u rukama ruskih stručnjaka, istrošeno gorivo neće koristiti za proizvodnju nuklearnog oružja. To objašnjava i izjave zapadnih političkih predstavnika kako iransko nuklearno postrojenje u Bushehru „nije prijetnja širenju nuklearnog naoružanja“, te da Zapad poštuje iransko pravo na miroljubivo korištenje nuklearne energije u civilne svrhe.
Uz to su i inspektori Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) najavili da će usprkos međunarodnim sankcijama protiv iranskog nuklearnog programa pomno nadzirati centralu, kako u fazi punjenja goriva, tako i kod puštanja u pogon.

Obustava isporuke nafte
Međutim, spor oko čitavog iranskog nuklearnog projekta i dalje ostaje aktuelan. Jer Bushehr je samo dio iranskog nuklearnog programa i njegovi stručnjaci nastavljaju sa obogaćivanjem uranijuma. A upravo su vlastita znanja i kapaciteti iranskih naučnika u ovladavanju nuklearnom tehnologijom ono što brine Zapad, a Bushehr to zbog ruske kontrole nje.
Iran tvrdi da je njegov nuklearni program isključivo u mirnodopske svrhe i da iransko vjersko vodstvo vjeruje kako posjedovanje nuklearnog oružja nije u skladu sa islamom pa samim time ni politikom Irana kao islamske države. Ali, nepovjerenje između stalnih rivala je do sada uspjelo srušiti sve pokušaje da se postigne bilo kakav oblik kompromisnog rješenja koje bi zadovoljile sve strane. Ništa bolje nije prošao ni nedavni pokušaj razmahane turske diplomatije da posreduje u jednom od najspornijih međunarodnih sporova.
Otud početak rada nuklearke Bushehr može imati samo simboličnu vrijednost kao još jedan dokaz iranske odlučnosti da nastavi sa vlastitim nuklearnim programom. I možda su se baš zbog te simbolične poruke, ovih dana brojni duhovi u regionu ponovo uznemirili.
Jedan od glavnih razloga uznemirenosti bile su medijske spekulacije o tome kako bi Izrael mogao napasti i uništiti samo postrojenje prije nego što bude napunjeno nuklearnim gorivom kao što je napao centralu Osirak u Iraku 1981. godine i jedno postrojenje u Siriji 2007. godine za koje se sumnjalo da je nuklearni reaktor. Iako su mnogi očekivali da bi se sličan scenario mogao ponoviti i u Bushehru, to se nije desilo, zbog američkog protivljenja ali i prijetnji Irana kako bi odgovor na bilo kakvu agresiju imao planetarne razmjere. A to u konkretnom slučaju Izraela znači da bi Iran vjerovatno iskoristio svoj utjecaj na Hamas i Hizbullah, ali i brojne druge arapske političke organizacije i vojne frakcije da nekonvencionalnim metodama napadnu Izrael, Ameriku i njihove interese u regionu. Iranci su već saopštili kako su rakete i torpeda postavili na najbrže britanske čamce Bladerunner što bi im u slučaju bilo kakvog napada na njih omogućilo da u potpunosti obustave prijevoz nafte iz Zaljeva. Iskustva Iraka i Afganistana su mnoge naučila da se sličan avanturizam ne isplati.

Nespokoj u Izraelu
Najveći nemir se ipak osjeti u Izraelu, jedinoj bliskoistočnoj zemlji za koju se zna, iako to ni nikada nisu javno priznali, da posjeduje nuklearno oružje, čiji zvaničnici konstantno tvrde kako bi Iran sa nuklearnim naoružanjem predstavljao prijetnju po opstanak Izraela. Istovremeno, Iran upozorava kako je licemjerno i nepravedno da se njima ne dozvoljava da nuklearnu tehnologiju koriste ni u mirovne svrhe i da se tome protivi upravo Izrael koji nikada nije dozvolio međunarodnu inspekciju svojih nuklearnih postrojenja ili nuklearnog arsenala.
Međutim, poznato je da ni susjedne arapske, većinski sunitske zemlje Perzijskog zaljeva, i ne samo one, ne gledaju blagonaklono na pomisao da bi perzijsko-šiitski Iran mogao postati atomska sila. To bi, prema njima, dovelo do ozbiljnog poremećaja strateškog odnosa snaga u regionu.
Možda smo baš zbog toga u nekoliko zadnjih dana dobili informacije kako su skoro sve zemlje regiona potpisale ili su u fazi implementacije značajnih nabavki sofisticiranih oružja. Tako ovih dana Saudijskoj Arabiji stiže više od 80 vojnih aviona F-15, a Kuvajtu više od 200 proturaketnih sistema tipa Patriot. I dok se arapske zemlje Zaljeva snabdijevaju najsavremenijim oružjima od svojih saveznika sa Zapada, prije svega SAD-a, koje će po ko zna koji dobro zaraditi od krize u tom dijelu svijeta, Iran nastavlja razvijati vlastite vojne potencijale. Prošle sedmice je iranska vojska obavila testiranje rakete zemlja-zemlja "Fateh-110", nove generacije na čvrsto gorivo, Iranska televizija koja je emitovala i snimke čitave probe saopštila je kako je domet ove rakete povećan, a i preciznija je od prethodne generacije raketa "Fateh-110", također domaće proizvodnje, čiji je domet bio između 150 i 200 kilometara. Islamska republika trenutno ima više od deset raketa kraćeg i srednjeg dometa (do 2.000 kilometara) i aktivno radi na razvoju svog balističkog kapaciteta, što uz istrajnost na nuklearnom programu dodatno brine sve one kojima se tako jak Iran ne uklapa u vlastitu sliku svijeta. Samo sedmicu dana ranije iranski predsjednik Mahmoud Ahmadinejad u nedjelju je službeno predstavio prvi bombarder bez posade domaće proizvodnje i nazvao ga "ambasadorom smrti za neprijatelje čovječanstva"."Avion, pored toga što predstavlja ambasadora smrti za sve neprijatelje čovječanstva, nosi i poruku mira i prijateljstva", rekao je tom prilikom Ahmadinejad.
I dok se čitav Bliski istok dodatno naoružava, situacija u Iraku je više nego neizvjesna nakon što je Obama održao svoje obećanje i iz ove ključne zemlje regiona povukao i posljednje borbene jedinice. Jedino što dolazi kao iole dobra vijest jeste pokušaj da se barem formalno nastave mirovni pregovori između Palestinaca i Izraelaca, iako su obje strane pokazale više skepticizma u uspjeh nego do sada toliko puta iznevjerene nade da bi se mir u ovom uzavrelom dijelu svijeta mogao postići.

Nulta tolerancija na nultoj tački

Piše: Muhamed Jusić (Preporod)
Žestoka rasprava koja je pokrenuta u Americi oko izgradnje islamskog centra koji bi u svom sklopu imao i džamiju u blizini mjesta terorističkog napada na New York 11. septembra 2001. poznatog kao Nulta tačka (Ground Zero) još jednom je pokazala da postoji značajan broj ljudi u SAD-u, ali i svijetu, koji islam poistovjećuju sa terorizmom i na taj način čine medvjeđu uslugu onima koji terorizam protiv civila pravdaju islamom.
Uzalud su članovi muslimanske zajednice koji žele na privatnom posjedu izgraditi moderni centar od 13 spratova koji bi sadržavao pozorište, bazen, restoran, školu kuhanja i brojne druge sadržaje ponavljali kako im je cilj pokazati pravu sliku islama, a ne onu koju su svojim postupcima kreirali bombaši samoubice na istom tom mjestu i da od centra žele da bude „most među religijama“. Džabe su ponavljali kako bi prostorija za obavljanje molitve bila bi samo jedan dio te multifunkcionalne građevine (kao da je i tu nešto sporno) te da bi ona bila na usluzi svima koji bi se htjeli upoznati sa islamom, njegovom historijom, kulturom i civilizacijom.
Imam Feisal Abdul Rauf, šef ovog 100 miliona dolara vrijednog projekta nazvanog Cordoba House je od samog početka za američke medije izjavljivao kako će centar funkcionisati kao i svi slični kršćanski ili jevrejski centri u tom gradu i da bi značajna bila poruka ukoliko bi se upravo na toj lokaciji izgradio jedan takav objekat, te da bi im to pomoglo u naporima za boljom integracijom muslimana u američko društvo. „Jedan od naših problema je u tome što nam je naš rad teško prezentirati javnosti.“ – ustvrdio je imam Feisal Abdul Rauf porijeklom Kuvajćanin koji je u tom gradu dobro poznat između ostalog i po tome što je osudio napad 11. septembra i što je sa FBI-em sarađivao kao predavač na specijalizovanim obukama.
Brojni zvaničnici i ugledni Amerikanci su stali u odabranu američkih vrijednosti slobode i ravnopravnosti svih građana među kojima je i gradonačelnik New Yorka Michael Bloomberg koji je u svojim javnim nastupima naslutio kakvu opasnu poruku nosi zabrana izgradnje muslimanskog vjerskog objekta u njegovom gradu i pravdanje toga zločinom kojeg su počinili neki od musliman u ime islama. Tako su američki i svjetski mediji prenijeli njegovu izjavu u kojoj kaže: „Nadam se da će džamija pomoći da se odbaci pogrešna i nepodnošljiva misao da je 11. septembar u skladu sa islamskom vjerom. Muslimani su dio našeg grada i zemlje, kao i svi ljudi bilo koje vjere". Ugledni novinar Fareed Zakaria je nedavno vratio nagradu i 10.000 dolara honorara za svoj rad jednoj fondaciji "zbog bizarnih protivljenja projektu džamiji na Manhattanu" dok je njegov kolega novinar Jeffrey Goldberg nedavno kazao kako Amerikanci koji traže marginalizaciju muslimana u SAD-u nesvjesno rade za islamističke ekstremiste.

Politizacija izgradnje
Ništa od toga i od ustaljenog imidža tolerantne Amerike i njenog ponosa kosmopolitske Velike Jabuke (New Yorka) nije bilo dovoljno da se razuvjere ksenofobični desničari koji su u tome vidjeli provokaciju i omalovažavanje žrtava stradalih 11. septembra. Neki od njih okupljenih u udruženja koja predstavljaju porodice žrtva stradalih 11. septembra, kao da među njima nije bilo na desetine muslimana (nepotpunu listu stradalih muslimana u rušenju Blizanaca pogledaj na http://islam.about.com/blvictims.htm ), pokrenuli su kampanju u kojoj su pokazali nevjerovatnu stopu islamofobije i čije parole graniče sa govorom mržnje. Tako je jedno od udruženja zakupilo reklamni prostor na New York- škim autobusima kako bi tamo postavili slike aviona koji se obrušavaju na tornjeve sa natpisom "Zašto tamo?." Prema pisanju Guardiana neki su otišli još i dalje, tako je jedna crkva na Floridi najavila da za 11. septembar planira "Dan spaljivanja Kur`ana", a na tratinu su već postavili znak na kojem piše "Islam je Đavo". Jedna organizovana grupa u Temeculi, Kalifornija, došla je jednog petka pred muslimanske vjernike s psima i antimuslimanskim parolama. A lista sličnih izljeva kreativnog šovinizma se može naći i u izvještajima brojnih nevladinih organizacija koje prate takve incidente.Ono što možda više brine od ovih fašističkih ispada manjih grupa fanatika jeste istraživanje javnosti koje je pokazalo kako većina Amerikanaca ne podržava izgradnju centra na tom mjestu.
Brojni vjerski službenici i aktivisti za ljudska prava se plaše da je ova kampanja samo dodatno rasplamsala islamofobične stavove koji značajan broj Amerikanaca ima još od 2001. Drugi u svemu ovome vide već duže vremena evidentan trend bujanja isključivih, fašističkih, netolerantnih i ideologija neprijateljski raspoloženih prema svemu što je drugačije, a koji nije ograničen samo na Sjedinjene Američke Države.
Ipak, čini se da se u čitavoj analizi događaja ne smije zapostaviti ni politizacija cijelog slučaja. Jer su upravo desničarski republikanski sokolovi najglasniji u suprotstavljanju izgradnji džamije. Među njima, naravno, i nesuđena potpredsjednica SAD-a Sarah Palin i New Gingrich, republikanski političari za koje se smatra da imaju predsjedničke ambicije

Obamina neodlučnost
U početku je predsjednik Obama ostao po strani u vezi sa izgradnjom centra. Iz Bijele kuće su govorili da je na lokalnim institucijama u New Yorku da o tome odluče, ali kako se debata rasplamsala Obama nije mogao ostati po strani. Tako je, govoreći na tradicionalnom iftaru u Bijeloj kući, rekao: "Kao građanin, i kao predsjednik, ja vjerujem da muslimani imaju ista prava da upražnjavaju svoju religiju, kao i bilo ko drugi u ovoj zemlji. I to uključuje i pravo na izgradnju mjesta za molitvu i kulturnog centra na privatnom vlasništvu, u saglasnosti sa lokalnim zakonima i propisima.“ Predsjednik Obama je tom prilikom pojasnio da razumije osjećanja podstaknuta planovima izgradnje džamije u blizini, kako je rekao, svetog zemljišta, ali je naglasio da El-Kaida ne predstavlja islam i da američku opredijeljenost ka religijskim slobodama ništa ne smije poremetiti
Dan kasnije, predsjednik Obama je dodatno objasnio podršku iskazanu na večeri koju Bijela kuća tradicionalno organizira tokom ramazana za predstavnike muslimanske zajednice u Americi i diplomate iz muslimanskih zemalja u Washingtonu. On je, naime, ponovio da podržava pravo muslimana da grade džamiju u blizini Nulte tačke, ali je rekao da ne želi komentirati koliko je pametno da se to uradi- izvijestio je Glas Amerike.
Mnogi evropski mediji, ali i neki američki, zbog ovoga su Obamu optužili za dvoličnjaštvo, kukavičluk, politikanstvo. List Frankfurter Rundschau o ovom Obaminom kalkulisanju je napisao: „Došlo je vrijeme da predsjednik zauzme jasan stav, upravo zbog toga što američki demagozi šireći strah od muslimana, ponovo tematiziraju staru temu koja je izazvala traume. Već odavno se ne radi samo o New Yorku i ‚svetom’ tlu Nulte tačke. Širom SAD su muslimanske zajednice konfrontirane s protestima, kada se donese odluka o gradnji džamije. Šta radi Obama? On brani religiozno pravo muslimana. Ali, istovremeno je i sam suzdržan kada je u pitanju gradnja džamije samo dvije ulice dalje od mjesta napada 2001. godine kada je uništen Svjetski trgovinski centar. Predsjednik taktizira i ne zauzima jasan stav. Time kukavički ostavlja na cjedilu sve one koji se već sedmicama trude da povedu objektivnu debatu.”
Ali Obama čija popularnost među građanima SAD-a rapidno pada nije spreman svoju poziciju dodatno ugroziti naročito kada mu istraživanja pokazuju da još uvijek jedna trećina Amerikanaca vjeruje da je 44. američki predsjednik i sam musliman, te da stoga podržava gradnju islamskog centra i džamije.
Prvu bitku su, ipak, dobili graditelji jer su protivnici izgradnje pokušali postojeću zgradu koja se treba srušiti proglasiti „spomeničkom baštinom“ i time spriječiti nastavak radova. Tvrdili su da je sadašnja građevina bila oštećena 11. septembra 2001 dijelovima letjelice koja se obrušila na jedan od tornjeva dva ulična bloka dalje. Međutim, ova pravna diverzija nije uspjela i predsjednik gradskog Odbora za spomenike je izjavio da se „jedino na temelju te činjenice ne može određivati je li neka građevina spomenik kulture ili ne“, jer bi onda isti status moralo dobiti na stotine zgrada na južnom Manhattanu.
Pravna zavrzlama, ali i žustra politička debata se nastavlja, a Nihad Awad iz Vijeća za Američko-Islamske odnose je za VOA pozdravio Obaminu makar rezervisanu podršku riječima: "Ustvari, ukoliko se centar ne izgradi, to je pobjeda terorista i to je pobjeda ekstremista koji ne smatraju da muslimani u Americi ne uživaju, ili ne bi trebali da uživaju, ista prava kao drugi Amerikanci."

Međuvjerska konferencija GRADEĆI MIR, SLAVIMO BOGA

"Mir nije odsustvo rata. Mir je vrlina...stanje duha" Spinoza

Od 13. do 17. oktobra 2010. godine, na Fruškoj gori (Srbija) bit će organizovana Treće regionalna međuvjernička mirovna konferencije GRADEĆI MIR, SLAVIMO BOGA – „ Živimo u društvu mira i nenasilja – sad nam treba tvoja pomoć “.
Organizacioni odbor konferencija čine brojen organizacje i pojedinci iz BiH i regiona među kojima su: RAND – Adresa za nenasilno djelovanje, Hrvatska, Ana i Otto Raffai, Mihal Sečan, Adnan Hasanbegović iz Centra za nenasilnu akciju Sarajevo, Amra Pandžo, iz Udruženja za dijalog u porodici i društvu Mali Koraci (Sarajevo), Randy Puljek-Shank iz Menonitskog centralnog komiteta, Želimir i Branka Srnec iz Tabite (Novi Sad), te Manda Piršing iz Ravangrada (Sombor), Igor Milanov iz KIFE (Skopje), Azra Ibrahimović iz Nahle (Sarajevo). Organizatori u pozivnom pismu tvrde kako ih niko nije imenovao, imenovali su se, kažu, sami, došli su tu zato što to treba njima, a ne da zadovolje nečije potrebe, političke programe ili ciljeve. Svjesni su i savjesni vjernici i vjernice koji svoj vjernički angažman vide prije svega u – izgradnji mira.
Jedna od organizatorica Amra Pandžo iz sarajevskog Udruženja za dijalog u porodici i društvu Mali Koraci je za Preporod izjavila kako „Balkan, katolici, muslimani, pravoslavlje...Zvuči kao ključne riječi nekog teksta koji najavljuje nove sukobe, nemire, neslaganja...taj nesigurni Balkan. Ipak, ovdje se radi o izgradnji mira, naporu da se izgradi društvo u kome će biti više pravde, više povjerenja i sigurnog prostora za suživot različitosti. Upravo tako, uporedo sa silama konflikta, mraka, nemira, podijela i nerazumijevanja, u posljednjoj deceniji jača pokret pojedinaca i pojedinki koji se zalažu za nenasilne metode rješavanja sukoba, igradnju mira i razumijevanja, te slave različitost i prosperiraju iz nje. Još čudnije je što ti ljudi sebe nazivaju muslimanima, katolicima, pravoslavcima, hrišćanima/kršćanima, protestantima, Jevrejima...te koriste svete spise abarahamskih religija, ne za teološke podjele i rasprave nego kao inspiraciju i nadahnuće za konkretne akcije dobra u svojim sredinama“.

Ovom novom konferencijom u Srbiji se nastava započeti niz sličnih okupljanja vjernika različitih konfesija. Godine 2006. na Krku (Hrvatska) održala se Prva mirovna regionalna međuvjernička konferencija kojoj je prisustvovalo više od sedamdeset pravoslavaca, muslimana, katolika, protestanata okrenutih aktivnom nenasilju u svojim zajednicama i sredinama u kojima žive. Američki mirotvorac Harky, suvremenik i suradnik M.L. Kinga, su za ovo okupljanje u više navrata rekli da je "historijska konferencija" i nakon nje će se u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji, Kosovu, Makedoniji desiti niz promjena, obrta, malih, ali značajnih, pojedinačnih i grupnih akcija koje nezaustavivo mijenjaju na bolje svijet u kome živimo. Druga konferencija je organizovana 2008. godine u Blagaju (Bosna i Hercegovina). U Blagaju se razgovaralo i o načelima božanskih objava koje ohrabruju odricanje od nasilja i njegovanje suživota, i to iz muslimanskog, katoličkog, pravoslavnog i protestantskog konteksta.
Ova Treća međuvjernička mirovna konferencija će, kažu organizatori, "slaviti Boga" na aktivan, savremen, nenasilan način. Teme koje će se brađivati će između ostalih biti: primjeri nenasilnog djelovanja inspiriranih vjerom, važnost izgradnje povjerenja u poslijeratnim zavađenim zajednicama, primjeri nenasilnih akcija u jugoistočnoj Europi, itd.
Vjerničko mirotvorstvo podrazumijeva živu vjeru, oživljavanje odgovornosti, emaneta prema Bogu, kako kažu muslimani, ili djelovanja na sliku Božiju, kako kažu kršćani. Slažu se da je obaveza izgradnje mira njihov dug prema Bogu- tvrdi mr. Amra Pandžo.

Poziv na konferenciju je otvoren za sve vjernike i vjernice različitih konfesija. Rok prijave je: 10. septembra 2010. a sve dodatne informacije možete se obratiti e-mailom:rand@rand.hr ili randnenasilje@inet.hr

Muhamed Jusić (Preporod)

Most Radija Slobodna Evropa: Koliko je vehabijski pokret jak u BiH

Koliko je vehabijski pokret jak u BiH - tema Mosta Radija Slobodna Evropa

Voditelj: Omer Karabeg - Most RSE

U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa vođena je polemika o snazi radikalnog islama u Bosni i Hercegovini. Sagovornici su bili islamski teolog Muhamed Jusić i Esad Hećimović, publicista koji se bavi fenomenom radikalnog islama u Bosni i Hercegovini. Bilo je riječi o raširenosti i masovnosti vehabijskog pokreta u Bosni i Hercegovini, o odnosu Islamske vjerske zajednice prema vehabijama, o terorističkom napadu na policijsku stanicu u Bugojnu, o enklavama u kojima žive pripadnici radikalnih islamskih grupa, o novoj generaciji islamista koji ne prihvataju državu Bosnu i Hercegovinu, o tome da li se pretjerano insistira na islamskom identitetu Bošnjaka, kao i o tome da li vehabije predstavljaju opasnost za Bosnu u Hercegovinu.

Karabeg: Koliko je vehabijski pokret raširen u Bosni i Hercegovini i ko su danas glavni njegovi glavni sljedbenici?

Hećimović: Ako govorimo u teritorijalnom smislu, on je raširen na većini teritorije Bosne i Hercegovine - od Brčkoga do Mostara. Što se tiče toga ko su njegovi pripadnici, tu je došlo do velike promjene nakon 2001. godine. Sada više ne možemo govoriti o strancima kao glavnim pripadnicima tog pokreta, već o Bošnjacima koji su prihvatili taj sistem vjerovanja.

Jusić: To što nazivamo vehabijskim pokretom - iako je to pojam koji oni ne prihvataju, oni sebe radije nazivaju selefijama - nije tako masovno. Ja čak imam osjećaj da se posljednjih godina broj njihovih pristalica smanjuje. To nije ni izbliza monolitna cjelina kako se to pokušava predstaviti. Tu treba prepoznati šta je to što možda i nije sporno i što se može podvesti pod neke granice prihvatljivog u jednom građanskom društvu, kao i stavove i učenja koji bi mogli biti sporni i naškoditi društvu u kome živimo. Za mene nije sporno ako neko odabere da živi načinom života za koji on misli da mu to njegova vjera nalaže, bez obzira koliko taj način bio konzervativan. To je nešto što se, po mom mišljenju, ne bi trebalo automatski uzimati kao dokaz radikalizacije ili nečega opasnog. Ono što je sporno jesu uticaji koji donose isključive, militantne, radikalne i ovom podneblju strane stavove. To nije nešto novo, što je specifično samo za Bosnu. Veza muslimanskog islamizma u Bosni sa ostatkom muslimanskog svijeta je neodvojiva. Ti procesi su i počeli tamo i oni su zapljusnuli obale bosanskog islama. Svi ti uticaji sručili su se na bosanske muslimane u vrijeme rata i tranzicije u kome smo izgubili sve društvene, pa i državne institucije. Ti uticaji nisu dolazili samo iz islamskog svijeta, jer mnogi od ovih ekstremnih stavova koji bi se mogli podvesti pod ono što bismo mogli klasificirati kao radikalni islam, dolazili su i sa Zapada, iz nekih zapadnih metropola i centara. To je jedan globalni trend bujanja radikalizma ne samo među muslimanskom nego i među zapadnom omladinom. Nekad se to pravda vjerom, nekad nacijom, nekad strahom od imigranata, ali to je jedan trend koji je našao pandan u islamskoj tradiciji pozivajući sa na neke stavove iz Kur’ana ili sunneta, najčešće izvađene iz konteksta. U tom smislu mi ne možemo razumjeti šta se dešava unutar bosanskih radikalnih i neradikalnih grupa ako ne razumijemo šta se dešava u matičnim pokretima u svijetu.

Karabeg: Da li tim radikalnim grupama stiže finansijska pomoć iz islamskih zemalja ?

Jusić: Ono što mi naslućujemo ili što možemo znati, iako nemamo operativnih saznanja, jeste da finansijska pomoć ne dolazi od država, niti od zvaničnih institucija, ona dolazi iz privatnih, nezvaničnih, neoficijelnih krugova istomišljenika kako sa Zapada, tako i sa Istoka.

Hećimović: Mislim da je došlo do velike promjene u načinu finansiranja. Značajan dio pripadnika tih grupa ili misionara uključio se u aktivnosti Islamske zajednice i unutar njenih ustanova pronašao načine djelovanja. To je veoma složen problem koji se ne može svesti samo na problem radikalizma ili terorizma, riječ je o islamizaciji društva o čemu nema slobodne debate. Ljudi iz Islamske zajednice često na svako kritičko promišljanje reaguju da je to nepoznavanje problema ili da je izraz islamofobije i onda se svaki pokušaj debate pretvori u sukob.

Karabeg: Gospodin Hećimović kaže da se unutar Islamske vjerske zajednice izbjegava diskusija o radikalnim islamskim grupama. Koliko znam, gospodine Jusiću, vrh Islamske zajednice nije se ogradio od onog militantnog što postoji u vehabijskom pokretu, iako vehabije žestoko kritikuju islam kakav se vjekovima praktikuje u Bosni i Hercegovini jer za njih bosanski muslimani nisu dobri vjernici.

Jusić: Ja se ne bih s vama složio. Koliko znam, vrh Islamske zajednice, i ne samo vrh, više puta se javno ogradio pogotovo od militantnog islama. U svim ozbiljnim analizama fenomena koji nazivamo radikalnim islamom Islamska zajednica se spominje kao jedan od ključnih faktora u spriječavanju da se takve ideje omasove, da one postanu mainstream u muslimanskom društvu, bilo da je je riječ o posljednjem izvještaju Sigurnosno-obavještajne agencija Bosne i Hercegovine ili analizama stranih stručnjaka. Islamska zajednica predstavlja jednu od najvećih prepreka širenju takvih ideja stranih bosanskim muslimanima. Islamska zajednica je jedna od glavnih meta tih radikalnih elemenata upravo zbog toga što je oni vide kao najveću prepreku nametanju njihove interpretacija islama i islamizacije društva onako kako ga oni vide.

Karabeg: Vi kažete da se vrh Islamske zajednice ograđuje od vehabizma, ali ja ću vam citirati poglavara Islamske zajednice reisa Mustafu Cerića koji kaže: “Nekima smetaju novi muslimani koje nazivaju vehabijama, a sve zato što su oni preživjeli genocid i protive se režimu aparthejda“.

Jusić: Pazite, vi ste rekli da Islamska zajednica nije osudila militantne stavove. Ja sam rekao da je osudila one koji su militantni, znači skloni nasilju. Što se tiče ove konkretne izjave, ona je jako puno korištena u Bosni i Hercegovini. Islamska zajednica je izdala nekoliko rezolucija u kojima obavezuje sve imame, medrese, i profesore vjeronauke da insistiraju na tradicionalnom učenju islama. Ono što Islamska zajednica može jeste da kroz svoje institucije insistira na naučavanju islama kakav se stoljećima interpretirao na ovim prostorima. Ono što ona ne može je da bude inkvizitor, da bude neko ko će propisivati jedinu ispravnu verziju islama, pokrenuti lov na vještice i progoniti one koji vjeruju drugačije. Ali ona ima obavezu da reaguje i osudi ako primijeti da se stavovi opasni po društvo pravdaju islamom. Ona ima obavezu da brani islam od toga da bude otet od nekih ljudi koji u njegovo ime nastupaju.

Hećimović: Vrh Islamske zajednice koristi vehabije na nekoliko načina. On se, recimo, predstavlja međunarodnoj javnost kao neko ko je u stanju da kontroliše vjerski radikalizam kod Bošnjaka, a kao osnov te kontrole ističe princip islamskog legitimiteta. I onda oni zapadnim diplomatama i vladama kažu: “Odriješite nam ruke, mi moramo zagovarati veću islamizaciju društva jer je to jedini način da kontrolišemo vjerske radikale“. To je samo jedan od načina na koji se koriste vjerske radikalne grupe. Te grupe se koriste i za različite političke i nacionalne sukobe oko ključnih tema uključujući i pitanje ustavnog uređenja u Bosni i Hercegovini. Za mene je veoma važno da pokažemo u kakvim su odnosima ove grupe sa strukturama Islamske zajednice i na koji način se eskploatiraju od različitih političkih i nacionalnih snaga u Bosni i Hercegovini.

Karabeg: Bombaški napad na policijsku stanicu u Bugojnu, koji se dogodio 27. juna ove godine, kada je je jedan policajac poginuo, a nekoliko ih je bilo povrijeđeno, pokazao je da pripadnici militantnog islama u Bosni i Hercegovini ne prezaju ni od terorizma. Neki su bugojanski napad nazvali bosanskim 11. septembrom.

Jusić: Ja sam se nadao da će se nakon ovog nemilog događaja u Bugojnu u Bosni i Hercegovini desiti ono što se desilo u Sjedinjenim Američkim Državama nakon 11. septembra ili u Saudijskoj Arabiji i Španiji nakon bombaških napada u Rijadu i Madridu, a to je da se sve sfere društva upitaju gdje su njihovi propusti. Ovdje je to bilo sasvim drugačije. Počela je igra upiranja prstom ko je kriv. Počelo je, prije svega, između sigurnosnih agencija i unutar njih, pa između sigurnosnih agencija i tužiteljstva, a u jednom momentu sve se pokušalo svaliti na Islamsku zajednicu i na čovjeka koji je predstavlja. Ja se ne bih složio sa gospodinom Hećimovićem da Islamska zjednica iskorištava te grupe. To je problem sa kojim je Islamska zajednica suočena ne svojom voljom i ona još uvijek traga za najboljim modelom kako se s tim izazovom nositi. Nakon ove igre upitanja prstom vjerovatno će se desiti da niko neće biti kriv i da se nikakav korak neće poduzeti kako se nešto slično ne bi ponovilo. Ja sam očekivao da će se sve sfere društva, ne samo državne institucije nego svi od škole i vjerske zajednice do medija, zapitati gdje su njihovi vlastiti propusti, ne s ciljem da se izjednači krivica, nego da vidimo gdje smo svi mi napravili propuste. Ja ipak mislim da Bugojno nije bio naš 11. septembar, iako smo trebali iskoristiti tu priliku da napravimo cjelokupnu reviziju, da vidimo šta nam nedostaje u zakonodavstvu. Mislim da je izvještaj State Departmenta došao kao dobronamjeran savjet šta treba uraditi. Međutim, vidjeli ste kako je on dočekan. Ponovo je ispolitiziran i čitava je priča krenula u pogrešnom pravcu koji neće ni na koji način pomoći da se ovaj problem riješi. Naprotiv, plašim se da će ga produbiti.

Hećimović: Za mene je bugojanski napad značio dolazak na scenu nove generacije islamista. To je generacija koja državu Bosnu i Hercegovinu ne doživljava kao svog saveznika, niti kao svoju državu i koja je spremna da se protiv nje bori. U ovom trenutku imamo tri grupe vehabija koje su pod istragom Tužilaštva Bosne i Hercegovine. Te grupe su sa područja Bugojna, Sarajeva i sjeverne Bosne. Po prvi put se susrećemo sa mladim ljudima koji otvoreno kažu da ne prihvataju državu Bosnu i Hercegovinu i njeno uređenje, ne žele čak ni da imaju njenu ličnu kartu i dokumente. Nema više one ratne solidarnosti koju je imala prethodna generacija islamista koja se zajedno sa Bošnjacima borila za Bosnu i Hercegovinu. Ova nova generacija je spremna da za svoja uvjerenja uđe u unutarmuslimanski i unutarbošnjački sukob. U tome je glavna opasnost od pojave nove generacije islamista.

Karabeg: Da li ta nova generacija dolazi iz onih izolovanih enklava u kojima žive pripadnici različitih islamskih radikalnih grupa koje ne priznaju zakone države Bosne i Hercegovine i čiji stanovnici žive aposlutno po svojim pravilima - ne dozvoljavaju čak ni policajcima da tamo uđu?

Hećimović: Jedna od grupa koja je pod istragom državnog tužilaštva upravo dolazi iz jedne takve enklave. U toku i poslije rata u Bosni i Hercegovini je bilo enklava u kojima se pokušavala nametnuti islamska vlast. Te zone su bile u planinskim područjima u okolici Travnika i Zenice ili kasnije u selu Bočinji kao jednoj vrsti dogovorene enklave u kojoj je pojedinim grupama bivših islamskih dobrovoljaca ustupljen teritorij gdje su nekada bila sela iz kojih su izbjegli Srbi. Na sličan način se radilo i u područjima iz kojih su izbjegli Hrvati. Sada ne možemo govoriti o postojanju takvih enklava. Sadašnje enklave se formiraju uglavnom u blizini međuentitetskih i međuetničkih linija razgraničenja, kao što je slučaj sa džamijom kralja Fahda u Sarajevu, ili se nalaze u onim selima srednje Bosne gdje je u toku rata bilo islamskih dobrovoljaca i misionara. Dakle, ne možemo govoriti o teritorijalnim enklavama, ali možemo govoriti o grupama i organizacijama koje pojačano djeluju na pojedinim područjima.

Jusić: Prema mom saznanju bilo je sporno samo selo Gornja Maoča gdje je izvedena policijska akcija “Svjetlost“. Ja ne znam da postoje slične enklave. Ali ono što postoji su manje skupine ljudi kojima više ne treba teritorij da bi se izolovali iz društva. Oni se izoluju na sasvim drugačiji način. Ti ljudi ne dolaze u džamije, ne održavaju kontakte s bilo kim iz vlastite vjerske zajednice - i to je ono što mene brine. Dokle god su oni dolazili u džamiju, Islamska zajednica je imala načina da možda nekog od njih razuvjeri, da s nekim od njih porazgovara da mu pokuša pokazati i drugačiju verziju islamskog učenja. Njih je, ponavljam malo, ali nije bitan broj, dokle god takvi ljudi postoje, dok god su oni spremni da se izdvoje iz društva, da se okrenu protiv države i protiv svega onoga što je krasilo bosansko društvo, njihovo prisustvo će biti problem.

Omer Karabeg: Gospodin Hećimović je pomenuo džamiju kralja Fahda u Sarajevu. Da li oni tamo dolaze?

Jusić: Ne. Oni, rekao sam, ne zalaze u bosanske džamije. Oni koji dolaze ne zagovaraju isključivost i upotrebu sile iako zastupaju stavove koji su strani bosanskim muslimanima i izgledom podsjećaju na ove o kojima govorimo. To je drugi ogranak selefija. Moramo imati u vidu da je selefijski pokret vrlo širok i raznolik. Tu imamo ljude koji su izrazito apolitični, koji na svoj način tumače vjeru, ali oni to zadržavaju za sebe. Za mene su sporni oni koji islamom pravdaju stavove koji su opasni kako za muslimane, tako i za sve ljude koji žive u Bosni i Hercegovini zato što su isključivi, netolerantni prema svakome ko ima drugačije mišljenje i spremni su da silom nameću svoje stavove.

Hećimović: Ekstremne, radikale grupe kontaktiraju moguće sljedbenike u blizini velikih džamija, a traže ih i na druge načine, uključujući i internet. Međutim, kako oni djeluju - to su pitanja za specijaliste i stručnjake. Ali ono što većinu ljudi u našoj zemlji i u okruženju zanima je kako će islamizacija uticati na međunacionalne odnose na ovom području. Ukoliko budemo naglašeno insistirali na islamskom identitetu Bošnjaka i značajnih dijelova društva, biće veoma teško održati Bosnu i Hercegovinu kao zajedničku državu sa druga dva kršćanska naroda. Mislim će u tom slučaju i budućnost Bosne i Hercegovine kao zajedničke države Bošnjaka, Srba i Hrvata biti pod znakom pitanja. To pitanje je šire i važnije od samog djelovanja ovih grupa koje treba da budu pod nadzorom i kontrolom specijaliziranih policijskih i obavještajnih agencija.

Karabeg: Gospodine Jusiću, smatrate li da je naglašeno inisistiranje na islamskom identitetu Bošnjaka opasnost po Bosnu i Hercegovinu?

Jusić: Ne smatram. Ako se islam tumači onako kakav on u svojoj biti jeste i kako se ovdje stoljećima tumačio, ne bi bio nikakav problem da zadržimo duh tolerancije koji je vladao na ovim prostorima. To što neko manje ili više drži do svoje vjere, dok god je to njegov lični izbor i dok god on tim svojim izborom ne ugrožava drugog i drugačijeg, za mene je prihvatljvo. Ali, ponavljam, ako neko kroz taj svoj islamski identitet ili način na koji tumači svoju pripadnost vjeri naučava nešto što krši principe koji su tradicionalno bili ovdje prisutni, a to su tolerancija i spremnost da prihvatiš drugog onakvim kakav jeste, onda je to problem. Ono čega se ja, međutim, plašim jeste da se protiv jedne isključivosti ne borimo drugom isključivošću, protiv jedne netolerancije drugom netolerancijom.

Hećimović: Tolerancija je srednjevjekovni pojam, bosanskohercegovačkom društvu u 21. stoljeću potrebno je više pluralizma, a to znači - ne da trpimo druge, nego da im priznajemo da imaju ista prava kao i mi sami i da je njihovo tumačenje vjere i spasenja jednako legitimno kao i naše muslimansko i islamsko. Mi, međutim, sada imamo grupe koje nastupaju sa pozicije agresivnog prozelitizma, koje tvrde da je istina samo njihova, da je objava samo njihova i da su svi drugi u zabludi i koje agresivno nastoje da mijenjaju ovo društvo u pravcu njegove veće islamizacije. Oni od drugih traže da ih prihvate onakvi kakvi su, a sami nisu spremni da ta ista prava priznaju i drugima. Dakle, umjesto da trpimo druge, mi im moramo priznati puna prava, a ti drugi su prije svega pravoslavni Srbi i katolici Hrvati koji također traže da na ovom području razvijaju svoje identitete. I zbog toga je jedina mogućnost za opstanak Bosne i Hercegovine izgradnja zajedničke sekularne države koja će se na isti način ponašati prema svim nacionalnim grupama na ovom prostoru, a ne da mi polako pokušavamo graditi nacionalnu državu Bošnjaka u kojoj će dominantna društvena snaga biti Islamska zajednica.

Karabeg: I na kraju, da li vehabijski pokret predstavlja opasnost za Bosnu i Hercegovinu?

Jusić: Ja bih rekao da on predstavlja više izazov nego opasnost. Naravno, da izazov, ako se s njim pravilno ne nosimo, može prerasti u problem.

Hećimović: U ovom trenutku postoje tri grupe vehabija koje su pod istragom državnog tužilaštva i mislim da već ta činjenica govori da te grupe predstavljaju prijetnju sigurnosti u Bosni i Hercegovini.