Nova američka desnica predvođena pokretom „Čajanka“ i neukom Sarah Palin sve snažnijaMuhamed Jusić (Magazin Start BiH br. 306.)
Na 47. godišnjicu historijskog govora dr. Martina Luthera Kinga održanog na stepenicama Lincolnovog spomenika u Washingtonu na istom mjestu se, u subotu 28. 8.2010, okupilo na desetine hiljada pristalica američke krajnje desnice poznate kao „Tea Party“ ili pokreta Čajanka. Odabir vremena i mjesta je uzbudio mnoge amerikance naročito one afričkog porijekla, zabrinute što među okupljenim skoro da nije bilo niti jednog crnca i što su se na ranijim skupovima ovog novog američkog političkog i ideološkog pokreta mogli čuti stavovi koji graniče sa rasizmom.
Dr. King iskorišten za sjeme razdora
Kao što su tada izrečene riječi dr. Kinga i ono poznato „Sanjam“ ili „I have a dream“ postavile temelja procesa ukidanja rasne podijeljenosti u zemlji između crnaca i bijelaca koji je na kraju doveo jednog Afroamerikanca u Bijelu kuću, mnogi se plaše da bi ovo okupljanje moglo obilježiti godine koje dolaze i pokrenuti neke druge procese koje će točak historije možda početi gurati u drugom pravcu.
Glen Beck, organizator ovih demonstracija i desničarski voditelj na televiziji Fox-News ne slaže se sa takvim tvrdnjama. On je za američke medije izjavio da su demonstracije nazvane „Restoring Honor“ ("Ponovo uspostavljanje časti") za cilj imale „odati čast svim ljudima koji utjelovljuju `osnovne principe (SAD-a) – pristojnost, iskrenost i čast“. On je i u svom obraćanju prisutnim to dodatno pojasnio tvrdnjom kako SAD predugo tumaraju u mraku. „Sada je vrijeme da se koncentriramo na dobre strane ove zemlje,“ rekao je Beck i dodao: “Danas se Amerika ponovo počinje okretati Bogu“.
Ostave li se po strani legitimni politički stavovi Beckovih istomišljenika, s kojima se mnogi u SAD-u ne slažu, ostaje pitanje odabira mjesta i termina što je najviše uznemirilo brojne aktiviste zaštite građanskih prava.
Beck tvrdi kako poklapanje termina demonstracija sa Lutherovim govorom nije planirano. „To je bilo zapravo Božije proviđenje,“ rekao je Beck. No borci za građanska prava govore kako je ipak riječ o provokaciji ultrakonzervativaca. Oni Becka i sljedbenike konzervativnog političkog pokreta Čajanka optužuju da su namjerno izabrali taj datum da bi poremetili smisao poruke dr. Kinga. Rick Turner iz Pokreta za jednaka prava ne-bjelačkog stanovništva – kaže za Glas Amerike da Beck i elementi pokreta Čajanka koriste ikonu poput Kinga da bi stvorili razdor: „Njihova je filozofija dijametralno suprotna filozofiji Martina Luthera Kinga, njegovom naslijeđu i njegovoj poruci.“
Ali kontraverzni skup u Washingtonu je samo posljednji u nizu skupova sve masovnijeg i popularnijeg pokreta okupljenog oko ideja ultrakonzervativnih ideologa Čajanke koji su otvoreno u javnosti počeli djelovati nakon Obamine zdravstvene reforme iz 2009.
Nedostaje još samo nasilje
Ustvari, Tea Party je referenca na tzv. Bostonsku čajanku iz 1773. - skup s kojeg je pokrenuta američka revolucija koja je dovela do nezavisnosti Amerike i progona britanskih kolonizatora. Izbor imena nije nimalo slučajan jer pristalice Tea Party-a vjeruju kako i oni pokreću revoluciju protiv oligarhije iz Washingtona. Iako se doskora mislilo kao je tandem Bush –Chaney najekstremnija verzija američkog konzervativizma i kao su nedavnim izbornim porazom i stanjem u koje su doveli „jedinu svjetsku super silu“ takvi stavovi definitivno poraženi, te da će u republikanskoj partiji uslijediti ozbiljne reforme i distanciranje od ekstremističkih stavova, čini se da se ovih dana dešava sasvim suprotno. Pred očima svjetske javnosti razvija se nova sorta američkog konzervativizma „pothranjenog nezadovoljstvom osiromašene srednje klase i ambicijama nove političke postpartijske klase“. Ova nova politička ideologija koja s obzirom na značaj i ulogu koju SAD-e igraju u svijetu nikada nije nešto što se tiče samo Amerike, prema dopisniku lista El-Pais iz Washingtona Antonia Cañoa, razbija sve modele tradicionalnog republikanizma i priziva rasistički, nacionalistički i fanatični karakter fašizma. Za sada mu, tvrdi Cañoa, nedostaje samo nasilje.
U svom redovnom prilogu iz Washingtona Cañoa za El-Pais ovako objašnjava popularnost rasističkih i ekstremističkih stavova nove generacije konzervativaca: „Ovaj novi konzervativizam sažima mnogo frustracija bijelog čovjeka, od civilnih prava, od svih zakona o jednakosti koji su mu oduzimali vlast u sektoru društva u kome je vječno dominirao. Bijeli čovjek nije vidio mnogo koristi od dobrih kontakata, korisnih prijateljstava, brzog novca, što je u posljednjim decenijima povećalo srednju klasu, koja je bila ponos nacije pedesetih godina, ali koja je bila nemilosrdno maltretirana posljednjom tehnološkom revolucijom i nedavnom ekonomskom krizom. Ta ranjena srednja bijela klasa puca na one koji su joj najbliži: imigranti, rasne manjine, političke vođe. Pokušava da smanji konkurenciju koju smatra nepravednom i namjerava da SAD budu zemlja samo za istinske Amerikance. Traži spas u novim doktrinama i sluša materinski glas Sarah Palin i patriotske povike voditelja sa radija. Glen Beck ili Rush Limbaugh (radikalni i konzervativni voditelj radio talkshow-a) tako postaju Walter Cronkite novog vremena.“
Pohvala neznanja
I upravo je jedan od faktora zabrinutosti, pored radikalnog evanđelističkog diskursa koji dominira političkim rječnikom ideologa Čajanke, činjenica da se na njenom čelu mogao naći neko poput gospođe Palin, bivše guvernerke Aljaske i republikanskog kandidata za potpredsjednika SAD-a na prošlim izborima, koja je, kako kaže Cañoa, populizam podigla do stepena pohvale neznanja kao dokaza autentičnosti. Tako je na nedavnom skupu Tea Partyovaca u Nashville-u (Tenessy) Palin kao najviši politički kvalitet Skota Brauna, nedavno izabranog senatora Massachusetts, istakla činjenicu da je to „jednostavno čovjek sa pick-up vozilom“. Palin će ostati poznata po brojnim „provalama“ koje su nadmašile kultne bushizme, poput onoga da nije znala da li je Afrika kontinent ili država, da se kao kandidat za podpredsjednika SAD-a hvalila kako nikada nije bila nigdje izvan Amerike i kako nema pasoša, a kada su je upitali kakvo iskustvo u međunarodnim odnosima ima koje bi joj pomoglo da izgradi bolje odnose sa Rusijom, odgovorila je da ona Rusiju može vidjeti sa verande svoje kuće na Aljaski. Ali očito da neukost, politička i društvena ograničenost (Palin je nedavno uhvaćena kako za vrijeme javnog nastupa pred svojim simpatizerima čita sa dlana), primitivizam i populizam postaju sve više vrline jer se ljudi, među kojima je većina takvih, lakše poistovjećuju s njima nego političkim i intelektualnim elitama s kojima nemaju ništa zajedničko. Zato i ne čudi što sljedbenici Tea Partya sa opskurnim stavovima i likovima postaje sve relevantniji politički faktor u Americi. Prema rezultatima dva nedavna istraživanja, oko 15 posto Amerikanaca su pristalice "Čajanka pokreta". Ovaj uspon radikalnih konzervativaca dolazi u najgore vrijeme za demokrate i predsjednika Obamu, tj. u vrijeme guvernerskih i kongresnih izbora opterećenih još uvijek očajnom ekonomskom situacijom. A da demokrate imaju razloga za zabrinutost pokazuju i sva istraživanja koja predviđaju značajan pad podrške demokratima i predsjedniku koji će od sada, čini se, teško dobivati podršku Kongresa za svoje političke programe. Uz to, sve ankete bez izuzetka pokazuju da unutar opozicije definitivno dominiraju stavovi Tea Partya. Tako je jedno istraživanje javnog mnijenja iz jula koju su proveli demokratski anketari, Stan Greenberg i James Carville koji su svojedobno radili za bivšeg predsjednika Billa Clintona, pokazalo da je svaki četvrti glasač pristaša pokreta Tea Party te da se 86 posto njih identificira s republikancima ili naginje ka toj stranci. 92 posto njih se ne slaže s načinom na koji predsjednik Obama obnaša dužnost, a to da 94 posto kaže da će ove godine izaći na izbore čini ih jakom političkom silom, kaže Stan Greenberg. "Spoznali smo da je pokret Tea Party stvaran, vrlo važan i da će imati odjeka na rezultate ovogodišnjih izbora, a možda i budućih izbora".
To jednostavno znači da se Amerika, ali i svijet trebaju polako pripremati na jednu novu američku desnicu predvođenu ljudima koje doskora niko nije shvatao ozbiljno.
Na 47. godišnjicu historijskog govora dr. Martina Luthera Kinga održanog na stepenicama Lincolnovog spomenika u Washingtonu na istom mjestu se, u subotu 28. 8.2010, okupilo na desetine hiljada pristalica američke krajnje desnice poznate kao „Tea Party“ ili pokreta Čajanka. Odabir vremena i mjesta je uzbudio mnoge amerikance naročito one afričkog porijekla, zabrinute što među okupljenim skoro da nije bilo niti jednog crnca i što su se na ranijim skupovima ovog novog američkog političkog i ideološkog pokreta mogli čuti stavovi koji graniče sa rasizmom.
Dr. King iskorišten za sjeme razdora
Kao što su tada izrečene riječi dr. Kinga i ono poznato „Sanjam“ ili „I have a dream“ postavile temelja procesa ukidanja rasne podijeljenosti u zemlji između crnaca i bijelaca koji je na kraju doveo jednog Afroamerikanca u Bijelu kuću, mnogi se plaše da bi ovo okupljanje moglo obilježiti godine koje dolaze i pokrenuti neke druge procese koje će točak historije možda početi gurati u drugom pravcu.Glen Beck, organizator ovih demonstracija i desničarski voditelj na televiziji Fox-News ne slaže se sa takvim tvrdnjama. On je za američke medije izjavio da su demonstracije nazvane „Restoring Honor“ ("Ponovo uspostavljanje časti") za cilj imale „odati čast svim ljudima koji utjelovljuju `osnovne principe (SAD-a) – pristojnost, iskrenost i čast“. On je i u svom obraćanju prisutnim to dodatno pojasnio tvrdnjom kako SAD predugo tumaraju u mraku. „Sada je vrijeme da se koncentriramo na dobre strane ove zemlje,“ rekao je Beck i dodao: “Danas se Amerika ponovo počinje okretati Bogu“.
Ostave li se po strani legitimni politički stavovi Beckovih istomišljenika, s kojima se mnogi u SAD-u ne slažu, ostaje pitanje odabira mjesta i termina što je najviše uznemirilo brojne aktiviste zaštite građanskih prava.
Beck tvrdi kako poklapanje termina demonstracija sa Lutherovim govorom nije planirano. „To je bilo zapravo Božije proviđenje,“ rekao je Beck. No borci za građanska prava govore kako je ipak riječ o provokaciji ultrakonzervativaca. Oni Becka i sljedbenike konzervativnog političkog pokreta Čajanka optužuju da su namjerno izabrali taj datum da bi poremetili smisao poruke dr. Kinga. Rick Turner iz Pokreta za jednaka prava ne-bjelačkog stanovništva – kaže za Glas Amerike da Beck i elementi pokreta Čajanka koriste ikonu poput Kinga da bi stvorili razdor: „Njihova je filozofija dijametralno suprotna filozofiji Martina Luthera Kinga, njegovom naslijeđu i njegovoj poruci.“
Ali kontraverzni skup u Washingtonu je samo posljednji u nizu skupova sve masovnijeg i popularnijeg pokreta okupljenog oko ideja ultrakonzervativnih ideologa Čajanke koji su otvoreno u javnosti počeli djelovati nakon Obamine zdravstvene reforme iz 2009.
Nedostaje još samo nasilje
Ustvari, Tea Party je referenca na tzv. Bostonsku čajanku iz 1773. - skup s kojeg je pokrenuta američka revolucija koja je dovela do nezavisnosti Amerike i progona britanskih kolonizatora. Izbor imena nije nimalo slučajan jer pristalice Tea Party-a vjeruju kako i oni pokreću revoluciju protiv oligarhije iz Washingtona. Iako se doskora mislilo kao je tandem Bush –Chaney najekstremnija verzija američkog konzervativizma i kao su nedavnim izbornim porazom i stanjem u koje su doveli „jedinu svjetsku super silu“ takvi stavovi definitivno poraženi, te da će u republikanskoj partiji uslijediti ozbiljne reforme i distanciranje od ekstremističkih stavova, čini se da se ovih dana dešava sasvim suprotno. Pred očima svjetske javnosti razvija se nova sorta američkog konzervativizma „pothranjenog nezadovoljstvom osiromašene srednje klase i ambicijama nove političke postpartijske klase“. Ova nova politička ideologija koja s obzirom na značaj i ulogu koju SAD-e igraju u svijetu nikada nije nešto što se tiče samo Amerike, prema dopisniku lista El-Pais iz Washingtona Antonia Cañoa, razbija sve modele tradicionalnog republikanizma i priziva rasistički, nacionalistički i fanatični karakter fašizma. Za sada mu, tvrdi Cañoa, nedostaje samo nasilje.
U svom redovnom prilogu iz Washingtona Cañoa za El-Pais ovako objašnjava popularnost rasističkih i ekstremističkih stavova nove generacije konzervativaca: „Ovaj novi konzervativizam sažima mnogo frustracija bijelog čovjeka, od civilnih prava, od svih zakona o jednakosti koji su mu oduzimali vlast u sektoru društva u kome je vječno dominirao. Bijeli čovjek nije vidio mnogo koristi od dobrih kontakata, korisnih prijateljstava, brzog novca, što je u posljednjim decenijima povećalo srednju klasu, koja je bila ponos nacije pedesetih godina, ali koja je bila nemilosrdno maltretirana posljednjom tehnološkom revolucijom i nedavnom ekonomskom krizom. Ta ranjena srednja bijela klasa puca na one koji su joj najbliži: imigranti, rasne manjine, političke vođe. Pokušava da smanji konkurenciju koju smatra nepravednom i namjerava da SAD budu zemlja samo za istinske Amerikance. Traži spas u novim doktrinama i sluša materinski glas Sarah Palin i patriotske povike voditelja sa radija. Glen Beck ili Rush Limbaugh (radikalni i konzervativni voditelj radio talkshow-a) tako postaju Walter Cronkite novog vremena.“
Pohvala neznanja
I upravo je jedan od faktora zabrinutosti, pored radikalnog evanđelističkog diskursa koji dominira političkim rječnikom ideologa Čajanke, činjenica da se na njenom čelu mogao naći neko poput gospođe Palin, bivše guvernerke Aljaske i republikanskog kandidata za potpredsjednika SAD-a na prošlim izborima, koja je, kako kaže Cañoa, populizam podigla do stepena pohvale neznanja kao dokaza autentičnosti. Tako je na nedavnom skupu Tea Partyovaca u Nashville-u (Tenessy) Palin kao najviši politički kvalitet Skota Brauna, nedavno izabranog senatora Massachusetts, istakla činjenicu da je to „jednostavno čovjek sa pick-up vozilom“. Palin će ostati poznata po brojnim „provalama“ koje su nadmašile kultne bushizme, poput onoga da nije znala da li je Afrika kontinent ili država, da se kao kandidat za podpredsjednika SAD-a hvalila kako nikada nije bila nigdje izvan Amerike i kako nema pasoša, a kada su je upitali kakvo iskustvo u međunarodnim odnosima ima koje bi joj pomoglo da izgradi bolje odnose sa Rusijom, odgovorila je da ona Rusiju može vidjeti sa verande svoje kuće na Aljaski. Ali očito da neukost, politička i društvena ograničenost (Palin je nedavno uhvaćena kako za vrijeme javnog nastupa pred svojim simpatizerima čita sa dlana), primitivizam i populizam postaju sve više vrline jer se ljudi, među kojima je većina takvih, lakše poistovjećuju s njima nego političkim i intelektualnim elitama s kojima nemaju ništa zajedničko. Zato i ne čudi što sljedbenici Tea Partya sa opskurnim stavovima i likovima postaje sve relevantniji politički faktor u Americi. Prema rezultatima dva nedavna istraživanja, oko 15 posto Amerikanaca su pristalice "Čajanka pokreta". Ovaj uspon radikalnih konzervativaca dolazi u najgore vrijeme za demokrate i predsjednika Obamu, tj. u vrijeme guvernerskih i kongresnih izbora opterećenih još uvijek očajnom ekonomskom situacijom. A da demokrate imaju razloga za zabrinutost pokazuju i sva istraživanja koja predviđaju značajan pad podrške demokratima i predsjedniku koji će od sada, čini se, teško dobivati podršku Kongresa za svoje političke programe. Uz to, sve ankete bez izuzetka pokazuju da unutar opozicije definitivno dominiraju stavovi Tea Partya. Tako je jedno istraživanje javnog mnijenja iz jula koju su proveli demokratski anketari, Stan Greenberg i James Carville koji su svojedobno radili za bivšeg predsjednika Billa Clintona, pokazalo da je svaki četvrti glasač pristaša pokreta Tea Party te da se 86 posto njih identificira s republikancima ili naginje ka toj stranci. 92 posto njih se ne slaže s načinom na koji predsjednik Obama obnaša dužnost, a to da 94 posto kaže da će ove godine izaći na izbore čini ih jakom političkom silom, kaže Stan Greenberg. "Spoznali smo da je pokret Tea Party stvaran, vrlo važan i da će imati odjeka na rezultate ovogodišnjih izbora, a možda i budućih izbora".To jednostavno znači da se Amerika, ali i svijet trebaju polako pripremati na jednu novu američku desnicu predvođenu ljudima koje doskora niko nije shvatao ozbiljno.
