Opće je poznato da je informativna revolucija promijenila svijet, ali je manje poznato da tako neznatni ogranak te revolucije kakav je blog i danas pomjera granice društvene životne realnosti, naročito u zemljama sa totalitarnim režimima. Iako su blogerske zajednice širom svijeta, pa i u našem susjedstvu, postale puno više od pukog trenda besposlenih tinejdžera, kod nas je ovaj medij javne komunikacije još uvijek u povoju. Rijetki su ozbiljni blogovi i blogeri, a o tome da respektabilne javne ličnosti, od političara do novinara, koriste blog kao medij komunikacije u bh društvu još niko i ne sanja.
A šta je blog?
Blog je relativno noviji pojam u svijetu interneta. To je skraćenica termina "web log". Prvi je taj termin koristio Jorn Barger, autor web stranica "Robot Wisdom" 1997. Radi se, naime, o jednostavnom internet dnevniku kojeg može voditi bilo ko. Ideja je bila da se napravi medij koji će omogućiti „običnom“ korisniku interneta da bez ikakvih troškova i posebnog znanja postavlja sadržaje koji će biti dostupni svim korisnicima interneta. Da bi se izradila jedna prosječna web stranica potrebno je prosječno programersko znanje, a ne treba zanemariti ni troškove domene, niti zakupa prostora na nekom od servera. Međutim, kada je riječ o blogu ništa do toga nije faktor. U tri poteza svako ko zna koristiti računar može pokrenuti vlastiti dnevnik na koji može postavljati vlastiti tekst, slike, video i tonske zapise, kao i linkove na srodne ili zanimljive stranice.Od samog početka bilo je jasno da će blog biti puno više od on-line dnevnika. Svi oni novinari koji nisu mogli da u svojim matičnim medijima kažu sve ono što misle ili znaju, koji to nisu mogli uraditi ili zbog uređivačke politike ili straha od režima, sada su dobili priliku da, nevjerovatno brzo, komuniciraju sa javnošću. Pažnja koju su na sebe privukli takvi blogovi navela je sve ozbiljnije novine koje imaju on-line izdanja da svojim novinarima postave linkove na njihove blogove gdje oni komentarišu i postavljaju informacije van okvira uređivačke politike.Glavna snaga bloga je brojnost blogera- autora, a ne samo korisnika, jer svaki građanin to može biti. Zbog brojnosti oni mogu reagovati na najnovije vijesti, a posjeduju i specijalizovana znanja i interdisciplinarni pristup događajima koji novinski profesionalci nemaju. Treba priznati da, iako brojnost predstavlja glavno oružje demokratičnosti, ono za sobom povlači i anarhičnost, koja, barem do sada, nije ozbiljno ugrozila relevantnost ozbiljnog blog izražavanja.
Blog je najjači tamo gdje je najpotrebniji
Blog je najjači tamo gdje je najpotrebniji
Pravi „bum“ subkultura bloga je imala u zemljama trećeg svijeta i onim sa diktatorskim režimima. Nisu rijetki slučajevi da u nekim od tih zemalja blogeri predstavljaju skoro pa jedni glas koji govori o temama o kojima vlade ne žele da se išta čuje ili da se bilo šta zna. Ti obično mladi ljudi nerijetko svojim sugrađanima daju prvi osjećaj slobode izražavanja. Mislim da ne treba posebno naglašavati kako je ovaj fenomen poseban odjek imao u muslimansko-arapskim zemljama Bliskog istoka, teritoriju sa najvećim brojem diktatora po metru kvadratnom. O jednom ilustrativnom primjeru nedavno je pisao njemački Spiegel. Njihov tekst je pratio sudbinu Abdel Kareema Sulaimana (22), tipičnog uzora politički nepodobnog blogera iz Egipta koji je zbog svojih političkih stavova, ali i osuda dijela uleme (muslimanskih vjerskih autoriteta) sa Sveučilišta El-Azhar završio u zatvoru. Optužen je za “podsticanje mržnje prema islamu” i „vrijeđanje predsjednika Republike“. Njegov slučaj je skrenuo svjetsku pažnju, ali istovremeno i povećao publicitet ovog oblika suprotstavljanja diktaturi u muslimanskim zemljama. Incidenti poput hapšenja Abdel Kareema i on-line kampanje za njegovo oslobađanje po pravilu dodatno ojačaju blogersku zajednicu koja se identifikuje sa progonom jednog svoga člana, te na taj način jača vlastiti identitet pretvarajući ovaj model dnevne novinske produkcije u pravi pokret. Zatvaranje on-line novinara je u porastu ne samo u muslimanskom svijetu, kaže se u posljednjem izvještaju Komiteta za zaštitu novinara (Committee to Protect Journalists – CPJ). Izvještaj navodi da se trenutno u zatvorima širom svijeta nalazi 49 internet novinara, što je najveći zabilježeni broj od kada je CPJ 1997. godine počeo da vodi evidenciju o pritvorenim on-line novinarima. Jedan od tri pritvorena u prosjeku je internet bloger, on-line urednik ili novinar neke informativne web stranice, kaže se na početku ovog izvještaja (prema http://www.netnovinar.org/).Iako se Egipat najčešće spominje kao zemlja koja prednjači u suzbijanju on-line sloboda, ništa bolja situacija nije ni u drugim muslimanskim zemljama. U Iranu, nakon što je vjerski učenjak iz Koma osuđen na tri godine zatvora zbog stavova iznesenih na svom blogu, čak ni vjerska elita nije sigurna da slobodno koristi kibernetički prostor. Posebno je teška situacija u Kini koja uslovljava poslovanje programerskih i internet kompanija na svom teritoriju cinkanjem nepodobnih blogera koji se korite njihovim uslugama. Vidi pod: „Afera yahoo.com“ koji je odao identitet i privatne informacije svih antivladinih korisnika svojih provajdera.
Posebno je okrutan bio nedavni pokušaj vojne hunte u Burmi da spriječi on-line izvještaje o gušenju demonstracija u ovoj zemlji.U većini zemalja Perzijskog zaljeva države su instalirale programe (proxy) za blokiranje nepoželjnih stranica kako bi onemogućile svoje građane da imaju pristup nepoželjnim sadržajima. Iako se instaliranje ovih programa koje su im razvile i isporučile američke programerske tvrtke (kao što je Sun) pravda nastojanjem države da zaštiti moral stanovništva i da znatiželjnu omladinu spriječi da posjećuje „stranice za odrasle“, ovi skupi i sofisticirani programi se prvenstveno koriste kako bi se blokirale sve one stranice i blogovi koji su kritički nastrojeni prema režimima ili su politički nekorektni. Jednostavan pristup internet tehnologiji omogućio je još jedan presedan u suzbijanju nekontrolisane autokratije bogatih arapskih lidera. U Bahreinu Google Map satelitski snimci visoke rezolucije koji su dostupni svakom korisniku interneta, omogućili su narodnim masama da po prvi put zavire iz visokih zidina svojih vladara. Nije trebalo dugo da blogeri primijete kako su bazeni prinčeva i princeza veći od većine posjeda prosječnih stanovnika Bahreina ili kako u ionako teritorijalno maloj zemlji okućnice dvorova zauzimaju više površine od većine naseljenih mjesta. Primijetili su oni i to kako skoro čitava morska obala pripada privatnicima i kako se oskudna voda troši na održavanje zelenih prostranstava oko imanja emira.Najskriveniji i dobro čuvani raskošni dvorci kraljevskih elita su postali vidljivi za oko njihovih podanika. Čak ni potpisnik ovih redova nije mogao odoljeti, a da koristeći Google Earth program napokon ne zaviri iz visokih zidina dvorca emira svetog muslimanskog grada Medine, koji se nalazio samo nekoliko stotina metara od sobe internata u kojoj je proveo četiri godine studija. Uvijek smo krišom virili kroz ogromnu i dobro čuvanu kapiju kroz koju se mogla vidjeti samo šuma zelenila i krivudavi put kojim su jurile luksuzne limuzine. Ni dvorac uklesan na vrhu brda kojem se prilazilo krivudavim putem kao u bajkama do začaranog dvorca nije bio dostupan očima znatiželjnika. Nas je kao strance vukla znatiželja, a mogu samo zamisliti kako se osjećaju oni koji znaju da se taj dobro skrivani raskoš plaća njihovim novcima. Onda nije ni čudo što su sluge naroda tako zabrinute.Da, treba li napomenuti kako su vlasti blokirale za pristup iz Bahreina i ovaj sajt i internet uslugu, naravno, zabrinuti zbog privatnosti svojih građana. Također, ne treba li spomenuti i to kako su isti dan svi blogeri objavili uputstva kako izbjeći blokadu i ponovo aktivirati uslugu Google Earth programa.I dok borba blogom za slobodu u svijetu traje, jedno je sigurno: kako vrijeme odmiče sve je više stvari koje se moraju blokirati i svima je skoro pa jasno da je ta bitka davno izgubljena i da se blokadama i ušutkivanjima ne rješavaju problemi. U isto vrijeme kod nas u Bosni svi znaju sve samo što se tome ne pridaje posebna pažnja. Mogu misliti šta bi arapski emiri dali da imaju ovakve podanike...
Posebno je okrutan bio nedavni pokušaj vojne hunte u Burmi da spriječi on-line izvještaje o gušenju demonstracija u ovoj zemlji.U većini zemalja Perzijskog zaljeva države su instalirale programe (proxy) za blokiranje nepoželjnih stranica kako bi onemogućile svoje građane da imaju pristup nepoželjnim sadržajima. Iako se instaliranje ovih programa koje su im razvile i isporučile američke programerske tvrtke (kao što je Sun) pravda nastojanjem države da zaštiti moral stanovništva i da znatiželjnu omladinu spriječi da posjećuje „stranice za odrasle“, ovi skupi i sofisticirani programi se prvenstveno koriste kako bi se blokirale sve one stranice i blogovi koji su kritički nastrojeni prema režimima ili su politički nekorektni. Jednostavan pristup internet tehnologiji omogućio je još jedan presedan u suzbijanju nekontrolisane autokratije bogatih arapskih lidera. U Bahreinu Google Map satelitski snimci visoke rezolucije koji su dostupni svakom korisniku interneta, omogućili su narodnim masama da po prvi put zavire iz visokih zidina svojih vladara. Nije trebalo dugo da blogeri primijete kako su bazeni prinčeva i princeza veći od većine posjeda prosječnih stanovnika Bahreina ili kako u ionako teritorijalno maloj zemlji okućnice dvorova zauzimaju više površine od većine naseljenih mjesta. Primijetili su oni i to kako skoro čitava morska obala pripada privatnicima i kako se oskudna voda troši na održavanje zelenih prostranstava oko imanja emira.Najskriveniji i dobro čuvani raskošni dvorci kraljevskih elita su postali vidljivi za oko njihovih podanika. Čak ni potpisnik ovih redova nije mogao odoljeti, a da koristeći Google Earth program napokon ne zaviri iz visokih zidina dvorca emira svetog muslimanskog grada Medine, koji se nalazio samo nekoliko stotina metara od sobe internata u kojoj je proveo četiri godine studija. Uvijek smo krišom virili kroz ogromnu i dobro čuvanu kapiju kroz koju se mogla vidjeti samo šuma zelenila i krivudavi put kojim su jurile luksuzne limuzine. Ni dvorac uklesan na vrhu brda kojem se prilazilo krivudavim putem kao u bajkama do začaranog dvorca nije bio dostupan očima znatiželjnika. Nas je kao strance vukla znatiželja, a mogu samo zamisliti kako se osjećaju oni koji znaju da se taj dobro skrivani raskoš plaća njihovim novcima. Onda nije ni čudo što su sluge naroda tako zabrinute.Da, treba li napomenuti kako su vlasti blokirale za pristup iz Bahreina i ovaj sajt i internet uslugu, naravno, zabrinuti zbog privatnosti svojih građana. Također, ne treba li spomenuti i to kako su isti dan svi blogeri objavili uputstva kako izbjeći blokadu i ponovo aktivirati uslugu Google Earth programa.I dok borba blogom za slobodu u svijetu traje, jedno je sigurno: kako vrijeme odmiče sve je više stvari koje se moraju blokirati i svima je skoro pa jasno da je ta bitka davno izgubljena i da se blokadama i ušutkivanjima ne rješavaju problemi. U isto vrijeme kod nas u Bosni svi znaju sve samo što se tome ne pridaje posebna pažnja. Mogu misliti šta bi arapski emiri dali da imaju ovakve podanike...
Bahreinski bloger Mahmud Den (http://mahmood.tv/) je izrastao u respektabilnu globalnu medijsku instituciju i u svojoj domovini, ali i šire ima značajniji utjecaj nego pojedini državni mediji. Na jednoj od prezentacija uspoređuje privatni posjed člana vladajuće porodice sa prostorom koje zauzima stisnuto susjedno selo Sedad. U drugom dijelu pokazuje snimke teških poplava koje su zadesile zemlju i na koje vlada nije adekvatno reagovala, iako je suprotno izvještavano u medijima koje kontroliše država.