Promocija Centra za dijalog – Vesatijja u Prijepolju

U organizaciji Medžlisa Prijepolje je u petak, 21. decembra 2018. godine, u Domu Kulture u Prijepolju upriličena promocija rada i publikacija Centra za dijalog – Vesatijja iz Sarajeva.

Gosti promocije su bili dr. Senad Ćeman, direktor Centra za dijalog – Vesatijja i Muhamed Jusić, saradnik na projektima Centra za dijalog – Vesatijja.

U svom izlaganju gosti su stavili akcenat na riječ “vesatijja”, njeno porijeklo, značenje i razumijevanje u kontekstu aktuelnih dešavanja u islamskom svijetu kao i o različitim tumačenjima iste riječi iz kojeg proizilaze različiti stavovi, a samim tim i postupci. Islamska zajednica je u kontekstu Balkana posebno aktualizirala riječ “vesatijja” i zauzela se kao zagovarač srednjeg puta koji u svojoj srži sadrži “adl” tj. pravednost, odnosno, Islamska zajednica je ta koja je stožer okupljanja i institucionalnog predstavljanja, a samim tim i medijator među suprotstavljenim stranama unutar muslimanske zajednice.

Uz predstavljanje rada Centra, prezentovana su i neka od mnogobrojnih izdanja koja su prisutnima podijeljena nakon promocije.

Posjeta Centra za dijalog – Vesatijja Medžlisu Prijepolje je prva i zvanična posjeta izvan granica Bosne i Hercegovine i predstavlja veliko priznanje  Medžlisu Prijepolje koji je bio domaćin ovako značajne posjete.

(www.cdv.ba)

Sekjuritizacija islama

Piše: Muhamed Jusić (Preporod, 15.9.2018)

Voditelj misije Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju OSCE-a u Bosni i Hercegovini Bruce Berton je na završnoj sesiji trodnevne konferencije  “Mediji i terorizam” koju je početkom mjeseca  na Jahorini kod Sarajeva organizirala organizacija na čijem je čelu, naglasio je da se „o terorizmu i terorističkim napadima treba i mora izvještavati, ali da se pri tome treba držati etičkih i novinarskih principa“. Većina učesnika iste konferencije, eksperata različitih profila iz regiona i svijeta su za lokalne i svjetske medije imali slične preporuke. Apelovali su na njih da kada izvještavaju o ovoj osjetljivoj temi ne podliježu senzacionalizmu, širenju neprovjerenih i lažnih vijesti i da ne pomažu ekstremistima da postignu svoj cilj.

I uistinu kažu da je ranije bit terorizma bila da se ubije jedan, a zastraše stotine. Danas terorističke organizacije uz pomoć medija mogu ubiti jednoga, a zastrašiti milione. Zato nalazimo da su mediji postali nezaobilazni dio strategije terorističkih organizacija. Klasična trijada terorizma “teroristi-žrtve-vlast”, danas zamjenjuje kvartet “teroristi-žrtve-vlast-masovni mediji”. I to više nije ništa novo i to se više puta čulo i na ovoj i na sličnim konferencijama.

Ono što se sada legitimno može postaviti kao pitanje jeste da li neki od tih medija neprofesionalno o fenomenu terorizma i nasilnog ekstremizma izvještavaju namjerno ili iz neznanja. Odnosno da li namjerno čine sve kako bi ovaj problem preuveličali ili čak produbili. Jer, kako drugačije objasniti tako česte „greške“ kod nekih medija koje više nisu izuzetak nego pravilo? Pomaganje teroristima da postignu svoj cilj, a to je teroriziranje javnosti ne može više biti samo stvar neznanja. Ili davanje publiciteta  ekstremistima čije ideje služe kao osnova za nasilje i isključivost i njihovo promovisanje teško da je više slučajno.

Teško je više vjerovati da je samo stvar neznanja to što nasilni ekstremizam i terorizam svode samo na onaj povezan sa  pojedincima i skupinama muslimanskih korijena. Ne samo da takvo predstavljanje fenomena u javnosti ne odgovara realnosti u svijetu u kojem živimo i u kojem su češći napadi desničarskih i drugih terorista, nego je i kontraproduktivno jer stigmatizacijom jedne vjerske ili u nekim slučajevima čak etničke skupine samo pomažu radikalima da mobilišu nove nezadovoljne sljedbenike. Osim što se tendencioznim izvještavanjem o terorizmu stvara osnov za viktimizaciju stigmatizirane skupine koja se poistovjećuje sa djelima male skupine ekstremista među njima, postiže se i drugi, ništa manje bitan cilj,  a to je manipulacija strahom kod uslovno rečeno većinske skupine, čime se pokreće kontiinuirani proces u kojem jedan ekstremizam hrani drugi dok ne završimo u potpunoj fašizaciji društva.

Ključnu ulogu u tome ima proces koji sam bio slobodan nazvati sekjurtizacija islama, odnosno izvještavanje o islamu kao sigurnosnom pitanju koji traje već skoro nekoliko decenija. Kada se o jednoj vjeri a samim time i njenim pripadnicima kontinuirano izvještava samo kroz prizmu sigurnosnog izazova onda ne treba da čudi situacija da je islamofobija ili iracionalni strah od svega islamskog postao osnova društvenih i političkih odnosa čak i u zemljama koje nemaju nikakav ili pak minimalan kontakt i sa islamom i sa muslimanima.

A kako izgleda to nasilno povezivanje svega islamskog sa sigurnosnim izazovima možemo vidjeti u nedavnom primjeru o kojem sam već pisao.

Naime, 22. juna ove godine tešanjski radio ZOS objavio je vijest, u kojoj se navodi kako novinari ove lokalne radio-stanice, koja ima i svoj portal, gdje je vijest također objavljena, "nezvanično saznaju da se u Matuzićima, u općini Doboj Jug, prilikom rušenja stare kuće, naišlo na granate i municiju te se pretpostavlja da je spomenuto ostalo iz posljednjeg rata". Dalje se u informaciji navodi kako je ovo za ZOS radio potvrdio i komandir Policijske stanice Doboj Jug Sejo Kadribašić, koji je još izjavio kako je "u toku uviđaj i da je najbitnije da stanovništvo nije u opasnosti, te će se nastojati na što jednostavniji i bezbjedniji način riješiti problem bez ikakvih posljedica".

Ta informacija bi vjerovatno ostala neprimijećena da se dva dana kasnije nije pojavila vijest novinske agencije SRNA, u kojoj je u prvi plan stavljen detalj kojeg nije bilo u originalnoj verziji vijesti lokalnih medija ili izjavi policijskih službenika. Ovako je ta vijest glasila: "U blizini džamije u gornjem dijelu sela Matuzići, opština Doboj Jug, policija je pronašla skladište oružja i vojne opreme, saznaje Srna. U toku je uviđaj, a na licu mjesta su pripadnici policije i Civilne zaštite. Iz Ministarstva unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona za Radio-televiziju Republike Srpske je potvrđeno da su prije četiri do pet dana locirali određenu količinu oružja u privatnoj kući u gornjem dijelu sela Matuzići, u opštini Doboj Jug."

Naravno, Srninu vijest su, prepakiranu u novo ruho, preuzeli brojni mediji koji se mogu podvesti pod kategoriju "opinion driven" medija. Većina njih je vijest objavila pod sljedećim naslovom: "U blizini džamije u Matuzićima pronađeno skladište oružja".

Znajući kako danas javnost konzumira medijske sadržaje, malo je vjerovatno da se iko zapitao kakve veze ima položaj džamije u odnosu na spornu kuću. Svi koji znaju Matuziće, ili bilo koje bosansko selo, mjesto ili gradsku mahalu, znaju da je teško naći kuću da nije u blizini neke džamije. Ali, cilj s kojim je ova vijest skovana je postignut. Ponovo je džamija povezana sa sigurnosnom prijetnjom.

Pored očitih konstrukcija o kampovima za obuku „islamskih terorista“, o „tisućama povratnika sa stranih ratišta“ i drugih sličnih koje su u službi sekjuritizacije islama i muslimanskog identiteta u ovom slučaju Bošnjaka možda su i opasnije one suptilne konstrukcije koje javnost nekada ne primjećuje a koje učvršćuju podsvjesnu sliku islama i muslimana kao sigurnosnog i sumnjivog elementa redovno povezanog sa nasiljem i terorom.

Neki od tih konstrukta su sigurno dio veće kampanje dok drugi mogu biti produkt neprofesionalnog novinarstva ili možda čak greške, ali podjednako služe istoj svrsi i nanose istu štetu.

Najnoviji primjer ovog drugog smo imali ovih dana na jednom bosanskohercegovačkom portalu kada je novinar ili urednik za pozitivan tekst povodom Bajrama o tome kako hiljade muslimana u Bosni svoje kurbane uplaćuju u medrese kako bi se koristili za prehranu učenika naslovio sa „Tradicija duga 50 godina: Učenici Gazi Husrev-begove medrese svake godine kolju hiljade kurbana“.

Naravno da se to ne spominje nigdje u tekstu priloga ali možemo samo zamisliti kako se u islamofobičnoj javnosti doživljava informacija o srednjoškolcima koji u vjerskoj školi „kolju hiljade životinja“.

Ovakvih i sličnih primjera u domaćim i regionalnim medijima je svakim danom sve više i najmanja šteta bi bila da se radi samo o neprofesionalnom novinarstvom ili neznanju. Prije će biti da bi strah od toga da se radi o dobro osmišljenoj kampanji na kraju ipak mogao biti opravdan. Zato je bitno da međunarodne organizacije poput OSCE-a ili i strukovna udruženja novinara učine sve kako bi se greške smanjile a oni koji namjerno zloupotrebljavaju profesiju javno prokazali.

Koja društvena klima pogoduje terorizmu?

Mediji i terorizam, OSCE konferencija, panelisti na sesiji o izvještavanju o terorizmu u medijima

Piše: Predrag Zvijerac (Radio Slobodna Evropa)

Cilj terorista je poslati poruku, mediji imaju obavezu izvještavati o nasilnom ekstremizmu i terorističkim napadima, no ključno pitanje je žele li novinari učestvovati u terorističkoj propagandi i koliko mediji svojim izvještavanjem pojačavaju teroristički narativ, neki su od zaključaka prvog dana konferencije “Mediji i terorizam” koja se održava na Jahorini kod Sarajeva koju je organizirala Organizacija za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE).
Uloga civilnog društva i novinara je krucijalna
Voditelj misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini Bruce Berton je naglasio da se o terorizmu i terorističkim napadima treba i mora izvještavati, ali da se pri tome treba držati etičkih i novinarskih principa.
“U podijeljenim društvima kao što je BiH, kod izvještavanja o terorizmu treba biti posebno oprezan zbog potencijalnog utjecaja na različite zajednice. Fundamentalno je da se istovremeno treba boriti i protiv potencijalne netolerancije”, kazao je Alberto Comito, zamjenik talijanskog ambasadora u BiH. Moez Chakchiuk, pomoćnik generalnog direktora UNESCO-vog Sektora za komunikacije je kazao da se kod izvještavanja o terorizmu moraju izbjegavati glasine te naglasio da mediji, uključujući i ugledne svjetske medije, često zaboravljaju poštovati i dignitet žrtava terorističkog napada. Georgija Holmer, viša savjetnica za pitanja protuterorizma u Sekretarijatu OSCE-a u Beču je kazala kako je izvještavanje o radikalizaciji i terorizmu izuzetno važno kad se gleda sa strane mira i sigurnosti.
“Uloga civilnog društva u prevenciji terorizma je velika, a uloga novinara je krucijalna jer izvještavanje ne smije izazvati religijske, etničke i druge podjele. Pri tome je važna promocija međuetničkog, međureligijskog i svakog drugog dijaloga”, dodala je Holmer.
Ne davati kisik teroristima
Terri Judd, dugogodišnja novinarka i nezavisna konzultantica za strateško komuniciranje i sprječavanje nasilnog ekstremizma, istaknula je tokom prvog panela da je cilj terorista poslati poruku i da je pitanje žele li novinari i sami učestvovati u takvoj propagandi. Podsjetila je na činjenicu da se kod izvještavanja o “običnom” napadu nožem “nema čitanosti i samim tim oglašavanja kao kod izvještavanja o terorističkom napadu”.
“Treba dobro paziti da li svojim izvještavanjem pomažete teroristima. Moramo izvještavati i o kontranarativima, na primjer, kako je neka ulica obnovljena i kako se život vraća u normalu nakon terorističkog napada”, naglasila je Judd. Naglasila je i da se mediji trebaju fokusirati i podržati zajednice, bilo one iz kojih dolaze napadači, bilo one koje iz koje dolaze žrtve te da se “ne smije pogoršati osjećaj marginalizacije i time stvarati plodno tlo za vrbovanje”.
Aidan White, predsjednik Mreže za etničko novinarstvo, smatra da se “novinarstvo ne mijenja dovoljno brzo” te da je “danas više nego ikad potrebnije novinarstvo koje se zalaže za javni interes”.
“Naša obaveza je izvještavati o terorizmu, ali možemo li to raditi bez pogoršavanja situacije. Pravo pitanje je kako minimalizirati nanesenu štetu. Rat stvara vijesti, što smo mogli vidjeti na primjerima Bliskog Istoka, Balkana ili Ukrajine. No, i govor mržnje stvara vijesti, ali stvara i terorizam, islamofobiju, migracije, etničke podjele”, naglasio je White. Iznio je i analizu koju je uradio Dow Jones prema kojoj do 11. septembra 2001. i napada na New York i Washington terorizam nije bio toliko velika priča. Prema toj analizu oko 33.000 medija je 2001. godine objavljeno 9.245, a 2016. godine 23.500 članaka, a razlog za to nije povećanje broja online medija. Jedna od činjenica je i da sami teroristi više proizvode propagandne materijale.
“Imamo i problem perspektive, jer je daleko više napada izvedeno na Bliskom Istoku, u Africi i Jugoistočnoj Aziji, nego u Evropi i Americi”, istaknuo je White.
Jean Paul Marthoz, također bivši novinar i urednik te profesor na Katoličkom univerzitetu de Louvein je naglasio da novinari kod izvještavanja o ovoj temi moraju biti izuzetno oprezni i odgovorni. On smatra da “sloboda izražavanja nije apsolutna, već relativna” te da neodgovornim izvještavanjem “mediji daju kisik teroristima”.
“Mediji moraju imati jasne smjernice kako izvještavati o ovom problemu, uključujući i ponašanje na društvenim medijima, moraju imati jasne smjernice kad pozivaju eksperte za ovo područje i mora postojati sistem unutar redakcija gdje će se znati ko je odgovoran za sadržaj izvještaja, odabir fotografije i slično”, kazao je Marthoz. Govoreći o različitim medijima, odnosno medijskim organizacijama, naglasio je da su “svi novinari isti po profesiji, ali svi novinari ne rade isti posao”.
Aidan White je kazao i da Facebook, Google i druge društvene mreže imaju veliku moć i da ih se treba natjerati da postave standarde pri čemu bi se više poštivao interes šire društvene zajednice.
“Oni zarađuju milijarde dolara na informacijama koje prikupljaju i trebaju dio vratiti ulažući u razvoj medija koji izvještavaju u interesu zajednice”, smatra White. Jean Paul Marthoz se plaši i politizacije, odnosno zloupotrebe pitanja terorizma te ističe da je “sloboda ključ za borbu protiv terorizma, uključujući i slobodu medija.
“Sekjuritizacija islama”
Vlado Azinović, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, je naglasio da je prije 11. septembra 2001. postojalo 108 definicija terorizma, a da se taj broj poslije tih napada na New York i Washington multiplicirao. Sve te definicije je pokušao sažeti u jednu:
“Terorizam je namjerna upotreba ili prijetnja upotrebom nasilja protiv civilnog stanovništva i imovine s namjerom da se ostvare politički ciljevi”.
Azinović je naglasio da nije posao novinara da kvalificira neki napad već je to posao tužioca koji to mora dokazati na sudu. Istaknuo je da je primarni cilj terorista dobiti moć te instrumentalizacija straha koji pokušavaju uvesti u društvo.
Publicist Muhamed Jusić, inače savjetnik poglavara Islamske zajednice u BiH za medije, govoreći u osobno ime je naglasio da terorizam nema efekta bez podrške medija.
“Teroristi računaju na podršku medija, a mediji ne trebaju davati prostor teroristima i pomagati onima za koje misle da se protiv njih bore”, kazao je Jusić.
Jusić je naglasio da se “teroristi bore za um i srca ljudi” te upozorio na pogrešno korištenje terminologije kod izvještavanja o nasilnom ekstremizmu.
“Termin mudžahid nije negativan u islamu jer je to onaj koji se bori za dobro. Ne treba koristiti termine 'islamski ekstremizam' ili 'džihad'. Ako koristite pogrešne termine, vi im zapravo dajete legitimitet, dok im istovremeno niko unutar islamskog svijeta nije dao legitimitet. Ne treba napadati, na primjer, način oblačenja, nečiji identitet jer ljudi na takve napade najsnažnije reagiraju”, naglasio je Jusić. On je primijetio i da se izvještavanje o islamu uglavnom svodi na sigurnosno pitanje nazvavši to “sekjuritizacijom islama”.
“Problem je što ni vjerske zajednice ne znaju kako proizvesti sadržaj o samima sebi”, dodao je Jusić. On je istaknuo i da je kredibilna vjerska zajednica najbolji način da se prevenira nasilni ekstremizam dodavši kako je “iluzorno ne očekivati da se takvo pitanje neće politizirati, posebno u BiH gdje se politiziraju pitanje šuma ili djece u školama”.
“Ne smijemo zaboraviti i da jedan radikalizam proizvodi drugi. Kad se unutar bošnjačke muslimanske zajednice krenulo baviti pitanjem radikalizma čulo se: 'Imaju i oni svoje četnike. Neka ih, zatrebat će nam”, poentirao je Jusić.
Kad vlast kontrolira medije
Marija Ristić, regionalna direktorica Balkanske istraživačke mreže je ocijenila da je “vlast u Srbiji veoma autoritativna, a većina medija je pod kontrolom vlasti”. Ona se osvrnula na diskurs koji se u Srbiji koristi na ovu temu.
“Prva asocijacija na terorizam u medijima u Srbiji je Oslobodilačka vojska Kosova, a druga asocijacija su muslimani na Sandžaku, u Bosni i naravno na Kosovu. O odlasku na ratišta u Ukrajini se ili ne izveštava ili govori na sasvim drugi način od onog o odlascima u Siriju i Irak. Oko 300 državljana Srbije je bilo ili je i dalje u Ukrajini, ali u medijima su oni borci za slobodu ruske braće i heroji koji štite srpski ili pravoslavni identitet. Samo 20-ak je osuđeno i to uslovno”, kazala je Ristić. Ona ističe da ovakav način izvještavanja “podriva inkluziju nesrpsko stanovništva”.
“Muslimani uglavnom žive u Novom Pazaru koji nije prisutan u medijima osim u kontekstu terorizma”, istaknula je Ristić.
Igor Tabak, nezavisni vojni i sigurnosni analitičar iz Zagreba, je ocijenio da ova tema u Hrvatskoj, s tek nekoliko izuzetaka, nije toliko popraćena te da mediji uglavnom prenose informacije iz druge ili treće ruke.
“Na terorizam se gleda kao na ugrozu za hrvatski turizam i to je glavni kontekst radi koje se sigurnosne službe u Hrvatskoj time bave”, smatra Tabak. Tanja Šuković, urednica Radio-televizije Crne Gore je kazala kako u Crnoj Gori nema mnogo znanja o ovoj temi. Podsjetila je i na dijametralno suprotan način izvještavanja o hapšenjima i procesu vezanom za događanja od 16. oktobra 2016. koje se na sudu vodi kao “pokušaj terorističkog napada”, ali i na jedno istraživanje prema kojem su građani Crne Gore kao glavne prijetnje sigurnosti navele “nasilni tekfirizam”, “nenasilni selefizam” i “nasilni panslavizam”.

Kad je kuća preblizu džamije

Kako je u vijest da je u bh. naselju Matuzići kod Doboja pronađeno oružje 'slučajno' ubačena džamija.

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)

Teško je naći kuću u bilo kojem bosanskom selu, mjestu ili gradskoj mahali a da nije u blizini neke džamije, piše autorEPA - Ilustracija

U jednom se trenutku činilo kako je propaganda stvar prošlosti i kako se za njom, nakon završetka Hladnog rata i kolapsa totalitarnih režima te trijumfa liberalnih demokratija, ne poteže, jer je takav način komunikacije s javnošću jednostavno postao "providan". Javnost u slobodnim i otvorenim društvima, mudrovalo se, medijski je pismena i osviještena da se s njom više ne može na taj način manipulirati.

U međuvremenu se propaganda vratila na velika vrata, ali prepakirana u novo ruho. Danas se ona koristi suptilno upakovana u spinove i lažne vijesti, koje šire ideološki upregnuti mediji ili kohorte plaćenika na društvenim mrežama i internet forumima. Iza svega nerijetko stoje veliki svjetski centri moći s ozbiljnim agendama. Možda najslikovitiji primjer te nove vrste propagande nalazimo u orkestriranim kampanjama sijanja nepovjerenja prema islamu i muslimanima.

U vremenu opće sekjuritizacije islama, u kojem se o ovoj svjetskoj religiji izvještava i piše isključivo kao o sigurnosnom pitanju, nužno je barem primijetiti medijsku manipulaciju onih koji širenjem islamofobije postižu različite političke ciljeve od jačanja ksenofobičnog sentimenta izborne desničarske baze, preko opravdanja za intervencionalizam u većinski muslimanskim zemljama, pa do političkih pritisaka na narode koji kulturološki pripadaju islamskom povijesno-civilizacijskom krugu.

Novi oblik propagande

To nasilno dovođenje islama, pa samim time i muslimana i različitih aspekata njihovog identiteta, u vezu sa sigurnosnim izazovima je sve prisutniji i u bosanskohercegovačkim, ali i u takozvanim regionalnim medijima. Tehnike kojima se ovo dezinformiranje javnosti provodi po svim elementima mogu se podvesti pod novi oblik propagande, na koje sve češće upozoravaju međunarodne organizacije koje se bave promocijom etičnog novinarstva. Vijeće Evrope, Evropska komisija, OSCE i brojne druge organizacije su već upozorile na opasnost od propagande i donijele preporuke da se sve zemlje članice ovim problemom trebaju ozbiljnije pozabaviti.

Naravno, u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama su posebno osjetljivi na propagandu za koju se vjeruje da se orkestrira iz Rusije s ciljem destabilizacije Zapada i ranjivih područja koja se nalaze u zoni ruskog utjecaja. Evropska unija je najavila novo jačanje aktivnosti radne grupe Stratkom u Evropskoj službi za spoljne poslove - EEAS, koja je prije tri  godine osnovana s ciljem da "razotkriva i potire neistine o EU, koje, kako EU vjeruje, širi Rusija". Još u oktobru 2017. godine, na temelju zahtjeva osam članica EU-a, šefovi diplomatija Unije razmatrali su prijedloge za suzbijanje "sve napadnijeg nastojanja vanjskih činilaca da šire dezinformacije, propagandu i nevjericu u EU", posebno u Srbiji i na zapadnom Balkanu.

Istraživanja koja su u međuvremenu provedena pokazala su da se veliki dio destabilizirajuće propagande temeljio na širenju islamofobičnih i antiimigrantskim poruka, koje su za cilj imale ojačati euroskeptičnu radikalnu desnicu u Evropi. Tako je pred opće izbore u Njemačkoj evidentirano sistemsko plasiranje lažnih vijesti o migrantima koji su seksualno napastvovali lokalne žene i rezultata fiktivnih istraživanja koji pokazuju lažne negativne stavove muslimana koji žive u Njemačkoj prema njemačkom društvu.

Srnina 'ekskluzivna' saznanja

Cilj i taktika su jednostavni. Preko širenja straha od islama i muslimana, u zapadnoj Evropi oličenih u liku imigranata i izbjeglica, na vlast dovesti nacionalističke ideologe, koji će iznutra razoriti Evropu. I na Balkanu se sve češće koristi isti recept. Tek letimičan pregled medija koji se najčešće služe sličnom islamofobičnom propagandom bi vjerovatno otkrio i ovdje neku zajedničku poveznicu i isti cilj kao i u zemljama EU-a, destabilizacija regiona i njegovo udaljavanje od evroatlanskih integracija.

Kao najsvježiji primjer može nam poslužiti informacija koju je 22. juna ove godine objavio tešanjski radio ZOS, u kojoj se navodi kako novinari ove lokalne radio-stanice, koja ima i svoj portal, gdje je vijest također objavljena, "nezvanično saznaju da se u Matuzićima, u općini Doboj Jug, prilikom rušenja stare kuće, naišlo se na granate i municiju te se pretpostavlja da je spomenuto ostalo iz posljednjeg rata". Dalje se u informaciji navodi kako je ovo za ZOS radio potvrdio i komandir Policijske stanice Doboj Jug Sejo Kadribašić, koji je još izjavio kako je "u toku uviđaj i da je najbitnije da stanovništvo nije u opasnosti, te će se nastojati na što jednostavniji i bezbjedniji način riješiti problem bez ikakvih posljedica".

Ta vijest bi vjerovatno ostala neprimijećena da se dva dana kasnije nije pojavila vijest novinske agencije Srna, u kojoj su u prvi plan stavljeni neki nebitni detalji iz originalne vijesti lokalnih medija i izjava policijskih službenika. Ovako je ta vijest glasila: "U blizini džamije u gornjem dijelu sela Matuzići, opština Doboj Jug, policija je pronašla skladište oružja i vojne opreme, saznaje Srna. U toku je uviđaj, a na licu mjesta su pripadnici policije i Civilne zaštite. Iz Ministarstva unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona za Radio-televiziju Republike Srpske je potvrđeno da su prije četiri do pet dana locirali određenu količinu oružja u privatnoj kući u gornjem dijelu sela Matuzići, u opštini Doboj Jug."

Cilja je 'skovati vijest'

Naravno Srninu vijest su, prepakiranu u novo ruho, preuzeli brojni mediji koji se mogu podvesti pod kategoriju "opinion driven" medija. Većina njih je vijest objavila pod sljedećim naslovom: "U blizini džamije u Matuzićima pronađeno skladište oružja".

Znajući kako danas javnost konzumira medijske sadržaje, malo je vjerovatno da se iko zapitao kakve veze ima položaj džamije u odnosu na spornu kuću. Svi koji znaju Matuziće, ili bilo koje bosansko selo, mjesto ili gradsku mahalu, znaju da je teško naći kuću da nije u blizini neke džamije. Ali, cilj s kojim je ova vijest skovana je postignut. Ponovo je džamija povezana sa sigurnosnom prijetnjom.

Ovakvih i sličnih primjera u domaćim i regionalnim medijima je svakim danom sve više i najmanja šteta bi bila da se radi samo o neprofesionalnom novinarstvom ili neznanju. Prije će biti da bi strah od toga da se radi o dobro osmišljenoj kampanji na kraju ipak mogao biti opravdan.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Drugi seminar Mreže mladih dijaspore

Uprava za vanjske poslove i dijasporu Rijaseta IZ od 28.4. do 01.5.2018. organizuje drugi seminar Mreže mladih dijaspore.
Nakon prošlogodišnjeg prvog seminara u Minhenu, ove godine tridesetak mladih iz Danske, Norveške, Njemačke, Austrije, Australije i Francuske su se okupili u Centru za lično i profesionalno usavršavanje u Sarajevu.
Kroz radionice, predavanja i međusobno upoznavanje žele podržati ovaj projekat koji je zaživio u mnogim gradovima bh. dijaspore.
Stručni saradnici Uprava za vanjske poslove i dijasporu Medina Mehmedović-Mulalić i Muhamed Jugo su kroz raznovrstan i bogat edukativni program boravak bh. omladini iz dijaspore u BiH učnili ugodnim, korisnim ali i zabavnim.
U protekla tri dana naši omladinci su nakon vrlo korisnih i zanimljivih radionica sa Valdetom Peštalićem, stručnim saradnikom Agencija za certificiranje halal kvalitete IZ u BIH, obišli Gazi Husrev-begovu biblioteku u Sarajevu, kao i druge kulturno-historijske znametitosti u Starom Gradu.
Družili su se sa muftijom Sjeverne Amerike dr. Sabahudin ef. Ćemanom i hfz. doc. dr. Kenanom Musićem, gl. imamom MIZ Sarajevo.
Drugog dana boravka u BIH obišli su vezirski grad Travnik i sa Muhamedom Jusićem, savjetnikom Reisu-l-uleme za medije i portparolom Islamske zajednice, razgovarali o muslimanima u Evropi.
Upoznali su se i sa skoro četverogodišnjom opsadom glavnog grada BiH, posjetom Sarajevskom ratnom tunelu, a na Vrelu Bosne su uživali u lijepom proljetnom popodnevu.
Današnji dan su upotpunili izletom na Jarčedole, gdje su kroz zanimljiv razgovor sa hafizom Saudinom Gobeljićem, tematizirali misiju i zadatke koje imaju u današnjem vremenu i društvu iz kojeg dolaze.
Drugi seminar Mreže mladih će se završiti posjetom Mostaru, vodopadu Kravice i Vrelu Bune.

Zašto ljudi vjeruju u lažne vijesti

Zašto ljudi vjeruju u lažne vijesti

U „Čarobnjaku iz Oza” se radnja završava kada Doroti zaviri iza kulisa i vidi šta se zapravo dešava. Ni regionalnoj javnosti ne bi bilo teško zaviriti iza kulisa da ima hrabrosti i da hoće. Čini se da je lakše živjeti u laži koja nekom odgovara, nego u istini koja će ga uznemiriti

Piše: Muhamed Jusić (Start BiH)

Prije dvije godine teško da je iko koristio pojam fake news ili lažne vijesti. Danas je to jedan od najfrekventnijih termina i to ne samo od predsjednika SAD-a Donalda Trumpa kojem je to najčešće korišten pojam u nekonvencionalnoj twitter komunikaciji, nego je to pojam koji se sve više pretvara u ozbiljno oružje asimetričnih i specijalnih ratova. Preko lažnih, krivotvorenih vijesti se utječe na ishode izbora i oblikuje javnost koja na vlast dovodi one koji služe interesima naručioca fake news-a. Zato ne treba da nas čudi da je prošle godine Collins Dictionary „fake news“ proglasio riječju godine.

Laž i lažna vijest

Laž nije novi fenomen i ne bi bilo ništa novo da kažemo da u javnom diskursu imamo laž. Ljudi lažu sebe i druge otkad postoje. Adem i Hava ili Adam i Eva su Bogu obećali da neće jesti sa zabranjenog drveta, pa su slagali sebe i Boga.

Šta je onda to što odvaja laž od lažne ili krive vijesti? I lažne i krive vijesti se predstavljaju kao istina ali da bi fenomen fake news-a zaživio moramo imati okruženje koje prihvata alternativne činjenice (“alternative facts”). Otud priča o tome kako lažne vijesti imamo samo zato što smo stvorili ili smo na putu da stvorimo postčinjenično društvo, odnosno društvo u kojem činjenice, istine, pa i naučne spoznaje ne važe ili se relativiziraju.

To je i kod nas tako prisutno u diskursu o više istina o ratu u BiH i na prostorima bivše Jugoslavije. Nastranu političari, nego i oni koji pretenduju da budu ozbiljni „javni radnici“ poput predstavnika akademske, vjerske ili medijske zajednice nas uvjeravaju u to kako se trebamo naviknuti na to da jednostavno ima više istina.

Ne, istina je jedna i ona počiva na činjenicama. Ali, ako ljude uvjerimo da dokazane naučne, sudske ili druge činjenice nisu relevantne, onda ostavljamo prostor da povjeruju u sve što im se servira. Oni, jednostavno, to više ne mogu provjeriti. Laž se može provjeriti i čovjek se može uhvatiti u laži, ali sa lažnim vijestima je teže jer u njih vjeruju oni koji tu laž hoće da čuju.

Odgovor na pitanje zašto ljudi vjeruju u lažne vijesti ima veze i sa jednom drugom debatom koja se, iz razumljivih razloga, više vodi u akademskoj zajednici nego u medijima a tiče se samog povjerenja u medije. Kod nas je ta debata još uvijek u povoju ali, recimo, u Americi su odavno primijećeni simptomi općeg nepovjerenja u mainstream medije što se manifestuje, između ostalog,  relativizacijom istine i činjenica. Ljudi odavno sumnjaju da se medijski sadržaji kontrolišu i da se zbog interesa vlasnika i oglašivača te političkih centara moći povezanih s njima krije istina i velike priče.

U našem okruženju se kao najbolji primjer toga navodi slučaj Agrokor u susjednoj Hrvatskoj ali i regionu i to kako su mediji godinama prešućivali temu o kojoj su svi znali sve. Nakon što je čitav slučaj, što kažu strangeri, eksplodirao pred njihovim licem, mediji su prešutjeli vlastitu sramotu da su sve znali i da su zbog političkih interesa mentora prekrivenih u lažni patriotizam i strahu od oglašivača krili istinu od javnosti.

Zar nije legitimno da se građani zapitaju šta nam sve još naši mediji i zašto prešućuju? Zašto onda zgražavanje nad tim što su ljudi sve otvoreniji prema ideji da „istinu“ traže na blogovima, društvenim mrežama i izvorima čija se autentičnost ne može provjeriti? Mediji su poljuljali povjerenje javnosti u istinu, koju su bili dužni prenositi i braniti i sami su odsjekli granu na kojoj su sjedili.

Spinovanje kao tehnika

Još se jedan fenomen povezuje sa pojavom lažnih vijesti u našem javnom prostoru a to je medijska tehnika tzv. spinovanja. O tome sam ranije pisao ali je on sada u kombinaciji sa lažnim vijestima metastazirao u rak koji razara javnost i ono što je ostalo od zdravog medijskog tkiva.

Nije bilo davno kada su o spinu raspravljali samo stručnjaci koji se bave odnosima s javnošću. Tada se učilo da je spin zapravo trik kojim se istinu ne pretvori u laž (ili obrnuto), nego se činjenice toliko zavrte da ih se i bez iznošenja očitih laži - tada može prikazati u posve drukčijem - pozitivnom svjetlu od stvarne istine (koja je vrlo ružna i negativna). O spinu i sličnim tehnikama propagande govorilo se sa podozrenjem i on se rijetko koristio od ozbiljnih političara i medija, jer se vjerovalo da je toliko providan da bi se njegovom upotrebom izgubio kredibilitet. O tome da kredibilne novinske agencije prenose lažne vijesti, bez da se ako shvate da su pogriješili ne isprave i ne izvinu, nije se ni govorilo.

Jednostavno kazano, to je bilo previše “providno”. Međutim, spin je ušao u našu svakodnevicu, a njime su se, kao i lažnim vijestima, počeli služiti i oni koji pretenduju na poziciju ozbiljnih državnika i medija.

Šta bi onda bio odgovor na ovo pitanje kojim se sve više društava i medijskih profesionalnaca počinje panično baviti? Ako se složimo sa premisom da problem nije postojanje laži ili lažnih vijesti, jer je toga uvijek bilo, nego postojanje okruženja u kojem se takvim vijestima vjeruje, onda znamo da nam je činiti više da ljude naviknemo da vijesti provjeravaju i da ipak insistiramo na tome da su činjenice neumoljive i da ljude naviknemo da cijene istinu pa makar im se i ne svidjela.

To, naravno, nije lahko. Znamo da već neko vrijeme da živimo u vremenu „opinion driven media“ ili medija koji služe ideološkim prohtjevima konzumenata, a ne načelima objektivnosti. Ljudi nerado izlaze iz svoje zone komfora. Radije čitaju novine i konzumiraju sadržaje koji potvrđuju njihove stavove. Ljudi vole da im se laže, da čuju ono što žele čuti jer im se istina i stvarnost možda ne bi svidjeli. Oni mediji koji im to nude će imati posjećenost, gledanost i čitanost i to su mnogi shvatili i time se rukovode. To su shvatili i brojni populisti koji sada na tim spoznajama kreiraju politike i oblikuju našu budućnost. Tu negdje se krije i odgovor na to ko i kako kreira alternativnu realnost u kojoj žive ljudi koje smo čuli nakon presude za, recimo, ratne zločine u BiH, a koji žive u nekom svom svijetu u kojem dokazane činjenice ne igraju nikakvu ulogu.

U „Čarobnjaku iz Oza” se radnja završava kada Doroti zaviri iza kulisa i vidi šta se zapravo dešava. Ni regionalnoj javnosti ne bi bilo teško zaviriti iza kulisa da ima hrabrosti i da hoće. Čini se da je lakše živjeti u laži koja nekom odgovara, nego u istini koja će ga uznemiriti.

 Izvor: Start BiH- Provje(t)reno

(Ilustracija : http://www.slate.com)

"In Bosnia we have 140 years experience of administrating Islamic affairs in a secular state"

By: Hans von der Brelie - Euro News

Muhamed Jusic is the adviser to the Grand Mufti for Bosnia-Herzegovina's muslim community:

"In Bosnia we have 140 years experience of administrating Islamic affairs in a secular state...we are willing to share this experience with the European Union."

Listen here to the complete interview.

"In Bosnia we have 140 years experience of administrating Islamic affairs in a secular state" | Euronews