- Autor Muhamed Jusić (Preporod)
Vijesti poput onih kako stanovnici Njemačke napuštaju
zemlju u strahu od izbjeglica, da švedska
vlada podržava ISIL, da je EU usvojila
regulativu kojom se određuje
nacionalnost Snješka Bijelića i sl. su postale dio evropske i
svjetske medijske stvarnosti.
Iako se nekome mogu činiti
kao tvrdnje koje graniče sa
sarkazmom većina ovih i sličnih informacija se prodaju kao
ozbiljne vijesti i iza njih stoji daleko ozbiljniji projekat. Fenomen tzv. lažnih vijesti (fake news) je, postaje
to jasno ovih dana, daleko ozbiljniji projekat iza kojeg stoje globalni politički ciljevi sila koje vode jednu novu
vrstu hibridnog i specijalnog rata.
Evropska unija se ovim problemom već počela
ozbiljno baviti. Prema The New York Times-u u Briselu djeluje tim stručnjaka pod imenom East Stratcom koji
ima zadatak boriti se protiv „ruske
kampanje dezinformiranja“. Tim
sada broji jedanaest ljudi od kojih su neki bivše
diplomate, novinari i birokrate EU i imaju zadatak pratiti i raskrinkavati lažne vijesti koje se plasiraju u
brojnim medijima i online platformama. U prvih šesnaest
mjeseci svoga djelovanja tim je razotkrio 2500 lažnih priča i vijesti od kojih je većina na jedan ili drugi način bila povezana sa Rusijom.
Evropskim zvaničnicima
i stručnjacima je već jasno da se ne radi o slučajnom fenomenu nego o dobro
isplaniranom projektu koji treba da utječe na
javno mnijenje u kritičnim
momentima i u konkretnom slučaju
dodatno destabilizuje Evropsku uniju koja predstavlja prepreku ruskim
imperijalnim ambicijama. Analiza lažnih
vijesti je pokazala kako su najčešće lažne
vijesti koje su plasirane za cilj imale sijanje straha od izbjeglica sa Bliskog
Istoka i njihovo predstavljanje kao terorista, silovatelja i opasnosti za
evropski identitet. Ova orkestrirana propaganda ima za cilj da zastraši evropsku javnost i gurne je u ruke
političke radikalne desnice koja
gaji anti-EU sentiment. Na taj način
Rusija pokušava Evropu urušiti iznutra.
Odgovornost društvenih
mreža
The East Stratcom time je prvi o čijim aktivnostima pišu
mediji, ali i koji su jasno priznali da su nadjačani.
Količina lažnih informacija, broj medija i pojedinaca uključenih u njihovu diseminaciju je
jednostavno nevjerovatno razgranat i dobro finansiran širom Evrope. Zato se sada užurbano
osnivaju slični timovi i uredi za raskrinkavanje
lažnih vijesti od Finske do Češke.
Osim toga sve državne agencije članica EU ulažu dodatne napore kako bi se zaštitile od hakerskih napada dok medijske kuće obučavaju
timove za prepoznavanje i raskrinkavanje lažnih
vijesti koje im se serviraju.
Posebno su se na udaru našle društvene mreže, a posebno Facebook i to nakon što su analize pokazale da su upravo lažne vijesti koje su se širile preko ove društvene platforme odigrale ključnu ulogu u prošlim američkim
predsjedničkim izborima. Prema jednoj takvoj
analizi koju je izradio Craig Silverman s BuzzFeeda samo na Facebooku je od
augusta 2016. do izbora 8. novembra 20 najpopularnijih lažnih vijesti ukupno imalo 8,71 miliona
podjela dok su one prave vijesti imale 7,37 miliona tzv. sharova ili podjela, što je 1,34 miliona manje od lažnih. Sada i Facebook razvija sisteme
koji bi ovakve vijesti prepoznavali i brisali.
Na te mjere su prisiljeni jer im već neke velike zemlje prijete tužbama. Tako bi Facebook, Twitter i ostali društveni mediji mogli biti kažnjeni s 50 miliona eura kazne u Njemačkoj, ako ne budu brzo uklanjali govor
mržnje i lažne vijesti sa svojih stranica. Njemačka vlada odobrila je plan kojim će se izvršavati ovakve kazne, a nacrt zakona će uskoro biti dostavljen parlamentu kako bi ga usvojio.
U bitku protiv lažnih
vijesti se odnedavno odlučio
uključiti i Google. On je, u
saradnji sa stranicama koje se bave provjerom podataka, u ovakve vijesti odlučio ubacivati link koji vodi na
stranice na kojima se nalaze provjerene činjenice.
To nije nova stvar, ali ovakav program je bio ograničenog opsega i dosega, dostupan tek u Sjedinjenim Američkim Državama i
Ujedinjenom Kraljevstvu.
Zato je Google odlučio proširiti ovaj alat na način da će
provjera podataka biti dostupna u rezultatima pretraživanja u Googleovom pretraživaču. U agregatoru vijesti News, oni članci koji su prošli provjeru dobit će oznaku fact check. To u praksi znači da, ukoliko tražite podatke u Google pretraživaču,
odsad ćete redovno dobivati
informacije sa stranica poput Snopes ili PolitiFact. Vijesti s tih stranica
pojavljivat će se na vrhu pretrage, piše Tech Crunch, a prenose regionalni
mediji.
Lažne
vijesti u regionu i BiH
I dok se širom
Evrope formiraju stručni
timovi koji barem pokušavaju ući u trag lažnim vijestima i upozoriti javnost na njih kod nas se o
ovom fenomenu i ne govori iako svi osjećamo da
smo svakodnevno izloženi sličnim propagandnim kampanjama.
Bilo bi zanimljivo vidjeti analize medijskih sadržaja u našoj zemlji i regionu koji bi ukazali na fenomen lažnih vijesti i to kako one utječu na stavove javnosti. Siguran sam da
bi mnogo šta bilo jasnije i da bi se
brzo otkrio trag iz kojih krugova se i s kojim ciljem plasiraju besmislene
vijesti koje svaki dan slušamo i
gledamo i koje redovno nalaze put do medija koji pretenduju da budu relevantni,
profesionalni i ozbiljni. Da toga ima dovoljno je pogledati svakodnevne
naslove: „Republika Srpska u strahu:
Otkrili da Amerika ove godine planira ukinuti ovaj entitet“, „Kod
Cazina niče leglo vehabija jače od Maoče“, „Na Kosovu najmanje pet kampova za
obuku boraca ID“, „Džihadisti
oko Hrvatske: Kampova za obuku terorista ima i u Srbiji?“, „Vučić šalje vojsku na Kosovo“ itd.
Osim što
mnogi ljudi ne provjeravaju ovakve tvrdnje i prihvataju ih kao istinite, tu je
i dobro uhodana šema prema kojoj neko
nepouzdan pusti neprovjerenu informaciju, koju onda unaprijed određen, a nerijetko i plaćen analitičar prokomentariše za
neki „respektabilan medij“, koji onda tu priču pusti u ozbiljne medijske tokove da
bi je onda prihvatili političari kao
činjenicu na kojoj treba graditi
stavove i politike. Tu je i čitava
mreža think -tankova i instituta koji
onda na osnovu tih natpisa prave „ozbiljne
analize i preporuke“ svjetskim i lokalnim
centrima moći.
Dok se i kod nas ne počnemo
ovim pitanjem ozbiljno baviti ostaje nam samo da pazimo šta od informacija „konzumiramo“ i šta na
društvenim mrežama dijelimo, a posebno kome vjerujemo.
Izvor: Preporod
