BIRN Joins Countering Violent Extremism Panel

Source: BIRN

Balkan Investigative Reporting Network Bosnia and Herzegovina (BIRN BiH) editor Denis Dzidic took part in a panel discussion on methods of countering violent extremism online.

BIRN BiH Denis Dzidic took part in a panel discussion entitled ‘Countering violent extremism online and protection of the right to freedom of speech’ on Friday at the Sarajevo Bristol Hotel, as part of the second annual Bosnian Forum on Internet Management.

The panelists discussed terrorist propaganda and threat of social media being used to radicalise young people.

Dzidic said that it is vital for media, when reporting on violent extremism, to be wary of sensationalism, but also added that state institutions should be more open towards journalists.

"What we are seeing in Bosnia today is that the system is confusing and the way they communicate with journalists is also confusing, so whenever an incident happens, you have on one side institutions that do not want to give any information and even when they do, often different levels give different statements, which leads to sensational headlines," he said.

Mario Janacek from the Security Ministry said that Bosnia and Herzegovina was looking for a systematic solution for preventing abuse of the internet for terrorist purposes or any other types of propaganda and hate speech.

Janacek said that terrorists had moved ahead in terms of using internet platforms, adding that they invested in marketing more than individual corporations.

“What we currently see in European practices is not promising. It does not look like it might offer any results in terms of removing such material from the internet. It is mainly focused on a certain type of censorship. According to practices applied in most of the countries, such materials are removed without too much thinking about the consequences. In some European countries, police block such content even without court warrants, so we are also considering such possibilities,” Janacek said.

Analyst and theologian Muhamed Jusic spoke about violent extremism justified by religion, primarily the practice of the so-called Islamic State, as well as giving an analysis of content published and quickly spread on social networks.

“The internet is not a key factor in radicalisation, which has to go through personal contacts and happen inside smaller circles. There must be someone whom you trust when you speak to them. However, the internet has a great importance in reinforcing those stances and additionally persuading yourself that what someone told you during a closed meeting was true,” Jusic said.

The participants at the panel discussion also discussed projects aimed at creating positive narratives via the network of ‘Super Citizens’, who are fighting against hate speech, as well as the role of the media in reporting on radicalisation and terrorism.

Seminar: Imamski poziv, vjerski radikalizam i nasilni ekstremizam

Autor: Edin Spahić (Preporod) 

U organizaciji Udruženja ilmijje IZ-e u BiH, a pod visokim pokroviteljstvom Reisul-uleme Husein ef. Kavazovića i uz potporu OSCE BiH, u ponedjeljak 24. oktobra tekuće 2016. godine u amfiteatru Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, održan je cjelodnevni seminar za imame Sarajevskog muftijstva pod nazivom „Imamski poziv, vjerski radikalizam i nasilni ekstremizam!“

Seminar je organiziran s ciljem edukacije, podrške i jačanja časne misije imama, kako je u pozdravnoj riječi i pojasnio predsjednik OO ilmijje Sarajevo Ešref ef. Alibegović, što je prema njegovim riječima stalna zadaća ilmijje. Dobrodošlicu velikom broju imama sa područja svih medžlisa sarajevskog muftijstva uputio je i muftija sarajevski dr. Enes ef. Ljevaković, koji je pozdravio ideju ilmijje i njihovo nastojanje na permanentnoj edukaciji svoga članstva, kojem je prema riječima muftije zasigurno potrebna pomoć u njihovom radu u džematima, koji su inače, a pogotovo u posljednje vrijeme na udaru i naletu raznih interesnih skupina i njihovih različitih ciljeva.

Svoju radost zbog ovog impozantnog skupa i povoda iskazao je i predsjednik Udruženja ilmijje Mensur ef. Pašalić, koji je naglasio kako su ovakvi seminari održani u Bihaću i Banja Luci, gdje su također zabilježene dobre reakcije. Prvo predavanje je održao prof. Mustafa Spahić koji je na vrlo zanimljiv način govorio o temi „Poziv imama i izazovi vremena/ vrijeme fesada i raskoli u džematu“. Drugo predavanje je održao dr. Ferid ef. Dautović koji je govorio o „Imametu i čuvanju džemata kroz kur'anske pouke“. Mr. Aljo ef. Cikotić je elaborirao temu „Živjeti vjeru – čuvanje emaneta i Poslanikova naslijeđa“, dok je dr. Mevludin Dizdarević na vrlo vispren način predstavio temu „Ko i kako govori u ime islama?“ Ovaj seminar je okončan izlaganjem koje je izazvalo najviše reakcija i zanimanja učesnika, a predavač je bio Muhamed Jusić koji je govorio o temi „Muslimanski sukobi i frakcionaštvo – korijeni i kontekstualizacija“. Seminar je okončan raspravom učesnika i evaluacijom, nakon čega je muftija sarajevski dr. Enes ef. Ljevaković proučio dovu.

Muhamed Jusić: Knjiga o najosjetljivijoj temi današnjice

PREUZMITE DOKUMENT: (format: PDF, veličina: 1.21MB)

ZAŠTITITI MLADE OD EKSTREMIZMA NA INTERNETU

Izvor:  S.M.  BHTR

U borbu protiv nasilnog ekstremizma na internetu, neophodno je u dijalog uključiti širu društvenu zajednicu u Bosni i Hercegovini, ali je i edukovati, ocijenili su učesnici Foruma o upravljanju internetom “Bh. internet: Otvoren i siguran?”, koji održan danas u Sarajevu.

Rukovodilac projekta za borbu protiv nasilnog ekstremizma pri Misiji OSCE-a u našoj zemlji Selma Zeković, izjavila je da Bosna i Hercegovina još nema adekvatan odgovor, iako postoje određene zakonske osnove.

“Što se tiče interneta, odnosno blokiranja određenih sadržaja koji podstiču na nasilje, takvi sadržaji ne podliježu zaštiti slobode izražavanja i od njih se mora zaštititi društvo”, istakla je Zeković na skupu, koji su organizovali Regulatorna agencija za komunikacije i Fondacija “Jedan svijet – platforma”.

Prema njenim riječima, OSCE je došao do saznanja da na lokalnom nivou ljudi uopšte nisu upoznati o tome šta je problem i na koji način se tu može odgovoriti, tako da ova međunarodna organizacija, zajedno sa Ministarstvom sigurnosti, RAK-om i pravosudnim institucijama, nastoji da razvije jasniji sistem.

“Svi mi, iz svojih persektiva, treba da pružimo kontranarativ, moramo pružati pozitivne priče i boriti se protiv nasilnog ekstremizma. Što je najbitnije, najranjiviji slojevi društva u Bosni i Hercegovini su i najpodložniji takvoj propagandi, tako da ih moramo zaštititi”, istakla je Zekovićeva, dodavši da mladi, a nezaposleni ljudi, spadaju u kategoriju najranjivijih.

Teolog i analitičar Muhamed Jusić naveo je da su istraživanja pokazala da internet nije ključni faktor u procesu radikalizacije, ali da se pokazao kao vrlo bitan faktor u njegovom osnaživanju.

“Da bismo imali radikalizaciju, moramo imati lični kontakt, manje grupe i to mora biti neko okruženje u kom ljudi grade socijalne veze”, pojasnio je Jusić.

RAK prati međunarodnu legislativu

Prema njegovim riječima, u Bosni i Hercegovini je bilo nekoliko internet portala koji su širili takvu ideologiju, a problem njihovog zatvaranja je bio u tome što u velikom broju slučajeva nisu registrovani u Bosni i Hercegovini.

On je naglasio da mora postojati globalna inicijativa da bi se takvi portali uklonili, te da cijeli svijet pokušava da nađe tu mjeru između slobode izražavanja i nekog pokušaja da se publika zaštiti od stavova koji pozivaju i opravdavaju nasilje.

Predstavnik RAK-a Emir Povlakić naveo je da Agencija izdaje dozvole internet servis provajderima, te da prati svu međunarodnu legislativu kada je riječ o nasilnom ekstremizmu.

“Odgovor na ovo pitanje zahtijeva angažovanje šire društvene zajednice, uključujući nevladin sektor, druga ministarstva, civilno društvo i akademsku, te tehničku zajednicu, da bi se svi zajedno borili protiv problema”, istaknuo je Povlakić.

Prema njegovim riječima, Agencija se trudi da omogući nesmetan razvoj informaciono-tehnoloških usluga, na način da svima omogući pristup i da svi imaju jednaka prava na internet.

Direktorica Fondacije Valentina Pelicer smatra da se bez edukacije šire društvene zajednice i bez pristupa internetu, ne može preuzeti kontrola nad tehnologijom.

Na Forumu će biti još dva panela – “Univerzalni pristup – da li smo svi jednaki/e?” i “Ljudska prava i biznis u internet ekonomiji Bosne i Hercegovine.

Današnji događaj je organizovan pod pokroviteljstvom Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovinei, uz podršku Misije OSCE-a u našoj zemlji.

Borba protiv terorizma / Jezik mržnje na internetu od sada pod lupom

Izvor: BIRN- Balkanska istraživačka mreža/ Radio Sarajevo

Monitoring jezika mržnje na internetu i pozivanja na nasilje, kao i prevencija te priprema za brz odgovor prilikom napada su fokusi Akcionog plana za realizaciju Strategije za borbu protiv terorizma kojeg je usvojilo Vijeće ministara.

Akcioni plan za provođenje Strategije za prevenciju i borbu protiv terorizma, između ostalog, baviće se spregom terorizma sa drugim kriminalnim pojavama poput finansiranja terorizma i pranjem novca, organizovanog kriminala i korupcije.

Kako su Balkanskoj istraživačkoj mreži u Bosni i Hercegovini (BIRN BiH) naveli u Ministarstvu sigurnosti, poseban izazov s kojim se treba suočiti je rano detektovanje budućih terorističkih aktivnosti koje imaju za cilj promovisanje nasilja.

“Bitno je istaći da usvajanje Akcionog plana dolazi u vremenu kada se na globalnom nivou intenziviraju sigurnosni izazovi, poput stranih terorističkih boraca, nasilnog ekstremizma, zločina i govora mržnje, te zloupotrebe interneta u terorističke svrhe, te je stoga u ovom dokumentu poseban akcenat dat na izazove nove dinamike terorizma i s terorizmom povezanih pojava”, naglašavaju u Ministarstvu.

Od značajnih aktivnosti, Akcionim planom su obuhvaćeni prevencija usmjerena kasprečavanju pojedinaca i grupa da odaberu nasilni ekstremizam i terorizam kao sredstvo za postizanje ciljeva, ali i zaštita od napada. Akcioni plan također predviđa istrage i krivični progon, te odgovor i reakciju na terorističke napade.

Teolog i analitičar Muhamed Jusić navodi da uz dobru Strategiju i Akcioni plan za borbu protiv nasilnog ekstremizma mora postojati i realizacija, kako sve ne bi ostalo mrtvo slovo na papiru.

“Vidio sam Strategiju i jako je dobra, zato što je po prvi put uključila preventivni segment djelovanja, a ne samo sigurnosni pristup i bavljenje posljedicama. Međutim, pravo pitanje, a to je i stvar realizacije Akcionog plana, jeste da li će biti sluha i sredstava da se to ili bar dio toga provede. Do sada, ono što je rađeno na prevenciji bilo je uz eventualnu podršku ili čak nakon incijative neke od međunarodnih organizacija i vlada. Možda možemo i dalje računati na međunarodnu podršku, ali ne možemo čitav taj proces prepustiti međunarodnim organizacijama i vladama”, ističe Jusić.

Strategija, prema riječima Jusića, podrazumijeva i uključenje lokalne i akademske zajednice, ali i vjerskih zajednica, ali da bi se svi ti potencijali stavili u neki cilj, moraju postojati i kapaciteti unutar Ministarstva sigurnosti.

Jusić zaključuje kako je najgore što se može desiti je neki incident o kojem će svi “usplahireno pričati dva ili tri dana”, nakon čega će sve biti zaboravljeno.

Vijeće ministara u julu prošle godine je usvojilo Strategiju za prevenciju i borbu protiv terorizma za period do 2020. godine

Kako će ISIL objasniti pad grada iz proročanstva

Pad Dabiqa će biti težak udarac ISIL-ovoj ideologiji jer će svojim sljedbenicima morati objasniti zašto se nije obistinilo ono što su im obećali.

Borci sirijske opozicije, uz pomoć Turske, preuzeli su kontrolu nad sjevernim sirijskim gradom Dabiq koji je bio u rukama oružane grupe ISIL (Reuters)

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)

Danas su svjetske agencije izvijestile kako su sirijske pobunjeničke snage koje imaju podršku Turske preuzele grad Dabiq od pripadnika organizacije Islamske države (ISIL-a).

Dabiq je malo selo u provinciji Halep i nema nikakav strateški značaj ali je njegov pad ozbiljan udarac za ISIL-ovu ideologiju i njihov mobilizirajući narativ i viziju svijeta. Sve ovo vrijeme ideolozi ISIL-a su tvrdili kako je ono što se dešava u Siriji i Iraku ustvari realizacija proročanstva koje je izrekao Poslanik Muhamed (a.s.) o tome šta će se dešavati pred sami Sudnji dan.

Po toj interpretaciji stvarnosti oni su samo provodili volju Božiju i samim time sve što su radili je moralo biti ispravno. Njihovi sljedbenici su bili uvjereni da je na njima da rade ono što vjeruju da im je Bog naredio kako bi se ostvario Božiji plan, a On će se pobrinuti da stvari odvijaju prema Njegovoj volji. Tako je jedno malo selo preko noći dobilo značaj koji mu po njegovoj veličini nikada ne bi pripadao.

Božiji znak

Kada je u avgustu 2014. godine ISIL zauzeo Dabiq čitavu svoju propagandnu mašineriju upregnuo je kako bi pokazao da je zauzimanje tog malog sela za koje su žrtvovali za vojne stratege neopravdano mnogo ljudstva ustvari znak od Boga. U islamskoj eshatologiji postoji predaja o tome kako će se baš u tom mjestu, po kojem je ISIL nazvao i svoj časopis na engleskom jeziku, odigrati ključna bitka između muslimana i Bizantijaca kao oličenja kršćanskih i zapadnih sila. Ta bitka u islamskoj tradiciji poznata kao melahim je ekvivalent judeokršćanskom učenju o armagedonu ili konačnoj bici između dobra i zla koja će biti uvod u kraj svijeta.

Imam Muslim bilježi hadis (predaju od Poslanika) u kojem se navodi kako je Muhamed (a.s.) rekao: "Neće nastupiti Smak svijeta dok Bizantijci ne dođu u mjesto Al-Ea'mak ili Dabiq. U susret njima će krenuti vojska iz Medine koja će biti najbolja vojska u to vrijeme.

Kada se poredaju u vojne redove, Bizantijci će reći: 'Pustite nas i one koji su se sa naše vjere probratili u vašu da se borimo.'

Muslimani će odgovoriti: 'Ne, tako nam Boga nećemo ostaviti našu braću da se vi borite protiv njih! „ U nastavku predaje se navodi kako će nastupiti bitka u kojoj će se povući trećina muslimanske vojske. Njima, kaže hadis, Bog neće nikada oprostiti. Druga trećina će izginuti, a treća će pobijediti. Oni neće biti iskušani smutnjom i osvojit će Konstantinopol“.

Neispunjeno proročanstvo

Prema literaturi koju ISIL distribuira ovo proročanstvo se nije obistinilo kada su Osmanlije zauzele Konstantinopol jer osmanlijska vojska nije bila vojska dovoljno dobrih muslimana. Po njima, osvajanje Dabiqa je bio znak da je došlo vrijeme da se ti događaji obistine i da će njihova vojska uskoro zauzeti Istanbul, a zatim kako se navodi u dugim predajama i Rim.

Značaj koji je ISIL dao Dabiqu otkriva mnogo o tome kako se konstruiše ISIL-ov narativ. Ideolozi ISIL-a i njima sličnih pokreta su na osnovama islamske tradicije, historijskih modela življenja islama i tadašnjih pravnih rješenja, ali izvađenih iz konteksta i bez dosljednog razumijevanja, razvili kvazivjersku argumentaciju koja se možda najbolje može nazvati pseudoteologijom koja se bez ikakvog obzira i na silu pokušava pretočiti u novu realnost.

Ona počiva na hiperreligioznosti njegovih fanatiziranih sljedbenika koji islamsko učenje zloupotrebljavaju kako bi ostvarili svoje ideološke i političke ciljeve. Njihovo poimanje realnosti počiva na crno - bijeloj matrici, zato njihovi sljedbenici prihvataju samo argumentaciju niskog nivoa kompleksnosti koja se uklapa u njihovu sliku svijeta. Ta njihova „rješenja“ nagomilanih problema muslimanskog svijeta ali i njihovo razumijevanje vjere, islamske tradicije i pravnih propisa je toliko simplistički postavljeno da se slabo obrazovanim, neiskusnim i na površnost naviklim ljudima čine očitim i uvjerljivim.

Dešavanja pred Smak svijeta

Taj narativ ne počiva na argumentima logike i realnosti nego na emocijama i osjećaju „hitnosti“ koji zahtijeva da se reaguje odmah i bez razmišljanja o posljedicama i ishodu. Ako nas Bog vodi onda On brine o ishodu, a On je sve isplanirao i mi se svojim postupcima samo trebamo u Njegovu volju uklopiti.

Ali narativ koji se razvio oko malog sela Dabiq je otkrio još jednu jako bitnu komponentu ISIL-ove ideologije. Naime, insistiranje na apokaliptičnom tumačenu svijeta kroz muslimansku eshatologiju je postao sastavni dio ISIL-ove vizije svijeta.

U islamskoj tradiciji, kao i u tradicijama drugih religija, jako je puno predaja o tome šta će se dešavati pred sami Smak svijeta. U islamskoj tradiciji najveći dio tih predaja ne dolazi iz Kur`ana nego iz hadisa ili izreka koje se pripisuju Poslaniku (a.s.), a od kojih velik broj njih nije vjerodostojan jer ne prolazi davno uspostavljenu metodologiju provjere vjerodostojnosti predaja.

Ali i među vjerodostojnim hadisima ima jako puno predaja o tome što će se dešavati u ahirizemanu ili kraju vremena. Muslimani su u te predaje vjerovali kao nešto što će doći i što je domen metafizičkih (ar. gajb) predaja čija konačna istina je samo kod Boga. Muslimani vjeruju da niko osim Boga ne zna kada će se desiti Sudnji dan i da ga niko ne može ni ubrzati niti odgoditi.

Međutim, ISIL-ovi ideolozi su te predaje počeli tumačiti kako bi kroz njih razumijevali konfuzni svijet koji ih okružuje. Oni su počeli donositi političke odluke, izvoditi vojne operacije i praviti strategiju djelovanja kroz prizmu islamskog učenja o kraju svijeta ili onome što se u toj tradiciji naziva kao predznaci Sudnjeg dana (ešratu-sa`a).

Izmišljeni hadisi

Na taj način oni nisu samo opravdavali svoje iracionalne postupke i odluke nego su kod sljedbenika gradili neku vrstu mesijanskog osjećaja koji im je stvarao predodžbu o tome kako žive u nenormalnim vremenima kraja svijeta u kojima zakoni „normalnosti“ više ne važe.

Neke sekte i politički pokreti u historiji islama su se na sličan način poigravali sa vjerskim učenjima, neki su čak i izmišljali hadise kako bi opravdali svoje političke stavove ili sebi objasnili društvena previranja koja su se dešavala. Međutim, u glavnim tokovima islamske misli takvo razumijevanje vjere nikada nije bilo zvanično prihvaćeno.

Pad Dabiqa će biti težak udarac ISIL-ovoj ideologiji jer će svojim sljedbenicima morati objasniti zašto se nije obistinilo ono što su im obećali. Oni su već počeli sa pripremanjem svojih sljedbenika za ovaj dan.

Časopis Dabiq su već prestali izdavati pod tim imenom. Novi časopis se zove Rumiyah i postepeno priprema simpatizere ISIL-a na moguće gubljenje teritorije i odgađanje sudnjeg dana. Prije nekoliko dana ISIL-ova novina En-Neb`a je objavila tekst o tome kako trenutne bitke za Dabiq nisu one o kojima je Poslanik govorio jer se nisu stvorile okolnosti da se to predskazanje obistini.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

S kojim ciljem je formirana proruska Balkanska kozačka vojska

Putinovi balkanski vazali

S kojim ciljem je formirana proruska Balkanska kozačka vojska

Piše: Muhamed Jusić (Preporod)

Malo je pažnje u bh. medijima privuklo nedavno formiranje Balkanske kozačke vojske u crnogorskom Kotoru. Imajući u vidu svu osjetljivost odnosa na Balkanu, agresivnu antizapadnu i anti-NATO politiku svetosavskog panslavenstva koju promoviše Putinova Rusija i fanatične stavove koje sljedbenici kozačke ideologije zagovaraju ovaj događaj bi trebao dobiti više pažnje i ne bi smio biti zanemaren kao tek još jedan kulturni događaj kakvim se predstavlja.

Prema pisanju Ruskog međunarodnog medijskog servisa Sputnjika u Kotoru su 13.9.2016. nakon liturgije i obilaska mjesta gde je početkom 19. vijeka bio ruski konzulat svečano postrojeni Kozaci i „Noćni vukovi“. Nakon postrojavanja ova uniformisana skupina je ušla u riznicu Srpske pravoslavne crkve, gde ih je pozdravio domaćin, arhijerejski namjesnik bokokotorski protojerej stavrofor Momčilo Krivokapić.

A poslije svečanog, radni dio „kozačkog kruga“ počeo je predavanjem raporta atamanu Viktoru Vladimiroviču Zaplatinu, nakon čega je zastavni vod svečano unio zastave Rusije, Crne Gore i Srbije, koje su kasnije postavljene uz zastave drugih balkanskih zemalja, prenosi portal „IN4s“.

Za vrhovnog atamana Balkanske kozačke vojske jednoglasno je izabran kozački general Viktor Vladimirovič Zaplatin. On je pozdravio prisutne, kazavši da je predstavnik Ruske Federacije koji već 16 godina radi u Srbiji.

„Ako se uspavamo, nećemo postići mir. Rat se dešava. On ne mora biti vođen. Mnogo smo izginuli u prošlim ratovima. Rusija je mnogo izgubila, ali niko nije mogao pretpostaviti da će na teritoriji bivšeg SSSR-a doći do rata među braćom — Rusima i Ukrajincima. Srbi nikad neće biti naši neprijatelji“, poručio je između ostalog Zaplatin.

Kozački pukovnik (ataman Crne Gore) Slobodan Pejović, koji je izabran za zamjenika vrhovnog atamana Balkanske kozačke vojske, podsjetio je na veze sa ruskim narodom, posebno u posljednjih 300 godina. On je podsjetio na rusku pomoć u oslobađanju Jugoslavije i cijele Evrope od Hitlera, pomoć Crnoj Gori nakon zemljotresa 1979. godine. Podsjetio je i na ruske investicije i brojne turiste koji dolaze iz ove zemlje. Pejović je osudio stav zvanične crnogorske politike koja se kreće ka učlanjenju države u NATO, nazvaši ovu organizaciju NATO kavezom.

„U našem narodu je poznato da će Boka Kotorska i aerodrom u Nikšiću postati NATO baze. Nećemo u NATO kavez koji nas je mučki ubijao od Subotice do Murina“, poručio je između ostalog Pejović.

Kozački pukovnik - glavni ataman za Srbiju, Crnu Goru i Republiku Srpsku Vojislav Vidaković prenio je poruku Kozačke organizacije Ruske Federacije, pozivajući na izbjegavanje podjela i okupljanje oko Srpske pravoslavne crkve: „Najveća naša snaga i najveća naša vojska je na nebu. To su svi naši svetitelji i svi naši mučenici koji su živote dali za naš narod, za naše pravoslavno biće. Kozaci su Hristovi ratnici”.

Skupu je prisustvovao predsjednik Bratstva pravoslavne omladine Miajlo Backović, a Kozački krug pozdravili su i Sergej Stepin iz Saveza dobrovoljaca Donbasa, Vojo Gušić potpredsjednik boračke organizacije Republike Srpske i Miroslav Topalović, koji je predstavljen kao bivši ratnik iz Republike Srpske.

Nova strategija

Ove igre su daleko od pukog folklora i nostalgičnih igara i sama činjenica da su predstavnici iz BiH bili prisutni i da ova organizacija djeluje i kod nas je dovoljan razlog za zabrinutost i u našoj zemlji. Osim što ovakva postrojavanja militanata u ionako nacionalistički nabijenom Balkanu produbljuju strah i nepovjerenje, one su očito dio ozbiljne strategije Ruske Federacije koju ova država promoviše kako bi destabilizovala Balkan.

Danas sa sigurnošću možemo reći da je posthladnoratovski unipolarni svijet prošlost i da se krećemo ka policentičnom sistemu međunarodnih odnosa. Osnovnu ideju koja stoji iza novog svjetskog poretka u nastajanju možda je najbolje prije pet godina opisao Richard Haass, kada je te odnose nazvao „nepolarnim“. Uprkos nekim sličnostima sa multipolarnim svijetom kakav je postojao prije Prvog svjetskog rata, današnji centri moći nisu polovi u punom značenju riječi, kakvi su tada bile najveće države. „Izazovi državama danas dolaze `odozgo`, od regionalnih i globalnih organizacija, i `odozdo`, od raznih militantnih organizacija, ali i sa `strane` od različitih nevladinih organizacija (NGO) i korporacija“ . Ovakvo viđenje svijeta se još naziva i „policentrični svijet“.

Prema Oleksiiu Izhaku sa ukrajinskog National Institute for Strategic Studies (NISS) teško je poreći da su SAD, EU, Kina i Rusija polovi, ali je činjenica da oni nemaju apsolutni utjecaj. Korporacije, internacionalne organizacije, nevladine organizacije, religijske institucije, čak i nepriznate države, imaju značajan utjecaj i nerijetko i same pokušavaju postati novi polovi u novom svjetskom poretku. Stvar ja sada samo u tome koliko je koja država sposobna takve „igrače“ instalirati u zonama interesa i iskoristiti ih za promociju vlastitih interesa.

Taj novi svijet je utoliko više nepredvidiv jer se ne zna kako će se različiti i mnogi „igrači“ ponašati u svakoj od mogućih kriza. Ranije je svijet bio predvidiv. Znao se odnos moći svakog od polova, mogla se na svaku akciju predvidjeti reakcija koja je korespondirala sa snagom svake od sila. Danas je to skoro nemoguće i to je glavni izazov za globalnu sigurnost, ali ova nova pravila igre su nešto na šta se svi moraju naviknuti.

Upravo na ovoj novoj realnosti međunarodnih odnosa počiva ruska vanjska politika ne samo prema Istočnoj Evropi nego i njihova ukupna vizija svijeta. Ova teorija međunarodnih odnosa pa i sama terminologija je već našla svoje mjesto u zvaničnim dokumentima ruskog Ministarstva vanjskih poslova.

Naravno, Rusija vjeruje da se Zapad ovim metodama koristi već dugo, vrlo često navodeći tzv. Arapsko proljeće kao primjer, i oni su sada, prema stvaovima brojnih zvaničnika, samo prihvatili ta nova pravila igre. Dešavanja naroda, revolucije u bojama, sponzorirani mediji i nevladine organizacije i razne druge interesne skupine koje okreću javno mnijenje targetiranih država su sada postali način na koji Rusija djeluje u svijetu. To se nigdje ne osjeti više nego u njenom najbližem okruženju, u zemljama bivšeg SSSR-a i u Istočnoj Evropi.

Sve što se dešavalo u Ukrajini od spontanog narodnog nezadovoljstva, isceniranih referenduma, plebiscita i misterioznih paravojnih formacija koje su se pojavljivale niotkuda pa do aneksije Krima se uklapa u ovaj novi „modul operandi“ ruske vanjske politike. Pitanje je sada da li će Rusi stati na Ukrajini, ili će sada već razvijene kapacitete „novog oblika ratovanja“ prenijeti na druge države koje vide u svojoj zoni utjecaja. Jako je puno indikatora da hoće i da se tek trebamo početi navikavati na ruski policentrični svijet. A nas bi trebala zabrinuti informacija s početka teksta da su organizacije, ali i sami akteri koji su bili uključeni u stvaranje krize u Ukrajini, ali i u agresiji na BiH, danas ponovo aktivni u našem okruženju.

Danas Rusija ovim novim metodama djelovanja pokušava destabilizovati zemlje ne samo uz svoju granicu nego i one na Balkanu, pa čak i narušiti odnose u Evropi, ovo je čak otvoreno ustvrdio američki predsjednik Barack Obama, kako bi ojačala svoju poziciju i prije svega oslabila NATO.

Rusija je od Zapada naučila zanat i sada se tim tehnikama obilato koristi. Na nama je sada samo da shvatimo ovaj novi konfuzni policentrični svijet u kojem se ne znaju jasne linije razgraničenja i u kojima se ratuje svime, od vjere, preko kulture do ekonomije i da na osnovu toga razumijevamo događaje koji nam nerijetko promiču kao nebitni.

Danas se vojske zadnje pokreću i samo kada se sve druge mogućnosti iscrpe, ali taj novi rat nije ništa manje brutalan a u njemu obično najgore prolaze slabi i nespremni koji dozvole da budu igračke u rukama velikih. A takvih vazala na Balkanu nikada nije nedostajalo.

Izvor: Preporod

ʽLight islamʼ za Evropu

Mahrama na glavama muslimanki izgleda kao najveći problem, piše autor [EPA]

Površan pregled evropske političke i medijske scene odaje dojam da je islam postao prvo i najbitnije pitanje Evrope.

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)

I površan pregled evropske političke i medijske scene odaje dojam da je islam postao prvo i najbitnije pitanje ujedinjene/razjedinjene Evrope. Mahrama na glavama muslimanki, i to kako pokrivene ulaze u evropska mora kada se odluče kupati, izgleda, najveći je problem. Naravno da nije tako i da svi oni koji hoće da vide znaju da su problemi daleko dublji i da se samo prelamaju preko muslimanske manjine.

Problemi Starog kontinenta su dublji i ozbiljniji i kreću se od krize ekonomskog sistema, do ideje ujedinjene Evrope. A Evropljani su svaki put, kada nisu znali ko su, šta su i šta žele biti, posezali za starim rješenjem definiranja kroz ono što nisu. Zato je takozvano islamsko pitanje postalo tako aktuelno.

Njime elite homogeniziraju vlastite etnose i skreću pažnju sa nagomilanih problema. I to kao toliko puta kroz historiju, kada su pape pokretali križarske ratove kako bi skrenuli pažnju sa unutrašnjih problema osiromašene i sukobima opustošene Evrope. A islam je često imao tu nesretnu ulogu da se Evropa naspram njega određuje.

Ovo je redukcionizam koji ne samo da nije opravdan, nego ne pomaže Evropi da se trezveno počne baviti ne samo svojim problemima, nego i onim globalnim, bez čijeg rješenja ni Evropa neće moći ostati stabilna.

Ovonedjeljni propali Orbanov referendum u Mađarskoj, koji je trebao odbiti briselske kvote izbjeglica koje su trebale biti izmještene u njegovu zemlju, ima više veze s pokušajem Višegradske grupe da se suprotstave centralizaciji Evropske unije nego stvarnim strahom da će nekoliko hiljada izbjeglica promijeniti ono što je ostalo od kršćanskog identiteta Mađarske ili bilo koje druge države.

Čudna verzija evropske tolerancije

Ali, strahom se najlakše vlada i manipulira. Lakše je prodati narodu priču o suprotstavljanju islamizaciji Evrope, nego reći otvoreno da se više plaše dominacije Berlina i Pariza nego imaginarnih barbara na vratima civilizacije.

Ipak, to ne znači da pitanje akomodiranja islama u evropskim državama i društvima nije relevantno i da ne zaslužuje pažnju. Ono samo nije onakvo kakvim se pokušava predstaviti, odnosno isključivo sigurnosnim i egzistencijalno ugrožavajućim za samu Evropu.

Među izbjeglicama i migrantima, koji već decenijama dolaze u Evropu, sve više je i onih koji su, ne samo kulturološki muslimani, nego bi da svoju vjeru prakticiraju prema tradicionalnim obrascima najčešće kultura iz kojih dolaze. Zato je bitan, ali ne jedini i ne presudan, faktor pitanja integracije migranata u evropska društva i vjerski identitet nekih od njih koji se osjećaju religioznim.

Ipak su pitanja jezika, obrazovanja, radnih sposobnosti, isključivosti, diskriminacije, manjka mogućnosti i drugih sigurno daleko bitnije i relevantnije za taj proces.

Ali, ako već želimo govoriti o tome kako muslimane, sa njihovim vjerskih identitetom i različitim kulturološkim stilovima života, integrirati u evropska društva, treba imati na umu nekoliko činjenica. Prije svega, islam je jedan i ne postoji evropski, njemački, bosanski ili neki drugi islam u smislu temeljnih učenja i normi. Ono što postoji su različite interpretacije islama, koje su postojale kroz čitavu njegovu povijest, i različiti modeli življenja islama i implementacije njegovih normi uslovljeni društvenim okolnostima muslimanskih naroda.

Zato je to više kulturološka nego teološka dilema i rasprava. Čini se da bi neki Evropljani bili spremni prihvatiti muslimane bez islama, ili, u najgorem slučaju, neku verziju "light islama", pa bi u tom smislu oni krojili islamske norme kako ih muslimansko prisustvo ne bi izvelo iz njihove zone komfora. To je neka čudna verzija evropske tolerancije, koja nije počela sada, a prema kojoj su svi dobrodošli dok god su kao mi i dok priznaju superiornost dominantnog društvenog obrasca.

Schaeuble i 'njemački islam'

Teško je takav model integracije prihvatiti kao jedini valjan i on sigurno ne može izdržati provjere, niti principa sekularnog društva, a pogotovo ne onog koje se poziva na principe liberalne demokratije.

Ipak, sve češće čujemo pozive kako se treba razvijati neki evropski islam. Ako se pod tim misli na kulturološki obrazac življenja islama i implementacije njegovih normi u evropskim društvima, onda to može imati smisla.

Ako se, pak, pod tim misli na oblikovanje islamskog učenja kako bi se ono uklopilo u uski evropski svjetonazorski okvir, onda će to sigurno biti problematičan projekat, jer će za većinu muslimana predstavljati vještačku tvorevinu, koja nema svoj legitimitet u islamskom učenju i tradiciji.

Posljednji takav poziv smo čuli ovih dana od Wolfganga Schaeublea, njemačkog ministra finansija, koji je u uvodniku u njemačkim novinama Welt am Sonntag pozvao na stvaranje "njemačkog islama", koji će počivati na principima tolerancije i evropskog liberalizma i služiti kao sredstvo integracije više miliona izbjeglica u evropsko društvo.

Iako je ministrova namjera sigurno bila iskrena, on je u tekstu podsjetio na žalosne slučajeve seksualnog zlostavljanja u Njemačkoj i terorističkih napada koje su počinili pripadnici izbjegličke zajednice, zbog čega bi se čitava poruka lako mogla pogrešno pročitati.

Vrlo lako se može desiti da neko shvati kako su netolerancija, seksualno nasilje i terorizam pravi islam, pa bi se, nasuprot njega, trebao praviti neki "njemački islam". Nijedno od ovog troje "nijedan islam", osim onog kojeg zagovara mala skupina ekstremista, koji je apsolutna većina muslimana toliko puta osudila, ne promovira takve postupke i ne smatra ih islamskim. Naprotiv.

Za većinu muslimana islam nije suprotstavljen univerzalnim vrijednostima, niti onim vrijednostima koje Evropa naziva isključivo svojim. Koliko god apsurdno bilo što se to mora i napisati, ali vjerovali ili ne, islam ne podržava silovanje žena i ti napadi na žene u novogodišnjoj noći nemaju ništa ni s islamskim učenjem, ni s vjerskom pripadnošću zločinaca. Da su ti mladići bili "muslimani", barem prema principima koje ta vjera naučava, niti bi bili opijeni, niti bi smjeli napasti žene.

Primjer islama u Bosni

Ako, pak, govorimo o samom institucionalnom življenju islama, tačnije administraciji vjerskih pitanja u sekularnoj državi, ne treba zaboraviti da ni tu Evropa ne počinje od nule. Naime, u Bosni imamo model, koji se kasnije proširio i na šire južnoslavensko okruženje, upravljanja islamskim pitanjima u sekularnoj državi koji je star preko 130 godina.

Iako većinu tog perioda muslimani nisu živjeli u državnim modelima koji bi se mogli poistovjetiti s modernim liberalnim demokratijama, ipak muslimani kroz to historijsko iskustvo jesu razvili model organizacije islamskog života koji je podjednako utemeljen u islamskoj tradiciji i evoluciji sekularne države.

Osim toga, oni su ostali dosljedni izvornog islamskog učenja, sačuvali su svoju vjersku autonomiju i legitimitet u zajednici vjernika i pokazali da tradicionalno življenje islama može biti ne samo tolerantno, otvoreno za dijalog i suživot s drugima, nego i inspiracija za te procese. To je iskustvo koje bi moglo biti od koristi Evropi, jer pokazuje da koliko god je bitno da islam koji će živjeti muslimanski imigranti u svojim novim domovinama bude kompatibilan sa sekularnim uređenjem društva i principima liberalne demokratije, toliko je bitno da oni ne osjete kako su izdali temeljne principe svoje vjere.

Zato će taj proces, kao i ukupan proces integracije, morati biti obostran. I Evropa će morati biti spremna postaviti sebi pitanje koliko različitosti je spremna akomodirati, kao što će muslimani morati sebi postaviti pitanje šta su temeljni principi njihove vjere, a šta kulturološko nasljeđe društava iz kojih dolaze, bez kojih mogu i dalje biti dosljedni muslimani.

Od kvalitete odgovora na ova pitanja, ali i rješenja drugih otvorenih pitanja koja se tiču izazova integracije, među kojima je problem politizacije muslimanskog prisustva u Evropi sigurno među najbitnijim, zavisit će budućnost ne samo islama u zemljama Evropske unije koje nemaju autohtone muslimanske zajednice, nego i budućnost same Evrope i onoga što ona želi postati.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera