Kako objasniti indolentnost prema izvještaju UN-a koji optužuje Izrael za
zlostavljanje palestinske djece.
Piše: Muhamed Jusić
http://balkans.aljazeera.net/vijesti/oguglali-na-patnju-palestinaca
Sjećam se kako mi je još dok sam bio
student jedan kolega iz Saudijske Arabije, dok smo komentarisali neku od tada
aktuelnih regionalnih ili svjetskih nepravdi u nizu prema palestinskom narodu,
rekao kako mu je „više dosta Palestine“
i kako je prvo što mu na um padne kada se prisjeti svoga prvog dana u školi to
da im je učitelj rekao da sutra trebaju donijeti po rijal za djecu Palestine.
Sjećam se da su me tada iznenadile, pa i šokirale, očito iskrene
riječi tog dvadesetgodišnjaka. Ali, on mi je tada otvorio oči i pomogao da
shvatim gorku činjenicu da je najveći dio svijeta, pa i onog arapskog,
jednostavno oguglao na patnje palestinskog naroda.
Desetljeća patnje ovog naroda u
Izraelu, onome što se nazivaju palestinske autonomne teritorijeili izgnanstvu
širom svijeta su nešto što više nije vijest i što se uzima zdravo za gotovo.
Odrastao sam sa palestinskim
izbjeglicama u Jordanu, gdje čine polovinu stanovništva i znam da njihov
tretman u nekim arapskim zemljama nije bio puno bolji od onog kojeg su imali
oni koji su ostajali pod izraelskom okupacijom i znam koliko ih boli sva ta
neosjetljivost svijeta, pa i njihove braće po vjeri i naciji.
Brutalnost prema djeci
Volio bih da nisam u pravu, ali kako
drugačije objasniti svu indolentnost svjetske medijske i političke javnosti
prema posljednjem izvještaju Odbora UN-a za prava djeteta u kojem se optužuju
izraelske snage za zlostavljanje palestinske djece, uključujući mučenja onih
koji su u pritvoru i korištenje drugih za ljudski štit.
Desetljeća okupacije, otimanje zemlje,
ograničavanje kretanja, zatvaranje onih koji se usprotive okupaciji su jedno,
ali takva brutalnost prema djeci koja se opisuje u ovom UN-ovom izvještaju su
nešto drugo.
U dokumentu kojeg je sastavilo 18
nezavisnih stručnjaka navodi se kako se
"palestinska djeca, koju je uhapsila [izraelska] vojska i policija,
sistematski podvrgavaju ponižavajućem postupanju, i to često mučenjima. Ispitivanje
se provodi na hebrejskom, jeziku koji ne razumiju, i oni potpisuju priznanja na
hebrejskom kako bi ih pustili na slobodu.“
Osim toga, izvještaj upozorava da se
palestinskoj novorođenoj djeci u Gazi i na Zapadnoj obali, koju je okupirao
Izrael u ratu 1967. godine, često ne dozvoljava da se registruju i dobiju
zdravstveno osiguranje, obrazovanje i čistu vodu.
Palestinska djeca se rutinski hapse u
noćnim racijama, ruke im se vežu na bolan način, a oči prekrivaju povezima.
Vlasti često maloljetnike prebacuju u zatvore, a da i ne obavijeste njihove roditelje.
Živi štit
Djeca koja se drže u pritvoru redovno
su izložena „fizičkom i verbalnom nasilju, ponižavanju, bolnom sputavanju...
prijeti im se smrću, fizičkim nasiljem i seksualnim napastvovanjem prema njima
ili članovima njihove porodice“, navodi se u izvještaju.
Dodaje se i to da se svi ovi i drugi
zločini „dešavaju od trenutka hapšenja, tokom transfera i ispitivanja kako bi
se iznudila priznanja, ali i tokom pritvora i izdržavanja kazne“, a sve prema
svjedočenju nekoliko izraelskih vojnika.
Dokumentovano je i četrnaest slučajeva
između januara 2010. i marta 2013. u kojima su palestinska djeca korištena kao
živi štit kada su izraelski vojnici ulazili u potencijalno opasne zone i kada
su djecu stavljali ispred oklopnih vozila kako bi spriječili Palestince da
bacaju kamenje na njih.
Posebno je zabrinjavajući dio
izvještaja koji govori o procjeni da se u izraelskim zatvorima nalazi 7.000 djece u dobio od 12 do 17
godina, a neka i u dobi od devet godina. Od 2002. u prosjeku je dvoje djece
dnevno privedeno ili uhapšeno. Većina njih je uhapšena pod optužbom da su
bacali kamanje na izraelske vojnike, za što mogu dobiti kaznu od 20 godina
zatvora.
U Izraelu su priznali da jeste bilo
propusta u odnosu prema maloljetnicima i da su oni, nakon što je martovski izvještaj
UNICEF-a ukazao na njih, poduzeli niz mjera kako bi se stanje popravilo.
I dok Izraelci tvrde da su ovo stare
optužbe koje za cilj imaju da „osvoje naslovne strane“, autori izvještaja tvrde
da se radi o nepristranom izvještaju
„koji je zasnovan na činjenicama, a ne političkim stavovima autora.“
Nije pomoglo ni to što je ovaj poduži
izvještaj „politički korektan“ i priznaje da postoje problemi u izraelskoj
nacionalnoj sigurnosti, navodeći da su djeca na obje strane ubijana i
ranjavana, ali da među žrtvama ima daleko više palestinske djece.
Ipak to nije spriječilo mnoge u
Izraelu i izvan njega da umjesto da se pozabave njegovim zabrinjavajućim
sadržajem ustvrde da se ovi i slični izvještaji koriste samo kako bi se
šikanirao Izrael.
Takvi zaboravljaju da ovo nisu prvi, i
kako sada stvari stoje, neće biti ni zadnji izvještaji koji dokumentuju
brutalnost izraelske države i sigurnosnih agencija nad palestinskom djecom i ne
samo nad njima.
Možemo se prisjetiti Izvještaja
posebnog UN-ovog Odbora za istraživanje izraelskih postupaka koji pogađaju
ljudska prava Palestinaca i drugih Arapa na okupiranim područjima iz avgusta
2008. koji opisuje tešku situaciju u kojoj se nalaze građani koji su pod
izraelskom okupacijom ili pod blokadom Izraela, uključujući i sirijske
teritorije na okupiranom Golanu.
U tom se izvještaju, između ostalog,
navodi kako su tokom prva tri mjeseca 2008. godine izraelske vlasti zbog
neposjedovanja građevinskih dozvola srušile 124 građevine. U 61 od tih srušenih
kuća stanovali su ljudi i njihovim je rušenjem raseljeno 435 osoba, uključujući
135 djece.
U Gazi, koju je Izrael tada, kao i
danas, držao pod blokadom, izvještaj je dokumentovao hroničnu pothranjenost
djece mlađe od pet godina u procentu od 13 posto. Jedno na svakih 10 djece je
zaostalo u rastu.
Izvještaj je još tada dokumentovao
brojne druge primjere nehumanog odnosa izraelskih vlasti prema Palestincima, a
naročito djeci.
Nehumani odnos
Zato svako pravdanje neljudskog i
nehumanog odnosa prema palestinskoj djeci i predstavljanje istih tek kao
incidente, nekorektno je i najblaže kazano nemoralno.
Nehummani odnos prema Palestincima, pa
i onim najmlađim među njima, nije izuzetak ili incident nego, čini se, pravilo
Izraela u odnosu prema onima čiju zemlju naseljavaju.
Izraelu bi, više nego Arapima, trebao
mir u nestabilnom i trusnom Bliskom istoku, ali to sadašnjim liderima Izraela
očito nije cilj.
U međuvremenu, izvještaji poput ovog
samo služe da se njima hrani antisemitizam širom muslimanskog svijeta i da se
stvaraju osnovi za trajni rat umjesto trajnog mira.
Oni koji nisu spremni uhvatiti se u
koštac sa stravičnim UN-ovim izvještajem i onim što se u Palestini dešava
trebaju da se zapitaju kako planiraju graditi mir i budućnost s onima koji
odrastaju u uslovima u kojima odrastaju djeca Palestine.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su
autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera
