Piše: Muhamed Jusić (Magazin Start, broj 364,11.12.2012.)
U Egiptu se nastavljaju demonstracije opozicije
koja se protivi nedavnoj odluci predsjednika Muhameda Mursija da sebi da
ovlasti koje ne može osporiti ni najviša sudska vlast u državi.
Isključivanje pravosuđa
Istovremeno na ulicama su i predsjednikove
pristaše iz Muslimanske braće i njihovi koalicioni partneri iz konzervativne
selefijske stranke Nur koji se sve češće sukobljavaju sa svojim neistomišljenicima
gurajući Egipat na ivicu građanskog rata. U prvoj revoluciji je situacija bila
puno jasnija: na jednoj strani je bio narod, a na drugoj mala vladajuća oligarhija.
Danas je situacija daleko kompleksnija i Egipat je podijeljen kao nikada do sada.
I kako što se pretpostavljalo, ovlasti koje je
Mursi sebi dao bile su samo paravan iza kojeg je on, sputavajući ovlasti
egipatskog pravosuđa, čije predstavnike u najvišim institucijama, prije svega u
Ustavnom sudu, smatraju ostacima bivšeg režima, želio progurati novi nacrt
Ustava u kojem bi formalna interpretacija šerijata zauzimala ključno mjesto
(barem deklarativno) i u kojem bi bile sputane individualne i kolektivne
slobode građana, a njemu tj. poziciji predsjednika i izvršnoj vlasti date veće
ovlasti.
Nakon što su počele padati prve žrtve i nakon
što se učinilo da se situacija otima kontroli iz predsjednikovog kabineta su
saopštili kako razmatraju mogućnost povlačenja dvije od šest spornih tačaka
ustavne odluke. Nezadovoljnici koji su pod opsadu stavili predsjedničku palaču i
ponovo okupirali trg Tahrir, simbol prvobitne revolucije koja je oborila režim
Hosnija Muabraka, tvrde kako to nije dovoljno jer nisu sporne samo neke odredbe
njegove ustavne odluke nego i isključivanje sudstva, pa i ustavnog suda, iz
procesa donošenja novog ustava. Oni tvrde da je današnji nacrt ustava kojeg
Mursi nudi Egipćanima ustvari spisak želja Muslimanske braće koji ne
predstavlja stavove i težnje svih segmenta egipatskog društva. Oni podsjećaju
da su se upravo zbog dominacije islamista iz Ustavotvorne komisije koja je
trebala izraditi nacrt novog ustava povukli svi predstavnici građanskog
društva, ljevičarskih stranaka i koptske manjine koji su vjerovali da će
egipatsko pravosuđe biti dovoljan garant da nacrt ustava kojeg bi napisali
islamisti nikada neće proći. Znao je to i Mursi koji je donio ustavnu odluku
upravo s ciljem da onemogući ustavni sud da ospori nacrt Ustava i, kao što to
jedna tačka odluke eksplicitno kaže, onemogući bilo kojem sudskom organu raspuštanje
Ustavotvorne komisije.
Iz Muslimanskog bratstva kažu da svi oni koji
kritikuju način na koji se došlo do nacrta novog ustava nemaju čega da se plaše
s obzirom da će egipatski narod imati prilog da na referendumu 15. decembra
prihvati ili odbaci njegov tekst. Opozicija pak tvrdi da je to još samo jedan
dokaz demagoškog pristupa problemu, jer većina ljudi u Egiptu i ne zna ni šta piše
u nacrtu novog ustava i vjerovatno neće ni znati, jer će ih vjerski lideri koji
podržavaju Braću uvjeriti kako se ustvari radi o izboru između šerijata i kufra
(nevjerovanja) i da je svako onaj ko ne podrži novi Ustav ustvari neprijatelj
vjere. Oni kažu kako Muslimanska braća svjesno skreću pažnju sa želje da
izvršnoj vlasti daju apsolutističke ovlasti i stvore osnovu za vlastitu
dominaciju na egipatskoj političkoj sceni pričom o ulozi šerijata i vjere u
pravnom sistemu države.
Uloga u mirenju Hamsa i Izraela
Na stranicama Muslimanske braće su
ovakvu argumentaciju nazvali uvredom egipatskog naroda za kojeg opozicionari
tvrde da nije sposoban donijeti odluku i da je nepismen pozivajući sekularnu
opoziciju da poštuje volju većine ako ona želi veću ulogu šerijata u egipatskom
zakonodavstvu. Istovremeno, za opozicionare koji danima protestuju širom Egipta
se tvrdi kako su plaćenici zapadnih ambasada koji žele egipatskom društvu
nametnuti zapadni model uređenja države i društva ne poštujući specifičnosti egipatske
kulture i tradicije.
Ipak, neki od najistaknutijih autoriteta
poznatog islamskog sveučilišta El-Azhar su vjerovatno svjesni već očite zloupotrebe
religije i vjerskih osjećanja u dnevnopolitičkim previranjima, pozvali sve
alime, imame i šejhove da se suzdrže od davanja vjerskih konotacija političkim
procesima koji sve više razdiru egipatsko društvo po svim šavovima. Teško je
povjerovati da će većina njih, naročito onih bliskih Ihvanima i Nuru, poslušati
ovu preporuku i da će islam i njegovo učenje držati dalje od dnevnopolitičke
borbe za vlast. Naprotiv, jedan od vodećih selefijskih autoriteta iz koalicije
Nur je gostujući u jednoj dijaloškoj emisiji na jednoj privatnoj egipatskoj
televiziji izjavio kako će „oni proglasiti džihad ako se neko usprotivi
odlukama predsjednika Mursija i ako se usprotive uvođenju šerijata u Egiptu“.
Poznavaoci prilika u regionu i šireg konteksta
tvrde kako ova odluka nije došla slučajno u ovom trenutku. Oni tvrde da je
predsjednik Mursi vješto pokušao kapitalizirati svoj uspjeh na međunarodnom
planu, kada je njegova administracija odigrala ključnu posredničku ulogu u
postizanu primirja između Hamasa i Izraela nakon nedavne eskalacije nasilja.
Po tom scenariju, Mursi je osjetio da se
Egipat uspješno vratio na regionalnu političku scenu kao ključni igrač, pa je,
stoga, odlučio da taj stečeni kredit iskoristi za jačanje svoje pozicije na
uzavrelom unutrašnjem političkom planu i da zadovolji tvrdolinijaše iz
Muslimanske braće, koji su se počeli plašiti da bi se egipatske mase mogle
razočarati u njihove političke izabranike i početi se okretati drugim političkim
opcijama.
Kakogod, Mursi možda jeste odabrao najbolji
mogući trenutak da sebi osigura jaču poziciju u egipatskoj političkoj areni,
ali je sigurno i pored toga zaigrao opasnu igru i na kocku stavio mnogo šta. Prije
svega, ovaj njegov potez je prvi put ujedinio antiihvansku opoziciju, koja je
do sada bila razjedinjena i bez jedinstvenog zajedničkog nastupa. Mnogi od
mladića iz ljevičarskih i drugih građanskih opcija, koji su bili među prvim
pokretačima revolucije i glavnim organizatorima demonstracija protiv starog
režima, na svojim blogovima su onima koji prate njihov rad objašnjavali kako će
poštovati volju egipatskog naroda, koji nakon smjene Hosnija Mubaraka nije dao
podršku njima nego Muslimanskoj braći, te da će im dati vremena da se dokažu.
Danas njihovo pisanje nije više tako
pomirljivo i čini se da se na ulicama Egipta ponovo osjeća onaj revolucionarni
zanos koji je okončao šest decenija vojno potpomognute diktature.
Berze padaju, živi se od MMF-a
Naboj i nezadovoljstvo koje se gomila na istim
onim forumima s kojih je krenula prva revolucija podsjeća na dane pred
svrgavanje Mubarakovog režima. Nakon ovih posljednjih dešavanja ponovo su
oživjeli strahovi onih koji su po dolasku islamista na vlast predviđali da će
Muslimanska braća, kada postanu svjesni da ne mogu riješiti sve nagomilane
probleme egipatskog društva i države, suočeni sa nezadovoljstvom naroda
posegnuti za istim onim diktatorskim mjerama kojima se služio i Hosni Mubarak
kako bi ostao na vlasti od vanrednog stanja i vanrednih mjera i ograničavanja
sloboda zarad višeg nacionalnog interesa. Nadati je se da do toga neće doći i
da će u ovoj krizi i Muslimanska braća i egipatska revolucija položiti jedan od
težih ispita pred kojim su se našli.
Već sam negdje napisao ili rekao kako su Muslimanska
braća kroz svoju dugogodišnju borbu, još od svog osnutka i tragične smrti
njihovog osnivača Hasana el-Bene, pokazali da se znaju boriti za slobodu. Sada
je na njima da pokažu da li znaju pokazati i odgovornost koja ide uz nju. Historija
je toliko puta pokazala da se pojedinci, ali i čitavi pokreti, lakše nose sa
neslobodom nego sa slobodom. Iskreno se nadam da su toga svjesni i u
Muslimanskoj braći. Za Egipat može biti gora od diktature Hosnija Mubaraka samo
diktatura koja bi bila provođena u ime vjere i Boga, jer u njoj ne bi stradali
samo Egipćani i njihove slobode, nego i plemeniti ideali jedne vjere koji bi
bili zloupotrijebljeni. U međuvremenu ekonomska situacija u Egiptu je sve
gora. Samo na dan izbijanja prvih demonstracija nakon Mursijeve odluke indeks
lokane berze je pao za 12%. Vlada Muslimanske braće je uzela jedan od najvećih
kredita od MMF-a, a uveliko ovisi i od donacija Amerike i EU zbog čega su, nauštrb
svih principa koje su zagovarali prije dolaska na vlast, korigovali svoju
vanjsku i politiku prema Izraela. Ko zna, možda je pitanje uloge šerijata u
novom ustavu i priča o borbi za vladavinu Božijeg zakona na zemlji najbolji
način da se pobjegne od nagomilanih problema i siromaštva u kojem sve veći broj
Egipćana živi.
