Prije nekih desetak dana, elitna Republikanska garda, predvođena sinom smijenjenog jemenskog predsjednika Alija Abdullaha Saleha, napala je zgradu Ministarstva odbrane u Sani.
Napad je uslijedio nakon što je novi predsjednik Abd-Rabbu Mansour Hadi, koji je na vlast došao nakon što je uz veliko opiranje predsjednik Saleh bio prisiljen povući se s pozicije, naložio rekonstrukciju oružanih snaga i smanjenje broja jedinica pod komandom suparničkih komandanata, među kojima je i Salehov sin.
Ovaj napad predstavlja opasan presedan u postrevolucionarnom Jemenu s obzirom na to da otvara još jedan front protiv ionako slabe centralne države, ovaj put iz redova same vojske, koja je dugo bila jedina sila koja je držala zemlju na okupu.
Sada se svi pitaju da li će Jemen, uz sve svoje decenijske sukobe, podjele i hronične slabosti imati snage da iznese na svojim plećima revoluciju inspirisanu tzv. Arapskim proljećem ili će se čitava država i društvo sunovratiti u vrtlog građanskog rata i anarhije u kojem će dominirati stoljetne plemenske, sektaške i političke podjele.
Skriveno od javnosti
Za sve koji prate situaciju na Bliskom istoku, Jemen je već godinama, prije nego što ga je zahvatilo tzv. Arapsko proljeće, klasičan primjer „propale države“ i jedan od zasigurno najvećih regionalnih problema. Ono što je donedavno bilo specifično za ovo bliskoistočno krizno područje jeste da se sva patnja jemenskog naroda odvijala daleko od očiju svjetske, pa i arapske javnosti.
To je država u kojoj je u proteklih nekoliko desetljeća izbilo više građanskih ratova nego bilo gdje drugdje u ovom nestabilnom dijelu svijeta. Godinama prije Arapskog proljeća u njenoj pokrajini Sada vodio se bjesomučni, ko zna koji po redu, rat između Vladinih snaga i šiitskih pobunjenika poznatih kao El-Husijjun. Nakon što se centralna Vlada u Sani o sebi zabavila, El-Husijjune više niko i ne spominje i oni danas imaju državu u državi, što je samo još jedan zaleđeni konflikt, koji prijeti da eksplodira svakog trena.
Nezadovoljstvo na jugu Jemena, gdje je građanski rat prije nekoliko godina jedva zaustavljen, sve je veće, pa nikoga ne bi iznenadila nova eskalacija nemira. U svom tom haosu, kao i toliko puta do sada, Al-Kaida, tačnije njen ogranak na Arapskom poluotoku (ili, još preciznije, njihovi istomišljenici za koje je teško ustanoviti koliko su operativno dio istog sistema), odlučila je u vakuumu koji stvaraju nefunkcionalne države iskoristiti priliku kako bi nastavila sa svojim operacijama onoga što nazivaju „globalni džihad“.
Ovakva situacija posebno brine Ameriku i njene saveznike u regionu s obzirom na to da je upravo Amerika i njena vanjska politika glavna meta većine militantnih grupa. Zbog toga američka vojska izvodi redovne napade bespilotnim letjelicama na pojedince za koje sumnja da pripadaju ovoj organizaciji, što zbog čestih civilnih žrtava samo podgrijava antiamerička osjećanja u zemlji.
Osim toga Amerika, ali i Saudijska Arabija kao i druge Zaljevske zemlje plaše se bilo kakvog širenja utjecaja Irana u Jemenu, bilo preko El-Husijjuna ili na neki drugi način. Ovo je još jednom pokazalo ispravnost zaključka koji je još 2002. uvršten u dokument poznat kao „Američka bezbjednosna nacionalna strategija“, a prema kojem „Americi veću prijetnju predstavljaju 'propale i slabe države' nego 'osvajačke ili jake države'." Naravno, isto pravilo važi, pokazuje to primjer Jemena, ali i Afganistana i Somalije i za globalnu sigurnost.
Do sada su samo rijetki upozoravali na demografsku bombu koja prijeti da eksplodira u ovoj zemlji, jednoj od najsiromašnijih na svijetu i sa jednom od najviših stopa nepismenih. Prema podacima UNICEF-a, 77 posto žena u Jemenu je nepismeno. Niko nije obraćao pažnju na izvještaje Međunarodnog monetarnog fonda o tome kako ovoj državi sa 75 posto ljudi mlađih od 25 godina prijeti finansijski bankrot i skoro potpuni kolaps ekonomije, što će dovesti do stvaranja čitave armije nezaposlenih. Njene podzemne vode su praktično iscrpljene usljed dugogodišnjeg pogrešnog postupanja u zemljoradnji, a rezerve nafte brzo se smanjuju.
Ni brojnim društvenim problemima, počevši od skoro neograničenog konzumiranja lake droge „kaad“ koja nije zakonom zabranjena, pa do jednog od najgorih izvještaja o stanju ljudskih prava, niko nije pridavao značaj.
A o kakvoj crnoj slici ljudskih prava se radi dovoljno je pogledati samo izvještaj bilo koje organizacije koja radi na promovisanju ljudskih prava u tom regionu ili izvještaj američkog Ministarstva vanjskih poslova o stanju ljudskih prava za bilo koju od proteklih godina vladavine predsjednika Saleha.
Kao i toliko puta dosad, svi ti nagomilani problemi i ratovi nisu zaslužili svjetsku pažnju, sve dok ljudima u Jemenu nije dosadilo do te mjere da su se uz velike žrtve i mjesece građanskog neposluha odlučili pokušati stvari uzeti u svoje ruke. I samo što su snimci demonstranata sa jemenskih ulica potisnuti sa malih ekrana, Jemen ponovo klizi u zaborav svjetske javnosti.
Vjerovatno dok se u njemu ne desi neki novi napad koji će ugroziti interese neke od svjetskih ili regionalnih sila, ili dok se nekome ne učini da može nestabilnost iskoristiti za realizaciju vlastitih geostrateških ambicija.
Posebno razočaravajuće djeluje činjenica da se Jemen sa svim svojim ekonomskim i socijalnim problemima nalazi u okruženju nekih od najbogatijih i u luksuzu ogrezlih „bratskih“ arapskih i muslimanskih nacija koje nisu pokazale interesovanje da, ako već ne mogu riješiti nagomilane političke probleme Jemena, razvojnim i humanitarnim projektima pomognu svojim komšijama.
Destabilizacija regije
Međutim, to regionalno zanemarivanje jemenskih problema, koje je jednako onom svjetskom, sada se vraća kao bumerang susjedima koji su godinama ignorisali patnje jemenskog naroda. Haos koji vlada u Jemenu sada prijeti da destabilizuje i druge Zaljevske zemlje.
Najviše problema ima Saudijska Arabija, jer je Jemen postao utočište za saudijske pripadnike Al-Kaide i drugih militantnih organizacija koji su izbjegli hapšenje u Kraljevini i sada slobodno djeluju u jemenskim plemenskim područjima vrbujući i obučavajući nove članove, povremeno izvodeći ili pokušavajući izvesti napade i u samoj Saudijskoj Arabiji.
Posljednji dokaz širenja ove opasnosti desio se ranije ove sedmice kada je saudijsko Ministarstvo unutrašnjih poslova izdalo saopćenje o tome kako su njihove sigurnosne agencije razbile dvije ćelije Al-Kaide u Rijadu i Džeddi koji su pripremali niz bombaških napada na saudijskoj teritoriji.
Oni su u pratećoj prostoriji uz jednu džamiju u Rijadu imali improvizovanu tvornicu za izradu eksploziva i bombi. Za dvojicom osumnjičenih pripadnika organizacije iz Džedde se još traga. Ali ono što je posebno interesantno jeste da je vođa organizacije bio Saudijac, dok su većina uhapšenih, njih šestorica, iz Jemena.
Ova informacija je potvrdila strahove da ujedinjenje Al-Kaidinih organizacija u Saudijskoj Arabiji i Jemenu u jedinstvenu organizaciju nazvanu Al-Kaida na Arapskom poluotoku, koje je objavljeno prije nekoliko godina, nije bio samo propagandni trik Al-Kaidinih medijskih operativaca.
Međutim, problem sa Al-Kaidom u Jemenu je sada samo eskalirao, s obzirom na to da su oni iskoristili vakuum koji je nastao svrgavanjem režima u Sani kako bi se domogli oružja iz napuštenih kasarni u nekim dijelovima zemlje i kako bi stvorili zone slobodnog djelovanja u nekim zabačenim dijelovima države. Ustvari, on je dugo prisutan u Jemenu i vrlo kompleksan.
Naime, javna je tajna u militantnim islamističkim krugovima da je Jemen za vrijeme vladavine predsjednika Salaha bio baza u kojoj su se militanti obučavali i pohađali radikalne medrese i univerzitete, odakle su odlazili na ratišta od Afganistana od Alžira. Sve to se odvijalo uz prešutnu suglasnost vladajućeg ražima koji je militantne selefije koristio u svrhu suzbijanja jačanja nezadovoljne šiitske populacije.
Naime, Jemen je država u kojoj živi 53 posto sunita i 47 posto šiita, čiji dobar dio čini šiitska sekta zejdija. Ali vlast i nacionalno bogatstvo, kao i donedavno u Iraku, u najvećem dijelu je u rukama sunita, zbog čega su brojni šiitski pobunjenici, kao što su već spomenuti El-Husijjuni, uz svestranu podršku Irana, pokrenuli otvorenu borbu sa vladom u Sani i sa saudijskim vojnim snagama, koje su se u nekoliko navrata pridružile u borbi protiv pobunjenika na svojoj granici.
U toj konfrontaciji Saleh je često koristio militantne islamiste da vode njegove ratove u tampon-zonama, zbog čega je Jemen postao jedno od posljednjih utočišta Al-Kaidinih ideologa i militanata, naročito nakon što su oni protjerani iz Saudijske Arabije, kojoj, također, nije bilo mrsko da se na taj način riješi „zalutalih pojedinaca“, a uz to spriječi širenje iranskog utjecaja na svojoj granici.
Njima se tada gledalo kroz prste, ali su kao i toliko puta do sada i na toliko različitih mjesta postali problem kada su sami sebi počeli birati ciljeve i kada su se okrenuli protiv onih koji su im zarad vlastitih interesa davali slobodan prostor za djelovanje, a nerijetko i tajnu podršku.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera
