Vehabizam i terorizam u BiH- prilog Slobodne Evrope

Marija Arnautović - Slobodna Evropa
U Bugojnu je u utorak ukopan policajac Tarik Ljubuškić, žrtva terorističkog napada koji se prije dva dana dogodio u tom gradu.

Teroristički napad na policijsku stanicu u Bugojnu otvorio je brojna pitanja - od toga koliko je terorizam prijetnja Bosni i Hercegovini, rade li sigurnosne agencije i tužilaštva svoj posao, do onog koje je konstantna tabu tema: zašto se najuticajniji bošnjački političari i inteligencija, na čelu sa Islamskom zajednicom, nisu zvanično ogradili od ekstremnog djelovanja vehabijskog pokreta.

Islamski teolog Muhamed Jusić vjeruje da je ćutnja Bošnjaka o vehabijskoj zajednici uzrokovana, između ostalog, time što se postojanje ovog pokreta uvijek koristilo za političku manipulaciju:

„To je onda izazvalo jedan kontra stav na bošnjačkoj strani da je najbolje o tome ne govoriti, da je to najbolje gurnuti pod tepih zato što se svako otvaranje zloupotrebljava ili od nekih lokalnih političkih centara moći, možda čak i međunarodnih. I onda je to dovelo do toga da je to samo produbilo taj pokušaj da se o tom pitanju unutar Bošnjaka ne raspravlja kako se ne bi davali argumenti onima koji su željeli da to pitanje ne riješe, nego da ga zloupotrijebe za neke dnevno-političke ciljeve.“

Ni političko ni duhovno rukovodstvo Bošnjaka nije se nikada dovoljno ogradilo od vehabijskog pokreta, koji sam po sebi ne mora značiti terorizam, upozoravaju stručnjaci. Razloga za guranje problema pod tepih bilo je dovoljno. Jedan od njih svakako je i ratna prošlost i povezanost današnjih ljudi na funkcijama sa nekim od pripadnika takozvanog vehabijskog pokreta.

Lider Stranke demokratske akcije Sulejman Tihić kaže da je uvijek otvoreno govorio o problemima koje može donijeti radikalni islam u Bosni i Hercegovini. On podvlači da se svi pripadnici vehabijskog pokreta ne mogu označiti kao radikalni i da je riječ isključivo o pojedincima:

„Mi imamo tu potpuno jasan stav. Vidjeli ste da sam ja i lično napadnut od te osobe na jednom skupu koji je bio u Islamskom centru. Mislim generalno da smo mogli i da trebamo uraditi više, cijelo društvo, uključivši i lokalnu zajednicu i socijalni rad i političare i medije.“

Predsjednik Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ i profesor na sarajevskom Fakultetu političkih nauka Šaćir Filandra:

„Ne može se reći da Islamska zajednica nije učinila izvjesne napore oko kanoniziranja interpretacije islama u BiH, ali se može reći da ti napori nisu bili dovoljni. A određeni dijelovi javnosti različito su na to reagirali. Imamo neku slobodnu, medijski posredovanu javnost koja je uvijek vrlo kritički se odnosila prema tim pojavama, dok su određeni dijelovi javnosti očito bili nijemi, ili su se suglašavali s određnim pojavama ili im nisu pridavali određeni značaj.“

Vehabije predstavljaju veliku opasnost

Teroristički napad u Bugojnu prvi je od 1995. godine čiji planeri i izvođači su uvjereni da to čine u ime islama, a koji je direktno usmjeren protiv jedne državne institucije. Novinar i autor knjige „Mudžahedini garibi u BiH“ Esad Hećimović:

„Sada je očito da ove nove generacije islamista i radikalnih grupa postavljaju kao svoj cilj same državne strukture. Ta promjena se dogodila već 2006. godine kada su državne strukture BiH od strane ovih radikalnih islamskih grupa proglašene za nevjerničke.“

Iako su verbalni napadi nekih pripadnika vehabijskog pokreta bili usmjereni uglavnom na Islamsku zajednicu u BiH, čelni ljudi Rijaseta nikada javno i zvanično nisu osudili djelovanje ovog pokreta. Neki pripadnici vehabijskog pokreta, pored toga što ne priznaju način prakticiranja islama kakav vijekovima postoji u BiH, ne priznaju ni muslimanska dovišta, pa tako ni najveće među njima - Ajvatovicu. Bomba u Bugojnu eksplodirala je na dan kada se 20-tak kilometara dalje obilježavala petstota godišnjica ovog dovišta. Neki analitičari smatraju da je njena poruka bila jasna: bošnjačka Ajvatovica je nepoželjna.
Tog dana reis Mustafa ef Cerić nekoliko sati nakon eksplozije još jednom je, ali opet u rukavicama na Ajvatovici osudio djelovanje radikalnog islama u BiH:

„Naravno, ne možemo ne spomenuti ni unutarbošnjačku oikofobiju, strah od vlastite kuće, samomržnju, samoponižavanje i samodestrukciju, od čega nam se krv ledi.“

Profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu Adnan Silajdžić:

„Sve ono što se u bošnjačkoj muslimanskoj kulturi ne uklapa u njihovu percepciju islama biva proglašeno krivovjernim i zbog toga vehabije, ja sam davno upozorava u medijima, predstavljaju doista veliku opasnost i veliki problem muslimanima BiH.“

Vehabijski pokret unutar BiH nije monolitan, kaže Muhamed Jusić. Neki od njih priznaju autoritet reis-u-uleme, drugi ne. Islamska zajednica, dodaje Jusić, osuđivala je djelovanje vehabijskog pokreta insistirajući na tradiciji Bošnjaka u BiH, ali nikada nije otvoreno osudila sve pravce koji postoje unutar tog pokreta:

„Ja se plašim kad bi Islamska zajednica ušla u konflikt s tim što nazivamo svim vehabijama, bez izuzetka, znači bez obzira da li su militantni ili nisu, na šta bi to izašlo, šta bi to pokazalo, koliko bi, ustvari, Islamska zajednica bila efikasna da nešto takvo spriječi, kakve uopšte ona mehanizme da to uradi? Ona može osuditi - i šta poslije toga?“

Protestna šetnja građana Bugojna protiv terorizma

Na bugojanskom Gradskom trgu u ulici Zlatnih ljiljana sinoć su se okupili prijatelji policajca rahmetli Tarika Ljubuškića, koji je smrtno stradao u terorističkom napadu na Policijsku stanicu Bugojno.
Njima se pridružio veliki broj građana Bugojna u mirnoj šetnji prema sablasno oštećenoj zgradi Policijske stanice, gdje je proučena Fatiha i na drugi način odata počast poginulom- javila je FENA
Oni su uputili poruku svim odgovornim institucijama u ovoj državi da žele “slobodnu, suverenu i sigurnu zemlju, u kojoj će njihova djeca i unuci mirno šetati ulicama grada, i BiH u kojoj neće biti terorizma”.
Građani su danas najavili novo okupljanje i organizirani odlazak na dženazu rahmetli Ljubuškiću, koja će biti obavljena na mezarju u Jakliću, i nakon toga novu protestnu šetnju ulicama Bugojna. Iz Rijaseta su saopštili da će dženazu predvoditi reis Mustafa ef. Cerić.

Istraga je u toku,a prema medijskim izvještajima, uhapšeni Haris Čaušević Oks je priznao napad.

Stravićno je to što nam se desilo, a da sada ne otvaram temu o tome ko je zakazao. O uzrocima ovog zla sam na ovom blogu često pisao...

U Centru princeze Dževhere održana književna večer sa Džemaludinom Latićem

Auto:r Dževdet Šošić (http://www.ajvatovica.org.ba)
U utorak 22. juna u 20:00 sati u Bugojnu u Centru princeze Dževhere je održana književna večer sa Džemaludinom Latićem. Učesnici večeri su bili ugledni gosti: Akademik prof.dr. Muhamed Filipović, Gradimir Gojer, direktor Narodnog pozorišta Sarajevo i sam književnik prof.dr. Džemaludin Latić. Moderator večeri bio je Muhamed Jusić, prof.

Izvještaje sa svih dešavanja u okviru 500. Ajvatovice kao i najavu novih sadržaja možete pratiti na: http://www.ajvatovica.org.ba

Ekološka katastrofa u Meksičkom zaljevu

Pohlepa rasula mrlju veličine pola Jadrana

Za Magazin Start BiH piše: Muhamed Jusić

Nakon što je u Meksičkom zaljevu 20. aprila eksplodirala, zapalila se i potonula platforma za bušenje nafte Deepwater Horizon došlo je do curenja nikada tačno utvrđenih količina nafte, što je izazvalo najveće zagađenje naftom u američkoj i svjetskoj povijesti. I dok se o razmjerima ekološke katastrofe još samo sa zebnjom nagađa, u prvi plan su isplivale političke konotacije čitavog incidenta.
Nemoć američke države pred pohlepnim korporacijama prijeti da nanese ozbiljnu šteti karizmatičnom američkom predsjedniku Baracku Obami. Neki već predviđaju da će ekološka katastrofa u Meksičkom zaljevu biti njegova Katrina, aludirajući na sporu reakciju Bushove administracije na posljedice poplava nakon uragana Katrine koji je zadesio isto područje, tačnije grad New Orleans, što je Bushu Mlađem i republikancima zadalo kobni politički udarac od kojeg se još nisu oporavili.

Laži BP-a
Prema posljednjim procjenama američkog Instituta za geološka istraživanja svakodnevno iz bušotine Deepwater Horizon istječe između 12 i 19 hiljada barela nafte, a ne 5 hiljada barela kako su donedavno tvrdili u British Petroleumu, naftnoj kompaniji odgovornoj za ekološku katastrofu u Meksičkom zaljevu. U samoj eksploziji je poginulo 11 članova posade platforme, ali su posljedice po prirodni sistem tog područja i živote miliona ljudi koji žive na obalama Meksičkog zaljeva neprocjenjive i osjećat će se u godinama koje dolaze. Sjedinjene države, pa i svijet, nikada do sada nisu iskusili izlijevanje ovolike količine nafte i ovako duboko, na nevjerovatnih 1,6 kilometara. Naučnici stoga upozoravaju da niko zapravo ne može predvidjeti budućnost okeana, niti živih bića čiji život zavisi od njih.
Prvi pokušaj BP da se zaustavi izlijevanje nafte u more spuštanjem velike betonske kocke koja bi poklopila čitavu bušotinu bio je ne samo neuspješan nego je izazvao podsmijeh američke stručne javnosti ali i stand up komičara poput Jay Lenoa, domaćina NBC-ove emisije The Tonight Show with Jay Leno koji se upitao da kojim slučajem BP-u ideje o tome kako zaustaviti curenje ne daje kojot iz crtanog filma Ptica trkačica. Pokušaj da se što brže i što jeftinije riješi problem i da sve bude kao da ništa nije ni bilo, jednostavno nije urodio plodom.
Drugi pokušaj bombastično nazvan top kill nije bio ništa uspješniji, a tada su planirali u bušotinu ubrizgati velike količine mulja, betona i gume. Tada je već svima, pa i američkom predsjedniku Baracku Obami, postalo jasno da se problem neće ni brzo ni lako riješiti i da će se u naftnoj mrlji veličine pola površine Jadrana umazati ne samo rijetke vrste morskih životinja nego i brojni globalni politički i ekonomski moćnici, pa možda i on sam.
Ovih dana je u toku treći očajnički pokušaj da se, ako ne sva nafta koja curi, onda barem jedan njen dio pohvata i da se kupljenjem ili spaljivanjem već postojeća mrlja spriječi od širenja i dolaska do naseljenih mjesta duž obale.
Prema posljednjim informacijama iz američke obalne straže poklopac stavljen na cijev iz koje se izljeva nafta omogućava sakupljanje 15 hiljada barela dnevno, što je za oko 4 hiljade barela više nego kada su počeli sa očajničkim pokušajem da se curenje zaustavi. Ali tri od četiri cijevi su i dalje otvorene, i iz njih se izlijeva na hiljade barela nafte koja odlazi na površinu. Dužnosnici BP-a su priznali da nemaju načina da zatvore bušotinu do augusta, kada će se dovršiti bušenje rezervnih otvora na istom ležištu nafte i omogućiti betoniranje bušotine.
Pa čak i da čitava operacija od sada bude uspješna, a dosadašnji način na koji se BP nosio sa čitavim problemom to ne obećava, naftna mrlja je već sada inficirala osjetljiv i jedinstven ekosistem Meksičkog zaljeva i obale, a niko ne može ni zamisliti šta će se desiti, i gdje bi sve sirova nafta mogla završiti kada ovo područje zahvate godišnji uragani.

Eksploatacija bez nadzora i regulative
I dok brojni svjedoci ističu kako je do nesreće došlo kombinacijom zatajenja opreme i nemara odgovornih osoba na platformi koje nisu na vrijeme pokrenule sigurnosnu proceduru koja je trebala spriječiti istjecanje nafte, problem je daleko složeniji i otkriva sve slabosti američkog nemilosrdnog kapitalizma. Naime, već je preliminarna istraga pokazala kako je "British Petroleum pri izgradnji bušotine štedio novac nauštrb materijala, te tako povećao opasnost od izlijevanja nafte". Ustvari, ova katastrofa je pokazala nedostatak regulative i legislative u naftnoj industriji. I dok u čitavom svijetu na svim poslovima postoje striktna sigurnosna pravila i regulative koje trebaju spriječiti nesreće i osigurati da ne dođe do neželjenih katastrofa, neobjašnjivo je da slične pa i strožije regulative ne postoje kada se radi na složenim zahtjevima kakav je bušenje na dubini od 1,6 kilometara. Stručnjaci ovo objašnjavaju pukom snagom naftnih korporacija i njihovim lobističkim utjecajem koji je uspio u Washingtonu, a zamislite šta tek rade u zemljama trećeg svijeta, osigurati da rade bez skoro bilo kakvog nadzora države i djelotvornih sigurnosnih mjera.
Vrhunac, svog utjecaja oni su imali u periodu kada je u Bijeloj kući sjedio Dick Cheney čovjek koji i sam, kao i njegov nadređeni George Bush, dolazi iz krugova naftnih moćnika. Da apsurd bude veći, i u ovom incidentu Cheney je prošao najbolje. Sve poslove oko sanacije bušotine, zatrpavanja i betoniranja dobio je teksaški gigant u održavanju naftnih polja Halliburton čiji je direktor nekada bio baš Cheney. Osam godina su naftni lobisti i direktori nogom otvarali vrata u Bijeloj kući i Washingtonu, a šta su na tim zatvorenim sastancima izdogovarali najbolje se vidi u Meksičkom zaljevu danas.

Obama i posljednji škampi
Zato se Obamina administracija u prvih nekoliko sedmica držala po strani, jer nije željela da na sebe uzima rješavanje problema za kojeg su krivili isključivo BP i ranije vlastodršce. Međutim, kako su postajali svjesniji razmjera katastrofe i kako je pritisak javnosti rastao, Obama se morao uključiti iako je znao da će ga to koštati. Prvo je obišao pogođeno područje. Kamere su ga snimile kako u Louisiani sa lokalnim ribarima jede škampe i rakove, valjda da pokaže da voda nije toliko zagađena ili da još koju pojede dok ih ima, jer ekolozi upozoravaju da bi neka od najpoznatijih i najbogatijih lovišta škampi mogla decenijima biti uništena. Kakogod, kamere nisu sakrile negodovanja lokalnog stanovništva koje smatra da je Obama presporo reagirao. Kamere su prenijele i pitanje uzrujanog Eugenea Ryamana iz grada Grand Isle koji je rekao: „Nije on neki vođa. Plažu možete očistiti. Ali močvaru ne možete. Gdje je tu vodstvo? Želim čuti što se vezano za to radi“. Obama je po svom običaju kulirao, bio uz obespravljene i tom prilikom i za medije izjavio kako „su mještani s kojima je razgovarao otporni ljudi. Prošli su oni kroz uragane, niske cijene njihovih proizvoda. Navikli su na teškoće i na to kako se s njima nositi. Ali, ovo je katastrofa za ovu regiju i ljudi su s pravom preplašeni i zabrinuti zbog onog što ih čeka idućih nekoliko mjeseci i idućih nekoliko godina“, te dodao „Nemam problem s time da BP ispuni svoje pravne obaveze. No, želim da BP-ju bude vrlo jasno: oni imaju moralne i pravne obaveze ovdje u Zaljevu za nastalu štetu. Pobrinut ćemo se da isplate svaki cent koji duguju ljudima uz obalu.“
Međutim, teško da će se Obama tako lako otrgnuti s udice. Nije baš da je i on jučer preuzeo vlast. Ljudi i sve veći broj medija se pita šta je njegova administracija uradila za ovo vrijeme da promijeni politiku Busha i Cheneya. Tačno je da je bilo jako puno najavljivanja da će se stvari promijeniti, ali malo šta je urađeno. Pa i posljednja ekološka dozvola za rad koju je BP donio izdata je od ljudi koje je Obama postavio.
Iako će konzervativci pokušavati da skreću pažnju i da okrivljuju svakoga za to što se desilo, kao što već na primjer za sve krive aktiviste za zaštitu okoliša jer, pobogu, da nije njih koji ne daju da se buši blizu obale i u nenaseljenim područjima kao što je Aljaska, ne bi jadne naftne kompanije morale bušiti na ovolikim dubinama, samo kako bi izbjegli da kritikuju vlastitu ideologiju pohlepnog kapitalizma, to ne znači da je bilo ko drugi lišen svoga dijela odgovornosti, pa tako ni Obama.
U međuvremenu, iako je BP potrošio dosta novca na sanaciju šteta, a vjerovatno će još dosta novca iskesati na tužbe koje će protiv njih (što je u SAD-u uobičajeno) podizati svi oštećeni, kompanija je daleko od toga da propadne. Tako se iz redovnog plana aktivnosti koji mora biti dostupan javnosti vidi kako planiraju potrošiti 50 miliona dolara na reklame (čitaj spin kampanju koja treba popraviti njihov imidž i svaliti što više krivice na nekog drugog), te da planira isplatiti više od 10 milijardi dolara dividendi. Drugim riječima business as usual, ili već uračunat mogući rizik.

Pozivnica: Književna večer sa Džemaludinom Latićem

U okviru 500. Ajvatovice bit će upriličena književna večer sa Džemaludinom Latićem. Ovo je pozivnica za one koji su u Bugojnu, okolici ili će tih dana doći do nas da nam se pridruže.

Književna večer sa Džemaludinom Latićem

Utorak, 22. juni 2010. u 20:00 sati
Kulturni centar Princeze Dževhere, Bugojno

O književnom opusu prof. dr. Džemaludina Latića govorit će:

Akademik prof. dr. Muhamed Filipović
Gradimir Gojer, direktor Narodnog pozorišta Sarajevo
prof. dr. Džemaludin Latić
Muhamed Jusić, moderator

Kulturni bum ispod Ajvaz-dedine stijene

Uz 500. Ajvatovica u Pruscu- Magazin Start

Kulturni bum ispod Ajvaz-dedine stijene

Piše: Muhamed Jusić (magazin Start BiH)
U subotu 5. juna na prostoru Musale u Pruscu pored Donjeg Vakufa, svečano je otvorena petstota kulturno-vjerska manifestacija Ajvatovica. Organizatori ove jubilarne manifestacije najavljuju da će ovogodišnji program i sadržaji biti dostojni ovog značajnog jubileja. Istovremeno u Muftijstvu travničkom koji je uz Organizacioni odbor glavni nosilac poslova organizacije, s ponosom ističu kako je Ajvatovica najveći skup muslimana u Evropi, a ove godine se očekuje rekordan broj gostiju ne samo iz čitave BiH nego i iz brojnih evropskih zemalja, te naročito iz Turske.
Na dovištu (mjestu sa kojeg se upućuje dova ili molitva) iznad Prusca već se pola milenija okupljaju mještani i njihovi gosti, pješaci i konjanici, tradicionalno sedmog ponedjeljka po Jurjevu, kako bi Svemogućem uputili molitvu za mir i blagostanje. Za Ajvatovicu se veže legenda o mističnom događaju iz života Ajvaz- dede za kojeg se kaže da je u Bosnu došao sa njenim osvojiteljem sultanom Mehmedom el-Fatihom II 1463. godine i da se u Pruscu nastanio sa zadatkom da na području Skopaljske doline širi islam.

Dva ovna i rascijepljena stijena
Prema narodnom predanju Ajvaz- dedo je za vrijeme svoga boravka na poziciji imama u Pruscu pronašao dobro planinsko vrelo iz kojeg je pokušao dovesti vodu u to planinsko mjesto koje je već dugo vremena kuburilo s nedostatkom pitke vode. Nedaleko od samog vrela ispriječila mu se stijena duga 74, široka 30 metara. Legenda kaže da se Ajvaz-dedo četrdeset dana uzastopno ranim sabah-namazom obraćao Allahu da se stijena rastavi. Četrdeseto jutro učeći dovu nakon sabah-namaza je zaspao i u snu vidio kako su se dva bijela ovna sudarila i stijena se rastavila. Kada se probudio vidio je stijenu zaista rastavljenu. Nakon toga je Ajvaz- dedo sagradio vodovod od drvenih tomruka (cijevi) i proveo ga kroz spomenutu stijenu do Prusca. Nije poznato koliko je ovaj vodovod bio u ispravnom stanju iza smrti Ajvaz- dede, ali se zna da je prvi popravak vodovoda vršio Šejh Hasan Kafi Pruščak. Zatim ga je obnovio bosanski namjesnik Miralem - paša početkom 1785.godine. Ovaj vodovod je koristio Pruščanima sve do 1931. godine kada je higijenski zavod iz Banja Luke napravio moderan vodovod.
Od dana kada se, prema narodnom predanju, stijena rascijepila to mjesto postaje mjesto na koje su ljudi dolazili da se uvjere u snagu vjere koja je jača od kamene stijene i tako je ustanovljeno dovište na Ajvatovici čije petstoto obilježavanje se organizuje baš ove godine.

Zabrana trajala 44 godine
Nakon 1946. godine, Ajvatovica je bila zabranjena od tadašnjih komunističkih vlasti, a ponovna organizacija odlaska je otpočela 1990. godine i nije prestajala ni u godinama rata kada se plato pored Ajvaz- dedine stijene nalazio samo nekoliko stotina metara od vojne linije.
Nakon rata, Ajvatovica je prerasla u vjersko- kulturnu manifestaciju koja je iz godine u godinu obuhvatala sve više gradova i sve veći broj kulturnih, sportskih i vjerskih sadržaja. Najviše zasluga za transformaciju Ajvatovice u respektabilnu kulturnu, sportsku i vjersku manifestaciju pripada muftiji travničkom Nusretu ef. Abdibegoviću koji je od 1994. predsjednik Organizacionog odbora Dana Ajvatovice.
Tako su građani brojnih gradova Srednje Bosne u proteklih petnaest godina samo zahvaljujući Danima Ajvatovice mogli vidjeti kvalitetne pozorišne predstave, npr. Narodnog pozorišta iz Sarajeva ili Mostara, prisustvovati koncertu Sarajevske filharmonije ili kvalitetnoj promociji knjige, što se u ovom dijelu Bosne rijetko ili nikako ne dešava.
Istovremeno sa širenjem sadržaja išlo se i u izgradnju infrastrukture u Pruscu i njegovoj okolini. Prvo se asfaltirao put do samog Prusca iz pravca Bugojna i Donjeg Vakufa, a ovih dana se dovršava put i staza za konjanike i do same Ajvaz- dedine stijene pod planinom Šuljagom udaljene 6 km od Prusca. Prošle godine je pokrenuta inicijativa za brendiranje Prusca, a prave se i prvi planovi o tome kako iskoristiti turističke potencijale ovog kraja koji u okvirima Ajvatovice i van nje nisu do sada iskorišteni.
Pored brojnih sadržaja u Travniku, D.Vakufu, Bugojnu, G.Vakufu, Jajcu i Livnu i drugim manjim i većim mjestima ovog dijela BiH koji će biti organizovani u danima 500. Ajvatovice planirane su i vanprogramski sadržaji među kojima treba istaknuti postavljenje drame ''Gazi Husrev-beže ili bukagije'' Džemaludina Latića, promocija Ajvaz- dedinog štapa i staze i otkrivanje spomen-ploča na platou Ajvatovice. Centralna manifestacija će se održati u nedjelju 27. juna u Pruscu i ispred Ajvaz-dedine stijene uz direktan prijenos na BHRT-u.

Film "San o Ajvatovici"
Historija i tradicija „Ajvatovice“, najveće islamske kulturno – vjerske manifestacije u Evropi, ove godine bi trebala biti po prvi put ovjekovječena filmskim projektom. Dokumentarno-igrani film „San o Ajvatovici“ će putem dokumentarnih prikaza, ali i igranih scena prikazati legendu o Ajvaz-dedi, njegovu dovu Bogu, te njegovo zalaganje za dobrobit naroda tog kraja, saopćeno je iz agencije Mark-In.
Početak snimanja filma „San o Ajvatovici“ planiran je za mjesec mart na širem području grada Prusca. Glavnu ulogu tumačiti će priznati bh. glumac Admir Glamočak, a u okviru samog filma bit će izvedena i jedna od, prema mišljenju autora priloga, najljepših ilahija o vodi u izvedbi sopranistice Lejle Jusić.
Za produkciju ovog jedinstvenog filma zadužena je video produkcija agencije Mark-In, a autor, reditelj i scenarista filma je gdin. Janes Tadić. Ideja za realizaciju filma nastala je prošle godine u okviru projekta Festival ITEF, koji za jedan od ciljeva ima promociju turističkih potencijala Bosne i Hercegovine.
Samo u okviru Festivala ITEF 2010 „San o Ajvatovici“ bi trebalo pogledati preko 280.000 ljudi, a planirano je da bude uvršten i u program Splitskog festivala turističkog i eko- filma.
Svjetska premijera filma bit će realizovana u saradnji sa turskom nacionalnom televizijom TRT, koja je već iskazala veliki interes za njegovo emitovanje, a bh. premijera filma će biti dogovorena sa jednom od domaćih televizija.
Film „San o Ajvatovici“ bit će distribuiran i u DVD izdanju kako u Bosni i Hercegovini, tako i u inostranstvu, saopćeno je iz produkcijske kuće Mark-In.
Film, tvrde u Mark-In-u, realizuju uz punu podršku i odobrenje Muftiluka travničkog koji će pružiti svu tehničko-organizacionu podršku tokom snimanja.


Svečana spomen- monografija Ajvatovica
Povodom obilježavanja pola milenija postojanja dovišta Ajvatovica, izdavačko poduzeće ZORO d.o.o. iz Sarajeva, u saradnji s Muftijstvom travničkim je priredilo luksuznu spomen- monografiju pod naslovom Ajvatovica koja bi se trebala promovisati ovih dana. Izdavači s ponosom ističu kako je na izradi monografije radio tim stručnjaka i to „posljednjih desetak godina“. Za sada se zna da će se u monografiji naći prilozi: prof. dr. Mustafe ef. Cerića Mi smo potomci Ajvaz- dedini, mr. Nusreta ef. Abdibegovića Ajvatovica- simbol bosanske duhovnosti, akademika Enesa Karića Ajvatovica- duhovna značenja, Ivana Lovrenovića Tri zapisa o Ajvatovici, rahmetli dr. Muhameda Ždralovića Ajvatovica i ponešto oko nje, esej akademika Esada Durakovića Voda, Đoke Mazalića iz Zemaljskog muzeja Sarajeva Biograd- Prusac, stari bosanski grad i prof. Huseina Čepala Spomenička baština prusačkog kraja.
Monografija sadrži i sažetke svih studija an engleskom, francuskom, turskom i arapskom jeziku.

Ajvatovica- bogougodno djelo ili mrska novotarija
S jačanjem učenja islamske reformacije u BiH počele su se čuti sve otvorenije kritike na račun Ajvatovice kao pučke interpretacije vjere koja teško da ima uporište u islamskoj ortodoksiji. Iako su i raniji muslimanskih autoriteti, poput Mehmeda ef. Handžića, iskazivali skepticizam prema skupu na platou Ajvatovice, danas su najotvoreniji kritičari Ajvatovice iz reda pripadnika selefijskog (tzv. vehabijskog) pokreta. Za njih je Ajvatovica bida ili novotarija u vjeri koju je Poslanik Muhamed strogo zabranio. Oni obično citiraju hadis (izreku Poslanika) prema kojem je on zabranio bilo kakvo hodočašće osim u Meku, Medinu i Jerusalem. Za njih je neprihvatljivo to što neki od ljudi koji na Ajvatovicu dolaze to putovanje nazivaju „malim hadžom“ i što su nekada ljudi s tih mjesta donosili kamenje vjerujući da ono ima nadnaravne moći. Za brojne autoritete u Islamskoj zajednici, a ne samo selefije, takvi postupci su sporni i teško da mogu imati uporište u islamu. Bilo je i onih koji su javno za Ajvatovicu govorili kako je to samo jedan oblik širka ili politeizma. I pored svega većina smatra kako nijedan ozbiljan autoritet u IZ ne smatra Ajvatovicu „malom Ćabom“ i kako, ako se dese neke „nepravilnosti sa stanovišta šerijata“ onda treba raditi na tome da se one isprave, a ne na tome da se Ajvatovica sa svojom dugogodišnjom tradicijom ukine.

Ajvatovica- još od bogumilskih dana
Profesor historije i latinskog jezika u bugojanskoj Gimnaziji Husein Čepalo, inače autor knjige Ajvatovica- mala Ćaba je više puta iznio mišljenje kako današnja islamska Ajvatovica ima korijene u predislamskim korijenima Bošnjaka. Za njega je Ajvatovica specifičan islamski običaj koji ima autohtoni karakter, ali koji je prerastao iz bogumilskih molitvi za kišu, plodnost i zaštitu ljetnih usjeva. Kao dokaz za svoje tvrdnje prof. Čepalo navodi da i dova na Ajvatovici sadrži elemente proljetnih molitvi za dobru godinu, te da nakon održane dove pojedini težaci hodočasnici, obijaju i kupe prašinu sa Ajvaz-dedine stijene, da bi njome posuli svoje njive i livade, «kako bi rod što bolje ponio». I legenda o Ajvaz-dedi spominje sušne godine- tvrdi Čepalo.
O tome kako pomiriti dvije predaje: one o Ajvaz- dedi i tradicionalno bogumilskom svetištu Čepalo kaže: „Ajvaz-dedo je taj koji je pred pećinom dovu činio, pa je stijena raspukla i Prusac dobio vodu. Polazeći od toga da su ova godišnja dovišta izvorno bogumilska, onda se uklopila u religiozni sistem bosanskog islama, a tokom vremena gubili su bogumilski običaji i preovladali islamski.“

Preuzmite knjigu Representations of Islam in WesternThought od prof. dr. Iana Almonda

Ian Almond: Representations of Islam in WesternThought, novu knjigu u izdanju CNS-a možete preuzeti ovdje.

Izrael je opet počinio zločin

Teror nad Gazom- Magazin Start

Izrael je opet počinio zločin

Piše: Muhamed Jusić (Start, br. 299)

Izrael je još jednom šokirao svijet svojom brutalnošću i nepoštivanjem bilo kakvih normi međunarodnog prava. Ali sve što se može reći o napadu izraelskih komandosa u ponedjeljak ujutro 31.5.2010. na šest brodova sa 600 pro-palestinskih aktivista i 10.000 tona humanitarne pomoći, koji su pokušali probiti pomorsku blokadu Gaze, kada je ubijeno osam Turaka i jedan Amerikanac (turskog porijekla), a 36 osoba je ranjeno, uključujući i sedam izraelskih vojnika jeste da je Izrael počinio samo još jedan zločin. Ništa novo, moglo bi se reći, osim što ovog puta žrtve nisu bili Palestinci čije ubijene više niko i ne broji, nego građani na međunarodnoj političkoj sceni sve jače republike Turske i jedne od članica NATO saveza.

Prešutna saglasnost
Predugo Izrael čini šta hoće bez ikakvih posljedica. Lista sličnih i gorih zločina nad Palestincima i drugim susjedima Izraela bi se odužila i svaki put bi se međunarodna javnost uzbudila i „opreznim rječnikom“, kao što to ovih dana čini Obamina administracija, kritikovala metode vlade i vojske iz Tel Aviva. Mladići i djevojke širom svijeta bi, i ovih dana to čine, izlazili na ulice da protestuju umotani u kufije, a za koji dan sve bi bilo, i biće, kao da se ništa nije desilo. U međuvremenu, izraelska medijska mašinerija će izvoditi spinove da zbuni i obmani javnost o tome ko je žrtva, a ko zločinac, Amerika će otezati i vetom blokirati svaku ozbiljnu rezoluciju u Savjetu bezbjednosti, a hronično neefikasni UN će osnovati komisiju koja će nalaze svog istraživanja sročiti u tekst politički korektno napisanog izvještaja i objaviti ga kada se malo ko bude sjećao o kojem se tačno prekršaju svih konvencija humanitarnog prava radi.
Međutim, to što se desilo na pučini 20 nautičkih milja od Gaze je samo indikator tvrdoglave implementacije jedne propale politike u čijem provođenju Izrael ima brojne saučesnike. Već godinama, većina međunarodnih igrača, pa čak i arapskih zemalja regiona (prije svega Egipta), prešutno ili aktivno podržavaju izolaciju Gaze nadajući se da će to oslabiti islamistički pokret Hamas koji je tamo na vlasti. Međunarodna krizna grupa (The International Crises Group) i brojne druge nevladine i humanitarne organizacije već dugo upozoravaju kako je to „nemoralna politika koja je osuđena na propast“ i koja je usmjerena. Prije svega, protiv stanovništva Gaze, a ne Hamasa čija vlast nije oslabila. Iako je svima jasno da je Gaza pretvorena u jedan veliki koncentracioni logor svi se pretvaraju kao da se ništa ne dešava.
Zato dok slušamo osude i pozive na „nezavisne istrage“ moramo imati na umu da je većina tih istih država i institucija podržavala, a neke još uvijek podržavaju, politiku potpune izolacije Gaze, te da bi oni trebali priznati svoju ulogu i ponijeti dio odgovornosti. Svi, a ne samo Izrael, trebaju priznati da politika blokade građana Gaze kako bi se oni okrenuli protiv Hamasa i forsiranje samo Zapadne obale ne daje rezultate, te da je nehumana i nemoralna.

Geto za 1,4 miliona ljudi
Fokusirati se samo na detalje posljednje tragedije je pogrešno i puko izbjegavanje suočavanja sa stvarnim problemom. Nije pravo pitanje da li su komandosi prvi otvorili vatru na brodove i da li je sve ranije bilo pripremljeno (a svi pokazatelji i svjedočenja učesnika govore tako) ili su humanitarci pokušali spriječiti specijalce da ovladaju brodom (ili brodovima), što bi valjda trebale ustanoviti te toliko najavljivane komisije, nego to ko ima pravo da oko 1.4 miliona stanovnika (oko milion sa statusom registrovanih izbjeglica) Gaze drži u skoro potpunoj izolaciji na svega 360 km² bez dovoljne količine hrane, vode, struje, lijekova i drugih potrepština za normalan život.
Naravno izraelska medijska mašinerija se iz petnih žila upinje da pokaže kako u Gazi „nema nikakve humanitarne krize", jer se, kako se tvrdi, preko Izraela Gazi svake sedmice dostavlja po 15.000 tona hrane i drugoga materijala. Ono što niko ne govori je to da je prema UN-ovoj agenciji za izbjeglice ta količina tri puta manja od neophodne. Služba za odnose sa javnošću izraelske vojske je dan prije napada na brodove novinarima iz čitavog svijeta dijelila kopije jelovnika navodno ekskluzivnih restorana u Gazi na kojima se mogu naći svjetski specijaliteti. Ali kada su prisutnim novinarima emitovali snimke iz jednog takvog restorana novinarka arapskog satelitskog kanala El-Džezira vrlo je brzo prepoznala da se radi o snimcima koji su napravljeni prije ko zna koliko godina u restoranu koji je u izraelskom napadu na Gazu januara 2009. uništen.
Zato, smatraju u Kriznoj grupi, čitavu dosadašnju izraelsku i međunarodnu politiku prema Gazi treba ispitati. Neposredno nakon tragedije, Amerika, EU i članice Kvarteta su pozvale na djelomično otvaranje blokade i otvaranje koridora za doturanje pomoći ali niko nije rekao da izolacija treba prestati i da se ti ljudi više ne mogu držati u ogromnom zatvoru.
Isto mišljenje dijeli i glavni povjerenik UN-ove agencije za palestinske izbjeglice (UNWRA) Filippo Grand koji je za norveške medije izjavio kako je ukidanje blokade nametnute pojasu Gaze i dozvola za uvoz proizvoda iz Izraela ključ za rješenje krize. On je izjavio da napad izraelskih komandosa u ponedjeljak na konvoj brodova koji su vozili humanitarnu pomoć Gazi pokazuje da je postojeći sistem neodrživ i da predstavlja faktor napetosti u regiji. U agencijskoj vijesti on je izrazio zadovoljstvo što su lideri širom svijeta uputili apele za ukidanje blokade Gazi nakon drame u ponedjeljak i izrazio nadu da je ona otvorila "oči svih onih koji donose odluke" i ubijedila svijet da je važno otvoriti prelaze kako bi se uspostavila "normalnost".
"Prevedimo ove riječi u konkretnu akciju. Vrijeme je. Ako čekamo, propustit ćemo ovu priliku“- upozorio je Grand.

Izraelsko- turski odnosi:
Zaoštravanje s neizvjesnim ishodom
Napad Izraela na brodove pod turskom zastavom u međunarodnim vodama i ubistvo turskih državljana prijeti da trajno naruši dobre odnose koje su nekada imale ove dvije zemlje. Premijer Turske, Recep Tayyip Erdogan, napad je nazvao "državnim terorizmom", te upozorio kako trenutna izraelska politika čini sve da izgubi jedinog prijatelja u regionu.
Odnosi dvije zemlje zahladili su ranije nakon što je turski premijer Erdogan javno u debati sa izraelskim predsjednikom Shimonom Peresom na ekonomskom forumu u švicarskom Davosu kritizirao izraelski napad na Gazu u januaru 2009. godine.
U pedesetogodišnjem arapsko-izraelsko konfliktu Turska je od osnivanja moderne republike zbog dobrih odnosa obje države sa Amerikom bila ili neutralna ili bliža Izraelu. Zemlje Istočnog bloka su pomagale i podržavale ljevičarske palestinske organizacije, kao i kurdske pobunjenike s kojima Turska ima problema. Kada se tome dodaju još i historijski animozitet između Arapa i Turaka jasno je bilo da su ekonomske, vojne i političke veze između ove države bile više nego dobre. Međutim, dolaskom AKP partije na vlast u Turskoj, a u Izraelu desničarke vlade premijera Benjamina Netanyahua, te naročito nakon krvavog pohoda na Gazu 2009. odnosi nisu što su nekada bili. Otkazano je nekoliko zajedničkih vojnih vježbi, a nakon ovih posljednjih dešavanja očekivati je i daljnje pogoršavanje. Izrazito aktivna turska vanjska politika je čini sve važnijim faktorom u tom dijelu svijeta tako da Izrael, možda još uvijek, nije svjestan šta rizikuje zaoštravanjem odnosa sa Turskom. I dok jedni očekuju da će Turski indirektni ulazak u pola stoljeća dugi bliskoistočni konflikt doprinijeti njegovom konačnom okončanju, drugi smatraju da bi turska diplomatija mogla „polomiti zube“ na Izraelu i pretrpjeti svoj prvi veći poraz.