U zemljama Arapskog zaljeva je ustaljena praksa održavanja divanija (u nekim državama se ova javna okupljanja nazivaju i drugim imenima).
Širom Arabije, uz svaku veću kuću, domaćin je izgradio poseban objekat, divan, koji može primiti veći broj gostiju i u kojem se održavaju redovna sijela.
Nerijetko kod onih imućnijih taj objekat u sredini ima i ognjište koje podsjeća na ona u nekadašnjim beduinskim šatorima, gdje se krčka stalno „pristavljena“ kahva dobrodošlice.
Na redovna sedmična sijela dolaze prijatelji i komšije. Vrlo često se za svaku divaniju zna koja je zajednička tema koja okuplja goste. Neki su zainteresovani za književnost, umjetnost, vjeru, politiku, drugi za ekonomiju i putovanja. Neke divanije su otvorene za javnost, pa je prilika da se upoznaju novi ljudi, koji inače ne bi imali priliku da se sretnu. Često divanija ima i uvodničare koji otvore određenu temu o kojoj onda svi prisutni mogu diskutovati ili ukoliko je prisutan poseban gost uvodničar, postavljati pitanja. Naročito u ramazanu je ova praksa bila živa. Tu su se organizovali iftari, ali i sehuri i posijela nakon teravije.
Sjećam se prije nekoliko godina kada sam u ramazanu bio u Kuvajtu kako su tamo u dnevnim novinama objavljivani rasporedi onih poznatijih i istaknutijih divanija tokom ramazana.
Za ambasadore je ovo jedinstvena prilika da prezentuju svoju državu na jedan direktan i interaktivan način, da govore o njenoj historiji, kulturi, investicionim prilikama i znamenitostima koje se mogu posjetiti... COVID-19 je ograničio ovu praksu, ali se ona polahko uz poštivanje trenutnih mjera vraća u saudijsku svakodnevnicu.
Ovaj oblik socijalizacije odolijeva izazovu vremena i još igra itekako bitnu društvenu ulogu. Iako se širom Arabije otvaraju lanci modernih kafića, koji prijete da muhabet, druženje i socijalizaciju premjeste u kafane i jedan novi format sveden na manji broj ljudi, daleko od osjećaja za tradiciju i običaje, divanije odolijevaju. Nekada su u Bosni sličnu ulogu imale tekije i redovna okupljanja u njima. I njih su kod nas postepeno zamijenile kafane. Također su na selima bila dominantna sijela ili posjela koja su imala istu ulogu. Čini mi se da nam u Bosni nedostaje ovaj format i da njega ne mogu u potpunosti zamijeniti ni naše popularne kahve na kojima se sve završava niti formalne tribine, predavanja i okrugli stolovi, jer divanije odlikuje spontanost, osjećaj zajedništva i jednakosti svih prisutnih u debati i prilika da se socijalizira kroz redovnu interakciju.
