Bezbroj je prepreka na putu postizanja održivog primirja, a
o mirovnom dogovoru i budućnosti Sirije da i ne govorimo.
Piše:
 |
Borci iz Sirije u posljednja dva dana počeli su postavljati
snimke misterioznih aviona kako bacaju oružje (Arhiva)
|
Mediji su nedavno saopćili kako su Ankara i Moskva postigle
dogovor o detaljima za uspostavljanje primirja na teritoriji čitave Sirije.
Činjenica je da su Rusija, Iran i Turska još prošle sedmice
u Moskvi, gdje su usvojene deklaracije koje određuju načela budućeg dogovora
kojeg se trebaju svi pridržavati, zvanično saopćile da su spremne pomoći u
sklapanju mirovnog sporazuma nakon uspostavljanja prekida vatre.
I dok je svaki napor da se u Siriji dođe do mirovnog
rješenja i okončanja sukoba hvale vrijedan, svima je jasno da je naivno
očekivati bilo kakvo jednostavo rješenje ovog Gordijevog čvora.
Bezbroj je prepreka na putu postizanja održivog primirja, a
o mirovnom dogovoru i budućnosti Sirije da i ne govorimo. To je vjerovatno
jedini put, ali čak i da se postigne politička volja kod ključnih svjetskih
igrača, ili nekoliko njih, to ne znači da možemo očekivati brzo rješenje
sirijskog sukoba.
Razloga za to ima više. A ključni bi se mogao svesti na to
da se u današnjoj Siriji više ne zna ko se pita. Odnosno, lista onih koji bi da
"se pitaju" preduga je, a njihovi interesi i vizija budućnosti države
gotovo nespojiva. To se podjednako odnosi na sirijske borbene frakcije,
regionalne sile, ali i glavne svjetske igrače.
Nedavna normalizacija odnosa između Turske i Rusije i
njihova spremnost da nastave s tijesnom saradnjom na svim poljima, i pored
pokušaja sabotaža, kao što je atentat na ruskog ambasadora u Ankari, ne znači
da su se njihove vizije budućnosti Sirije približile. Iz izjava zvaničnika
obiju zemalja jasno se vidi da Turska i dalje zvanično insistira na tome da za
predsjednika Bashara al-Assada nema mjesta u budućoj Siriji, dok Rusija
insistira da je njegov režim jedini legitimni predstavnik sirijske države i da
o njegovoj budućnosti može odlučivati samo sirijski narod. I jednima i drugima
jasno je da će, dok god se ne nađe rješenje sirijskog sukoba i dok oni svoje
stavove ne usaglase ili barem ne približe, strateška saradnja ove dvije zemlje
uvijek biti u opasnosti. Uvijek će se razilaziti na pitanjima vezanim za Siriju
i uvijek će biti neki incidenti koji će predstavljati kamen spoticanja njihovom
savezu. Zato ne čudi da su upravo ove dvije države inicirale prekid vatre i
moguće mirovne pregovore koji su planirani uz njihovo posredovanje u Astani ako
primirje između Assadovog režima i opozicije bude uspješno.
Ali sve da se nekim čudom Rusija i Turska i dogovore i
naprave neki kompromis zarad svojih viših interesa ili da jedna strana popusti,
ostaje pitanje koliko stvarnog utjecaja imaju na zaraćene strane na terenu.
Osim toga, tu su i brojni drugi "igrači", koji bi, kao što je već
rečeno, da se pitaju.
Sabotaža mirovnih dogovora
Tu prije svega mislim na Iran, s kojim se konsultiralo u
vezi s moskovskom deklaracijom, a onda je naprasno nestao iz operativnog dogovaranja
plana primirja. Sjetim se kako je završio jedan sličan dogovor o izvlačenju
civila, ranjenika i boraca iz opkoljenog Halepa, koji su postigle Turska i
Rusija.
Iran, koji na terenu kontrolira brojne šiitske paravojne
formacije, posredstvom jedne takve skupine, koja je napala konvoj civila,
zaustavio je čitav dogovor dok nije nametnuo svoje uvjete. Naravno, Iran je
tada tražio da dozvoli i izlazak šiita iz dvaju opkoljenih sela, Al-Foue i
Kefraye u provinciji Idlib. Zvanično, u javnosti tog zahtjeva nije bilo, ali su
šiitske milicije prijetile da će sabotirati čitavu akciju evakuacije. Realno je
očekivati da će Iran, osjeti li se zapostavljenim u pregovorima i da su njegovi
interesi u Siriji ugroženi, ponovo sabotirati svaki mirovni dogovor.
Kada je Rusija preko Turske ispregovarala s pobunjenicima
dozvolu za izlazak šiitskih civila i boraca, "neko nepoznat", u ovom
slučaju pripadnici fronta Al-Nusra, koji su promijenili ime u Jabhat fath
ash-Sham, zapalili su autobuse jer oni nisu bili uključeni u pregovore i jer se
nisu pitali. Tada je Turska postigla dogovor samo s militantima iz Ahrar
al-Shama, i to se onim frakcijama koje su se osjetile izostavljenima nije
svidjelo.
Prema informacijama s terena, dogovor o primirju između
Turske i Rusije nije se trebao odnositi na ISIL, ali ni na druge terorističke
organizacije. Sporno je sada koga Rusija smatra teroristima, a koga Turska.
Rusi imaju odlični saradnju sa dominantim kurdskim frakcijama u Siriji
povezanim s PKK, koju Turci smatraju terorističkom organizacijom. Istovremeno,
Rusija teroristima smatra i Jabhat fath ash-Sham, dok bi Turci da jedno krilo
ove frakcije podvedu pod okrilje umjerene opozicije.
Bez obzira na to šta Turci ili Rusi misle koga treba
isključiti iz primirja, same frakcije opozicije, prema najnovijim vijestima iz
Sirije, nemaju jedinstven stav prema tome da li da prihvate takvu inicijativu.
Pola ih je za, a pola protiv. Svi oni koji se osjete isključenima sigurno će
imati načine da opstruiraju provođenje primirja. Građani Idliba, koji slute da
im se sprema scenario Halepa, bezuspješno vrše pritisak na frakcije da se
ujedine i zajednički politički i vojno nastupaju.
Administracija u Washingtonu
Ne samo da za sada do toga nije došlo nego su militanti
Al-Nusre ili Jabhat fath ash-Shama zabranili isticanje zastava Slobodne Sirije.
Jedna od najutjecajnih borbenih skupina u opoziciji Ahrar al-Sham nalazi se
pred raskolom. Njihovo vodstvo (tzv. šura) podijelilo se na one koji podržavaju
stavove islamističke Al-Nusre i odbijaju bilo kakve pregovore i uređenje Sirije
na bilo kojim drugim principima osim onih "islamskih" i one koji
podržavaju tursku inicijativu i ujedinjenje frakcija pod okriljem onoga što je
nekad bila Slobodna sirijska vojska.
Ne treba zaboraviti ni to da je veliko pitanje kako će na
sve ovo gledati nova administracija u Washingtonu i hoće li se i oni htjeti
pitati. Sadašnja administracija predsjednika Obame ove je sedmice, usvajajući
budžet Pentagona, ponovo dala zeleno svjetlo za naoružavanje sirijske
opozicije. Koje i koga nije jasno. Naivno je i vjerovati da će zalivske zemlje,
prije svega Saudijska Arabija, gledati sa strane šta se dešava u Siriji, gdje
su uložile toliko novca i gdje također imaju svoje interese i vojne formacije
koje su im bliske. Borci iz Sirije u posljednja dva dana počeli su postavljati
snimke misterioznih aviona koji, kao i prije nekoliko godina, ponovo bacaju
oružje i opremu različitim vojnim formacijama. Ko su ti misteriozni
opskrbitelji oružjem teško je znati, ali je lista onih koji bi da se pitaju o budućnosti
Sirije duga i mogao bi biti bilo ko ili svi zajedno. A pravila igre, izgleda,
takva su da što više vojnika naoružate, više bombi bacite i više civila
ubijete, to se više i pitate.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju
nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera
