Jusić za Klix: Bez rješenja sirijske krize ne može doći do normalizacije odnosa Rusije i Turske

Piše: S. H./Klix.ba

Politički analitičar Muhamed Jusić za Klix.ba je prokomentarisao atentat na ambasadora Rusije u Ankari, kazavši da se taj događaj može posmatrati kao cilj sprečavanja normalizacije odnosa između Rusije i Turske.

"Bez obzira na sve mislim da neće doći do ozbiljnijih promjena u odnosima Rusije i Turske, ali je očito da postoje sile koje bi da zaustave normalizaciju odnosa između te dvije zemlje", kazao je Jusić.

Dodaje kako je jučerašnji atentat na ruskog ambasadora Andreja Karlova pokazatelj u kako teškoj poziciji se nalazi vlast u Ankari te da istinske normalizacije odnosa između Turske i Rusije neće biti dok se ne pronađe rješenje za sirijsku krizu.

"Ovaj napad je potvrdio i strahove da će pad Alepa i zločini koji su se desili samo produbiti krizu, ne samo u Siriji, nego da će dovesti do dodatne radikalizacije prilika širom svijeta", kazao je Jusić.

Rusija i Turska usaglasile su se da će istragu o ubistvu ambasadora voditi zajednički timove iz obje zemlje.

Ko je kriv za pad Halepa

Svaka analiza razloga koji su doveli do pada Halepa može se razumjeti kao skretanje pažnje s izvršioca zločina.

 

Cilj je bio uništiti svaku ozbiljnu i politički artikuliranu opoziciju sirijskog naroda-Reuters

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)

U trenutku kada se u Halepu dešava stravičan zločin nad nedužnim civilima ništa ne može biti važnije od osude samog zločina i globalne šutnje onih koji su ne samo moralno odgovorni za ono što se tamo dešava nego su doskora bili ključni akteri svih procesa. Svaka analiza razloga koji su doveli do pada Halepa može se razumjeti kao skretanje pažnje s izvršioca zločina koji čine paravojne snage iz Irana, Iraka, Libana, Afganistana i brojnih zapadnih zemalja koje su se pridružile ostacima vojske Bashara al-Assada. Ali to se ne bi trebalo desiti.

Ali bez ove analize priča o Halepu, ali i sirijskoj revoluciji nije kompletna. Naravno da je najveći krivac za sve ono što se dešava u Siriji režim, koji je na mirne proteste građana, koji su u početku tražili samo više slobode, pravde i manje korupcije vladajuće elite, odgovorio vojnom brutalnošću, kao i oni koji su podrškom tom režimu podijelili arapska društva po sektaškim linijama i počeli provoditi vlastite vizije sektaške dominacije. Dok jedni preko mrtvih tijela muslimana i drugih koji s njima žive stoljećima sanjaju obnovu nekog šiitskog fatimijskog ili buvejhijskog halifata, drugi sanjaju obnovu sunitskog hilafeta, ali sa dominacijom njihove interpretacije islamskog učenja i tradicije kao jedine ispravne. Oni su uz svestranu pomoć bogatih monarhija koje su se prepale dešavanja naroda u vlastitim državama i globalnih igrača, zajedno s Izraelom, vidjeli jedinstvenu priliku da urušavanjem arapskih država i društava osiguraju svoju dominaciju u tom dijelu svijeta.

Zato se odgovornosti ne mogu osloboditi svi oni koji su legitimne zahtjeve sirijskog naroda zloupotrijebili kako bi oteli njihovu revoluciju i pretvorili je u vlastiti ideološki rat za neku svoju viziju obnove hilafeta u kojem bi njihova interpretacija islama i ulema vladala u Božije ime.

Svi oni koji su mirno gledali, ali i pomagali, dok se uništavala Slobodna sirijska vojska kako bi njeno mjesto zauzeli radikali, koji su svojom vizijom svijeta, tumačenjem vjere, ali i vezama s terorističkim organizacijama sirijske građane vodili u sukob sa čitavim svijetom, upali su u zamku koju im je režim u Damasku postavio od početka i na kojoj je radio od početka. Cilj je bio uništiti svaku ozbiljnu i politički artikuliranu opoziciju sirijskog naroda. Mnogu su uradili sve što su mogli kako bi na strani opozicije ostali samo oni koje će moći okarakterizirati kao teroriste i koji su sami sebe doveli u izolaciju. Znaju svi na terenu da oružje, ali ni bilo koji drugi oblik pomoći ne dolazi ostacima sirijskih vojnih frakcija koje su odbile bilo kakvu koordinaciju i zajednički nastup.

Ujedinjenje, kad je gotovo

Jadno je bilo vidjeti kako su se prije nekih deset dana sve frakcije opozicije odlučile ujediniti u jednu vojnu organizaciju. To je s pravom izazvalo bijes ne samo u Halepu nego i širom svijeta. Ljudi su shvatili da se trebaju ujediniti tek kad je bilo izvjesno da je sve gotovo. Dotad su odbijali svaku priču o tome da se stave pod jedinstvenu komandu i uspostave institucije države, priznaju političke predstavnike koji bi ih predstavljali u pregovorima i na međunarodnom planu. Umjesto toga svaka frakcija vodila je vlastiti rat, vrlo često protiv drugih frakcija koje nisu bile dovoljno "islamske", osnivala svaka za sebe neke "šerijatske sudove" i odbila se ograditi od fronta El-Nusra, koji je ideološki bio povezan s Al-Qaedom.

Sada se bune što u Siriji nema neke misije UN-a koja bi nadgledala izvlačenja civila, a upravo su neke od tih frakcija, sastavljenih najvećim dijelom od stranih boraca, kojima ni zločini kakve čini režim nad neistomišljenicima nisu bili nepoznati, odbijale dozvoliti djelovanje "križara" u "islamskoj Siriji". Oni su otimali strane humanitarce, oružje koje je dolazilo Slobodnoj sirijskoj vojsci i činili sve da stvore što više neprijatelja sirijskoj opoziciji i u svijetu i u regionu.

Sada su ostali sami i pitaju se zašto.

Ali to je jedno, a opravdanje zločina režima i prošiitskih milicija pogreškama nekih koji su preoteli sirijsku revoluciju drugo. A upravo je to ovih dana na sceni. Dok jedni pod tepih guraju greške gospodara rata i razjedinjene sirijske opozicije, drugi ubijanje civila nazivaju pobjedom nad teroristima.

Razlika između SAD-a i Rusije

Ne mogu razumjeti sve ove lijeve i antiglobalističke autore, intelektualce i analitičare koji pušu u jedra Putinovim kvaziimperijalnim ambicijama. Stvarno ne znam kakva je razlika između američke i Putinove dominacije i hegemonije? Samo zato što prva ne valja ne znači da je ova druga bolja ili poželjnija. Isto tako ne znam kako ti isti mogu promovirati Iran i njihove vanjskopolitičke ciljeve, a kritikovati, recimo, one saudijske. Zar za njih i jedna i druga država nisu neslobodne teokratije i klerokratske diktature?

Kako je moguće da nas ti pojedinci, koji bi da ih istovremeno doživljavamo kao liberale i zagovornike ljudskih prava i sloboda, uvjeravaju da je svijet u kojem bi male zemlje i narodi tavorili pod dominacijom ruskog hegemonizma i diktata iz Moskve bio bolji od onoga koji se već dugo saginje pred voljom Washingtona? Zašto bi svijet u kojem, recimo, tradicionalne muslimanske zajednice mijenjaju svoj kulturni i vjerski identitet po ideološkoj matrici politički kontroliranog i instrumentaliziranog šiizma bio bolji od onog u kojem se isto tako ideologiziran i instrumentaliziran selefizam nameće od Saudijske Arabije tim muslimanskim zajednicama širom svijeta? Zar barem za njih to ne bi trebalo biti isto?

Na primjeru Halepa vidimo da to nije tako i da i oni, kao i oni koji su se zgražavali nad ISIL-ovim egzekucijama zarobljenika, sada takve postupke veličaju kao oslobođenje i trijumf antiglobalizma.

Ali svi oni koji misle da je pad gradske jezgre Halepa pod kontrolu prorežimskih snaga kraj sirijskog rata očito ne znaju šta se na terenu dešava. Prije će biti da će zločini, koji su i prema izvještaju UN-ovih agencija, ali i svjedočenjima s terena već počinjeni, samo još više podgrijati mržnju u sirijskom društvu i ovu zemlju još više udaljiti od bilo kakvih šansi za mirovno rješenje i tranziciju.

Istovremeno, nadati se, ali je to, kako sada stvari stoje, malo vjerovatno, da će preostale frakcije opozicije izvući pouku iz poraza u Halepu i uključiti se u izvodljiv, održiv i realan politički projekt kojem će cilj biti da se u Siriji sačuva ono što je preostalo od sunitskog stanovništva i zaustavi daljnje uništenje države i društva. Nastave li se ponašati kao paravojne formacije koje koketiraju s radikalnim ideologijama koje opravdavaju nasilje nad neistomišljenicima i terorizma, bitka će biti izgubljena, a pitanje je samo koliku će cijenu platiti oni u čije ime ovi navodni borci za islam i sunite nastupaju. Za ove antiglobaliste ionako je kasno. Dok druge optužuju za služenje imperijalističkim silama, sami grade novu imperiju dominacije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Zašto Kolinda želi 'zavesti red u Bosni'

Kada bismo mi iz Bosne i Hercegovine htjeli biti podli, onda bismo tužakali Hrvatsku za očito oživljavanje ustaštva i rehabilitaciju fašističkog naslijeđa.

Po brojevima onih koji su otišli na strana ratišta Bosna i Hercegovina ne odudara od evropskog prosjeka-EPA

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, nakon sigurnosnog foruma NATO-a održanog u kanadskom gradu Halifaxu, dala je intervju za Defense News, u kojem je naglasila da je Bosna i Hercegovina nestabilna zemlja, da nije "u potpunosti politički emancipirana", te da je haman pa najveća prijetnja za Hrvatsku. Tom prilikom rekla je i kako se "islam koji smo poznavali u Bosni i Hercegovini mijenja, postaje radikaliziraniji, posebno u seoskim područjima, mijenja se način života, čak i izgled ljudi u smislu načina oblačenja i ponašanja i mnogo rigidnije interpretacije vrijednosti islama".

Iako u predsjednicinim izjavama ima i realnih opasnosti, kojih svi trebamo biti svjesni i koje se ne trebaju ignorirati, njeno preuveličavanje navodne islamske opasnosti dokaz je da se ne radi o iskrenoj namjeri da se Bosni pomogne. Takve optužbe u vrijeme kad Evropom i svijetom vladaju islamofobija i iracionalni strah od islama i muslimana ne mogu nikako biti doživljene kao dobronamjerne. To je providan pokušaj da se oslabi bošnjačka politička pozicija.

Ustvari, to je sada već dio ustaljene patronizirajuće politike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini, gdje se stvari pokazuju gorima nego što jesu, ne bi li svjetski moćnici baš njima dali neku vrstu mandata da "zavedu red u Bosni". Za sada ta politika ne samo da ne prolazi u Bosni i u njenim političkim faktorima nego ni u ozbiljnim međunarodnim krugovima, koji su tu strategiju davno prozreli. Nadati se da će to tako i ostati sa svim promjenama na političkoj sceni Evrope koje su u toku.

Žmurenje na RS i Dodika

Takav pristup hrvatske politike, koliko god se prikazivao kao dobronamjeran prema Bosni i Hercegovini i njenim narodima, to nije i samo može dodatno doprinijeti destabilizaciji Bosne i Hercegovine, pa i regiona. Na taj način Hrvatska ne samo da neće biti faktor stabilnosti na Balkanu nego će Beograd ponovo postati regionalna adresa za rješavanje problema. Čini se da se upravo toga plaši zvanični Zagreb. Nije tajna da to nije u interesu ni političkog Sarajeva, pa je pravo pitanje zašto onda ova ofanziva na Bosnu i Hercegovinu, a posebno bošnjački politički faktor u njoj.

Ovo što posljednjih sedmica imamo na sceni neće doprinijeti ni relaksaciji političke klime u Bosni i Hercegovini, pa tako ni isposlovati neke ustupke za konstitutivne bosanske Hrvate u mogućim izmjenama Ustava i Izbornog zakona, ako je to stvarni cilj. Znamo da je sada predsjednica Grabar-Kitarović dobila svoju desnu vladu i da moraju dokazati svoje hrvatstvo, ali što baš odmah na Bosni? Što ne malo na Mađarskoj i MOL-u, na Aleksandru Vučiću i Srbiji?

Kada je Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine podiglo optužnicu protiv pripadnika Hrvatskog vijeća obrane i Hrvatske vojske iz Orašja za ratni zločin počinjen nad tamošnjim Srbima, u optužnici koju je potpisala tužiteljica Hrvatica (ne da je to nama bitno, ali nekima očito jest), na osnovu prijave Ministarstva unutrašnjih poslova bh. entiteta Republika Srpska, koju su pomogli sastaviti članovi Centra za istraživanje ratnih zločina iz Banje Luke, čitava Hrvatska digla se da prijeti Sarajevu i bivšim pripadnicima Armije Bosne i Hercegovine.

Nastranu što je nezamislivo da jedna ozbiljna država na tako brutalan način vrši pritisak na rad tužiteljstva druge države, i to u slučaju ratnih zločina - ostaje itekako sumnjivo to kako su hrvatski mediji i političari koji su se tada javno oglasili činili sve da ne optuže strukture RS-a, valjda zbog jaranskih odnosa Milorada Dodika i predstavnika njihove sestrinske stranke Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine. Čini se da su u Zagrebu procijenili da im je najlakše snagu pokazivati na Bosni i tamošnjim Bošnjacima.

Uloga regionalnog šerifa

Ne trebamo zaboraviti ni to kako su prije ulaska Hrvatske u Evropsku uniju mnogi ozbiljni politički centri moći, a ne samo Sarajevo, tvrdili da će se desiti upravo ovo, odnosno da Hrvatska nije dovoljno zrela te da će svoju poziciju u EU-u koristiti kako bi ucjenjivala susjede, što neće pomoći proces EU-integracija, nego ga samo usporiti. Javna je tajna da je Zagreb obećao da to neće činiti, ali im se, izgleda, sad čini da, u trenutku kada su stege Brisela popustile, mogu početi glumiti nekog regionalnog šerifa.

Nakon izjave predsjednice Grabar-Kitarović o strahu od "islama koji se mijenja" uslijedio je tekst u zagrebačkom Večernjem listu, u kojem se autor poziva na navodni izvještaj Državne agencije za istrage i zaštitu, nazvan "Žarište vehabijsko-selefijskog prisustva u Bosni i Hercegovini" . Ustvari, bio je to pokušaj da se potkrijepe tvrdnje predsjednice i da se ode korak dalje, čak i da se tradicionalna vjerska zajednica muslimana optuži za podršku tim destruktivnim elementima iako svi relevantni autori i eksperti, pa čak i međunarodne diplomate, svjedoče da je upravo uloga Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini bila i ostala ključna u prevenciji nasilnog ekstremizma

Kada je ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Dragan Mektić javno porekao da takav izvještaj postoji, predsjednica Grabar-Kitarović nije odustala od svojih tvrdnji, nego je dodala kako se "iz takozvane Islamske države u Bosnu i Hercegovinu vraćaju tisuće boraca te da moramo pogledati istini u oči".

Brojevi bez pokrića

Otkud gospođi predsjednici taj podatak o hiljadama boraca nećemo doznati, ali je on dovoljan dokaz da se radi o preuveličavanju opasnosti, koja jest realna i kojom se čitavo bh. društvo i država ozbiljno bave i da konačan cilj nije stvarno suočavanje s problemom, nego njegova politizacija i slabljenje političke pozicije bošnjačkog političkog faktora.

Sva ozbiljna istraživanja fenomena stranih boraca iz Bosne i Hercegovine te podaci bh. sigurnosnih agencija govore da se od početka 2016. godine sa bliskoistočnih ratišta u Bosnu vratilo 47 muškaraca, 50 ih je poginulo, a u bosanskohercegovačkoj zajednici u Siriji i Iraku ostalo ih je još 91. Do početka godine vratilo se i osam žena, jedna je ubijena, a 52 još uvijek su na tamošnjim ratištima. Po brojevima onih koji su otišli na strana ratišta Bosna i Hercegovina ne odudara od evropskog prosjeka, osim što ima veći broj žena i djece, a manji vojno sposobnih pojedinaca.

Svi oni koji poznaju sigurnosnu sliku Evrope i šta se dešavalo u protekloj godini i više znaju da su, ako se stvari tako sagledavaju, Belgija ili Francuska veća prijetnja Evropi zbog nasilnog ekstremizma koji se promovira u ime islama nego, recimo, Bosna. Ali, u Evropi se pitanjem borbe protiv terorizma i nasilnog ekstremizma ne politizira, barem ne ovako otvoreno. To je zlo koje pogađa sve, a muslimane možda i više i zato se upravo oni i njihove vjerske zajednice svakodnevno suprotstavljaju tom fenomenu. Politizacija borbe protiv terorizma i radikalizacije neće riješiti ništa.

Počistite ispred svoje kuće

Osim toga, u Bosni i Hercegovini procesuirani su svi oni koji su se vratili sa sirijskog ratišta. Za terorizam je izrečeno preko 150 godina zatvora iako većina slučajeva, da su u nekoj drugoj državi, ne bi u sudskoj proceduri bila tako kvalificirana. Bilo je preventivnih hapšenja i brojnih drugih aktivnosti vladinog i nevladinog sektora na polju suzbijanja nasilnog ekstremizma.

Sada, kad bismo mi iz Bosne htjeli biti podli, onda bismo mogli tužakati Hrvatsku za njeno očito oživljavanje ustaštva i rehabilitaciju fašističkog naslijeđa. To što Srbi koji nisu protjerani iz Hrvatske imaju takav nivo sloboda i prava koja imaju, što se lupaju table sa ćiriličnim natpisima, što se podižu spomenici i služe mise fašistima, što se predsjednica slika s fašističkom zastavom Nezavisne države Hrvatske, što se pozdravljaju na javnim skupovima ustaškim pozdravima može biti ozbiljna prijetnja za Bosnu i Evropu. Naročito kad uzmemo u obzir historiju, onu davnu, ali i ovu nedavnu, ispisanu u Heliodromu i Ahmićima, Bošnjaci, ali i Bosna, sigurno imaju razloga da se itekako osjećaju ugroženim.

Rehabilitacija ustaštva ne može se prikriti slanjem dva-tri aviona kanadera u Izrael ili "panjkanjem" susjednih država kako bi se na njih skrenula pažnja. Zato bi sigurno najbolje bilo da svako počne čistiti ispred svoje kuće. A što ja, kao Balkanac, znam, ali meni je to nekako i evropski, a ne ovo što predsjednica članice Evropske unije čini.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Seminar Udruženja Ilmije „Imamski poziv, vjerski radikalizam i nasilni ekstremizam“održan i u Mostaru

Udruženje Ilmijje BiH danas je u Mostaru realiziralo još jedan u nizu seminara pod radnim nazivom  „Imamski poziv, vjerski radikalizam i nasilni ekstremizam“. Seminar u Mostaru je osmi po redu, koji se održava  u muftijstvima na području Bosne i Hercegovine  pod visokim pokroviteljstvom reisu-l-uleme Husein ef. Kavazovića i uz podršku misije OSCE u Bosni i Hercegovini. Imamima s područja Mostarksog muftijstva na početku seminara obratili su se mostarski muftija mr. Salem ef. Dedović i predsjednik Udruženja Ilmije BiH Mensur ef. Pašalić.

Muftija Dedović u kratkom obraćanju ukazao je na značaj rada i djelovanja udruženja Ilmije i rada imama na području Muftijstva. „Naše Muftijstvo, mormao to istaknuti, djeluje u najspecifičnijim dokonostima. Naše Muftijstvo pokriva vrlo širok, neujednačen i nepovezan prostor. Na našim imamima je velika obaveza i zadaća na koji način odgovoriti izazovima i potrebama naše zajednice. Naši imami odgovorno i ozbiljno nose taj teret, pa nerijetko i ukupno „breme“ našeg naroda na tim prostorima. To se posebno odnosi na krajeve gdje su Bošnjaci reducirani, gdje je brojnost našeg naroda svedena na minimum i gdje je naša snaga učešća u javnom i političkom životu  također na minimumu. S te strane važno ja da Ilmija  kroz svoje projekte pomaže svom članstvu i kontinuirano radi na edukaciji svog članstva“, kazao je muftija Dedović,  dodavši kako su imami najdirektnije izloženi razno-raznim utjecajima i kako od njihove snalažljivosti zavisi i misija Islamske zajednice u cjelini.  „Pozvani smo da činimo onoliko koliko možemo  i moramo se okrenuti našem narodu, da razumijemo njegove potrebe“, poručio je muftija Dedović.

Predsjednik Udruženja Ilmije Mensur ef. Pašalić  podsjetio je kako je cilj ovog seminara razvijanje programa i projekata od interesa Ilmije, ali i općeg ambijenta u kojem imami rade i djeluju. „Projekat je dobro prihvaćen među imamima u BiH ali i našoj dijaspori. Sa sastanka glavnih imama iz 306 bošnjačkih džemata iz dijaspore  dobili smo poziv da sličan seminar organiziramo i za njih, tako da ćemo u koordinaciji sa drugim vjerskim zajednicama i crkvama pokušati i izvan naše zemlje relevantno govoriti o temi imamskog poziv, vjerskog radikalizma i nasilnog ekstremizma“, kazao je predsjednik Ilmije ef. Pašalić. Na kraju se srdačno zahvalio mostarskom muftiji Dedoviću i imamima s područja Muftijstva  na podršci koju su pokazali u projektima Ilmije kao što su Sportski susreti imama, monografija džemata u BiH, izradi  dokumentarnih filmova „Imami šehidi“ i „Imami logoraši“.

Na današnjem seminaru uvodna izlaganja održali su prof. Mustafa ef. Spahić, o temi „Poziv imama i izazovi vremena , vrijema fesada i raskoli u džematu“,  dr. Ferid ef. Dautović, o temi „Imamet i čuvanje džemata,  Aljo ef. Cikotić, o temi „Živjeti vjeru – čuvanje emaneta i Poslanikova naslijeđa“, hfz. dr. Mevludin ef. Dizdarević, o temi „Ko i kako govori u ime islama“ i prof. Muhamed Jusić, o temi „Muslimanski sukobi i frakcionaštvo – korijeni i kontekstualizacija“.

Izvor: Preporod

More young people join OSCE’s efforts in preventing violent extremism in Bosnia and Herzegovina

BIHAĆ, Bosnia and Herzegovina, 6 December 2016 – The engagement of young people in creating more a tolerant environment and becoming empowered to counter violent extremist views among their peers has been emphasized as a priority at a two-day Youth Summit, that concluded today in Bihać.

The Youth Summit, hosted by the OSCE Mission to Bosnia and Herzegovina, brought together 26 senior school students and teachers from Bužim and Cazin, aiming to learn about tolerance and mutual respect for each other's differences. This was also an opportunity to inform young people about violent extremism and how to counter it.

The event served as a platform for young people and teachers to talk about the importance of local activities, share information about issues that are pressing them within their local communities and stimulate positive actions and more of youth activism.

“An educational system which promotes critical opinion, inter-cultural and inter-religious co-operation and dialogue is the best prevention of violent extremism,” stressed Professor Muhamed Jusić from Atlantic Initiative. “We need curricula that will make primary and secondary school pupils ready to apply newly-acquired skills and knowledge in prevention of indoctrination and recruitment to violent groups.”

Aida Ganović, psychologist of Centre for Social Research “Global Analitika”, said: “We usually fight against violent extremism with expensive and repressive methods, while scarce attention is paid to strengthening the educational system. Education and events like this offer young people ideas for proactive measures in the fight against development of extreme views. They also encourage enhancement of positive values and critical thinking, and thus have more lasting influence.”

The Youth Summit is organized as part of the OSCE Mission’s project on the prevention of violent extremism in BiH. This project contributes to the OSCE’s wider campaign “United in Countering Violent Extremism” (#UnitedCVE), which highlights the Organization’s comprehensive approach to preventing violent extremism and radicalization that lead to terrorism.

Source: OSCE Mission to Bosnia and Herzegovina

Sve više mladih pridružuje se OSCE-ovim naporima u prevenciji nasilnog ekstremizma u BiH

BIHAĆ, Bosna i Hercegovina, 6. decembar 2016. godine – Angažiranje mladih u kreiranju tolerantnijeg okruženja i njihovo osnaživanje u borbi protiv nasilnih ekstremističkih stavova među njihovim vršnjacima je prioritet, istaknuto je na dvodnevnom Samitu mladih koji je završen danas u Bihaću.

Samit mladih, čiji domaćin je bila Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini, okupio je 26 učenika i profesora srednjih škola iz Bužima i Cazina, sa ciljem da steknu znanja o toleranciji i razumijevanju o međusobnim razlikama. Samit je takođe bio prilika da se mladi informišu o nasilnom ekstremizmu i načinima kako mu se suprotstaviti.

Ovaj događaj poslužio je učenicima i nastavnicima kao platforma za diskusiju o važnosti lokalnih aktivnosti, razmjene informacija o pitanjima sa kojima se suočavaju u svojim lokalnim zajednicama, kao i o stimulativnim pozitivnim inicijativama i aktivizmu mladih.

“Obrazovni sistem koji promoviše kritičko mišljenje, inter-kulturalnu i inter-religijsku saradnju i dijalog je najbolja prepreka nasilnom ekstremizmu,” naglasio je profesor Muhamed Jusić iz Atlanske inicijative. “Potrebni su nam nastavni planovi koji će učenike osnovnih i srednjih škola učiniti spremnim da primjene novostečene vještine i znanja u prevenciji indoktrinacije i vrbovanja za nasilne skupine.”

Aida Ganović, psiholog Centra za društvena istraživanja “Global analitika" je istakla: “Protiv nasilnog ekstremizma obično se borimo skupim i represivnim metodama dok je veoma malo pažnje posvećeno jačanju obrazovnog sistema. Obrazovanje i skupovi ove vrste nude mladima ideje za proaktivne mjere u borbi protiv razvoja ekstremističkih pogleda i potiču razvoj pozitivnih vrijednosti i kritičnog razmišljanja, te time imaju dugoročniji uticaj.”

Samit mladih je organizovan kao dio projekta Misije OSCE-a u BiH o prevenciji nasilnog ekstremizma u BiH. Ovaj projekat je takođe dio kampanje pod nazivom “OSCE ujedinjen u borbi protiv nasilnog ekstremizma” (#UnitedCVE), kojom se naglašava sveobuhvatan pristup OSCE-a u sprečavanju nasilnog ekstremizma i radikalizacije koja vodi ka terorizmu.

Izvor: Misija OSCE-a u BiH

Tribina u Tabhanskoj džamiji: Islamski svijet danas

Medžlis IZ Visoko

Džematski odbor Tabhana

Tribina u Tabhanskoj džamiji: ISLAMSKI SVIJET DANAS

Predavač: prof. Muhamed Jusić

Četvrtak, 1. decembar 2016. godine, poslije JACIJE namaza