 |
This undated image that appeared on Lastrhodesian.com, a
website being investigated by the FBI in connection with Charleston, S.C.,
shooting suspect Dylann Roof, shows Roof posing for a photo while holding a
Confederate flag. (Source: AP)
|
Piše:
Muhamed Jusić (Preporod)
Strah
od nasilnog ekstremizma i terorizma koji se poziva na izvitoperena učenja
islama postao je globalni trend koji širom svijeta obikuje ne samo globalnu
političku, medijsku i društvenu scenu nego i onu lokalnu. Uspon organizacija
kao što su Al-Qaida i danas tzv. Islamska država i njihova brutalnost, te
zločini koje su činili i čine projicirali su taj strah koji je samo ojačao u
mnogim društvima ionako ukorijenjenu islamofobiju. Ideologija koja pokreće
sljedbenike ovih organizacija jeste problem s kojim se, prije svega, muslimani
trebaju izboriti i smoći hrabrosti da se suoče sa vlastitim slabostima i
propustima. Opasnost koju oni predstavljaju ne treba minimizirati misleći da se
tako štite muslimani i islam od toga da ih se sve s njima poistovijeti.
Međutim,
bez namjere da se minimalizira opasnost od nasilnog ekstremizma kojeg čine neki
muslimani u ime islama, očito je da dok je sav globalni fokus javnosti na
takvim skupinama, širom svijeta bujaju ništa manje opasne ideologije i
organizacije koje koriste ovu svjetsku fiksaciju na opasnost od IDIL-a i
njihovih ideoloških prethodnika i saveznika da slobodno djeluju i šire svoju
mrežu utjecaja. Da apsurd bude veći na neke od tih desničarskih i
nasilno-radikalnih organizacija i ideologija koje baštine naglašene antiislamske
ili antimuslimanske stavove gleda se blagonaklono kao neku vrstu protuteže
„islamskoj opasnosti“. Naravno,
kriteriji prihvatljivosti variraju od konteksta do konteksta. Tako se u Evropi
nerijetko zatvaraju oči pred radikalnim skupinama koje su antiimigrantske ili
pokazuju netreljivost samo prema recimo Romima ali ne i nekim drugim domaćim
ranjivim skupinama, iako ovi i o njima misle isto. U Ukrajini su profašističke
desničarske militantne skupine partneri Zapada sve dok su protiv Rusije. U
Rusiji je bitno biti za Putina, a ako su uz to i anti-NATO i još po mogućnosti ruske
patriote i „iskreni pravoslavci“ onda takvi i mogu raditi šta žele. I lista se
nastavlja. Svi bi da imaju svoje radikale kao odgovor na „njihove radikale“, a
ne vide da takvi nikada nikome nisu donijeli bilo kakvo dobro, da samo jedni
druge hrane svojim stavovima i projiciranim strahovima i da obično najviše zla
načine onima u čije ime se navodno bore.
Slučaj
Amerika
Sjedinjene
Američke Države su lider tzv „rata protiv terorizma“ i zato je možda najjednostavnije
ovu tezu testirati na njihovom primjeru. Kako sada stvari stoje i američka mainstream
štampa je počela po prvi put, zajedno sa akademskom zajednicom, aktuelizirati
ovu pojavu.
O
tome je nakon nedavnog terorističkog napada na afroameričku crkvu u gradu
Charleston progovorio i The New York Times. Tako u tekstu od 24.juna tekuće
godine novinar ovog lista Scott Shane piše pozivajući se na studiju koju je
objavio istraživački centar iz Washingtona New America kako su „od 11. septembra
2001, skoro duplo više Amerikanaca ubili bijeli supermisti i antivladini
fanatici i drugu nemuslimanski ekstremisti nego radikalni muslimani. 48 njih
ubili su ektremisti koji nisu muslimani, uključujući i žrtve masovog ubistva u
Charlestonu, u poređenju sa 26 koje su ubili samoproglašeni džihadisti“.
Možda
je baš krvavi pir bijelog rasiste koji je pobio devetoro Afroamerikanaca u
crkvi u Charlestonu u Južnoj Karolini pokrenuo ovu debatu ali podaci, kao i
brojni drugi indikatori su bili tu čitavo vrijeme samo što ih niko nije htio
ili nije smio javno saopćiti.
Ekspertima
i onima koji se profesionalno bave ovim problemom ova informacija nije došla
kao iznenađenje. Ona je mogla biti iznenađenje za one koji sliku o opasnosti od
terorizma stvaraju samo na osnovu izvještavanja medija i stavova političara i
kvazieksperata.
To
potvrđuju i rezultati ispitivanja koje će, prema pisanju Timesa, biti
objavljeno ove sedmice a u kojem je od
382 službenika policije i ureda šerifa iz čitave države traženo da rangiraju opasnost
od nasilnog ekstremizma u svojoj nadležnosti. Oko 74 posto njih su na prvo
mjesto stavili opasnost od nasilja inspirisanog antivladinim ideologijama dok
je 39 posto njih na to mjesto stavilo nasilje inspirisano ideologijom Al-Qaide,
navodi se u izjavi istraživača Charlesa Kurzmana sa Univerziteta North Carolina
i Davida Schanzera sa Univerziteta Duke .
Istraživač
terorizma na Univerzitetu Massachusetts
John G. Horgan za ovaj njujorški list izjavio da postoji duboki jaz
između stvarne prijetnje i percepcije prijetnje.
„Prijetnja od džihadističkog terorizma u SAD
je prenaduvana”, objašnjava Horgan i dodaje da među poznavaocima materije u
isto vrijeme postoji vjerovanje da je „prijetnja od desničarskog, protuvladinog
nasilja potcijenjena”.
Jedan
neonacista je prije tri godine upao u hram sika u Viskonsinu i usmrtio šestoro
vjernika. Prošle godine je jedan bračni par istih svjetonazora ubio dvojicu
policajaca i jednog građanina ostavljajući zastave sa „svastikom” na tijelima
žrtava. Autor priloga navodi čitav niz takvih napada, a u nekima su žrtve bile
i muslimani. Međutim, kada kršćani izvode ovakve napade, prva vladina i
medijska pretpostavka jeste da to nije politički motivisano nasilje, odnosno
terorizam, već čin poludjelih pojedinaca.
„Kada
je riječ o ljudima koji nisu muslimani, mediji traže neke psihološke crte koje
su te ljude gurnule preko ivice. Kada je reč o muslimanima, pretpostavlja se da
su to sigurno uradili zbog svoje vjere”, kaže Abdul Cader Asmal, muslimanski
aktivista i ljekar iz Bostona. Upravo su u ovom gradu prije dvije godine
lokalne vlasti širile strah i pozivale građane da se zabarikadiraju jer je
policija krenula u lov na strašnog muslimanskog teroristu, devetnaestogodišnjeg
napadača na maraton. Boston je sa zatvorenim školama i radnjama i praznim
ulicama i metroom pretvoren u avetinjski grad, dok se u Charlestonu život
normalno odvijao dok je policija tragala za ubicom crnih vjernika. Ministarstvo
državne bezbjednosti, koje zemlju štiti od terorizma, još 2009. godine je
primijetilo da u Americi zbog recesije i izbora prvog afroameričkog šefa Bijele
kuće jača radikalna desnica. Izveštaj je povučen i na njemu se više nije
insistiralo zbog protivljenja Republikanske stranke.
Muslimanski
ekstremisti svakako jesu odgovorni za najkrvaviji teroristički napad na SAD, to
jest za udare na zgrade Svjetskog trgovačkog centra i Pentagon, kada je
nastradalo oko 3.000 ljudi. Kada je riječ o broju žrtava, nijedan drugi napad
na Ameriku ne može se mjeriti sa 11. septembrom, ali ne treba zbog toga
zatvarati oči pred drugim opasnostima, zaključak je New York Timesa. Poslije
bombaškog napada u Oklahomi 1995. godine, kada je život izgubilo 168 ljudi,
vlasti su odmah osumnjičile bliskoistočne militanate, da bi kasnije saznale da
iza svega stoje dvojica bivših američkih vojnika, ekstremnih desničara.
„Ako
postoji lekcija koju smo zaboravili 20 godina poslije Oklahome, to je da se
ekstremističko nasilje pojavljuje u različitim oblicima. Vrlo često dolazi
odande odakle biste to najmanje očekivali”, zaključuje Horgan. Isti scenario se
ponavlja i na ovim našim prostorima s jednom razlikom mi ne trebamo na ovim
našim prostorima čekati, za ne daj Bože, neki naš napad poput onoga u
Charlestonu pa da otvorimo oči, mi imamo Srebrenicu i druge zločine kao
podsjetnik na to kuda nasilni radikalizam može odvesti.
