Davno su rekli da oni koji vladaju Jerusalemom vladaju
svijetom i da je to tako još iz drevne historije.
Al-Aqsa: Treća najsvetija džamija u islamu i jedina uz one u
Meki i Medini koje je Poslanik Muhamed, a.s., preporučio da se hodočaste [EPA]
|
Piše: Muhamed Jusić
Iyad Madani, generalni sekretar Organizacije islamske
saradnje, druge po članstvu međunarodne organizacije nakon Ujedinjenih narda,
koja broji 57 zemalja, posjetio je (5. januara 2015. godine) svetu džamiju
Al-Aqsa u Jerusalemu i pozvao muslimane da ga slijede, da počnu "masovnije
posjećivati ovu džamiju i tako pojačaju palestinske aspiracije prema tom svetom
mjestu". Posjeta je uslijedila nakon što je Organizacija u junu prošle
godine proglasila Jerusalem "Prijestonicom islamskog turizma za godinu
2016. godinu".
Treća najsvetija džamija u islamu i jedina uz one u Meki i
Medini koje je Poslanik Muhamed, a.s., preporučio da se hodočaste ili ono što
je u jevrejskoj tradiciji Brdo hrama, na kojem je stajao Solomonov hram prije
nego su ga porušili Rimljani, zasigurno je politički i sigurnosno jedna od
"najneurotičnijih tačaka" na svijetu. Zato i ova posjeta ima
simboličnu vrijednost i sa sobom nosi brojne, prije svega političke, ali
vidjećemo to, i drugačije poruke. Svjetski mediji su, prije svega, primijetili
kako ona dolazi u vrlo delikatnom trenutku, kada je palestinsko-izraelski
mirovni proces došao u ćorsokak i kada su Palestinci diplomatskom kampanjom
napravili nekoliko samostalnih koraka ka priznanju države Palestine u granicama
od 1967. godine bez ranije postignutog dogovora ili bilo kakvog mirovnog
aranžmana s Izraelom.
Zajednička poruka
Analitičari nisu mogli a da ne primijete kako je Iyad Madani
kompleks Al-Aqse obišao u pratnji jordanskog ambasadora i palestinskih
zvaničnika. A upravo je Jordan država koja je u Vijeću sigurnosti UN-a u ime
Palestine podnijela neprihvaćenu rezoluciju čiji je cilj određivanje roka za
okončanje izraelske okupacije. Prema toj rezoluciji, Istočni Jerusalem trebao
bi biti glavni grad buduće palestinske države.
"Posjeta je simbolična i zbog toga što su Organizacija
islamske saradnje, Palestinci, Jordanci i Saudijci poslali zajedničku poruku
međunarodnoj zajednici u kojoj podržavaju takvu ideju", javila je
izvještavajući o ovoj posjeti novinarka
Al Jazeere.
Međutim, ova posjeta nosi još neke poruke, koje nisu ništa
manje značajne. Jedna od njih je ta što je ovim potezom i pozivom muslimanima
da posjećuju sveta mjesta u Jerusalemu prekršena fetva kou su izdali i
promovirali neki muslimanski vjerski krugovi, a kojom se zabranjuje posjeta
džamiji Al-Aqsa dok je on pod okupacijom i dok to zahtijeva traženje
saglasnosti Izraela.
Zagovornici ove fetve, ili šerijatsko-pravnog stava po nekom
pitanju, takav su stav pravdali tvrdnjom da bi dolazak u svetu džamiju dok je
pod okupacijom predstavljao priznanje Izreala kao države i njihove okupacije
palestinske zemlje, što bi u konačnici vodilo normalizaciji odnosa s državom
koju oni smatraju stranim tjelom u arapskom okruženju. Tu normalizaciju odnosa
s Izraelom u arapskom svijetu nazivaju 'et-tatbi' i do sada su je organizacije
bliske Muslimanskoj braći i arapskim nacionalističkim pokretima, ali ne samo
oni, smatrali veleizdajom. Nekoliko arapskih parlamenata je čak donijelo
rezolucije kojima se osuđuje svaka normalizacija odnosa s Izraelom ili bilo
kakav oblik naučne, kulturne ili bilo kakave druge saradnje.
Danas je sve kraća, ali ipak duga lista većinski
muslimanskih zemalja u koje ne možete ući ako u pasošu imate izraelsku vizu ili
pečat njihove granične policije. Građani Saudijske Arabije iz koje dolazi i
sekretar Madani i gdje se nalazi sjedište Organizacije islamske saradnje moraju
se prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanja pasoša obavezati da neće putovati
u nekoliko zemalja, među kojima i Izrael.
Judizacija Istočnog Jerusalema
Niko još ne zna znači li to da će se ove politike sada
preispitati, odnosno da li će muslimani koji poslušaju novi poziv i "novu
fetvu" i dalje imati problema prilikom povratka u svoju domovinu, ili ako
se odluče putovati u neku od članica OIC-a. Ustvari, postoji još jedno čitanje
čitavog događaja.
Najglasniji zagovornik i ideološki tvorac spomenute fetve je
egipatski šejh Jusuf al-Kardavi, povezan s pokretom Muslimanska braća, koji se,
nakon vojnog puča u Egiptu, našao u nemilosti svih onih centara moći koji su odlučni
da ne dozvole političkim snagama povezanim s idejama tzv. političkog islama da
dođu na vlast nakon Arapskog proljeća. Taj progon je kuliminirao nedavnim
raspisivanjem crvene INTERPOL-ove potjernice za njim, izdate na zahtjev Egipta,
koji ga tereti za "kriminalne radnje i pomaganje pri bijegu zatvorenika i
druge nezakonite radnje".
Zato se ovaj potez može shvatiti kako još jedan udarac na
samog Kardavija, Svjetsku uniju islamskih učenjaka, kojom on predsjedava, ali i
na sve one koji dijele takvu viziju rješenja problema arapskog i muslimanskog
svijeta, pa tako i palestinskog pitanja. Mnogi su ovu fetvu već odavno,
naročito među stanovnicima Jerusalema, kritizirali kao kontraproduktivnu.
Ipak, mnogi smatraju da poziv da se ona ne poštuje nije
trebao poslati poruku samo Izraelu, nego, prije svega, onima okupljenim oko
ideja Muslimanske braće, te da im se poručuje kako njihova vizija rješenja
palestinskog pitanja više nije aktuelna i da oni više nisu faktor u ovom
procesu. U tom smislu, bitniji je poziv sekretara Madanija nego sama posjeta.
Madanijev prethodnik, Turčin Ekmeleddin Ihsanoglu, također
je posjetio Jerusalem i složio se sa stavom predsjednika Mahmouda Abasa da
bojkot šteti Palestincima, ali nije otvoreno pozvao muslimane da slijede njegov
primijer. Šta će novi pristup ponuditi, ako išta, tek treba da se vidi.
Ipak, šta god Arapi i međunarodna zajednica poduzimali ili
ne poduzimali, malo šta će promijeniti trenutnu politiku Izreaela, ne samo
prema Jerusalemu, nego i prema Palestincima. Nastavit će se judizacija Istočnog
Jerusalema, njegovo okruživanje jevrejskim doseljeničkim naseljima i otimanje
arapskih kuća i imovine raznim pravnim peripetijama i malverzacijama.
Svako malo će u dvorište džamije i nju samu nastaviti upadi
ultradesničarskih izraelskih skupina i političara. Restrikcije na to ko i kada
može klanjati u džamiji će se nastaviti. Izrael, koji već dugo poznaje samo
argument sile, ne ostavlja nikakvu opciju Palestincima osim beznađa.
Kada se odluče boriti silom kao u Gazi, šalju im poruku da
će čitav narod platiti visoku cijenu. Kada, pak, odluče mirnim putem i u skladu
s međunarodnim pravom zaštiti minimum svojih državnih i nacionalnih prava koja
su im okupacijom i ratom otuđena, kao što čini administracija predsjednika
Abbasa na Zapadnoj obali, ne prolaze ništa bolje.
Američki veto
Još jedan pokušaj da se Izrael obaveže na povlačenje sa
okupiranih teritorija (barem onih okupiranih 1967. godine) nije prošao zbog
američkog veta u Vijeću sigurnosti UN-a. Kada je palestinska samouprava
zatražila članstvo u Međunarodnom krivičnom sudu, kako bi mogli tužiti Izrael
za ratne zločine, Izrael je uzvratio blokiranjem miliona dolara prihoda od
poreza koje ta zemlja ubire u ime Palestinske samouprave. I tako dalje.
Zato će i dolazak ili nedolazak muslimanskih hodočasnika u
Al-Aqsu teško šta promijeniti u konačnom statusu ovog grada. Prije će se to
pitanje, kao i čitavo pitanje Palestine do sada, koristiti za unutarmuslimanska
i unutararapska politička, vjerska i ideološka previranja.
Davno su rekli da oni koji vladaju Jerusalemom vladaju
svijetom i da je to tako još iz drevne historije. Ako želite znati koja
imperija, civilizacija ili savez dominira svjetskom historijom, pogledajte da
li se u njenim granicama ili granicama utjecaja nalazi Al-Quds. Jerušalajm ili
Ûrshalîm, u svakom od svojim etimološkim korijenima još od kada su ga
ustanovili drevni Kanaanci nosi značenje mira, ali će proteći još puno vode
rijekom Jordan prije nego on usitinu postane gradom mira, a ne plijenom oko
kojeg se krv prolijeva. I to ko sa muslimanske ili arapske strane predvodi tu,
nazovi, borbu nije nebitno, kao ni to ko ima mandat time se baviti.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju
nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera