Poziv na konferenciju :Unapređenje razumijevanja faktora koji utiču na javni interes u procesima pomirenja u Bosni i Hercegovini sa osvrtom na Sarajevo

KONFERENCIJA:

Unapređenje razumijevanja faktora koji utiču na javni interes u procesima pomirenja u Bosni i Hercegovini sa osvrtom na Sarajevo

3. Novembar, 2014 Hotel Evropa Vladislava Skarića 5

E-Mail: pomirenje.dijalog@gmail.com Kontakt telefon: 065 367 130

Program:

12:30 h Registracija učesnika/ca

13:00 h Pozdravne riječi Besima Borić,Članica nekadašnje komisije za istinu i pomi-renje Dr. Karsten Dümmel, Direktor fondacije Konrad Adenauer Stiftung, ured u Bosni i Hercegovini

13:15 h Mr. Sc. Marko-Antoni Brkić- Uvodne napomene

13:30 h Muhamed Jusić, Procesi pomirenja u BiH: Prezentacija rezul-tata istraživanja faktora pomirenja: Religija, lokalni odnosi , ljudi i povjerenje

13:50 h Doc. dr. sc. Zlatiborka Popov Momčinović, Procesi pomirenja u Sarajevu: Kontekst, Akteri/ke, Inicijative, Religioznost 14:10 h Diskusija

15: 00h Kafe pauza

15:15h Mr. sc. Emina Ćosić: Razgovori sa građanima/kama o pomi-renju

15: 30 h Diskusija: Šta se može uraditi, ko to treba uraditi...

16:15 h Mr. Sc. Marko Antonio Brkić- Zaključna razmatranja

16:30 h Ketering

17:00 h Odlazak učesnika/ca

Više na linku: http://www.kas.de/bosnien-herzegowina/bs/events/61563/ 

Conference invitation 

ADVANCING UNDERSTANDING OF FACTORS WHICH AFFECT PUBLIC INTEREST IN RECONCILIATION IN BIH AND SARAJEVO

Advancing Understanding of Factors Which Affect Public Interest in Rec-onciliation in BiH and Sarajevo November 3rd Hotel Europe Vladislava Skarića 5

E-Mail: pomirenje.dijalog@gmail.com Kontakt telefon: 065 367 130

Program: 

12:30 h Registration of the Participants 13:00 h Welcome Besima Borić, Member of former Commission for Truth and Reconciliation Dr. Karsten Dümmel, Konrad Adenauer Foundation, Office in Bosnia and Herzegovina 13:15 h Mr. Sc. Marko-Antonio Brkić - Introductory Notes

13:30 h Muhamed Jusić, Reconciliation Processes in BIH: Presentation of the Results of the Research Factors in Reconciliation: Reli-gion, Local Conditions, People and Trust

13:50 h Doc. dr. sc. Zlatiborka Popov Momčinović, Reconciliation Processes in Sarajevo: Context, Actors, Initiatives

14:10 h Discussion

15: 00h Coffee Break

15:15h Mr. sc. Emina Ćosić: Conversations with Citizens about Reconciliation

15: 30 h Discussion: What can be done, who needs to do it...

16:15 h Mr. Sc. Marko Antonio Brkić - Concluding Remarks

16:30 h Catering

17:00 h Departure of the Participants

Šta nakon tzv. Islamske države

Tzv. Islamska država jača usljed neslaganja saveznika o tome ko će popuniti prazninu nastalu njenim slamanjem.

 

Sve što se ovih dana dešava u i oko tzv. Islamske države je samo kupovanje vremena [Anadolija/Getty]

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)

Svima je, vjerujem, jasno da Obamina strategija borbe protiv tzv. Islamske države ne daje očekivane rezultate i da je savez oformljen kako bi se zaustavilo njeno napredovanje toliko sukobljen unutar sebe različitim interesima i vizijama rješenja da jedva opstaje.

Bombardovanje iz zraka bez snažnog prisustva na terenu, vidi se to na primjeru borbi za dominaciju nad sirijskim gradom Kobanijem (Ajn al-Arab), je skupa, neefikasna i slaba taktika. Ako je savezu trebalo ovoliko vremena da pomogne slabo naoružanim i obučenim kurdskim jedinicama da odbrane jedan grad, koliko će im trebati da povrate sve gradove koji su pod kontrolom ove organizacije u Siriji i Iraku!?

„Slon u sobi“, kako kažu u Americi kojeg niko neće da vidi i o kojem se ne govori, a koji je glavni razlog neefikasnosti saveza je neslaganje saveznika, ali i drugih uključenih u sukob oko toga ko će popuniti prazninu koja bi nastala u slučaju slamanja tzv. Islamske države.

Zato, iako to niko zvanično neće reći u ovoj fazi, niko i ne razmišlja o slamanju tzv. Islamske države, nego samo o zaustavljanju njenog širenja, kako ne bi direktno ugrozili interese Amerike i njihovih saveznika u regionu.

Kupovanje vremena

U tako postavljenim odnosima, najveći gubitnici su arapski suniti u Iraku i Siriji koji su prepušteni na milost i nemilost samoproglašenog halife i njegovih vojnika.  Sunitska arapska plemena (ar. `ašair) su danas priklještena između čekića i nakovnja, tj. između diktatorskog režima Bashara al-Assada i isključujuće prošiitske Vlade u Bagdadu s jedne i tzv. Islamske države s druge strane. Svi znaju da se bez njihove podrške ova bitka ne može dobiti, u što su se već jednom u iračkom ratu uvjerili i Amerikanci u Enbaru.

Na ovu većinsku populaciju koja još nije našla način da svoje političke stavove artikuliše kroz neki oblik ozbiljne političke organizacije ili programa očito još uvijek niko ne računa. Osim sramežljivih najava o naoružavanju i obučavanju „umjerene sunitske opozicije“ u Siriji, niko ne želi priznati da bez dugoročnog rješenja za položaj arapskih sunita, pa tek onda drugih manjina, i bez jasne slike budućeg  Bliskog istoka nema rješenja za pojave kakva su Islamska država i druge paradržavne i paravojne formacije koje kao gljive poslije kiše niču ovim dijelom svijeta.

Sve što se ovih dana dešava u i oko tzv. Islamske države je samo kupovanje vremena, dok se regionalni i svjetski moćnici ne dogovore o budućnosti regiona. A upravo su ta njihova nesposobnost i sukobljeni interesi doveli do vakuuma koji je popunila tzv. Država.

U međuvremenu, savez se oslanja na kurdske Pešmerge i dominantno šiitsku iračku armiju. To prijeti narušavanju odnosa snaga u regionu i ne treba se čuditi što takvi napori ne daju željene rezultate. U slamanju tzv. Islamske države, Iran, šiitske političke organizacije u Bagdadu, režim Bashara al-Assada, ali i libanski Hezbollah, vide priliku da učvrste svoju vlast u tzv. šiitskom polumjesecu i da preko njega slome većinski sunitski politički, ali i vojni otpor takvoj dominaciji. To Saudijska Arabija, druge zaljevske zemlje, Jordan, Egipat, ali i Turska sigurno neće dozvoliti.

Možda se taj strah od toga ko bi mogao popuniti političku i vojnu prazninu nastalu eventualnim slamanjem tzv. Islamske države najbolje vidi u poziciji koju je u ovoj krizi, a što se najočitije vidjelo u krizi oko Kobanija, zauzela Turska.

Naime, Turska ne želi da rješava samo problem koji brine zapadne saveznike i bogate zaljevske zemlje ukoliko se saveznička strategija ne pozabavi korijenima problemima. Za njih je neprihvatljivo da se ide u slamanje ID bez jasne slike šta će uslijediti nakon toga. Strah od toga da će to na vlasti ustabiliti režim Bashara al-Assada ili, još gore, ojačati kurdske separatiste u regionu je jednak ili veći od straha da će na svojoj granici imati fanatične „halifine“ vojnike koji predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i njegovu AKP partiju smatraju odmetnicima od vjere, a Tursku nevjerničkom državom.

Da situacija bude još komplikovanija, kao da već nije, ni u onome što bi mogli nazvati „sunitskim blokom“ involviranim u sirijsko-iračku krizu ne postoji koncenzus oko toga ko bi naslijedio ID. Naime, već neko vrijeme traje hladni rat između Turske i Katara na jednoj i Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata na drugoj strani oko mogućnosti da stranke i organizacije povezane sa Muslimanskom braćom igraju bilo kakvu ulogu u političkom, ali društvenom životu arapskih zemalja.

Vrhunac tog sukoba je bilo svrgavanje egipatskog predsjednika Muhameda Mursija i dolazak na vlast generala Sisija. Zato ne čudi što se Turska i Saudijska Arabija ne mogu složiti ni oko toga ko bi iz sirijske opozicije, ali i one iračke, trebao predvoditi državu u slučaju da se porazi ID i svrgne režim u Damasku.

Antidržavna tvorevina

Za Saude je neprihvatljivo da bilo koja grupacija povezana sa Muslimanskom braćom ili idejama tzv. političkog islama, ali i bilo koja druga koja u idejama AKP partije i „turskom modelu demokratije“ ima uzor, ima bilo kakvu ulogu u budućoj Siriji i Iraku. Turci, pak, neće „vehabijsku državu na svojim granicama“ , koja za njih nije ništa manje problematična od one kurdske, šiitske ili „halifine“.

Bolje upućeni u dešavanja u sirijskoj opoziciji tvrde kako je upravo taj sukob oslabio i razjedinio opoziciji i oslabio njenu vojnu i pregovaračku poziciju u sukobu sa režimom i uveliko doprinio jačanju alternativnih organizacija kakva je i Islamska država ili Daiš.

Kakogod,  „Islamska država“ je po svojoj  prirodi  antidržavna tvorevina (ako pod državom podrazumijevamo njenu savremenu manifestaciju) i njen nadetnički i naddržavni karakter je stvorio ranije nezamislive  probleme regionalnim i svjetskim  silama koje su navikle međunarodnu politiku voditi uobičajenim metodama i jasno definisanim državnim ciljevima.

Zapravo, „hilafet“ je postao bitan faktor regionalne i svjetske politike, ali njegova „država“ ne priznaje nikakve međunarodne okvire i „pravila igre“. Ona nema saveznike na koje bi se izvršio pritisak, ne drži do javnog mnijenja i imidža i odlično koristi sve slabosti i sukobe trenutnog stanja i odnosa u svijetu i regionu.

I dok god se saveznici ne dogovore šta nakon tzv. Islamske države, a što će se teško desiti, halifa može slobodno jačati svoju „državu“, trgovati naftom, obučavati pilote kamikaze, odgajati novu generaciju lojalnih ratnika i širiti međunarodnu mrežu podrške.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Muhamed Jusic na FTV-u, o otuđenosti, internetu, samoradikalizaciji mladih

Muhamed Jusic na FTV-u, o otuđenosti, internetu, samoradikalizaciji mladih:

http://www.federalna.ba/bhs/vijest/109871/mozaik-religija-11102014  

Koliko su današnji muslimani daleko od poruka hadža- Vesatijjin forum- Preporod

Koliko su današnji muslimani daleko do poruka hadža?

Piše: Muhamed Jusić

I ove godine će milioni muslimana iz čitavog svijeta obaviti petu islamsku dužnost hadž, taj simbol nepatvorene vjere u Jednog Boga, ali i jedinstva onih koji se hvataju za Njegovo uže. Nažalost, morali bismo se vratiti daleko u prošlost da nađemo teža vremena za muslimanski Ummet i zajednicu vjerujućih.

Ono što nazivamo islamskim svijetom je danas sve samo ne „islamski“. Brojne većinski muslimanske zamlje se nalaze na ivici unutrašnjih sukoba ili su već duboko pale u ambis bratoubilačkog rata. Ponovno je oživljen drevni sunitsko-šiitski sukob.  Despotski režimi su spremni žrtvovati čitave države i narode kako bi muslimanskim masama poslali poruku da je za njih vječiti izbor između korumpiranih despotskih režima i anarhije i bezvlašća. Neki od oni koji se navodno bore za slobodu muslimanskih naroda i uspostavu islamskih vrijednosti čine više nereda i brutalniji su i okrutniji prema onima u čije ime nastupaju nego ijedan od tih režima.

Muslimani današnjice, barem u onim većinski muslimanskim državama, kao da žive između dva svijeta: jednog mrtvog, ili barem neodrživog, koji više nema šta ponuditi, i drugog slabog ili nedovoljno jakog da  se rodi.

Već dugo je taj svijet, uz par časnih izuzetaka, opterećen siromaštvom, korupcijom, nepismenošću, neslobodama i brojnim drugim društvenim bolestima koje se desetljećima ignorišu i koje su sada kuliminirale općom eskalacijom netolerancije i nasilja.

Rane Gaze su još uvijek svježe i kao i ranijih godina palestinske hadžije su prošle golgotu zbog procedura okupatora njihove zemlje koje pred njih stavljaju kako bi stigli na sveta muslimanska mjesta. Ali muslimani danas sami sebe ubijaju i progone, porobljavaju i sami sebi džamije ruše.

Zato se s pravom možemo zapitati u kakvom stanju (ar. halu) dočekujemo ovogodišnji hadž i koliko su se današnji muslimani udaljili od poruka koje im je Poslanik, a.s., ostavio u emanet na Oprosnom hadžu kojeg je kao vrhunac svoje poslaničke misije obavio neposredno pred svoju smrt. Ta poruka koju je Pejgamber, a.s, izrekao 9. zul-hidžeta 10. godine po Hidžri (632.g.n.e.) na Arefatu predstavlja samu srž Poruke koju je od Uzvišenog prenio i kada gledamo šta se danas u svijetu dešava ne možemo da ne slutimo Božansko proviđenje u onome što je tada rekao. A rekao je:

„O ljudi, čujte što ću vam reći, jer ja ne znam hoću li se s vama više sastati na ovome mjestu.

O ljudi, vaš život, vaš imetak i vaša čast su sveti sve dok se ne sastanete sa vašim Gospodarem baš kao što je svet ovaj vaš dan, u ovom vašem mjestu, u ovom vašem gradu.

Da li sam prenio poruku? O moj Bože, budi mi svjedok!“

Nakon što je vjernicma govorio o ništa manje bitnim postulatima vjere vratio se poruci kojom je i počeo svoj do danas sačuvani govor upozoravajući sljedbenike islama :

„Nemojte se nakon moje smrti vratiti u bezboštvo, te jedni druge ubijati. Ostavljam vam u emanet nešto zbog čega nećete skrenuti s Pravog puta dokle god se toga budete držali: Allahovu Knjigu (Kur'an) i moj Sunnet.

Da li sam sam prenio poruku? O moj Bože, budi mi svjedok!

O ljudi, vi imate samo jednog Gospodara i jednog pretka. Svi ste vi od Adema, a Adem je od zemlje. Najbolji je kod Allaha onaj koji je najpobožniji. Nikakve prednosti nema Arap nad nearapom, osim u pobožnosti.

Da li sam prenio poruku? O moj Bože, budi mi svjedok!"

"Da", rekoše.

"Neka prisutni obavijesti onoga koji je odsutan"- doda Poslanik kao da je znao u šta će neki muslimani pokušati pretvoriti islam“

Svetost života

Zato bi hadž sve muslimane trebao podsjetiti na ovu poruku Plemenitog Poslanika i ponovo među njma probuditi osjećaj muslimanskog jedinstva, svetosti života, časti i bratske solidarnosti. Za početak bi bilo dovoljno da se svi koji krv nevinih prolijevaju u ime islama prisjete da nas je Poslanik podučio da je „svetost života vjernika veća od svetosti Kabe“. To jeste, da nema ideala za kojeg vrijedi žrtvovati jedan nedužan život a kamoli hiljade njih.

Abdullah ibn Abbas prenosi: „Poslanik je gledao u Kabu i rekao  La Ilahe Illellah, kako si čista i dražesna, kako je lijep tvoj miomiris i kako je velika tvoja svetost! Ali vjernik je po svojoj nepovrjedivosti (hurmetu) veći od tebe. Allah te je zaista učinio svetom, ali On je nepovrjedivim učinio i vjernikov imetak, njegovu krv, njegovu čast i zabranio da vjernik o vjerniku ima loše mišljenje“.(Medžme-u-zevaid)

Zar nam i Uzvišeni u Kur`anu ne kaže: "Nezamislivo je da vjernik ubije vjernika, to se može dogoditi samo – nehotice." A od Ebu Bekreta Nufej'a b. El-Harisa es-Sekafija, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Kada se dva muslimana sukobe sabljama, i ubica i ubijeni će u Vatru:' Rekoh: "Allahov Poslaniče, za ubicu nam je jasno, ali zašto ubijeni?" Reče: "Jer je i on nastojao ubiti onog drugog.''' , a da  "onaj ko podigne protiv nas oružje, nije od nas." (Buharija i Muslim)

Buharija i Muslim prenose i da je Allahov miljenik, a.s. rekao: "Najveći grijeh je činjenje širka Allahu, ubistvo, neposlušnost roditeljima i lažno svjedočenje". Koliko je muslimana ovih dan prekršilo ovu Poslanikovu uputu slijepo slijedeći svoje ideloge zla, ubijajući nevine u bratoubilačkom ratu, razbijajući porodice i odvodeći u smrt mladiće i djevojke bez znanja njihovih roditelja i njihove saglasnosti, sijući klevete i laži na društvenim mrežama a sve to navodo u ime islama.

Ali nije da nas boli samo muslimanska krv koja se prolijeva, nego i krv svih nevinih koji su se ovih dana širom svijeta našli u suludom vrtlogu rata i nemira.

Posebno je teško gledati kako neki koji za sebe tvrde da su ne samo muslimani, nego jedini ispravni, u ime islama ubijaju pripadnike drugih vjera i manjina. Tako danas u Iraku i Siriji imamo etničko čišćenje manjina koje ni Pravedne halife, r.a., ni Emevije, ni Abasije, ni Osmanlije nisu progonili niti prisiljavali da svoju vjeru mijenjaju. Znali su tadašnji muslimani za hadise koje, čini se ovih dana ne znaju  „novi muslimani“ pristigli iz brojnih zapadnih metropla, u kojima se kaže da „Ko ubije mu'aheda (nemuslimana koji živi među muslimanima) neće osjetiti miris dženneta, a njegov miris se osjeti na udaljenosti od četrdeset godina." (Buharija)

Danas je možda više nego ikada muslimanskom svijetu potrebna vjera, ali ne vjera u kojoj će se tražiti opravdanje za nasilje nad onima koji drugačije misle ili vjeruju, ne vjera pretočena u neke nove ideologije koje će ljude voditi u nove sukobe i krvoprolića, nego vjera kao nada u bolje sutra, vjera koja daje snagu da se izdrži i kada je nateže i da se ne klone duhom i ne izgubi pouzdanje u Boga, Milostivog. Danas kada oružje govori i kada se krv slijeva potocima teško je zagovarati dijalog, toleranciju i odmjerenost, ali drugog puta nema.

Ovogodišnji hadž je jedinstvena prilika za sve muslimane, ali i njihove lidere i muslimansku inteligenciju i ulemu da ponovo čuju poruke Plemenitog poslanika koje im je u emanet ostavio baš u ovim danima i na mjestima koje će i hadžije iz Bosne pohoditi da promovišu ideju svetosti života, časti i dostojanstva svih ljudi.

Izvor: Preporod/ Centar za dijalog- Vesatijja

PREUZMITE DOKUMENT: (format: PDF, veličina: 1007KB)