Islamofobija: pojam, pojava, odgovor- nova knjiga u izdanju CNS-a i El-Kalema

Sredinom mjeseca juna 2014. godine iz štampe je izašla nova knjiga čiji su suizdavači El-Kalem i Centar za napredne studije. Radi se o knjizi pod naslovom „Islamofobija: pojam, pojava, odgovor“. Naime, knjiga predstavlja zbirku tekstova na temu islamofobije pisanih perom stručnjaka koji su se u bavili istraživanjem tema u vezi sa islamofobijom. Priređivači ovog izdanja su Ahmet Alibašić i Muhamed Jusić, dok su tekstove uključene u sadržaj knjige prevodili Enes Karić, Azra Mulović, Alem Koluh i Dženita Karić. Izdavanje ove knjige realizirano je zahvaljujući podršci Međunarodnog instituta za islamsku misao.

Knjiga, na što i sam naslov ukazuje, je podijeljena na tri poglavlja, gdje prvi dio obuhvata tekstove koji sa različitih aspekata nastoje definirati pojam “islamofobija”. Drugi dio knjige kroz odabrane tekstove nastoji prikazati pojavu islamofobije na različitim meridijanima zemaljske kugle, sa akcentom na pojavu islamofobije u SAD-u i Evropi. Treći dio knjige donosi moguće odgovore na pojavu islamofobije u određenom društvu, te kako negativne posljedice islamofobije svesti na minimum.

Islamofobija: pojam, pojava, odgovor

Iako postoje mnoga sporenja oko termina i definiranja pojma islamofobije, postoji “određeni fenomen koji se može identificirati”, a onda se može raspravljati o tome kako ga preciznije nazvati i definisati, te dalje pratiti njegove manifestacije. Međutim, bitno je kazati kako ovu pojavu niko ozbiljan ne može negirati. Stoga je cilj ove knjige pružanje čitateljstvu naučne građe na kojoj se temelji naučna rasprava o fenomenu islamofobije u svijetu, te pokušaj da se odgovori na pitanje šta islamofobija jeste, a šta nije. Najzad, upravo ova zbirka tekstova može poslužiti kao osnova za ozbiljno i naučno razumijevanje fenomena islamofobije u bh. društvu.

- See more at: http://cns.ba/cns-izdanja/islamofobija-pojam-pojava-odgovor/#sthash.7x24iuDy.dpuf

Religije u ulozi zaštite civila

Međureligijski dijalog i upoznavanje s različitim religijama su bitni faktori prevencije zločina, jer proces demonizacije drugoga prethodi svakom sukobu.

Piše: Muhamed Jusić (Al-Jazeera)

Religija je "tiha snaga" u brojnim današnjim konfliktima. Na različite načine ona je oblikovala razumijevanje vojne etike državnih i paravojnih formacija i utječe na stavove velikog broja onih koji su danas uključeni u debatu o humanitarnim i mirovnim intervencijama, ali i o formuliranju i implementaciji Međunarodnog humanitarnog prava.

Ovaj utjecaj se nekada osjeća na suptilan način, kroz religijske tradicije koje oblikuju poimanje sekularne, univerzalne ili pragmatične etike - kao što je to naglasila Međunarodna komisija o intervencijama i državnom suverenitetu (ICISS) u svom okviru djelovanja naslovljenom "obavezom da se zaštiti" - ili kroz sekularizirane rituale kroz koje se legitimne akcije danas poduzimaju.

U tom smislu, uloga koju religija može imati u procesu pomoći i zaštite civila u konfliktima slabo je istražena tema i zahtijeva ozbiljniju međunarodnu analizu svih ključnih faktora.

Radionica u Edinburghu, koju su ovog mjeseca zajednički organizirali Projekat o religiji i etici u stvaranju rata i izgradnji mira te institut Pravedni svijet sa Univerziteta u Edinburghu, osmišljena je s ciljem da istraži kako dijalog između različitih aktera društvenih procesa, tzv. stakeholdera, može pomoći kredibilnom i ozbiljnom istraživanju ove teme, a u konačnici i poduzimanju konkretnih mjera.

Jedno od ključnih pitanja konferencije bilo je o tome šta humanitarne organizacije i one koje se bave zaštitom ljudskih prava trebaju uraditi kako bi se pozabavile utjecajem vjerskih aktera i zajednica na njihov rad te apostrofirale isti. Osim toga, razgovaralo se i o tome kako se postaviti prema vjerskim komponentama društva u onim zajednicama i slučajevima kada je neophodno praviti kompromise kako bi se humanitarno djelovalo.

Izgradnja mira

Na posebnoj sesiji tretirano je i pitanje načina na koji vojske i vlade reagiraju na utjecaj koji vjerske i postvjerske podjele imaju na humanitarne misije te misije izgradnje i očuvanja mira, čiji je cilj zaštita civila.

Religija, a daleko preciznije rečeno, vjera i vjerska etika, imaju itekako bitnu ulogu u zaštiti civilnog stanovništva u vrijeme sukoba. Nije to samo zbog toga što svaka religija od svojih sljedbenika traži da poštuju svetost života, koji je prema učenju svih vjera dar Božiji, nego i zbog toga što je zaštita života nevinih jedna od temeljnih vrijednosti vjerskih etičkih sistema.

Međutim, kroz historiju je taj sistem toliko puta iznevjeren, pa se možda baš danas o njemu u sekularnim krugovima međunarodnih aktera gotovo i ne govori.

Zato je konferencija u Edinburghu bila prilika da se o ovom zapostavljenom pitanju progovori u akademskom okruženju, ali u prisustvu ljudi kojih se to itekako tiče, prije svega onih iz međunarodnih humanitarnih organizacija.

Očito je da se uloga religija u sukobima, ali i angažman brojnih organizacija koje su motivirane vjerom, a koje rade na izgradnji mira, povratku povjerenja ili humanitarnom radu, više ne može ignorirati. I sekularne vlade, ali i međunarodne organizacije su sve više spremne, naravno svjesne svih izazova koje takav angažman sa sobom nosi, propitati svoj odnos prema ovim društvenim faktorima koji mogu biti izvor sukoba, ali i izgradnje mira.

Kakvi će ti modeli saradnje biti, ostaje da se vidi, a na konferenciji su se čuli brojni pozitivni primjeri iz kriznih područja svijeta, ali i izazovi sa kojima se "praktičari" sa terena uključeni u humanitarni i mirovni rad susreću radeći na zaštiti civilnog stanovništva i pomoći istom.

U tom smislu, međureligijski dijalog se pojavljuje kao vrlo bitan faktor tog procesa u jednom sasvim novom svjetlu.

Potreban dijalog

Naime, o međureligijskom dijalogu i upoznavanju sa različitim religijama može se govoriti i kao o bitnom faktoru prevencije zločina, ako se uzme u obzir proces demonizacije drugoga koji, uči nas tome historija, uvijek prethodi svakom sukobu.

Zaraćene strane u svakom sukobu sistematski, nerijetko najprizemnijim tehnikama manipulacije i propagande, stvaraju imidž drugoga kao manje vrijednog, zlog i barbarina koji ne dijeli naš sistem vrijednosti, koji ne vjeruje u "našeg Boga", čime se opravdava svaki zločin nad njima jer "mi se samo branimo od strahota i zla koje bi oni nanijeli nama". Druga strana je uvijek brutalna i zločinci koji ne cijene tuđi, a nerijetko i vlastiti život.

Podučiti ljude da sve vjere dijele isti sistem vrijednosti (barem u načelu) i da su svi oni koji se na njih pozivaju obavezni poštovati svaki nevini život; naučiti ljude da svačiji život ima vrijednost i da "druga strana" ima iste strahove, ali i žudnje i ambicije, znači zaustaviti proces dehumanizacije koji neminovno vodi u zločine, a nerijetko i u genocid.

Prisjetimo se samo ratova na Balkanu devedesetih i toga kako su vjerski simboli zloupotrebljavani da se njima opravda nasilje, najstravičniji zločini pa i zločin genocida, umjesto da religija bude u službi zaštite života civila i nevinih, promocije dobra i pomoći obespravljenim, što je intencija svih vjerskih tradicija.

Na tom planu se treba i može uraditi više.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

I will be speaking at the workshop in Edinburgh on Preventing Atrocity: Reasons to Engage with the Religion and Ethics of the Other

Preventing Atrocity: Reasons to Engage with the Religion and Ethics of the Other

 16 June, 2014, 10:30 - 17 June, 2014, 17:30

The workshop organising team welcomes applications for potential participants in the Stakeholder Workshop, who should explain their interest in the workshop, and outline their related work. Applicants who wish to offer a paper presentation for the final session of the workshop should give a title and abstract of between 250 and 500 words. Participants will be responsible for their own travel and accommodation expenses. A limited number of places are available. Participants associated with the co-sponsoring organisations, the PSA UK and the BISA Working Group on Religion, Security and International Affairs, are particularly welcomed. Please email applications to george.wilkes@ed.ac.uk before 31 March 2014.

Concept Note

This workshop aims to deal with key issues and opportunities arising for civilian protection programming in situations where conflict is associated with religion or with differences over religion and secularism. The encounter and exchange between academics and practitioners will be central to the event: it seeks to bring together decision-makers, educators working in security forces and specialists from across different academic disciplines.

Central Questions

Religion is a salient force in many of today’s conflicts. In very different ways, it has shaped the approaches taken to military ethics of state and non-state combatants, of civilian populations, and of public voices prominent in debate about humanitarian and peacebuilding needs. This influence may be felt in subtle forms: religious legacies which shape notions of secular, universal or pragmatic ethics – as was acknowledged by the ICISS in generating the ‘responsibility to protect’ framework – or now-secular rituals through which legitimate action is conceived. The consequences for civilian protection of engaging with potentially divisive approaches involving religion are controversial and little understood, and call for a dialogue about responsible engagement between divergent parties, scholars and the range of communities involved. This stakeholder workshop is designed to investigate how a dialogue involving multiple stakeholders can advance options for credible and serious study and action.

What do humanitarian and human rights NGOs need to do in order to address the impact of religious actors and communities on their work? When compromises are demanded in exchange for humanitarian access, how may the religious components at stake best be dealt with?

How do militaries and governments respond to the impact of religious and post-religious division in embarking upon or engaged with civilian protection in the context of humanitarian and peacebuilding missions?

To what extent is civilian protection practice marked by conflicts over religion or secularism?

How do norms justified in terms of interreligious or religious-secular conflict affect breaches of humanitarian norms, and how do these norms impact on efforts to promote the protection of civilians?

Organisers: the Project on Religion and Ethics in the Making of War and Peace (http://relwar.org) and the Just World Institute (www.sps.ed.ac.uk/jwi) at the University of Edinburgh

This event is sponsored by the Political Studies Association of the UK and the British International Studies Association Working Group on Religion, Security and International Affairs. Co-sponsors from the University of Edinburgh include: the College of Humanities and Social Science, the Global Justice Academy

Objectives

To engage practitioners and academics in a common effort to identify key issues and opportunities for civilian protection programming arising in situations where conflict is associated with religion or with differences over religion and secularism.

To reinvigorate the conceptual and political debate on preventing atrocities by linking practitioner insights with academic discussions.

To network practitioners and academics across disciplines and professions with an interest in exploring and discussing the practical and conceptual issues at stake

To develop a rudimentary knowledge base and network between interlocutors which could serve as a framework for further discussion and collaborative research

To produce a report following the event for wide circulation, to serve as the beginning of further discussion of the practical challenges facing actors in religiously-charged situations who are promoting the norms associated with civilian protection.

Preliminary Programme

Session 1 – What is at stake in invoking religious perspectives on civilian protection and humanitarian interventions?

Introductory intervention: Muhamed Jusic, journalist, social activist, prominent figure in the Bosnian Islamic community, genocide survivor.

Session 2 – What is at stake for humanitarian actors working with state and non-state combatant forces?

Introductory intervention: Ronald Ofteringer, ICRC, responsible for coordinating global work with regard to dialogue with Islamist groups, community and religious leaders, academics and others.

Session 3 – What is at stake for human rights work with state and non-state combatant forces?

Introductory intervention: Joe Stork, HRW Deputy Director of the Middle East and North Africa Division, author of a report on engaging non-state forces with civilian protection responsibilities under international law.

Session 4 – What is at stake for militaries in designing civilian protection in religiously-sensitive contexts?

Introductory intervention: speaker tbc

Session 5 – What is at stake in designing humanitarian interventions in religiously-sensitive contexts? Diplomatic challenges

Introductory intervention: speaker tbc

Session 6 – State of the academic field: selected presentations

Practicalities

Lunch and refreshments will be provided for all invited participants.

Chatham House rules may be applied to facilitate discussions.

A list of hotels will be sent to participants on request.

Participants

International specialists working on civilian protection through diverse lenses, from humanitarian and human rights organisations, to diplomats, journalists and military ethics specialists

Academics from across the UK and from across academic disciplines and area specialisms

Topics for discussion to include:

The impact of local religious and political sensitivities on civilian protection interventions

Approaches taken within militaries and non-state armed groups to religion, military ethics and humanitarian law/law of armed conflict

The impact of religion on engagement between armed forces, local populations and humanitarian and human rights defenders, from education and awareness raising to building supporting communities and effecting practical interventions

Religious and non-religious influences on the diplomacy surrounding humanitarian interventions

Religious and non-religious influences on military ethics formation

University of Edinburgh

EH8 9YL

United Kingdom

Međureligijski susret vjeroučitelja u BiH

Ovaj vikend sam prisustvovao Međureligijskomi susretu vjeroučitelja BiH.

U organizaciji Katehetskog ureda Vrhbosanske nadbiskupije održao se trodnevni Međureligijski susret vjeroučitelja. Svečano otvorenje susreta održano je u petak, 6. lipnja u prostorijama Katoličkog školskog centra Sv. Josip u Sarajevu.

Prigodne pozdravne riječi uputili su: mr. Ivica Mršo, ravnatelj KŠC-a, g. Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice Sarajevo, episkop zvorničko-tuzlanski g. Hrizostom, dr. Nezir Halilović ispred Islamske zajednice i kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski i domaćin susreta.Na susretu, koji je trajao  od 6. do 8. lipnja 2014., okupilo se 60 vjeroučitelja pravoslavnog, katoličkog i islamskog vjeronauka iz cijele Bosne i Hercegovine. Razmatrale su se teme međureligijskog dijaloga i suradnje, te doprinos vjeronauka u izgradnji pomirenja i suživota iz sve tri religijske perspektive.

Njegovo Preosveštnstvo g. Hrizostom pozvao je sve prisutne na idući Međureligijski susret vjeroučitelja 2014. godine u Brčkom u organizaciji Srpske pravoslavne crkve, što su ostali predstavnici s oduševljenjem prihvatili.

Izvor: KUVN

Moldavija - novo žarište Putina i Zapada

Moldavija je parafirala Sporazum o pridruživanju s EU-om, ali za Ruse i Rumune moldavska priča nije ni izbliza gotova.

 

Premijer Moldavije Iurie Leanca i predsjednik EK-a Jose Manuel Barroso [EPA]

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)

Neko je davno rekao kako u svakoj šali ima malo šale. Ljudi od najdavnijih vremena o najtežim, najosjetljivijim i najkontroverznijim pitanjima najčešće progovaraju kroz šalu. Tako je u moru ozbiljnih i zloslutnih analiza krize u Ukrajini osvanula i fotomontaža navodne nove turističke reklame Ruske Federacije na kojoj su slike u snijegu prekrivene Moskve i ruskih trupa na Krimu, na kojoj piše: „Posjetite Rusiju prije nego što ona posjeti vas.“

I uistinu, kao toliko puta do sada, kroz ovu šalu progovorio je strah koji vlada Istočnom Evropom od toga ko bi mogao biti sljedeća meta Putinovog uspravljana pred Euroatlantskim savezom.

Sve češće se kao potencijalno novo žarište krize i novo polje odmjeravanja snaga između nekadašnjih hladnoratovskih suparnika, nakon Gruzije, Abhazije, Južne Osetije i Ukrajine, u kojoj su tek održani predsjednički izbori, spominje Moldavija.

Teško je naći u još nestabilnoj i rovitoj Istočnoj Evropi državu da je u težoj poziciji i sa upitnijim suverenitetom od ove „evropske najsiromašnije zemlje“.

Pitanje Pridnjestrovlja

U ovoj bivšoj sovjetskoj republici, koja graniči sa Rumunijom na zapadu i Ukrajinom na istoku, već se, mimo njene volje, nalazi 1.500 do 2.500 ruskih vojnika. Istovremeno, mnogi u Rumuniji Moldaviju smatraju dijelom rumunske teritorije i nikada se nisu pomirili sa njenom suverenošću.

Najveći izvor nestabilnosti je pokrajina Pridnjestrovlje, poznata kao Transdnjestarska Republika, autonomna pokrajina koja ne priznaje centralnu vlast u Kišinjevu.

Rusi i Ukrajinci, koji u Pridnjestrovlju čine većinu, i prije raspada SSSR-a težili su istupanju iz Moldavije zbog bojazni da će se ona pripojiti Rumuniji.

Kada je počeo proces raspada SSSR-a još 2. septembra 1990. ova pokrajina, smještena uz lijevu obalu Dnjestra, koja je široka u prosjeku 15 kilometara, jednostrano je proglasila Pridnjestrovsku Moldavsku Republiku.

Oni sa boljim pamćenjem sjetit će se kako je u razdoblju 1991-1992, u periodu raspada SSSR-a, izbio i kratak vojni sukob između Moldavije i pridnjestrovskih oružanih snaga, koje su bile podupirane starom sovjetskom 14. divizijom, smještenom na području Pridnjestrovlja. Tada moldavske snage nisu bile toliko jake da savladaju pobunjeničke naoružane skupine i od tada Vlada u Kišinjevu nema apsolutno nikakav utjecaj na tih 17 posto svoje teritorije na kojoj živi približno 600.000 ljudi.

Neovisnost Pridnjestrovlja do danas nije priznala nijedna država, ni međunarodna organizacija, pa ni Rusija. Sada bi se to moglo promijeniti.

U Pridnjestrovlju su već nekoliko puta organizovali referendum, tražeći od Rusije da ih pripoji državnoj zajednici, ali je Rusija navodno oklijevala kako time ne bi ostatak Moldavije gurnula u ruke Rumuniji koja ima pretenzije na taj prostor.

Osim toga, ne treba zanemariti ni geografsku razdvojenost Pridnjestrovlja od ostatka ruske teritorije.

Međutim, ukrajinska kriza je sve promijenila. Naime, Pridnjestrovlje se nalazi na svega 50 kilometara od Odese, izuzetno važne luke na Crnom moru, koju proruski separatisti u Ukrajini žele uključiti u svoj plan pripajanja Moskvi. Ako bi se Odesa, grad koji je osnovala ruska carica Katarina II, i istoimena oblast, kao i Krim, pripojili Rusiji, otvorila bi se vrata teritorijalnog povezivanja Pridnjestrovlja sa „Majčicom Rusijom“.

Drugi faktor na koji bi Putin mogao zaigrati kako bi Moldaviju udaljio sa puta pridruživanja EU i bliže saradnje sa NATO-om jeste grad Komrat, administrativno središte pokrajine Gagauzije, s 23.000 žitelja. Gotovo svi stanovnici ove pokrajine pripadaju etničkoj skupini Gagauza, koja broji gotovo 160.000 članova.

Ova rusko-pravoslavna manjina turskog porijekla upravlja pokrajinom uglavnom autonomno - samo su pravosuđe, vanjska i sigurnosna politika pod nadležnošću moldavske države.

Antievropska propaganda

Rusija navodno preko Mihaila Formuzala, baškana ili poglavara Gagauzije, vodi antievropsku propagandu. Ovaj bivši major sovjetske vojske nedavno je svoje sljedbenike pozvao referendumom na „barikade u borbi protiv Sporazuma o pridruživanju Uniji“.

Njegovi argumenti su da bi on poremetio ekonomsku ravnotežu i ugrozio autonomiju Gagauzije. Nikoga nije iznenadilo da se 98,5 posto od 70.000 Gagauza koji su izašli na referendum, izjasnilo protiv trgovinskog povezivanja s EU-om i za ulazak u Putinovu Uniju slobodne trgovine, pisao je tada njemački  Deutsche Welle.

I uistinu, svi oni koji žive u Moldaviji ili poznaju situaciju tamo tvrde kako je ekonomska i svaka druga situacija u državi tako loša da sama priča o priključenju EU i obećanje boljeg života bez konkretne pomoći iz Brisela i ozbiljnog angažovanja njegove birokratije na rješavanju političkih, etničkih i ekonomskih problema, jednostavno nije dovoljna da održi ideju ujedinjene Evrope dovoljno privlačnom za brojne građane Moldavije, koji bi radije selamet tražili u okrilju ekonomski i politički bliže Rusije.

Tenzije između Rusije i Moldavije porasle su i nakon nedavnog incidenta, kada su moldavske vlasti zaustavile zamjenika ruskog premijera Dmitrija Rogozina pri napuštanju zemlje, kada se vraćao iz Pridnjestrovlja, gdje je došao na obilježavanje Dana pobjede.

On je, prema saopćenju Ministarstva vanjskih poslova u Kišinjevu, zaustavljen zbog peticije kojom se zvanična Moskva poziva da prizna moldavski separatistički region i što je, kako navodi američka agencija AP, ponudio podršku separatistima, kritikujući Vladu Moldavije što teži “tješnjim vezama” sa Evropskom unijom.

U saopćenju se navodi da su moldavske vlasti oduzele Rogozinu kutije sa potpisima na aerodromu u Kišinjevu i da će analizirati materijal. On je na zabranu preleta njegovog aviona preko Rumunije uzvratio kako će idući put putovati ruskim vojnim bombarderom. Ozbiljna igra riječi u uzavrelom regionu. Ali pravo je pitanje da li će sve ostati samo na riječima.

Josh Rogin, dopisnik The Daily Beasta, smatra kako će, nakon izbora u Ukrajini, Vladimir Putin usmjeriti svoju pažnju prema Moldaviji gdje, prema njegovim tvrdnjama, „Rusija šalje špijune, usmjerava svoju propagandnu mašineriju i prijeti ekonomskom blokadom (davljenjem), sve s ciljem da pomogne tamošnje komuniste, koji sada vode u istraživanjima javnog mnijenja, kako bi pobijedili vladajuće Liberalne demokrate“ i udaljili ovu zemlju od euroatlantskih integracija.

Prema ovom scenariju, Rusija nije zainteresovana samo za pokrajinu Pridnjestrovlje, nego će prvo pokušati na narednim novembarskim izborima osigurati da na vlast dođu proruske političke snage. Ako se to, pak, ne desi, onda slijedi ukrajinski scenario odvajanja onih dijelova sa ruskom ili proruskom većinom.

U međuvremenu, trenutna vlada čini sve kako bi prije novembarskih izbora napravila što više nepovratnih koraka ka Evropskoj uniji. Tokom svoje nedavne posjete Moldaviji, predsjednik EU-a Herman Van Rompuy je najavio da bi 27. juna moglo doći do službenog potpisivanja ugovora o pridruživanju Moldavije Evropskoj uniji, naravno ako Rusija ponovo ne izorkestrira neko novo „dešavanje naroda“.

Moldavija i Gruzija parafirale su Sporazum o pridruživanju s EU-om na samitu Istočnog partnerstva u Vilniusu krajem prošle godine, na kojem je Ukrajina odbila taj sporazum, što je i bio okidač za početak krize u toj zemlji. Zvaničan cilj Moldavije je da do 2019. postane punopravnom članicom Unije. Da li će Brisel ili Moskva biti brži, vrijeme će pokazati.

Da Rusija neće lako odustati od svojih pretenzija u Moldaviji, govori i to da je u okviru američko-ruskih pregovora o rješavanju ukrajinske krize, ruska strana u popis svojih uvjeta uvrstila i garancije koje se tiču statusa Pridnjestrovlja, tražeći da se spor riješi u formatu 2+5, tj. između Moldavije i Pridnjestrovlja uz pet promatrača (OESS, EU, Rusija, Ukrajina i SAD). Ni za njih, ali ni za Rumune, koji sa pažnjom prate sve što se u Moldaviji dešava, priča nije ni izbliza gotova.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera