Muzej Medinska kuća- čuvar zagubljene medinske tradicije i historije

U Medini otvoren novi muzej

Muhamed Halilović, Abdulaziz Kaki, Muhamed Jusić i Aljo ef Cikotić

Muzej Medinska kuća- čuvar zagubljene medinske tradicije i historije

Piše: Muhamed Jusić (Preporod, br. 24/986. 15. decembar, 2012.)

Svi oni kojima se ukaže prilika da posjete grad Allahovog Poslanika, a.s., El-Medinu el-Munevveru se slažu kako ona plijeni sve posjetioce svojom blagošću i neponovljivom atmosferom duhovnog smiraja. To se često čuje i od naših hadžija koji tu „duhovnu vibraciju“ ne osjećaju čak ni u Meki. Medina je po toj svojoj blagosti i dobroti prepoznatljiva još od vremena Poslanika, a.s, kada su njeni stanovnici, Ensarije, njemu Plemenitome i prvim muslimanima ukazali sigurno utočište kada to niko drugi u Arabiji nije htio ili nije smio. Prema muslimanskoj tradiciji i sam Poslanik, a.s., je ovaj grad koji se do njegovog dolaska zvao Jesrib nazvao Tabom i Tajjibom, tj dobrom i blagom i od Boga Milostivog je tražio blagoslov za nju i njene stanovnike.

Medina je tu svoju posebnost sačuvala, kažemo i danas, iako se u njoj mnogo šta promijenilo i nakon što se njen centar i sama Poslanikova džamija, osim njegovog kabura i Revde (prostora džamije iz vremena Poslanika, a.s., koja je sačuvala sve elemente svog osmanskog i predosmanskog izgleda),  modernizirala konstantnim proširenjima kako bi mogla prihvatiti sve veći broj posjetitelja iz čitavog muslimanskog svijeta. Malo toga je u Medini ostalo od njenih brojnih historijskih znamenitosti.

Naravno, u Medini je ipak, za razliku čak i od Meke, primjetno i to da onaj ko se potrudi ipak može naći brojna značajna mjesta iz historije islama i vremena Poslanika, a.s., koja, iako nisu adekvatno obilježena i konzervirana, u velikom broju slučajeva nisu ni porušena kao što je to slučaj sa nekim drugim znamenitostima širom Arabije. Taj drugačiji odnos Medinelija prema svojoj prošlosti vidi se i na sitnim detaljima kakvi su mušabaci na megahotelima koji su replike stare hidžaske arhitekture i podsjećaju na izgled starih kuća kakve su nekad bile oko Poslanikove, a.s., džamije i kakvih je danas ostalo tek nekoliko. Ipak, daleko je to od onoga što bi Medina imala pokazati svima onima koji je posjete.

Zato me je ove godine prijatno iznenadilo kada sam zajedno sa Muhamedom Halilovićem i Aljom ef. Cikotićem, kolegama angažovanim u organizaciji hadža ispred Ureda za hadž IZ u BiH,  doznao da je jedan od rijetkih entuzijasta koji godinama revnosno čuva historijsko i kulturno nasljeđe Medine svoj muzej iz neposredne blizine Poslanikove džamije gdje se nalazio u relativno skučenom prostoru preselio na novu adekvatnu lokaciju u dijelu Medine gdje se planira izgradnja nove gradske četvrti nazvane Naučni ekonomski grad (Knowledge Economic City -KEC). Naime radi se o dr. Abdulazizu Kakiju koji već godinama revnosno istražuje i promoviše zagubljene i devastirane medinske znamenitosti.

Muzej nosi naziv Medinska kuća (Dar al-Madinah Museum) i nalazi se u prelijepoj zgradi koja je tek prva od niza stambenih, poslovnih, obrazovnih i sportskih građevina koje se grade u sadašnjem predgrađu Medine i koje bi trebale činiti „Medinu budućnosti“. Lokacija se nalazi u ulici Kralja Abdulaziza između medinskog aerodroma i željezničke stanice buduće željezničke pruge kojom će saobraćati brzi voz na relaciji Medina -Meka. 

Entuzijazam pojedinca

Unutrašnjost muzeja

Dr. Kakija sam primijetio još kao student Medinskog Univerziteta puno prije nego je on otvorio svoj prvi muzej i to tragajući za knjigama i materijalima koji govore o tim zagubljenim znamenitostima radi lične znatiželje, ali i radi toga što sam već tada prikupljao materije za svoju skromnu monografiju Meka i Medina koja je prije nekoliko godina ugledala svjetlo dana i sada već svoje drugo izdanje. Tu skromnu knjigu sam sabrao baš zato što sam osjetio da postoji ta praznina ne samo kod naših hadžija koji zijarete Meku i Medinu koji o mjestima koje posjećuju znaju jako malo, nego i zbog toga što su oni koji su zaduženi za očuvanje historijskih znamenitosti svetih mjesta uradili jako malo da se ona sačuvaju i prikažu u najboljem svjetlu kako bi posjeta Haremejnu bila ne samo još zanimljivija nego i prilika da se mnogo šta nauči. Tada sam vidio da u Medini postoji jedan krug ljudi koji su toga itekako bili svjesni, među kojima je i nekoliko profesora Islamskog Univerziteta, i koji su bili odlučni da se stvari u tom smislu počnu mijenjati. Dr Kaki je prednjačio među njima i njegovi projekti među kojima je i ovaj muzej svjedoče da se stvari na tom polju napokon, iako za nas sporo, kreću u pravom smjeru. On i ljudi poput njega su vlastitim entuzijazmom pokušavali nadomjestiti ono što je sistem svjesno ili ne propustio uraditi.

Zgrada muzeja

Postavke u muzeju se fokusiraju na siru- životopis Poslanika, a.s., i događaje iz historije islama i za razliku od prvog kojeg je otvorio gdje su dominirale etnografske postavke ovdje su one, vjerovatno zbog ograničenosti prostora, u drugom planu. Ipak, tu se mogu naći primjerci ženske nošnje Hidžaza prije ulaska njenih gradova u okvire Saudijske Kraljevine, vjenčanice medinskih žena, mnoštvo posuđa i predmeta za svakodnevnu upotrebu iz osmanskog perioda ali i ranijih stoljeća. Na ulazu vas dočekaju sa medinskim šerbetom koje se nekada moglo kupiti u sukovima i sa poznatim svježim medinskim hurmama- belh. Tu su izložene i jedinice mjere iz vremena Poslanika, a.s., mud i s`aj, a na izlazu se one mogu i kupiti i to sa senedom ili lancem prenosioca kojem se dodaje i ime onoga ko postane vlasnikom te mjere kako bi je mogao nastaviti prenositi budućim generacijama muslimana. Sve skupa, jedinstveno putovanje kroz zaboravljenu prošlost kojoj u mnoštvu ogromnih hotela, trgovačkih centara sa skupom robom i načičkanih trgovinica sa kineskom robom skoro da nema traga. To je ona Medina koju naše hadžije ne vide i koja se sve više gubi.

U muzeju je osim toga dr. Kaki sa svojim asistentima izradio desetke velikih maketa na kojima se mogu vidjeti značajni događaji iz historije Medine, Meke i životopisa Poslanika, a.s. Tako se na jednoj maketi od nekih pet metara može vidjeti put koji je Poslanik, a.s., prešao kada je išao putem hidžre i kako se taj put razlikovao od onoga kojim su išle trgovačke karavane. Na tom putu su obilježena mjesta na kojima su se desili svi bitniji događaji od skrivanja u pećini Sevr, do susreta sa Surakom bin Malikom, pa sve do ulaska u Medinu kroz Senijetu-ved`a. Na drugoj seriji manjih maketa je prikazan razvoj Meke od vremena hazreti Hadžere do prvih većih proširenja. Tu je i ogromna maketa na kojoj je detaljno prikazan tok bitke na Uhudu, kopanje hendeka, te gdje je on tačno ucrtan u odnosu na današnje ulice Medine, kako bi svi posjetioci shvatili kuda je on prolazio s obzirom da to u gradu danas na bilo kakav način nije obilježeno. Na manjoj maketi se vidi i veličina hendeka kojeg su Poslanik, a.s. i ashabi iskopali kako bi se zaštitili od napada Saveznika (Ahzab) i iako smo iz sire- životopisa poslanika toliko puta učili, pa i predavali, njegove dimenzije sasvim je drugačije kada se to vidi na jedan slikovit način i sa tačnim reljefnim obrisima i razmjerama mjesta na kojima su se događaji dešavali.

Kakodoći do muzeja u Medini

U njegovom novom muzeju Medine se sada na jednom mjestu mogu naći svi naslovi djela koja je iz historije Medine i o njenim znamenitostima napisao dr. Kaki. U samo jednoj od svojih brojnih knjiga o Medini a koja je dostupna na arapskom i engleskom jeziku dr. Kaki je istražio preko devedeset znamenitih džamija u Medini od kojih je većina uništena. On je ne samo objasnio njihov značaj nego je ucrtao i njihove lokacije na sadašnjoj karti Medine, a za neke je upisao i GPS koordinate da ih posjetioci lakše mogu naći. Isto je uradio i sa stotinama drugih značajnih historijskih mjesta od bunara, bašti, kuća, dvoraca poprišta bitaka, tekija i drugih historijski bitnih građevina o kojima je napisao zašto su značajni za historiju, gdje se nalaze i u kakvom su stanju. Sve je to propraćeno sadašnjim fotografijama građevina ili mjesta gdje su se nalazile i starim fotografijama ukoliko su dostupne.

U muzeju je posebno zanimljiv i serijal maketa koji pojašnjava kako se kroz historiju razvijalo turbe iznad Poslanikova, a.s, mezara kao i njegova džamija te obližnje kuće Ali Bejta (Poslanikove porodice) i ashaba, r.a. Mladi kustos muzeja će vas, dok vas provodi kroz postavke, upoznati sa brojnim sitnim detaljima iz daljnje i skorije historije tih mjesta tako da će, sigurno, svako onaj ko ih posjeti kada drugi put pored njih prođe drugačije doživjeti zijaret časnoj Medini. To je ono što je dugo nedostajalo našim hadžijama i svima onima koji i po nekoliko puta posjećuju Osvijetljenu Medinu. Uz već postojeći muzej Haremi-šerifa u Meki ovo je sada jedna cjelina koja nam otvara mala vrata u bogatu prošlost svetih gradova. Zato je moja topla preporuka svima onima koji dobiju priliku da zijarete Medinu da nađu vremena da ovaj muzej posjete i nauče puno više, ne samo o Medini i njenim znamenitostima, nego i o islamskoj historiji uopće i običajima tamošnjih muslimana. Možda je previše predložiti da sve naše hadžije zbog skučenosti prostora organizovano posjete ovo mjesto, ali je sigurno dobro da oni koji će u idućim godinama uz Božiju dozvolu posjete Meidnu znaju za ovaj vrijedni muzej i da oni koji to žele mogu samostalno organizovati posjetu u manjim skupinama.

Izašao novi broj Novog Muallima

Iz štampe je izašao novi broj Novog Muallima- časopisa za odgoj i obrazovanje (god. XIII, br. 51, Sarajevo, jesen 2012.) U ovom broju sam pisao o knjizi dr. Alija Allawija „Kriza islamske civilizaicje“ koju je preveo Mirnes Kovać, a koju sam ja uredio.

Sljedeće sadržaje ovog zanimljivog broja možete downloadovati u PDF/doc formatu (Desni klik > Save As) sa stranice Rijaseta IZ u BiH:
- Sadržaj
- Uvodnik
- Muallimov forum - Šta bi trebali biti prioriteti u radu i djelovanju Islamske zajednice?
- Intervju - Dr. Džasir Avde

Rat za novi ustav je samo bijeg od surove stvarnosti?

Piše: Muhamed Jusić (Magazin Start, broj 364,11.12.2012.)

U Egiptu se nastavljaju demonstracije opozicije koja se protivi nedavnoj odluci predsjednika Muhameda Mursija da sebi da ovlasti koje ne može osporiti ni najviša sudska vlast u državi.

Isključivanje pravosuđa

Istovremeno na ulicama su i predsjednikove pristaše iz Muslimanske braće i njihovi koalicioni partneri iz konzervativne selefijske stranke Nur koji se sve češće sukobljavaju sa svojim neistomišljenicima gurajući Egipat na ivicu građanskog rata. U prvoj revoluciji je situacija bila puno jasnija: na jednoj strani je bio narod, a na drugoj mala vladajuća oligarhija. Danas je situacija daleko kompleksnija i Egipat je podijeljen kao nikada do sada. 

I kako što se pretpostavljalo, ovlasti koje je Mursi sebi dao bile su samo paravan iza kojeg je on, sputavajući ovlasti egipatskog pravosuđa, čije predstavnike u najvišim institucijama, prije svega u Ustavnom sudu, smatraju ostacima bivšeg režima, želio progurati novi nacrt Ustava u kojem bi formalna interpretacija šerijata zauzimala ključno mjesto (barem deklarativno) i u kojem bi bile sputane individualne i kolektivne slobode građana, a njemu tj. poziciji predsjednika i izvršnoj vlasti date veće ovlasti.

Nakon što su počele padati prve žrtve i nakon što se učinilo da se situacija otima kontroli iz predsjednikovog kabineta su saopštili kako razmatraju mogućnost povlačenja dvije od šest spornih tačaka ustavne odluke. Nezadovoljnici koji su pod opsadu stavili predsjedničku palaču i ponovo okupirali trg Tahrir, simbol prvobitne revolucije koja je oborila režim Hosnija Muabraka, tvrde kako to nije dovoljno jer nisu sporne samo neke odredbe njegove ustavne odluke nego i isključivanje sudstva, pa i ustavnog suda, iz procesa donošenja novog ustava. Oni tvrde da je današnji nacrt ustava kojeg Mursi nudi Egipćanima ustvari spisak želja Muslimanske braće koji ne predstavlja stavove i težnje svih segmenta egipatskog društva. Oni podsjećaju da su se upravo zbog dominacije islamista iz Ustavotvorne komisije koja je trebala izraditi nacrt novog ustava povukli svi predstavnici građanskog društva, ljevičarskih stranaka i koptske manjine koji su vjerovali da će egipatsko pravosuđe biti dovoljan garant da nacrt ustava kojeg bi napisali islamisti nikada neće proći. Znao je to i Mursi koji je donio ustavnu odluku upravo s ciljem da onemogući ustavni sud da ospori nacrt Ustava i, kao što to jedna tačka odluke eksplicitno kaže, onemogući bilo kojem sudskom organu raspuštanje Ustavotvorne komisije.

Iz Muslimanskog bratstva kažu da svi oni koji kritikuju način na koji se došlo do nacrta novog ustava nemaju čega da se plaše s obzirom da će egipatski narod imati prilog da na referendumu 15. decembra prihvati ili odbaci njegov tekst. Opozicija pak tvrdi da je to još samo jedan dokaz demagoškog pristupa problemu, jer većina ljudi u Egiptu i ne zna ni šta piše u nacrtu novog ustava i vjerovatno neće ni znati, jer će ih vjerski lideri koji podržavaju Braću uvjeriti kako se ustvari radi o izboru između šerijata i kufra (nevjerovanja) i da je svako onaj ko ne podrži novi Ustav ustvari neprijatelj vjere. Oni kažu kako Muslimanska braća svjesno skreću pažnju sa želje da izvršnoj vlasti daju apsolutističke ovlasti i stvore osnovu za vlastitu dominaciju na egipatskoj političkoj sceni pričom o ulozi šerijata i vjere u pravnom sistemu države.

Uloga u mirenju Hamsa i Izraela

Na stranicama Muslimanske braće su ovakvu argumentaciju nazvali uvredom egipatskog naroda za kojeg opozicionari tvrde da nije sposoban donijeti odluku i da je nepismen pozivajući sekularnu opoziciju da poštuje volju većine ako ona želi veću ulogu šerijata u egipatskom zakonodavstvu. Istovremeno, za opozicionare koji danima protestuju širom Egipta se tvrdi kako su plaćenici zapadnih ambasada koji žele egipatskom društvu nametnuti zapadni model uređenja države i društva ne poštujući specifičnosti egipatske kulture i tradicije.

Ipak, neki od najistaknutijih autoriteta poznatog islamskog sveučilišta El-Azhar su vjerovatno svjesni već očite zloupotrebe religije i vjerskih osjećanja u dnevnopolitičkim previranjima, pozvali sve alime, imame i šejhove da se suzdrže od davanja vjerskih konotacija političkim procesima koji sve više razdiru egipatsko društvo po svim šavovima. Teško je povjerovati da će većina njih, naročito onih bliskih Ihvanima i Nuru, poslušati ovu preporuku i da će islam i njegovo učenje držati dalje od dnevnopolitičke borbe za vlast. Naprotiv, jedan od vodećih selefijskih autoriteta iz koalicije Nur je gostujući u jednoj dijaloškoj emisiji na jednoj privatnoj egipatskoj televiziji izjavio kako će „oni proglasiti džihad ako se neko usprotivi odlukama predsjednika Mursija i ako se usprotive uvođenju šerijata u Egiptu“.

Poznavaoci prilika u regionu i šireg konteksta tvrde kako ova odluka nije došla slučajno u ovom trenutku. Oni tvrde da je predsjednik Mursi vješto pokušao kapitalizirati svoj uspjeh na međunarodnom planu, kada je njegova administracija odigrala ključnu posredničku ulogu u postizanu primirja između Hamasa i Izraela nakon nedavne eskalacije nasilja.

Po tom scenariju, Mursi je osjetio da se Egipat uspješno vratio na regionalnu političku scenu kao ključni igrač, pa je, stoga, odlučio da taj stečeni kredit iskoristi za jačanje svoje pozicije na uzavrelom unutrašnjem političkom planu i da zadovolji tvrdolinijaše iz Muslimanske braće, koji su se počeli plašiti da bi se egipatske mase mogle razočarati u njihove političke izabranike i početi se okretati drugim političkim opcijama.

Kakogod, Mursi možda jeste odabrao najbolji mogući trenutak da sebi osigura jaču poziciju u egipatskoj političkoj areni, ali je sigurno i pored toga zaigrao opasnu igru i na kocku stavio mnogo šta. Prije svega, ovaj njegov potez je prvi put ujedinio antiihvansku opoziciju, koja je do sada bila razjedinjena i bez jedinstvenog zajedničkog nastupa. Mnogi od mladića iz ljevičarskih i drugih građanskih opcija, koji su bili među prvim pokretačima revolucije i glavnim organizatorima demonstracija protiv starog režima, na svojim blogovima su onima koji prate njihov rad objašnjavali kako će poštovati volju egipatskog naroda, koji nakon smjene Hosnija Mubaraka nije dao podršku njima nego Muslimanskoj braći, te da će im dati vremena da se dokažu.

Danas njihovo pisanje nije više tako pomirljivo i čini se da se na ulicama Egipta ponovo osjeća onaj revolucionarni zanos koji je okončao šest decenija vojno potpomognute diktature.

Berze padaju, živi se od MMF-a

Naboj i nezadovoljstvo koje se gomila na istim onim forumima s kojih je krenula prva revolucija podsjeća na dane pred svrgavanje Mubarakovog režima. Nakon ovih posljednjih dešavanja ponovo su oživjeli strahovi onih koji su po dolasku islamista na vlast predviđali da će Muslimanska braća, kada postanu svjesni da ne mogu riješiti sve nagomilane probleme egipatskog društva i države, suočeni sa nezadovoljstvom naroda posegnuti za istim onim diktatorskim mjerama kojima se služio i Hosni Mubarak kako bi ostao na vlasti od vanrednog stanja i vanrednih mjera i ograničavanja sloboda zarad višeg nacionalnog interesa. Nadati je se da do toga neće doći i da će u ovoj krizi i Muslimanska braća i egipatska revolucija položiti jedan od težih ispita pred kojim su se našli.

Već sam negdje napisao ili rekao kako su Muslimanska braća kroz svoju dugogodišnju borbu, još od svog osnutka i tragične smrti njihovog osnivača Hasana el-Bene, pokazali da se znaju boriti za slobodu. Sada je na njima da pokažu da li znaju pokazati i odgovornost koja ide uz nju. Historija je toliko puta pokazala da se pojedinci, ali i čitavi pokreti, lakše nose sa neslobodom nego sa slobodom. Iskreno se nadam da su toga svjesni i u Muslimanskoj braći. Za Egipat može biti gora od diktature Hosnija Mubaraka samo diktatura koja bi bila provođena u ime vjere i Boga, jer u njoj ne bi stradali samo Egipćani i njihove slobode, nego i plemeniti ideali jedne vjere koji bi bili zloupotrijebljeni. U međuvremenu ekonomska situacija u Egiptu je sve gora. Samo na dan izbijanja prvih demonstracija nakon Mursijeve odluke indeks lokane berze je pao za 12%. Vlada Muslimanske braće je uzela jedan od najvećih kredita od MMF-a, a uveliko ovisi i od donacija Amerike i EU zbog čega su, nauštrb svih principa koje su zagovarali prije dolaska na vlast, korigovali svoju vanjsku i politiku prema Izraela. Ko zna, možda je pitanje uloge šerijata u novom ustavu i priča o borbi za vladavinu Božijeg zakona na zemlji najbolji način da se pobjegne od nagomilanih problema i siromaštva u kojem sve veći broj Egipćana živi.

Povjerenje je temelj za budućnost BiH

Kako građani BiH vide ulogu institucija, vjerskih zajednica, većinskih i manjinskih zajednica, javnih ličnosti... u procesu pomirenja

(s.v.) 

U Bugojnu su predstavnicima, političkog, akademskog, vjerskog, kulturnog i društvenog života grada predstavljeni rezultati istraživanja Reconciliation and Trust Building in Bosnia and Herzegovina, Pomirenje i izgradnja povjerenja u Bosni i Hercegovini, koje su proveli članovi tima Univerziteta u Edinburghu i tima Centra za empirijska istraživanja religije u Bosni i Hercegovini.

Istraživanje je provedeno na teritoriji Sarajeva, Banja Luke, Mostara i Bugojna, s ciljem stjecanja dubljeg uvida u percepcije stanovništva o procesu pomirenja i izgradnje povjerenja u BiH, kao i same ideje pomirenja.

Između ostalog, ispitivana je percepcija stanovništva o ulozi institucija, državnih i lokalnih u ovom procesu, vjerskih zajednica, obrazovnih institucija, novinara, većinskih i manjinskih zajednica, kulturnih i javnih ličnosti, s težnjom da se utvrdi u kojoj su mjeri ove percepcije uslovljene karakteristikama kao što su dob, spol, nacionalna identifikacija, religioznost, pripadnost manjini/većini na ispitivanom teritoriju, i po/ratnim iskustvima.

Sam istraživački projekat, njegove ciljeve, metodologiju i najzanimljivije nalaze iz preliminarnog istraživanja prezentovao je član istraživačkog tima, islamski teolog i stalni saradnik magazina Start BiH Muhamed Jusić.

S obzirom da je jedno od bitnih pitanja kojim se istraživanje bavilo i istraživanje korelacije između religioznosti i stavova o izgradnji povjerenja i pomirenju uvodničari u diskusiju kojom je moderirao mr. Davor Marko, bili su glavni imam Medžlisa IZ Bugojno Vehid ef. Arnaut i bugojanski župnik fra Zoran Tadić.

Prisutni su bili ohrabreni rezultatima istraživanja koji su pokazali da je u BiH i Bugojnu 88,2 odsto svih ispitanika potvrdilo da će proces izgradnje povjerenja i iskrenih odnosa biti važan za budućnost BiH, te da ovaj proces većina shvata važnim, te da smo kao društvo opredijeljeni da radimo na najboljim mehanizmima ponovne uspostave povjerenja među ljudima.

Izvor: Magazin Start BiH