Edukacija ovogodišnjih hadžija iz BiH

Ove godine će imati čast, akoBogda, da učestvujem kao predavač u timu koji će u organizaciji Ureda za hadž Rijaseta IZ BiH educirati naše hadžije o propisima hadža i dati im osnovna tehnička uputstva i detalje puta. Ja sam zadužen za edukaciju o šerijatsko-pravnim aspektima obreda. Prvi seminar bi trebali imati u subotu, akoBogda, u Bihaću za hadžije sa tog muftiluka. Raspored seminara u drugim gradovima BiH možete pogledati ovdje.
Tehničku podršku ovogodišnjoj organizaciji hadža daće članovi Asocijacije hadžija Zul-Hulefa iz Novog Sarajeva koji su pripremili mnoga kreativna tehnička rješenja kako bi što bolje educirali naše hadžije, ali i medijski pratili njihov put. Više informacija o pripremama ovogodišnjeg hadža, detaljima samih obreda i kretanju naših hadžija možete naći na njihovoj stranici: http://www.zulhulejfa.ba/

Konkurs za regionalni online obrazovni program “Škola tolerancije: etničke i verske zajednice u savremenom društvu

16/09/2010 - Konkurs za regionalni online obrazovni program “Škola tolerancije: etničke i verske zajednice u savremenom društvu“

CENTAR ZA ISTRAŽIVANJA RELIGIJE (CIRel) BEOGRADSKE OTVORENE ŠKOLE (BOŠ)

RASPISUJE KONKURS ZA POHAĐANJE ONLAJN OBRAZOVNOG PROGRAMA “Škola tolerancije: Etničke i verske zajednice u savremenom društvu”

Konkurs traje od 17. septembra do 11. oktobra 2010.

“Škola tolerancije: etničke i verske zajednice u savremenom društvu“ je desetonedeljni onlajn obrazovni program u kome se, osim početnog susreta predavača/ica i polaznika/ca u Beogradu, cela nastava i komunikacija odvija preko interneta. Program organizuje Centar za istraživanja religije Beogradske otvorene škole uz podršku Konrad Adenauer Fondacije i Evropske unije.

O programu

Onlajn obrazovni program “Škola tolerancije - etničke i verske zajednice u savremenom društvu” je otvoren za kandidate i kandidatkinje iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije i Srbije koji/je žele da usvoje osnovna znanja o religiji kao bitnom činiocu savremenog društva i njenoj ulozi u suočavanju sa društvenim izazovima kao što su odnos religije i ljudskih prava, sa posebnim akcentom na verskim i manjinskim pravima, kao i pravima žena. Polaznici/ce iz celog regiona će imati priliku da sa predavačima/cama međusobno diskutuju o uticaju religije na različite aspekte savremenog društva. Pored toga, polaznici/ce će steći sertifikat BOŠ-a i biti u kontaktu sa stručnjacima/kinjama i aktivistima/kinjama iz celog regiona.

DINAMIKA I METODOLOGIJA RADA

Prva aktivnost u okviru onlajn obrazovnog programa će biti trodnevni početni susret odabranih polaznika/ca u Beogradu od 24. do 27. oktobra 2010. godine. Tokom početnog susreta polaznici/ce će se upoznati međusobno, kao i sa organizatorima/kama, koji će ih uputiti u tehničke i sadržinske detalje vezane za tok programa i internet servise koji će se koristiti u okviru onlajn faze.

Za potrebe onlajn faze obrazovnog programa biće namenski kreiran poseban interaktivni veb portal koji će sadržati tekstove predavača/čica i veb servise za onlajn komunikaciju između predavača/čica i polaznika/ca.

Tokom desetonedeljnog onlajn programa polaznici/ce će preko veb foruma od svojih predavača/ica dobijati pitanja vezana za temu tekuće sedmice, dok će materijal potreban za pripremu polaznika/ca za forumsku i čet debatu biti dostupan na internet stranicama portala. U okviru čet sesija, koje će se održavati jednom nedeljno, polaznici/ce će debatovati o zadatoj temi.

Teme i predavači/ice

Regionalni onlajn obrazovni program će se baviti sledećim temama:

- Religija i izazovi savremenog društva iz perspektive hrišćanstva, islama i judaizma;

- Religija i ljudska prava;

- Religija i pitanja roda;

- Pitanja novih/malih verskih zajednica;

- Empirijska istraživanja religije na Zapadnom Balkanu;

- Uloga bogoslovskih (teoloških) fakulteta u međureligijskom dijalogu i suočavanju sa izazovima savremenog društva.

Tim predavača/ica čine univerzitetski profesori/ke, teolozi/škinje, pedagozi/škinje, aktivisti/kinje nevladinih organizacija i publicisti/kinje.

Ko može da se prijavi?

Regionalni onlajn program namenjen je mirovnim aktivistima/kinjama, članovima/cama organizacija manjina, verskih zajednica, političkih partija, novinarima/kama, predstavnicima/ama lokalnih vlasti, studentima/kinjama, nastavnicima/cama, veroučiteljima/icama, kao i svima ostalima koji se stručno bave ljudskim pravima i društvenim aspektima religije.

Selekciona komisija će za program odabrati 30 najboljih kandidata/kinja. Prilikom selekcije će se posebno voditi računa o rodnoj ravnopravnosti i regionalnoj zastupljenosti.

Kako da se prijavite?

Da biste se prijavili, potrebno je da pošaljete popunjen prijavni formular, biografiju (CV) i motivaciono pismo na e-mail adresu cirel@bos.rs ili faksom na broj +381 11 36 13 112. Formular za prijavu možete preuzeti ovde

Konkurs je otvoren do 11. oktobra 2010. godine.

Za sve dodatne informacije možete se obratiti organizatorima/kama programa, Ivani Karastojković i Milanu Sitarskom, na sledeći telefon ili e-mail adrese:

+381 11 30 61 342

ivana.karastojkovic@bos.rs

msitarski@bos.rs

Nova američka desnica predvođena pokretom „Čajanka“ i neukom Sarah Palin sve snažnija

Nova američka desnica predvođena pokretom „Čajanka“ i neukom Sarah Palin sve snažnija

Muhamed Jusić (Magazin Start BiH br. 306.)

Na 47. godišnjicu historijskog govora dr. Martina Luthera Kinga održanog na stepenicama Lincolnovog spomenika u Washingtonu na istom mjestu se, u subotu 28. 8.2010, okupilo na desetine hiljada pristalica američke krajnje desnice poznate kao „Tea Party“ ili pokreta Čajanka. Odabir vremena i mjesta je uzbudio mnoge amerikance naročito one afričkog porijekla, zabrinute što među okupljenim skoro da nije bilo niti jednog crnca i što su se na ranijim skupovima ovog novog američkog političkog i ideološkog pokreta mogli čuti stavovi koji graniče sa rasizmom.

Dr. King iskorišten za sjeme razdora
Kao što su tada izrečene riječi dr. Kinga i ono poznato „Sanjam“ ili „I have a dream“ postavile temelja procesa ukidanja rasne podijeljenosti u zemlji između crnaca i bijelaca koji je na kraju doveo jednog Afroamerikanca u Bijelu kuću, mnogi se plaše da bi ovo okupljanje moglo obilježiti godine koje dolaze i pokrenuti neke druge procese koje će točak historije možda početi gurati u drugom pravcu.
Glen Beck, organizator ovih demonstracija i desničarski voditelj na televiziji Fox-News ne slaže se sa takvim tvrdnjama. On je za američke medije izjavio da su demonstracije nazvane „Restoring Honor“ ("Ponovo uspostavljanje časti") za cilj imale „odati čast svim ljudima koji utjelovljuju `osnovne principe (SAD-a) – pristojnost, iskrenost i čast“. On je i u svom obraćanju prisutnim to dodatno pojasnio tvrdnjom kako SAD predugo tumaraju u mraku. „Sada je vrijeme da se koncentriramo na dobre strane ove zemlje,“ rekao je Beck i dodao: “Danas se Amerika ponovo počinje okretati Bogu“.
Ostave li se po strani legitimni politički stavovi Beckovih istomišljenika, s kojima se mnogi u SAD-u ne slažu, ostaje pitanje odabira mjesta i termina što je najviše uznemirilo brojne aktiviste zaštite građanskih prava.
Beck tvrdi kako poklapanje termina demonstracija sa Lutherovim govorom nije planirano. „To je bilo zapravo Božije proviđenje,“ rekao je Beck. No borci za građanska prava govore kako je ipak riječ o provokaciji ultrakonzervativaca. Oni Becka i sljedbenike konzervativnog političkog pokreta Čajanka optužuju da su namjerno izabrali taj datum da bi poremetili smisao poruke dr. Kinga. Rick Turner iz Pokreta za jednaka prava ne-bjelačkog stanovništva – kaže za Glas Amerike da Beck i elementi pokreta Čajanka koriste ikonu poput Kinga da bi stvorili razdor: „Njihova je filozofija dijametralno suprotna filozofiji Martina Luthera Kinga, njegovom naslijeđu i njegovoj poruci.“
Ali kontraverzni skup u Washingtonu je samo posljednji u nizu skupova sve masovnijeg i popularnijeg pokreta okupljenog oko ideja ultrakonzervativnih ideologa Čajanke koji su otvoreno u javnosti počeli djelovati nakon Obamine zdravstvene reforme iz 2009.

Nedostaje još samo nasilje
Ustvari, Tea Party je referenca na tzv. Bostonsku čajanku iz 1773. - skup s kojeg je pokrenuta američka revolucija koja je dovela do nezavisnosti Amerike i progona britanskih kolonizatora. Izbor imena nije nimalo slučajan jer pristalice Tea Party-a vjeruju kako i oni pokreću revoluciju protiv oligarhije iz Washingtona. Iako se doskora mislilo kao je tandem Bush –Chaney najekstremnija verzija američkog konzervativizma i kao su nedavnim izbornim porazom i stanjem u koje su doveli „jedinu svjetsku super silu“ takvi stavovi definitivno poraženi, te da će u republikanskoj partiji uslijediti ozbiljne reforme i distanciranje od ekstremističkih stavova, čini se da se ovih dana dešava sasvim suprotno. Pred očima svjetske javnosti razvija se nova sorta američkog konzervativizma „pothranjenog nezadovoljstvom osiromašene srednje klase i ambicijama nove političke postpartijske klase“. Ova nova politička ideologija koja s obzirom na značaj i ulogu koju SAD-e igraju u svijetu nikada nije nešto što se tiče samo Amerike, prema dopisniku lista El-Pais iz Washingtona Antonia Cañoa, razbija sve modele tradicionalnog republikanizma i priziva rasistički, nacionalistički i fanatični karakter fašizma. Za sada mu, tvrdi Cañoa, nedostaje samo nasilje.
U svom redovnom prilogu iz Washingtona Cañoa za El-Pais ovako objašnjava popularnost rasističkih i ekstremističkih stavova nove generacije konzervativaca: „Ovaj novi konzervativizam sažima mnogo frustracija bijelog čovjeka, od civilnih prava, od svih zakona o jednakosti koji su mu oduzimali vlast u sektoru društva u kome je vječno dominirao. Bijeli čovjek nije vidio mnogo koristi od dobrih kontakata, korisnih prijateljstava, brzog novca, što je u posljednjim decenijima povećalo srednju klasu, koja je bila ponos nacije pedesetih godina, ali koja je bila nemilosrdno maltretirana posljednjom tehnološkom revolucijom i nedavnom ekonomskom krizom. Ta ranjena srednja bijela klasa puca na one koji su joj najbliži: imigranti, rasne manjine, političke vođe. Pokušava da smanji konkurenciju koju smatra nepravednom i namjerava da SAD budu zemlja samo za istinske Amerikance. Traži spas u novim doktrinama i sluša materinski glas Sarah Palin i patriotske povike voditelja sa radija. Glen Beck ili Rush Limbaugh (radikalni i konzervativni voditelj radio talkshow-a) tako postaju Walter Cronkite novog vremena.“

Pohvala neznanja
I upravo je jedan od faktora zabrinutosti, pored radikalnog evanđelističkog diskursa koji dominira političkim rječnikom ideologa Čajanke, činjenica da se na njenom čelu mogao naći neko poput gospođe Palin, bivše guvernerke Aljaske i republikanskog kandidata za potpredsjednika SAD-a na prošlim izborima, koja je, kako kaže Cañoa, populizam podigla do stepena pohvale neznanja kao dokaza autentičnosti. Tako je na nedavnom skupu Tea Partyovaca u Nashville-u (Tenessy) Palin kao najviši politički kvalitet Skota Brauna, nedavno izabranog senatora Massachusetts, istakla činjenicu da je to „jednostavno čovjek sa pick-up vozilom“. Palin će ostati poznata po brojnim „provalama“ koje su nadmašile kultne bushizme, poput onoga da nije znala da li je Afrika kontinent ili država, da se kao kandidat za podpredsjednika SAD-a hvalila kako nikada nije bila nigdje izvan Amerike i kako nema pasoša, a kada su je upitali kakvo iskustvo u međunarodnim odnosima ima koje bi joj pomoglo da izgradi bolje odnose sa Rusijom, odgovorila je da ona Rusiju može vidjeti sa verande svoje kuće na Aljaski. Ali očito da neukost, politička i društvena ograničenost (Palin je nedavno uhvaćena kako za vrijeme javnog nastupa pred svojim simpatizerima čita sa dlana), primitivizam i populizam postaju sve više vrline jer se ljudi, među kojima je većina takvih, lakše poistovjećuju s njima nego političkim i intelektualnim elitama s kojima nemaju ništa zajedničko. Zato i ne čudi što sljedbenici Tea Partya sa opskurnim stavovima i likovima postaje sve relevantniji politički faktor u Americi. Prema rezultatima dva nedavna istraživanja, oko 15 posto Amerikanaca su pristalice "Čajanka pokreta". Ovaj uspon radikalnih konzervativaca dolazi u najgore vrijeme za demokrate i predsjednika Obamu, tj. u vrijeme guvernerskih i kongresnih izbora opterećenih još uvijek očajnom ekonomskom situacijom. A da demokrate imaju razloga za zabrinutost pokazuju i sva istraživanja koja predviđaju značajan pad podrške demokratima i predsjedniku koji će od sada, čini se, teško dobivati podršku Kongresa za svoje političke programe. Uz to, sve ankete bez izuzetka pokazuju da unutar opozicije definitivno dominiraju stavovi Tea Partya. Tako je jedno istraživanje javnog mnijenja iz jula koju su proveli demokratski anketari, Stan Greenberg i James Carville koji su svojedobno radili za bivšeg predsjednika Billa Clintona, pokazalo da je svaki četvrti glasač pristaša pokreta Tea Party te da se 86 posto njih identificira s republikancima ili naginje ka toj stranci. 92 posto njih se ne slaže s načinom na koji predsjednik Obama obnaša dužnost, a to da 94 posto kaže da će ove godine izaći na izbore čini ih jakom političkom silom, kaže Stan Greenberg. "Spoznali smo da je pokret Tea Party stvaran, vrlo važan i da će imati odjeka na rezultate ovogodišnjih izbora, a možda i budućih izbora".
To jednostavno znači da se Amerika, ali i svijet trebaju polako pripremati na jednu novu američku desnicu predvođenu ljudima koje doskora niko nije shvatao ozbiljno.

Promocija djela profesora Abdulhamida Ebu Sulejmana

Fakultet islamskih nauka u Sarajevu
Međunarodni institut za islamsku misao (IIIT)
IC El-Kalem i
Centar za napredne studije

Vas pozivaju na promociju djela profesora
Abdulhamida Ebu Sulejmana

KUR'ANSKA VIZIJA
u prijevodu dr. Enesa Karića
i
KRIZA ISLAMSKE CIVILIZACIJE
u prijevodu Ahmeda Halilovića

Izlagači:
prof. dr. Fikret Karčić
prof. dr. Enes Karić
prof. dr. Abdulhamid A. Ebu Sulejman

subota, 18. septembar, 2010. godine u 19:00 sati
Fakultet islamskih nauka u Sarajevu
Prijevod na bosanski je osiguran.
Radujemo se Vašem dolasku.

Poziv na konferenciju: BUDUĆNOST VJERE U ERI GLOBALIZACIJE

Fakultet islamskih nauka u Sarajevu
Asocijacija muslimanskih društvenih znanstvenika UK (AMSS UK)
Međunarodni institut za islamsku misao (IIIT) i
Centar za napredne studije

Vas pozivaju na međunarodnu konferenciju

BUDUĆNOST VJERE U ERI GLOBALIZACIJE
19. i 20. septembar, 2010. godine
Fakultet islamskih nauka u Sarajevu

Svečano otvaranje konferencije je u nedjelju, 19.09.2010. godine u 9:30 sati.
Otvaranje će biti prevođeno na bosanski jezik a pristup je slobodan.
Jezik ostatka konferencije je engleski a za prisustvo se potrebno prijaviti na cns@bih.net.ba ili na 061/489-622 (Asmir).
Više informacija na www.cns.ba ili www.amss.uk.
Radujemo se Vašem dolasku.

Bliski istok nakon pokretanja nuklearne elektrane Bushehr

Iranska crvena krpa Zapadu

Piše: Muhamed Jusić (Magazin Start, br.305.)

Neki stručnjaci upozoravaju kako Iran poprilično pretjeruje i preuveličava važnost novootvorene elektrane, jer je Bushehr, kako tvrde, zastarjela nuklearka čija je izgradnja počela prije više od 30 godina i koja iranskoj energetskoj mreži neće doprinositi onoliko koliko se to najavljuje

Iran je, u skladu sa ranijim najavama,, u subotu 21.8.2010. uz pomoć ruskih nuklearnih stručnjaka i službeno pokrenuo prvu nuklearnu elektranu Bushehr na jugu zemlje. Iranski predsjednik Mahmoud Ahmadinejad ovaj potez svoje vlade želi predstaviti kao još jedan uspjeh iranskog nuklearnog programa i kao "veliku pobjedu Islamske republike protiv njezinih neprijatelja“. To se vidi i iz riječi prvog čovjeka iranskog nuklearnog projekta Ali Akbar Salehi, koji je prisustvujući pokretanju procesa punjenja reaktora novinarima izjavio kako je puštanje elektrane u rad "najveći simbol iranskih mirnodopskih nuklearnih aktivnosti, unatoč svim pritiscima sa Zapada, sankcijama i preprekama na razvojnom putu".

Pahlavi započeo posao
I dok Ahmadinejad koristi otvaranje centrale kako bi skupio političke poene i dodatno osnažio volju nacije da istraje na nametnutim sankcijama zbog toga što Iran ne želi odustati od obogaćivanja uranijuma vlastitim potencijalima i znanjem u, kako kažu, mirnodopske svrhe, neki stručnjaci upozoravaju kako Iran poprilično pretjeruje i preuveličava važnost novootvorene elektrane, jer je Bushehr, kako tvrde, zastarjela nuklearka čija je izgradnja počela prije više od 30 godina i koja iranskoj energetskoj mreži neće doprinositi onoliko koliko se to najavljuje.
Naime, izgradnja nuklearke je započeta još sedamdesetih godina za vrijeme Pahlavijevog režima uz pomoć Siemensa i nekoliko njemačkih kompanija koje su se, nakon Islamske revolucije 1979. godine, potaknute američkim embargom na izvoz visoke tehnologije Iranu, povukle iz čitavog projekta. Nakon gotovo 20 godina zastoja, posao dovršenja nuklearne centrale 1998. godine preuzeli su ruski stručnjaci iz kompanije Rosatom, a njezino pokretanje konačno je uslijedilo nakon gotovo trogodišnjeg odlaganja i probijanja ranije najavljenih rokova dovršetka.
I dok u Iranu slave otvaranje nuklearke kao veliki uspjeh, a Izrael koristi i ovu priliku da upozori na opasnost od „nuklearnog Irana“, činjenica je da je čitav projekt plod brojnih kompromisa obje strane, što se najbolje vidi po blagim reakcijama zemalja EU i Amerike na vijest o otvaranju nuklearke. Jer, kako dogovor između Irana i Rusije predviđa, čitav proces u postrojenju će biti pod direktnom kontrolom Moskve. Prema ranije potpisanom dogovoru Rusija će nadzirati rad nuklearke, zadužena je za isporuku goriva, a pružila je i garancije da će kompletne količine istrošenog goriva preuzeti i vratiti u Rusiju. Te su garancije donekle umirile Zapad, koji vjeruje da se, sve dok je nuklearka u rukama ruskih stručnjaka, istrošeno gorivo neće koristiti za proizvodnju nuklearnog oružja. To objašnjava i izjave zapadnih političkih predstavnika kako iransko nuklearno postrojenje u Bushehru „nije prijetnja širenju nuklearnog naoružanja“, te da Zapad poštuje iransko pravo na miroljubivo korištenje nuklearne energije u civilne svrhe.
Uz to su i inspektori Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) najavili da će usprkos međunarodnim sankcijama protiv iranskog nuklearnog programa pomno nadzirati centralu, kako u fazi punjenja goriva, tako i kod puštanja u pogon.

Obustava isporuke nafte
Međutim, spor oko čitavog iranskog nuklearnog projekta i dalje ostaje aktuelan. Jer Bushehr je samo dio iranskog nuklearnog programa i njegovi stručnjaci nastavljaju sa obogaćivanjem uranijuma. A upravo su vlastita znanja i kapaciteti iranskih naučnika u ovladavanju nuklearnom tehnologijom ono što brine Zapad, a Bushehr to zbog ruske kontrole nje.
Iran tvrdi da je njegov nuklearni program isključivo u mirnodopske svrhe i da iransko vjersko vodstvo vjeruje kako posjedovanje nuklearnog oružja nije u skladu sa islamom pa samim time ni politikom Irana kao islamske države. Ali, nepovjerenje između stalnih rivala je do sada uspjelo srušiti sve pokušaje da se postigne bilo kakav oblik kompromisnog rješenja koje bi zadovoljile sve strane. Ništa bolje nije prošao ni nedavni pokušaj razmahane turske diplomatije da posreduje u jednom od najspornijih međunarodnih sporova.
Otud početak rada nuklearke Bushehr može imati samo simboličnu vrijednost kao još jedan dokaz iranske odlučnosti da nastavi sa vlastitim nuklearnim programom. I možda su se baš zbog te simbolične poruke, ovih dana brojni duhovi u regionu ponovo uznemirili.
Jedan od glavnih razloga uznemirenosti bile su medijske spekulacije o tome kako bi Izrael mogao napasti i uništiti samo postrojenje prije nego što bude napunjeno nuklearnim gorivom kao što je napao centralu Osirak u Iraku 1981. godine i jedno postrojenje u Siriji 2007. godine za koje se sumnjalo da je nuklearni reaktor. Iako su mnogi očekivali da bi se sličan scenario mogao ponoviti i u Bushehru, to se nije desilo, zbog američkog protivljenja ali i prijetnji Irana kako bi odgovor na bilo kakvu agresiju imao planetarne razmjere. A to u konkretnom slučaju Izraela znači da bi Iran vjerovatno iskoristio svoj utjecaj na Hamas i Hizbullah, ali i brojne druge arapske političke organizacije i vojne frakcije da nekonvencionalnim metodama napadnu Izrael, Ameriku i njihove interese u regionu. Iranci su već saopštili kako su rakete i torpeda postavili na najbrže britanske čamce Bladerunner što bi im u slučaju bilo kakvog napada na njih omogućilo da u potpunosti obustave prijevoz nafte iz Zaljeva. Iskustva Iraka i Afganistana su mnoge naučila da se sličan avanturizam ne isplati.

Nespokoj u Izraelu
Najveći nemir se ipak osjeti u Izraelu, jedinoj bliskoistočnoj zemlji za koju se zna, iako to ni nikada nisu javno priznali, da posjeduje nuklearno oružje, čiji zvaničnici konstantno tvrde kako bi Iran sa nuklearnim naoružanjem predstavljao prijetnju po opstanak Izraela. Istovremeno, Iran upozorava kako je licemjerno i nepravedno da se njima ne dozvoljava da nuklearnu tehnologiju koriste ni u mirovne svrhe i da se tome protivi upravo Izrael koji nikada nije dozvolio međunarodnu inspekciju svojih nuklearnih postrojenja ili nuklearnog arsenala.
Međutim, poznato je da ni susjedne arapske, većinski sunitske zemlje Perzijskog zaljeva, i ne samo one, ne gledaju blagonaklono na pomisao da bi perzijsko-šiitski Iran mogao postati atomska sila. To bi, prema njima, dovelo do ozbiljnog poremećaja strateškog odnosa snaga u regionu.
Možda smo baš zbog toga u nekoliko zadnjih dana dobili informacije kako su skoro sve zemlje regiona potpisale ili su u fazi implementacije značajnih nabavki sofisticiranih oružja. Tako ovih dana Saudijskoj Arabiji stiže više od 80 vojnih aviona F-15, a Kuvajtu više od 200 proturaketnih sistema tipa Patriot. I dok se arapske zemlje Zaljeva snabdijevaju najsavremenijim oružjima od svojih saveznika sa Zapada, prije svega SAD-a, koje će po ko zna koji dobro zaraditi od krize u tom dijelu svijeta, Iran nastavlja razvijati vlastite vojne potencijale. Prošle sedmice je iranska vojska obavila testiranje rakete zemlja-zemlja "Fateh-110", nove generacije na čvrsto gorivo, Iranska televizija koja je emitovala i snimke čitave probe saopštila je kako je domet ove rakete povećan, a i preciznija je od prethodne generacije raketa "Fateh-110", također domaće proizvodnje, čiji je domet bio između 150 i 200 kilometara. Islamska republika trenutno ima više od deset raketa kraćeg i srednjeg dometa (do 2.000 kilometara) i aktivno radi na razvoju svog balističkog kapaciteta, što uz istrajnost na nuklearnom programu dodatno brine sve one kojima se tako jak Iran ne uklapa u vlastitu sliku svijeta. Samo sedmicu dana ranije iranski predsjednik Mahmoud Ahmadinejad u nedjelju je službeno predstavio prvi bombarder bez posade domaće proizvodnje i nazvao ga "ambasadorom smrti za neprijatelje čovječanstva"."Avion, pored toga što predstavlja ambasadora smrti za sve neprijatelje čovječanstva, nosi i poruku mira i prijateljstva", rekao je tom prilikom Ahmadinejad.
I dok se čitav Bliski istok dodatno naoružava, situacija u Iraku je više nego neizvjesna nakon što je Obama održao svoje obećanje i iz ove ključne zemlje regiona povukao i posljednje borbene jedinice. Jedino što dolazi kao iole dobra vijest jeste pokušaj da se barem formalno nastave mirovni pregovori između Palestinaca i Izraelaca, iako su obje strane pokazale više skepticizma u uspjeh nego do sada toliko puta iznevjerene nade da bi se mir u ovom uzavrelom dijelu svijeta mogao postići.