Tako to radi Mossad

Tako to radi Mossad

Piše: Muhamed Jusić (Preporod br. /921)

Izraelska obavještajna služba Mossad godinama je gradila reputaciju organizacije koja u svojim mutnim operacijama ne pridaje previše pažnje odredbama međunarodnog prava ili principima državnog suvereniteta. Do sada su svi atentati i bombaški napadi Mossadovih operativaca na neprijatelje Izraela širom svijeta prolazili nekažnjeno i bez validnih dokaza koji bi Mossad povezali sa atentatima. Obično su u Tel Avivu računali na prešutnu međunarodnu, pa i arapsku, saglasnost da se neki ljudi eliminišu sa političke i sigurnosne karte regiona. Bitno je napomenuti da kroz historiju zvanične izraelske vlade nikada nisu htjele preuzeti odgovornost za bilo koju akciju njene obavještajne službe, ali ni demantirati jer su na taj način gradile mit o „svemoćnoj i sveprisutnoj“ izraelskoj sili koja svoje neprijatelje može napasti gdje i kada hoće.
Međutim, ovaj put su otišli predaleko ili su podcijenili sposobnosti sigurnosnih službi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima gdje je pala posljednja žrtva njihove borbe protiv onih za koje oni procijene da bilo gdje na svijetu predstavljaju bilo kakvu opasnost za sigurnost Izraela.
Sve je počelo nakon što je, 19.januara 2010, Mahmud el-Mabhouh jedan od osnivača Brigada Izudina el-Kasama, vojnog krila palestinske političke organizacije Hamas, pronađen mrtav u njegovoj hotelskoj sobi u Dubaiju. U prvi mah izgledalo je kao da se radi o prirodnoj smrti jer nije bilo tragova nasilnog ulaska u sobu. Mabhouh je prilikom prijavljivanja u hotel zahtijevao da mu se da soba koja nema balkon niti prozore koji se mogu otvoriti, a vrata sobe su bila zaključana sa unutrašnje strane. Međutim, emiratska policija je bila sumnjičava, a naknadna autopsija tijela jednog od glavnih ljudi u nabavci oružja za Hamas će pokazati opravdanost njihovih sumnji. Naime, obdukcija je pokazala da je Mabhouh jakim elektrošokovima prvo bio paralizovan, a zatim ugušen jastukom.


Nadzorne kamere sve snimile
Dan nakon ubistva emiratske vlasti koje godinama grade imidž Emirata kao mjesta koje uživa poslovnu, turističku i svaku drugu sigurnost, objavile slike, u prvi mah, jedanaest osumnjičenih za ubistvo. Nadzorne kamere su čitav tim atentatora koji su najveći dio vremena bili maskirani snimale svih 19 sati koliko su bili u Dubaiju, osim onih 20-ak minuta u Al-Mabhouhovoj hotelskoj sobi. Svi oni su napustili Dubai u nekoliko sati nakon ubistva i prije nego što Mabhouh nađen mrtav.
Ubrzo nakon što su svjetski mediji prenijeli vijest kako policija Ujedinjenih Arapskih Emirata sumnja da je Mabhouh ubijen i kako iza njegovog ubistva stoji Mossad, u javnost je počelo curiti sve više informacija, ali i špekulacija, o čitavom događaju. Tako smo doznali kako je Mabhouh u Dubai iz Damaska doputovao bez tjelohranitelja jer za njih u letu Emirates Airlines 912 nije bilo mjesta, te su oni morali doći nekim drugim letom. The Sunday Times je napisao kako su agenti Mossada Mabhouha upratili još u Damasku, dok je Salah Bardavil iz Hamasa izjavio da je Mabhouh napravio neuobičajenu grešku za operativce njegovog kova, kada je rezervaciju napravio putem interneta, te se još uz to javio i svojoj porodici u Gazi.
Šef policije u Dubaiju general Dahi Halfan je izjavio da je prema njihovim informacijama Mabhouh trebao iz Dubaija putovati za Kinu, te da oni nisu imali nikakve posebne informacije da bi njegov boravak mogao biti sigurnosni izazov. Ovu izjavu je dao na press- konferenciji održanoj 18. februara kada je također ustvrdio kako policija u Dubaiju ima neoborive dokaze da iza atentata stoje operativci Mossada i da su oni ako ne 100 % a ono 99% sigurni u umiješanost izraelske obavještajne službe, te da za to, osim video-snimaka na kojima se vide osobe za koje će kasnije utvrditi da su putovale sa lažnim dokumentima više evropskih zemalja, imaju i brojeve telefona koje su koristili i zvali, kao i dešifrovan sistem tajnih sredstava komunikacije koje su koristili. Upravo je činjenica da su atentatori koristili duplicirane ili ukradene pasoše Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Njemačke i Irske, čitav ovaj slučaj učinilo prvorazrednim međunarodnim skandalom. Svi pasoši su pripadali izraelskim državljanima koji su imali dvojna državljanstva i koji su prema pisanju izraelske štampe bili šokirani kada su doznali da su se imena njih jedanaest našla na crvenoj Interpolovoj potjernici. Ono što je interesantno je da su sve zapadne zemlje čiji su dvojni državljani bili upetljani u ovu aferu, od Izraela zatražile više informacija o krivotvorenju njihovih dokumenata i osudile svaku eventualnu umiješanost države Izrael u te ilegalne aktivnosti, međutim, niko od njih nije osudio samo ubistvo gospodina Mabhouha u jednoj stranoj suverenoj zemlji, niti podcrtao kako demokratske države ne mogu imati odrede smrti, koji bez suđenja i procesuiranja likvidiraju ljude po svijetu.
Nedoumice stručnjaka izazvala je, barem tako piše www.novosti.com , činjenica da je Mossad očigledno bio spreman ne samo razotkriti identitet agenata, nakon ovoga praktički “potrošenih” jer su morali biti svjesni nadzornih kamera, već i ugroziti vlastite građane, koji bi mogli postati mete palestinske osvete. Jedan bivši mossadovac rekao je BBC-ju da su vođe agencije vjerojatno mislili kako policija Dubaija neće istraživati atentat iz bojazni da ne naruši odnose sa Zapadom.


Hapšenje Hamasovog zvaničnika
U međuvremenu, u javnost su isplivali podaci o umiješanosti nekih palestinskih elemenata u ubistvo ovog Hamasovog zvaničnika, što je čitavu situaciju još više zakomplikovalo. Tako je policija u Dubaiju potvrdila da su u vezi sa ovim slučajem, jordanske vlasti uhapsile dvojicu Palestinaca koji su bili pripadnici Hamasa, a koji se terete da su pomogli čitavu operaciju. Navodno, postoje i drugi uhapšeni Palestinci, zbog čega je počelo otvoreno optuživanje među palestinskim frakcijama, prvenstveno među pripadnicima Hamasovog i Fethovog političkog vodstva o tome kako iza atentata ne stoji samo Mossad. Bez obzira kako će (i da li će) zapadne zemlje, čiji je dignitet, ali i nacionalna sigurnost otvoreno ugrožena reagovati na ovu izraelsku provokaciju ostaje da će Mabhouhovo ubistvo u vrijeme kad se zbog nastavka judijizacije okupiranih palestinskih teritorija nalazimo na rubu treće Intifade, zasigurno još dodatno usložniti mirovni proces među Izraelcima i Palestincima, kao i unutarpalestinsko pomirenje, što nekome možda i jeste bio cilj.

Rat fetvama: Fetva o zabrani samoubilačkih napada i terorizma

Rat fetvama

Osuda terorizma ili ideoloških neistomišljenika

Piše: Muhamed Jusić (Start BiH, br. 293.)
Sažetak fetve na engleskom možete preuzeti ovdje: (FATWA ON SUICIDE BOMBINGS AND TERRORISM)
Nije prvi put da jedna fetva skrene svjetsku pažnju na svoj sadržaj, ali jeste rijetko da fetve u kojima se osuđuje nasilje u ime islama dobiju isto ili približno prostora u medijima kao one u kojima se to nasilje opravdava ili se na njega poziva. A upravo se to desilo sa fetvom koju je 2. marta 2010. u Londonu predstavio pakistanski alim sunitsko- sufijsko- hanefijske provinijencije Muhamed Tahir el-Kadiri, a kojom se bezuvjetno osuđuju svi teroristički napadi u ime islama. Iako je nakon 11. septembra 2001. izdat jako veliki broj fetvi u kojima se osuđuju nasilje u ime islama i napadi na civile, ova Kadirijeva fetva je u svijetu odjeknula jer je, između ostalog, za razliku od brojnih drugih koje su izdavali različiti vjerski autoriteti i organizacije, detaljno na preko šest stotina stranica pokušala razraditi stavove o kojima se iznosi šerijatsko-pravno mišljenje i to na temeljima tradicionalnog islamskog prava. Fetva je inkorporirala glavne teze i tradicionalne argumente iz brojnih ranijih fetvi na istu temu, dokazujući da tradicionalno islamsko učenje kao i glavni izvori islama osuđuju svaki oblik terorisanja civila i da onima koji se u takve aktivnosti upuštaju prijeti džehennemom. Usto autor dokazuje kako je samoubistvo u islamu veliki grijeh i da se oni koji izvode samoubilačke napade i pored toga još ubijaju civile ne mogu smatrati šehidima niti borcima na Božijem putu.
Druga posebnost ove fetve je što je jedna od rijetkih pisanih na engleskom jeziku, i to od autora koji, iako pripada kontraverznoj barelvijskoj sufijskoj školi misli, ipak uživa značajnu podršku među sunnitima, barem onim indijskog i pakistanskog porijekla.
Ustvari, ništa oko ove fetve nije bila slučajnost, od medijskog publiciteta, mogućnosti da se u integralnom obliku preuzme na internetu do prezentacije u Londonu sve je bilo jako dobro osmišljeno, što je pokazala i medijska pažnja koju je privukla.
Javna promocija je, prema pisanju britanskih medija, samo dio šire kampanje koju vodi britanska vlada i brojne muslimanske organizacije i istaknuti pojedinci s ciljem da se suzbije ekspanzija militantnih stavova među muslimanima engleskog govornog područja. Zapadni politički i sigurnosni centri moći već dugo od muslimanskih autoriteta traže da se nedvosmisleno izjasne o islamskom stavu naspram terorizma žaleći se na to kako nedostaje u islamskoj tradiciji utemeljenih kontraargumenata za one koji vjerom pravdaju samoubilačke akcije i terorističke napade protiv civilnih ciljeva, naročito u internet sferi gdje na engleskom, ali i arapskom i urdu jeziku dominiraju stavovi militantnih islamista.
Prema pisanju britanskog The Independenta u Velikoj Britaniji su svjesni da ova fetva neće riješiti sve probleme i da će „ona teško razuvjeriti predane ekstremiste koji svako odstupanje od vlastitog beskompromisnog teološkog svjetonazora smatraju kufrom- ili odmetništvom od vjere. Ipak, eksperti za borbu protiv terorizma i mainstream naučnici se nadaju kako će ona pomoći razuvjeriti one koji se možda kreću ka nasilnom ekstremizmu, ali se još nisu u potpunosti predali terorizmu.“

Za sve one koji prate odnose među islamističkim pokretima ali i rad i djelo šejha Muhamed Tahir el-Kadirija ova fetva nije došla kao iznenađenje s obzirom da je on i ranije izdavao slične fetve kako odmah nakon 11. septembra tako i ranije. Naime, on se smatra jednim od najistaknutijih autoriteta barelvijskog reformističkog pokreta kojeg je na Indijskom poluotoku osnovao Ahmad Riza Khan (1856-1921), a koji je od svog osnivanja u sukobu sa rivalskim deobandi pokretom. Barelvije su bliski sufijskoj interpretaciji islama i pripadnici su maturidijske teološke škole dok su deobandi simapatizeri ehlul-hadiskog učenja, danas poznatog kao selefijsko (tzv vehabijsko). Sukobi među ove dvije frakcije među pakistanskim i indijskim muslimanima traju godinama i nije prvi put da su jedni i drugi izdavali fetve u kojima se pripadnici drugog pravca proglašavaju nevjernicima. Ustvari, Kadirijeva fetva koristi priliku da po ko zna koji put podcrta stavove barelvija kako se korijen islamističkog ekstremizma i militantizma krije u isključivom i netolerantnom tumačenju islama koje promovišu selefije i njihovi autoriteti iz Saudijske Arabije.
Zato i ne čudi što je ova fetva u brojnim muslimanskim krugovima,čak i onim koji su pozdravili kategoričnu osudu terorizma, dočekana na nož kao puki nastavak ideološke borbe dvije sukobljene teološke škole. Naročito žestoki u osudi bili su tzv. umjerene selefije koji tvrde kako El-Kadiri proglašavajući pripadnike militantnog islamizma nevjernicima upada u istu grešku tekfira (proglašavanja neistomišljenika nevjernicima) koja je današnje zagovornike nasilja u ime islama iz selefiijskog učenja i odvela u militantni ekstremizam. Po njima dovoljno je bilo osuditi svaki oblik nasilja u ime islama, proglasiti svaki oblik terorizma protiv civila neislamskim bez razračunavanja sa neistomišljenicima iz selefijske škole mišljenja i poistovjećivanja svih selefija sa postupcima male skupine ekstremnih fanatika. Nadalje, oni ističu kako su i brojni selefijski autoriteti izdali fetve sa sličnim sadržajima, među kojima je i fetva jedne od najistaknutijih deobandijskih medresa u Pakistanu Darul-Ulloom Deobandi iz 2008.
Ipak, šejh El-Kadiri i dalje, kao i članovi njegove organizacije Minhaj ul-Qur`an International i pakistanske političke partije Pakistan Awami Tahreek (PAT) čiji je osnivač i lider, brani stajalište prema kojem se srž problema sa islamističkim ekstremizmom krije u selefijskom učenju koje je, prema njihovom mišljenju, isključivo, netolerantno i sklono nasilju. Oni su mišljenja kako selefizam, prije ili kasnije vodi nasilnoj konfrontaciji i totalitarizmu protiv svih neistomišljenika bez obzira bili oni muslimani ili ne. Kao dokaz oni navode iskustvo pripadnika barelvijskog reformističkog pokreta sa ekstremizmom simpatizera deobandijskog i drugih pro-selefijskih učenja kojeg su puno prije nego što je to postao globalni problem osjetili na svojoj koži. Tako oni redovno podsjećaju na ubistvo, u maju 2001, lidera barlevijske organizacije Sunni Tehreek koja je osnovana u Pakistanu s ciljem da „spriječi talibanizaciju zemlje“ Saleema Kadirija (ali i drugih lidera ove organizacije ) koje su izvršili pripadnici proselefijske i prodeobandijske organizacijje Sipah-e-Sahaba.
Kakogod, Velika Britanija i muslimani u njoj su, ako to već i nisu i ranije, s ovom fetvom ušli u ono što već godinama liči na rat fetvama koji bjesni u muslimanskom svijetu.
U vrijeme dok je postojala islamska država i dok je zvanično sudstvo bili usklađeno sa Šerijatom, fetvi se pristupalo s velikim obzirom i nije svako mogao izdavati fetve. Pravnici su razvili čitav niz uslova i pravila koje mora ispuniti onaj ko bi htio doći na poziciju muftije ili onoga ko je mjerodavan izdavati fetve. Međutim, s propašću islamske države- hilafeta nastupio je period u kojem vjerska pitanja muslimana u većini zemalja nisu sistamatski uređena, tako da je došlo do toga da su svi koji su htjeli počeli iznositi vlastite stavove o vjerskim pitanjima i proglašavati ih fetvama.

Fetva u Bosni i Hercegovini
U Bosni i Hercegovini je nakon rata došlo do bujanja onoga što mr. Mustafa Hasani sa Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu naziva „tržištem fetvi“. Naime, sa općim trendom globalizacije, a naročito uslijed ekspanzije internet komunikacija široj muslimanskoj publici u BiH postale su dostupne fetve različitih respektabilnih (i onih koji to nisu) autora iz čitavog muslimanskog svijeta. Kako se „rat fetvama“ koji vlada u muslimanskom svijetu, zbog čega je fetva izgubila na svom značaju i težini, ne bi prenio i na BiH i kako bi se u tu oblast vjerskog života uveo red Rijaset IZ BiH je 2005. godine osnovao Vijeće za fetve.
Prema osnivačkim dokumentima Vijeće za fetve je pomoćni organ Rijaseta IZ i djeluje kao kolegijalno tijelo. Ima 15 članova od kojih su 12 po položaju: reisul-l-ulema (predsjednik Vijeća), zamjenik reisu-l-uleme (zamjenik predsjednika Vijeća), devet bosanskih muftija, šef Katedre Fikha na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, te tri izabrana člana od kojih su dvije žene. Član Vijeća se može postati po preporuci najmanje tri člana Vijeća ukoliko se ukaže potreba za popunjavanjem članstva. Fetve se donose nakon rasprave o podnesenim referatima na određenu temu ili samo usmene razmjene mišljenja i sagledavanja pitanja koje se razmatra sa različitih aspekata. Vijeće ima inkluzivan pristup fikhskim školama, ali u pitanjima iz domena ibadeta preferira hanefijski mezheb. U izuzetnim slučajevima može odabrati stav nekog od priznatih fikhskih mezheba. Po potrebi, Vijeće konsultira stručnjake iz različitih oblasti nauke i zanimanja.
Istodobno sa formiranjem Vijeća za fetve Rijaseta Islamske zajednice u BiH uvedena je, ili bolje reći, ponovo uspostavljena na¬kon višedecenijskog prekida, funkcija fetva-i emin. Zaduženje fetva-¬i emina precizirano je Pravilima Vijeća i odnosi se uglavnom na rad i aktivno¬sti samoga Vijeća. Na osnovu ovlašte¬nja Reisu-l-uleme, koji je po funkciji vr¬hovni muftija IZ BiH i predsjednik Vi¬jeća za fetve, fetva-i emin daje odgovo¬re na pitanja koja mu upute muslimani iz BiH i dijaspore, ali i zvanični organi IZ-a. U jednom od odgovora objavljenih u listu Preporod (br. 17/811, 1. septembar 2005.) sadašnji fetva-i-emin prof. dr. Enes Ljevaković je o statusu fetve u okvirima IZ BiH i našeg društva izjavio: „Po svojoj pravnoj prirodi, fetva je stručno mišljenje o nekom šerijatsko prav¬nom pitanju utemeljeno na validnom šerijatskom dokazu i konsultativnog je karaktera, osim ako njenu primje¬nu ne sankcionira izvršni ili neki dru¬gi nadležni organ i učini je obavezu¬jućom za lica i organe kojima je nadre¬đen. Onaj ko postupa drugačije sam snosi odgovornost za svoj izbor. Naša intencija treba biti, na validnim šerijat¬skim izvorima utemeljeno, ujednača¬vanje vjerske prakse u našim džemati¬ma, koliko god je to moguće.“

Prijavite svoj rad za internacionalnu konferenciju u Sarajevu "Budućnost vjere u dobu globalizacije"

International Conference
“The Future of Faith in the Age o Globalization”
18 – 19 September 2010
Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
Call for Papers

THE CONFERENCE IS ORGANISED BY:
The Association of Muslim Social Scientists (AMSSUK)
The Faculty of Islamic Studies in Sarajevo
The International Institute of Islamic Thought (IIIT)
IN COOPERATION WITH:
HRH Prince Alwaleed bin Talal Centre of Islamic Studies, University of Cambridge
The Centre for The Study of Democracy, University of Westminstern
The Center for Advanced Studies in Sarajevo

Call for Papers
Submission of Abstracts
Please submit a 200 word abstract of the paper with a 150 word Bio by 5th April 2010 to:
admin.amssuk@gmail.com
• with cc to:
alshing200@msn.com
cns@bih.net.ba
Decisions on which papers will be included in the conference programme will be announced by the organisers by the end of May and the information will be sent by e-mail. Selection of the papers will be made on the basis of quality and relevance to the conference themes.

2-day international conference
The phenomenon of globalisation has unleashed unprecedented forces in the spheres of politics, culture, economics, science and technology, and international relations. First and foremost, the evolution of the nation-state and its institutions as the most dominant dynamic in global politics and economics – and with national and international security as its overriding interest or motive – poses a major challenge to faith communities around the world. Second, dynamics such as the homogenisation of culture, the operation of market forces and the continuous advent and proliferation of new technologies, particularly in the
sphere of communication, have created a new form of consumerism that is global in scope, with its own logic of operation and its own secularised value system. These unprecedented dynamics pose multifaceted challenges to faith communities around the world, and arguably, to the future of faith in a new, globalised world. This conference is set to address these challenges.

OBJECTIVES
The primary objective of the conference is to explore faith-based perspectives which may help in understanding and responding to the multi-faceted challenges of the phenomenon of globalisation. Second, the conference seeks to identify common grounds among different
faith communities that may constitute a basis for collaborative efforts in dealing with certain
aspects of globalisation, particularly in the areas of education, peace building, poverty eradication and healthcare, international finance and the environment. A third objective is to encourage new and critical thinking by Muslim and other faith scholars in relation to issues and challenges of globalisation.

FUNDAMENTAL QUESTIONS
Some of the fundamental questions that will be addressed in the conference are:

1. What is new about the phenomenon of globalisation?
How is it different from previous experiences of globalisation faced by human civilisation?
2. What can a faith-based perspective offer in understanding the dynamics – and consequences – of globalisation? Specifically, can Jewish, Christian and Muslim faith traditions offer intellectual perspectives that are relevant to the current challenges facing their new generations of followers who are living in – and subjected to – the new age of globalisation?
3. Does globalisation have a moral imperative of its own, derived from its logic of operation? If not, where does its moral code come from?
4. Is a faith-based moral order for global politics and culture and economy/finance possible? In other words, are the claims to universality of Judaism, Christianity, Islam and other world religions sufficient to meet the moral needs of a globalised human society in every sphere?
5. If a faith-based moral order for the global community is possible, what types of engagement are needed to create synergy between faith communities and a new synthesis – or common ground – for a faith-based universal moral order? Specifically, what can a universal, faith-based moral order offer to address the challenges of religious and political extremism, terrorism, drug and human trafficking, issues of social justice and the transgressions of the nationstate system on the rights of individuals, communities and
minority groups?
6. Can faith-based moral alternatives be considered as viable for the new financial architecture as well as for production and consumption patterns in overcoming the excesses and moral deficiency of the current global economic order and financial system?
7. How can faith-based scholarship contribute to the critique of contemporary globalisation? Is there an alternative? What practical steps can faith-based scholars take towards “global” engagement?
8. What is the future of faith in relation to the phenomenon of globalisation?

REGISTRATION AND FURTHER INFORMATION
Attendance is by Registration only.
for further information please contact:
admin.amssuk@gmail.com
AMSS (UK)
P.O. Box 126
Richmond
Surrey TW9 2UD
www.amssuk.com

Film "San o Ajvatovici"

Historija i tradicija „Ajvatovice“, najveće islamske kulturno – vjerske manifestacije u Evropi, ove godine će po prvi put biti ovjekovječena filmskim projektom. Dokumetarno-igrani film „San o Ajvatovici“ će putem dokumentarnih prikaza, ali i igranih scena prikazati legendu o Ajvaz-dedi, njegovu dovu Allahu dž.š., te njegovo zalaganje za dobrobit naroda tog kraja, saopćeno je izagencije Mark-In.

Početak snimanja filma „San o Ajvatovici“ planiran je za mjesec mart na širem području grada Prusca. Glavnu ulogu tumačiti će priznati bh. glumac Admir Glamočak, a u okviru samog filma biti će izvedena i jedna od, prema mišljenju autora priloga, najljepših ilahija o vodi u izvedbi sopranistice Lejle Jusić. Bitno je naglasiti da se ove godine obilježava i jubilarnih 500 godina trajanja ove manifestacije.

Za produkciju ovog jedinstvenog filma zadužena je video produkcija agencije Mark In, a autor, reditelj i scenarista filma je gdin. Janes Tadić. Ideja za realizaciju filma nastala je prošle godine u okviru projekta Festival ITEF, koji za jedan od ciljeva ima promociju turističkih potencijala Bosne i Hercegovine.

Samo u okviru Festivala ITEF 2010 „San o Ajvatovici“ će pogledati preko 280.000 hiljada ljudi, a biti će uvršten i u program Splitskog festivala turističkog i eko filma.

Svjetska premijera film biti će realizovana u saradnji sa turskom nacionalnom televizijom TRT, koja je već iskazala veliki interes za njegovo emitovanje, a bh. premijera filma će biti dogovorena sa jednom od domaćih televizija.

Film „San o Ajvatovici“ biti će distribuiran i u DVD izdanju kako u Bosni i Hercegovini, tako i u inostranstvu, saopćeno je iz produkcijske kuće Mark-In.

Film, tvrde u Mark-In-u, realizuju uz punu podršku i odobrenje Muftiluka travničkog koji će pružiti svu tehničko-organizacionu podršku tokom snimanja, a oni su kao producentska kuća zaduženi za iznalaženje sredstava neophodnih za produkciju filma.
U tom smislu producenti pozivaju sve one koji žeče biti sponzor / donator filma da ih kontaktiraju klikom ovdje za više informacija o sponzorskim ponudama i mogućnostima saradnje.

Šta o vjeri drugih znaju mladi u BiH? - prilog Radija DW

01.03.2010
Šta o vjeri drugih znaju mladi u BiH? - prilog DW

U šta vjeruju kršćani? Kako se zove sveta knjiga muslimana? Koja su najveća dva katolička blagdana? Kada je nastao islam? To su samo neka od pitanja koja su postavljena mladima u zanimljivom istraživanju u Bugojnu.

„Međureligijski vodič za srednjoškolce“ nije velika brošura po svom obimu, ali je rezultat značajnog pokušaja da se hrabro izmjeri koliko se ne poznajemo i koliko smo zlonamjerni u pristupu drugom i drugačijem. Publikacija je nastala kao projekat neformalne grupe „Albedo“ iz Bugojna, koju je predvodila psihologinja Mersiha Jusić.

Ona je vrlo precizno definisala pitanja koja su u obliku ankete postavljena mladim Bugojancima, učenicima pet srednjih škola. „Poticaj za cijeli projekat bilo je moje zapažanje proisteklo iz iskustva u radu sa srednjoškolcima. Postoji veliki jaz među mladima različitih konfesija, u svim aspektima, pa tako i u sferi poznavanja 'drugog'. Eto, to je prirodna posljedica razdvojenosti od malih nogu, kroz famozne 'dvije škole pod jednim krovom'. To je sistem obrazovanja koji lišava mlade ljude neposredne interakcije i doživljavanja drugačijeg, pa tako i poznavanja drugačijih vjerskih uvjerenja i prakse na jedan prirodan, iskustven način“, kaže Mersiha Jusić i dodaje da je shvatila kako je nepoznavanje 'drugog' na neki način postalo normalno, kao da bi samo poznavanje drugačijeg, moglo da ugrozi vlastiti identitet.

Koliko se poznajemo?
„Kada shvatimo koliko se malo poznajemo, možda se i zapitamo, može li biti drukčije. Mi smo Vodič za srednjoškolce prilagodili potrebama mladih našeg grada i fokusirali se upravo na ona pitanja i nedoumice, koje su oni sami artikulisali u provedenoj anketi“, kaže voditeljica projekta. „Nakon provedene ankete, da li ste bili iznenađeni dobijenim odgovorima? Da li su stereotipi i predrasude bili veći od očekivanih?“ pitam. „Upravo je u sferi međureligijskog dijaloga mladih, postojao jedan veliki vakuum. Zbog specifičnosti same populacije, pa i teme, koja se kod nas često instrumentalizira, zaista nismo imali izdiferencirana očekivanja. Naprimjer, veliki procenat mladih uopće nije upoznat sa temeljnim postavkama religije 'drugih', što je neobično, s obzirom na opću prisutnost informacija na svakom koraku“, kaže Mersiha Jusić i dodaje da je zapravo ključno pitanje: koliko se želi poznavati taj 'drugi'? Naime, u bugojanskim školama učenici su hrvatske i bošnjačke nacionalnosti, dok mladih Srba skoro da i nema

Zašto se svećenici ne žene?

„Ilustrativan je i podatak o tome koliko srednjoškolci u Bugojnu razumiju smisao obilježavanja vjerskih blagdana, koji su na neki način, najočitiji manifesti religije. Naprimjer, tek 2,3 posto katolika u našem uzorku tačno je odgovorilo zašto se obilježava Bajram, dok je oko 34 posto mladih islamske vjeroispovijesti, znalo zašto se slave Božić i Uskrs“, kaže moja sagovornica i naglašava kako su ipak, najzanimljivija pitanja koja su mladi uputili teolozima. Ta pitanja u sebi sadrže elemente autocentričnosti i ukazuju na nemogućnost zauzimanja perspektive 'drugog'. „Na indirektan način, iz njih čitamo preovlađujuće predrasude. S jedne strane imamo dilemu: 'Zašto se svećenici ne žene?' a s druge, 'Kako to da hodže mogu imati ženu i djecu?' Nasuprot: 'Kako to da se ne izuvaju kad ulaze u crkvu?' imamo 'Zašto skidaju obuću kad ulaze u džamiju?' To su neka od pitanja iz našeg upitnika, koja nažalost, potenciraju razlike, a ne bave se sličnostima“, kaže Mersiha Jusić i dodaje da je bilo i pozitivnih komentara među srednjoškolcima, o samoj ideji zbližavanja i upoznavanja 'drugog', što je svakako ohrabrujuće.

Jako interesantno. Cool... zanimljivo

Evo nekoliko tih komentara: „Anketa je interesantna. Svi smo mi ljudi isti.“ „ Meni se ovo jako sviđa, jer ovako ćemo saznati što znamo jedni o drugima.“ „Fina stvar, ali pokazuje da ne znamo skoro ništa o vjeri ljudi koji žive oko nas.“ „Cool... zanimljivo.“ „Anketa je super, voljela bih da mi učimo sve o njihovoj vjeri, i oni o našoj, da smo upućeni u razlike u našem vjerovanju.“ (Učenici trećeg razreda srednjih škola u Bugojnu).

U „Međureligijskom vodiču za srednjoškolce“, Muhamed Jusić, teolog, novinar i publicist iz Bugojna, napisao je poglavlje o islamu, „Uvod u islam“. Kao i mnogi drugi u ovoj zemlji, svjestan je da se ljuljamo na velikom talasu religijskog revivala i svako pliva onako kako najbolje zna. Neki, doduše, nevješto, samo mlataraju rukama. Sve snažnije ispoljavanje vjerskih osjećaja stiglo je sa oslobađanjem od nametnutog ateizma u prošlom sistemu. „Kod nas u Bosni i Hercegovini, situacija se dodatno zakomplikovala, jer se društveno još odvija na nivou kolektivnog. Linije između nacionalnih'torova' poklapaju se sa linijama vjerskog. Najveće razlike među etnicitetima bile su upravo u ravni religioznog i to se, posljednjih godina, namjerno potencira. Ono što ja vidim da bi mogao biti problem kod naših mladih je tačno definiranje šta je vjera i šta je od vjere bitno. Često se religija svodi na formalizam, na čiste činjenice, imena, a rijetko na suštinu, a to je odnos između čovjeka i Boga. To je i odnos prema drugom čovjeku. To je snaga karaktera koju bi vjera trebala dati čovjeku, da se nosi sa svakodnevnim problemima. Na kraju, to je i pitanje etike i morala“, kaže Muhamed Jusić.

Autorka: Ljiljana Pirolić
Odg. urednica: Belma Fazlagić