POZIV NA SEMINAR TRAG -om vjere i mira

Udruženje za dijalog u porodici i društvu MALI KORACI Sarajevo organizira seminar na temu mira i vjerskog identiteta pod nazivom TRAG -om vjere i mira . Ja bih trebao biti jedan od predavača i sa nestrpljenjem očekujem još jedno druženje sa mladim ljudima i nadam se kvalitetnoj diskusiji. Ako ste zainteresovani da uzmete učešće javite se organizatorici Amri Pandžo (063 792 141) ili pogledajte http://www.malikoraci.com.ba/

Poziv

U Bosni i Hercegovini kao postkonfliktnom društvu prepoznajemo potrebu za dijalogom, povjerenjem i jačanjem dobrosusjedskih odnosa. Ovo su pretpostavke za trajni mir koji je našem društvu prijeko potreban. Vjerujemo da je osobna odgovornost ključna za mirovne procese, te da je pojedinac začetnik i nosilac svake društvene promjene.

U Bosni i Hercegovini kao postkonfliktnom društvu prepoznajemo potrebu za dijalogom, povjerenjem i jačanjem dobrosusjedskih odnosa. Ovo su pretpostavke za trajni mir koji je našem društvu prijeko potreban. Vjerujemo da je osobna odgovornost ključna za mirovne procese, te da je pojedinac začetnik i nosilac svake društvene promjene. Smatramo da se izgradnjom kapaciteta pojedinca/ke, njegovim/njenim usvajanjem znanja i vještina, stvara potencijal za društveno djelovanje na polju izgradnje mira i pravednijeg društva. Akteri za ovakvo društveno djelovanje trebali bi biti vjernici/e bez obzira na religijsku pripadnost, jer su tolerancija, težnja ka pravednosti i mir ključna mjesta svake duhovnosti. Demokratsko okruženje podrazumijeva različite ideje i ideologije koje kruže prostorom međuljudskih odnosa. Na ovom svojevrsnom tržištu nalaze se i različite vjere i religije. Kako se nositi sa ovim savremenim izazovom današnjice? Da li je religija otrov ili lijek za društvene odnose? Pitanja o ulozi vjere se nameću u profesionalnom i privatnom životu čovjeka. Koliko sam vjernik/vjernica, da li me moja vjera obavezuje na određenu vrstu ponašanja, mišljenja, koliko mogu samostalno odlučivati, šta vjera i vjernici dobro mogu ponuditi u kontekstu bosanskohercegovačkog društva danas? Želite učiti o tome kako hrišćanstvo i islam mogu i trebaju biti putevi mira i razumijevanja? Udruženje za dijalog u porodici i društvu MALI KORACI organizira seminar na temu mira i vjerskog identiteta pod nazivom TRAG -om vjere i mira .Dvije interaktivne četverodnevne radionice održaće se u prelijepom okruženju planine Vlašić, gdje ćete imati priliku slušati prof.dr. Ugu Vlaisavljevića, fra Ivu Markovića, prof. Muhameda Jusića. Razmjeniti ćete iskustva sa kolegama/icama koji/e se religijom bave kao uposlenici/e različitih nivoa vlasti, novinarima/kama, profesorima/kama, aktivistima/cama nevladinih organizacija.
Slobodno vrijeme obiluje sadržajima kao što je šetnja na planinskom vazduhu, vožnja na četverotočkašu motoru i dr. Troškovi smještaja, putni troškovi i slobodne aktivnosti pokriveni su od strane organizatora. Na kraju programa, biće dodijeljen certifikat o stjecanju općih znanja u oblasti vjerske izgradnje mira koji može poslužiti kao generalna referenca za različite angažmane u pomenutim oblastima.
Na ovaj seminar se mogu prijaviti svi građani/ke Bosne i Hercegovine (starosti iznad 21 godine), muslimani/ke, (h)kršćani/ke i drugi/e koji/e su zainteresovani za izgradnju mira i vjeru. Radni jezik je bosanski/srpski/hrvatski.
Učesnici/e muslimani/ke prisustvovaće radionici koja će se održati od 28.05.2009. do 31.05.2009. godine i na međuvjerskom susretu TRAG -om vjere i mira od 03.09.2009. do 06.09.2009 godine. Rok za slanje upitnika je 18.05.2009. godine za TRAG -om vjere i mira za muslimane/ke. Učesnici/e (k)hrišćani/ke prisustvovaće radionici koja će se održati od 25.06.2009. do 28.06.2009. godine i na međuvjerskom susretu TRAG -om vjere i mira od 03.09.2009. do 06.09.2009 godine. Rok za slanje upitnika je 15.06.2009. godine za TRAG -om vjere i mira za (h)kršćane/ke. Zainteresovani za seminar trebaju ispuniti upitnik, po mogućnosti detaljno, jer će on poslužiti kao osnovna smjernica u odabiru učesnika/ca. Upitnike poslati na email: amrap70@gmail.com ili fax: 033 627 232 ili poštom na adresu: Pruščakova 29, 71 000 Sarajevo.

Za sve informacije kontakt osoba: Amra Pandžo (063 792 141) ili http://www.malikoraci.com.ba/. Dodatne informacije biće proslijeđene nakon odabira učesnika/ca.

Ovaj projekat je podržan od strane Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID).

Intervju za Hayat.ba

Intervju: "O muslimanima se nerijetko piše u duhu antiterorističke kampanje"


Muhamed Jusić, bh teolog, novinar i koordinator Foruma za islam u jugoistočnoj Evropi ISSEF za Hayat.ba:

Centar za napredne studije i Forum za islam u jugoistočnoj Evropi (ISEEF) organizirao je međunarodnu konferenciju „Administriranje islamskih pitanja u sekularnoj državi: iskustva jugoistočne Evrope“ koji je održan u Sarajevu, 17-19. aprila 2009. u hotelu Saraj. Više od 20 domaćih i stranih eksperata je tri dana analiziralo stoljetno iskustvo muslimanskih zajednica iz ovog dijela Evrope u organizaciji islamskog vjerskog života u sekularnim državama.Na ovu temu smo razgovara li s Muhamedom Jusićem, bh teologom, novinarom i koordinatorom ISSEFA.

Razgovarao: Erdem Dizdar

Koga je sve okupila konferencija koju su organizirali Centar za napredne studije i Forum za islam u jugoistočnoj Evropi (ISEEF)?

Jusić: Preko dvadeset domaćih i stranih eksperata je tri dana analiziralo stoljetno iskustvo muslimanskih zajednica iz ovog dijela Evrope u organizaciji islamskog vjerskog života u sekularnim državama. Bila je to jedina od rijetkih prilika da se na jednom mjestu susretnu muslimanski teolozi, ljudi iz islamskih obrazovnih institucija i eksperti iz regiona i cijelog svijeta koji se bave ovom tematikom.

Kakva su iskustva unutar islamskih zajednica u jugoistočnoj Evropi i da li se susreću sa istim izazovima?

Jusić: Ono što se moglo primijetiti, barem sam ja stekao takav utisak, tokom izlaganja predavača jeste da su islamske zajednice u regionu, iako se susreću sa relativno sličnim izazovima, izrazito heterogene i da su model organizacije i trenutna situacija u njima zavisni od historijskog konteksta, političke strukture država u kojim žive pa sve do broja muslimana i njihovih veza sa nekim od brojnijih muslimanskih zajednica u blizini ili svijetu. Postoje neki zajednički elementi u organizaciji većine tih zajednica koji su vrijedni pažnje i koji su specifični za ovaj prostor, a koji bi mogli poslužiti kao kvalitetni elementi u iznalaženju adekvatnog modela organizacije vjerskog života muslimana u drugim sredinama npr. u Evropskoj Uniji. Jedan od takvih detalja je reprezentativno predstavljanje muslimana, tzv. laika u strukturama islamske zajednice kroz slobodne izbore, te nesvođenje zajednice samo na udruženje uleme.

Koji od modela se pokazao kao najučinkovitiji?

Jusić: Teško je napraviti bilo kakvu pojednostavljenu komparaciju, ali je sigurno da su muslimani ovih prostora uspjeli razviti autohtone vjerske zajednice koje su uspjele sačuvati svoj vjerski identitet i to u izrazito teškim trenucima u historiji, te da su svi ti modeli bili dio sekularnih društava i da su često bili izrazito produktivni i konstruktivni društveni faktori.

Kakvo je iskustvo kada je IZ u BiH u pitanju?

Jusić: Islamska zajednica u BiH je sa sigurnošću jedna od najbolje organizovanih vjerskih zajednica u ovom dijelu svijeta. Njena iskustva su zanimljiva mnogima, ne samo u regionu, nego i šire. Iskustvo koje je IZ BiH skupila tokom svog postojanja predstavlja pažnje vrijedan kapital iz kojeg se može mnogo šta naučiti. To ne znači da se ikada može reći da imamo konačna i savršena rješenja, uvijek treba biti ostavljen prostor za dorade, inovativnost i sistemska poboljšanja, jer je to garant da će IZ BiH, ali i druge zajednice u regionu, biti sposobne da se nose sa izazovima vremena i da idu „ukorak s vremenom“. Da li vjerskih zajednica u jugoistočnoj Evropi ima previše u politici? Jusić: Ono što sam ja mogao primijetiti iz velikog broja izlaganja jeste da je politizacija religije prisutna u velikom broju država. Nerijetko države, odnosno neki politički centri moći, žele uspostaviti kontrolu nad vjerskim zajednicama kako bi osigurale utjecaj među onim dijelom populacije koji vjeruje vjerskim strukturama. To ne znači da nisu evidentni slučajevi gdje vjerski službenici žele utjecati na političke procese i predstavljati sebe kao konačne tumače nacionalnih interesa.

Da li je to posljedice nesposobnosti i korumpiranosti vlasti?

Jusić: Prije će biti da se radi o bolestima društava u tranziciji u kojima još uvijek nisu jasne pozicije svih faktora društvenih tokova i gdje se svi još uvijek ne osjećaju sigurno da neće postati predmet politizacije.

Koje su to alternativne islamske strukture u regionu i kakva je njihova uloga?

Jusić: Ako pod alternativnim grupama mislimo na one koje su van zvaničnog vjerskog sunitskog establišmenta, onda je tu situacija jako raznolika. Imamo države gdje derviški radovi, poput bektašija u Albaniji, ili neke druge vjerske sljedbe, poput alevita u Bugarskoj, djeluju skoro potpuno neovisno od zvaničnih islamskih zajednica. Tu je i čitav niz ženskih, humanitarnih, medijskih i omladinskih organizacija koje se pozivaju na islam koje djeluju van zvaničnih struktura i koje obično pokrivaju one oblasti vjerskog života na kojima zvanične vjerske zajednice nisu učinile dovoljno ili onoliko koliko njihovi članovi od njih očekuju. Evidentne su i određene antiestablišmentske grupe koje svoje paralelno djelovanje i pokušaje nezavisne organizacije vjerskog života pravdaju ideološkim razlozima i drugačijom interpretacijom islama od one koje je prisutna na ovim prostorima i koja je produkt historijskih okolnosti i vjerske tradicija naroda Jugoistočne Evrope. Čak su evidentni razni slučajevi instrumentalizacije islama i pokušaja organizacije političkih opcija na tim osnovama. Neke od tih alternativnih grupa imaju konstruktivnu društvenu ulogu dok neke mogu predstavljati opasnost po društvenu harmoniju svojim militantnim, radikalnim i isključivim stavovima.

Imaju li vjerske zajednice odgovore na različite oblike radikalizama unutar svojih zajednica?

Jusić: Većina zajednica se susreće sa fenomenom radikalizacije manjih skupina svojih (obično bivših) članova i ideološkom interpretacijom islama. Također, većina njih i dalje traga za najboljim načinom nošenja sa tim problemom, tako da se ne služe svi istim metodama. U nekim zemljama se takve skupine izoliraju od strane zvanične zajednice i javno dijaboliziraju, dok se u nekim drugim pokušava sa takvim elementima uspostaviti dijalog i postepeno one među njima koji pokažu spremnost integrisati u mainstream zajednicu. Teško je danas zaključiti koja od ovih, ili nekih drugih metoda, daju bolje rezultate.

Ima li islamofobije u našem društvu?

Jusić: Evidentno je da se o muslimanima u Jugoistočnoj Evropi piše skoro isključivo senzacionalistički, površno i tendenciozno, nerijetko u duhu „antiterorističke kampanje“. Izuzeci su prava rijetkost, sve od Grčke do Slovenije. Drugi o muslimanima u ovom dijelu svijeta znaju jako malo i jako rijetko muslimani dobijaju priliku da samo govore o sebi. Nužno je lokalnu, evropsku i svjetsku javnost upoznati sa stvarnim stanjem unutar muslimanskih zajednica u regionu. Naročito bi novinari koji tako često pišu o islamu i islamskim temama trebali uložiti minimum truda da ovladaju barem osnovnim znanjima o onome o čemu pišu, te se upoznati sa stvarnim stanjem među muslimanskim zajednicama. Na tom planu i vjerske zajednice bi trebale učiniti više. Učiniti svoj rad transparentnim i uspostaviti dobre odnose sa javnošću.

Zemlje jugoistočne Evrope su u procesu tranzicije, da li vjerske zajednice prate taj trend? Da li IZ BiH može odgovoriti svim savremenim izazovima?

Jusić: Kroz historiju su najznačajnije promjene u islamskim zajednicama u regionu dolazile izvana. Rijetko je to dolazilo iznutra i voljom vjerskih autoriteta ili samim „sazrijevanjem zajednica“. Obično su državna uređenja u kojima su one djelovale diktirale tempo, a zajednice su se samo prilagođavale i iznalazile najbolja rješenja u skladu sa islamskim fikhom, tradicijom, interesima muslimana i mislim da će se to desiti i sada.

Često se danas čuju kritike na račun vjerskog poglavara u BiH reisa dr. ef. Mustafe Cerića da je više okrenut prema vanjskoj politici nego džematu.

Jusić: Konferencija nije na ovaj način analizirala pojedinačne slučajeve u bilo kojoj od zajednica.

Izvor:

http://www.hayat.ba/vijesti/bih/670-intervju-qo-muslimanima-se-nerijetko-pie-u-duhu-antiteroristike-kampanjeq

U Sarajevu završena međunarodna konferencija “Administriranje islamskih pitanja u sekularnoj državi: iskustva jugoistočne Evrope“

U Sarajevu je od 17-19. aprila 2009. u organizaciji Centra za napredne studije i Foruma za islam u jugoistočnoj Evropi (ISEEF) održana međunarodna konferencija “Administriranje islamskih pitanja u sekularnoj državi: iskustva jugoistočne Evrope“. Preko dvadeset domaćih i stranih eksperata je tri dana analiziralo stoljetno iskustvo muslimanskih zajednica iz ovog dijela Evrope u organizaciji islamskog vjerskog života u sekularnim državama, saopštio je medijima u nedjelju Muhamed Jusić koordinator ISEEF-a.

Prvi dan konferencije profesor doktor Fikret Karčić sa Pravnog fakulteta u Sarajevu, Christian Moe, nezavisni istraživač iz Norveške i Cornelija Sorabji, antropolog iz Velike Britanije napravili su uvod u opsežnu temu iskustva upravljanja vjerskim pitanjima u ovom dijelu Evrope sa posebnim osvrtom na BiH.

U nastavku su razmijenjena znanja i iskustva o postojećim modelima organizacije islamskih zajednica kao i alternativnim islamskim strukturama u regionu. Govorilo se o različitim sufijskim zajednicama koje djeluju paralelno sa oficijelnim sunijskim establišmentom. Analizirano je djelovanje muslimanskih ženskih organizacija i grupa, kao i sukobi oko liderskih pozicija unutar vjerskog establišmenta koji su često povezani sa širim političkim konfliktima. Posljednja sesija bila je posvećena pozitivnoj ulozi islamskih zajednica u prevenciji radikalizacije. Među učesnicima su bili i Natalie Clayer i Xavier Bougarel iz Francuske, Armina Omerika iz Njemačke, Juan Carlos iz Španije, te istraživači iz BiH, Turske, Bugarske, Srbije, Makedonije i Crne Gore.

Prema mišljenju organizatora i učesnika bila je to jedinstvena prilika da se na jednom mjestu susretnu muslimanski teolozi, ljudi iz islamskih obrazovnih institucija i eksperti koji se bave ovom tematikom. To je prema mišljenju direktora Centra za napredne studije Ahmeta Alibašića bila jedinstvena prilika da se položaj muslimana u ovom dijelu svijeta sagleda bez stereotipa.

Promjena kursa američke politike prema „muslimanskom svijetu“

Yes, we can, inshallah

Piše: Muhamed Jusić (Start br. 269.)
U jeku predizborne kampanje za američkog predsjednika dvije nevladine organizacije su plasirale jednu novu strategiju odnosa sa muslimanskim svijetom koja je po mnogo čemu bila drugačija od dotadašnjih vizija koje su govorile o sukobu civilizacija i prema kojima su Sjedinjene Američke Države trebala kopirati taktike iz hladnog rata u navodnom „sukobu sa muslimanskim svijetom“. A upravo takve strategije su bile jedine koje su dolazile iz brojnih američkih think-tankova bliskih Bushovoj administraciji. Ova nova strategija sabrana u izvještaju pod naslovom „Promjena kursa: nova uputstva za američke odnose sa muslimanskim svijetom" (Changing Course: A New Direction for U.S. Relations with the Muslim World) privukla je veliku medijsku pažnju s obzirom da su u njenoj izradi učestvovala i da ju je podržala trideset i četiri istaknuta Amerikanca među kojima su i bivši državni sekretar Madeleine Albright, kao i bivši izaslanik Sjedinjenih Država na Bliskom istoku Dennis Ross. Da se ne radi samo o još jednoj inicijativi nevladinog sektora i intelektualnih krugova koja će se poput morskog talasa rasprsnuti na stepenicama Kongresa i Bijele kuće, znalo se onog momenta kada je gospođa Albright tu strategiju smiono branila pred nadležnom kongresnom komisijom i pred auditorijem instituta Council on Foreign Relations. Sudeći prema potezima koje je do sada povlačila Obamina administracija, ali i simboličnim gestovima dobre volje prema muslimanskom svijetu koje je sam predsjednik više puta pokazao u prvih stotinu dana svoje vladavine, čini se da će ova strategija biti okosnica Obamine politike prema muslimankom svijetu. Možda je baš zato svijet pokazao toliko interesovanje za ovim izvještajem zbog čega su se autori krajem februara odlučili ponovo, sa nekim nadopunama, štampati izvještaj.

Nova američka strategija
Ideja da se još jednom promisli strategija odnosa SAD-a prema muslimanskom svijetu na temeljima koji neće počivati na Huntingtonovoj teoriji „sukoba civilizacija“, niti Bušovoj doktrini „ili ste s nama ili protiv nas“, artikulisanoj kroz jednu njegovu nesmotrenu tvrdnju o tome kako Amerika ustvari vodi križarske ratove u tom dijelu svijeta, rodila se u jednom ozbiljnom krugu istaknutih američkih autoriteta na polju vanjske politike još, sada već davne, 2006. Dvije neprofitabilne organizacije iz Amerike sa bogatim iskustvom u sličnim projektima izgradnje koncenzusa o kompleksnim globalnim problemima i to Search for Common Ground i Consensus Building Institute osmislile su i okupile učesnike projekta Američko- muslimanske saradnje (US- Muslim Engagement Project). Od tada je grupa u kojoj su se pored Madeleine Albright i Dennisa Rossa našli i Richard Armitage, bivši zamjenik državnog sekretara; Dov Zakheim, pomoćnik ministra odbrane u administraciji predsjednika Georgea W. Busha;¸te kongresmeni Vin Weber i Steve Bartlett; imam Feisal Abdul Rauf, muslimanski učenjak Vali Nasr, i devet drugim lidera muslimanskih zajednica u Americi; Tom Dine, bivši izvršni direktor The American Israeli Public Affairs Committee (AIPAC); Richard Land iz Southern Baptist Convention; te drugi bivši diplomati i oficiri, održala više sastanaka, konsultacija i istraživanja kako bi ponudile kvalitetan način izlaska iz situacije nepovjerenja i neprijateljstva u kome su se nakon 11. septembra našle SAD-e i muslimanske zajednice širom svijeta. Sažetak svojih analiza su objavili u spomenutom izvještaju koji je dostavljen svim relevantnim pojedincima u novoj Obaminoj administraciji. Prema tvrdnjama Roberta Fersha, jednog od direktora US- Muslim Engagement Project-a objavljenim u autorskom tekstu u The Washington Timesu u početku su se neki osjećali neugodno što sjede u istoj sobi sa nekim od ljudi koji su članovi mreže. Vremenom se došlo do zanimljivih zaključaka koje su podržali predstavnici na prvi pogled sukobljenih strana.
Kako sada stvari stoje čini se da je nakon osam godina dominacije neokonzervativnih ideologa i apsolutnog kraha tzv. rata protiv terorizma, svima, ne samo u Americi, nego i u svijetu, jasno da je to jedini put naprijed. Stavovi se moraju graditi na činjenicama, analizama, uvažavajući realnost, a ne na osnovu ideologije i podjele svijeta na dobre i loše momke. Historija je pokazala da svijet ne trpi imperije i da nema prostora za hegemoniju bilo koga ma koliko on bio siguran u vlastite dobre namjere, te da se mir u svijetu može postići samo kroz izgradnju koncenzusa i uvažavanje interesa različitih međunarodnih faktora. Taj put je teži i zahtjevniji od onog kojeg je slijedio Bush Mlađi, a koji se pretvorio u urbanu foru koja je do boli banalizirala ideale demokratije i slobode, kada se neko osjetio da napravi samoljepljivu sličicu na kojoj piše „Budite dobri prema Americi ili ćemo donijeti demokratiju u vašu zemlju“.

A šta je to novo?
David Fairman, jedan od direktora projekta, u intervju za Radio Glas Amerike pojasnio je sažetak izvještaja:"Naš izvještaj se temelji na takozvanoj ‘strategiji četiri stuba’. Prvi je rješenje sukoba, prvenstveno diplomatskim putem. Drugi je poboljšanje vladine uprave i učešća građana u formiranju politike u muslimanskim zemljama, bez diktiranja forme u kojoj bi se trebala odvijati vlast ili demokratski razvoj. Treći je zajednički rad na razvijanju uzajamno korisnog ekonomskog partnerstva s ciljem ekonomskog razvoja i kreiranja novih radnih mjesta u muslimanskim zemljama, kao i trgovinskih odnosa sa Sjedinjenim Državama. Posljednji - četvrti stub je izgradnja poštovanja i razumijevanja među našim društvima i narodima na svakom nivou."
U rezimeu izvještaja se jasno naglašava kako je centralna poruka nove strategije da američki lideri iz vladinog, poslovnog, vjerskog, obrazovnog i medijskog sektora moraju sarađivati sa svojim kolegama iz muslimanskog svijeta i muslimanske zajednice kako bi izgradili koaliciju koja će „pokrenuti plimu protiv ekstremizma“. Preporuke iz izvještaja su upućene prvenstveno američkim liderima i institucijama, ali prema svjedočenju autora, one mogu dati rezultate samo ukoliko naiđu na razumijevanje u muslimanskim zajednicama i među istaknutim muslimanskim liderima. I tu već počinju brojni problemi. Jer već sada se čuju kritičari, naročito u sekularnim krugovima muslimanskog svijeta, koji kažu da je pristajanje na traženje rješavanje odnosa između Amerike i „muslimanskog svijeta“ nasijedanje na ideologiju islamista i zagovornika „sukoba civilizacija“. Mnogi u muslimanskom svijetu ne žele da se međunarodna politika sa njihovom državom gradi na činjenici da su oni muslimani. Za njih vjera je stvar pojedinca i oni žele da se sa njima razgovara kao sa narodima i državama, a ne vjerskim zajednicama. To, prema njihovom mišljenju samo jača utjecaj islamista i upravo je u suprotnosti sa onim što oni vide da je potrebno kako bi taj dio svijeta istinski demokratizirao.
U isto vrijeme, među umjerenim islamistima, koji ne kriju simpatije prema novom pristupu još uvijek postoji strah od bilo kakove saradnje sa Amerikom jer se do sada svaka inicijativa SAD-a u muslimanskim zemljama gledala kroz prizmu neke velike zavjere protiv islama i muslimana. Zato izvještaj predviđa da se američka muslimanska zajednica i njima slične muslimanske zajednice na Zapadu iskoriste kao inicijalna kapsula za izgradnju povjerenja.

Vrući Bliski istok
Obama je napravio pravi mali diplomatski blitzkrieg ne samo na muslimanske zemlje nego i na sva međunarodna žarišta od Rusije do Sjeverne Koreje. Njegovi izaslanici, državni sekretar Hilary Clinton, ali i on lično su obećali promjenu američke vanjske politike u skoro svim međunarodnim sporovima. Gospođa Madeleine Albright je izjavila pred 250 gostiju paleokonszrvativnog (blokom tradicionalno sukobljenim sa neokonzervativcima) instituta Council on Foreign Relations kako ne zna da li je Obamina administracija prihvatila svaku riječ izvještaja kojeg su im kao novu strategiju ponudili, ali su sigurni da sudeći prema prvim koracima slijede instrukcije koje su predložene u izvještaju.
To znači da potezi koje Obama čini, a koji su bili nezamislivi prije samo dvije godine, kao to da je prvi svoj intervju kao predsjednik SAD-a dao arapskom satelitskom kanalu Al-Arabiya, da je obećao da će se muslimanskom svijetu obratiti iz jedne muslimanske zemlje (ovih dana će to učiniti iz Turske), da je najavio mogućnost pregovora sa umjerenim talibanima, da pokušava odmrznuti odnose sa Iranom, da je uputio snimljenu čestitku povodom nove iranske godine, i tako dalje i tako dalje, nisu samo sporadični gesti dobre volje nego dio šire strategije koju će SAD slijediti sa muslimanskim svijetom i sa muslimanskim zajednicama širom svijeta.

Međutim, za pravi preokret potrebno je puno više od dobrih govorničkih sposobnosti novog predsjednika i medijskih kampanja. Potrebne su efikasne, dosljedne, i kreativne politike. U slučaju muslimanskog svijeta to bi značilo jedan ozbiljan preokret koji bi uzdrmao neke od temelja dosadašnje američke vanjske politike. Za početak, to bi značilo da bi se SAD morale postaviti kao istinski posrednik u izraelsko-arapsko/ palestinskom mirovnom procesu. Što bi značilo da Amerika prestane sa neupitnom podrškom svemu što Izrael čini. Koliki je to politički rizik za Obamu najbolje govore zadnja ispitivanja američke javnosti koja su pokazala da 75% Amerikanaca podržava nedavni izraelski napad na Gazu, dok se sa Palestincima u Gazi suosjeća samo 17% Amerikanaca. O snazi famoznog izraelskog lobija i riziku ulaska u konflikt s njim u Americi se već sve zna. Ništa manje teška i riskantna ne bi bila ni odluka da se SAD prestanu samo deklarativno zalagati za demokratizaciju Bliskog istoka, a u isto vrijeme nastave davati neupitnu podršku diktatorima i despotima sve dok izvršavaju instrukcije iz Washingtona. Praksa dvostrukih standarda prema kojima se na neke zemlje regiona vrši pritisak zbog kršenja ljudskih prava, dok se druge države koje su strateški partneri SAD-a iako imaju isti ili gori izvještaj o stanju ljudskih prava podržavaju, pa čak i potpomažu u slamanju bilo kakve ozbiljne opozicije.Za takve odluke treba hrabrosti. Jednom riječju, jako teško će biti Americi da popravi svoje odnose sa muslimanskim svijetom sve dok se u tom dijelu svijeta ponaša kao imperija ili neka nova kolonijalna sila.

Changing Course - A New Direction for U.S. Relations with the Muslim World
Report of the Leadership Group on U.S.-Muslim EngagementSeptember 2008
SECOND PRINTING, WITH A NEW PREFACE AND ENDORSEMENTSFebruary 2009
Download a PDF copy of the Report
Order a print copy from Amazon.com
Download the official Arabic translation of the Report
Endorsements of the Report>
Congressional Statements on the Report>

Snoop Dogg se pridružio Naciji islama

Kuda ide američka Nacija islama

Piše: Muhamed Jusić (Preporod)


(već smo jendom na ovom blogu pisali o ovoj temi, ali čini se da je ona ponovno aktuelna, pa evo tekst iz prošlog broja Preporoda)

BBC je prošle sedmice saopštio kako se možda i najpopularnija hip-hop ili rap zvijezda Snoop Dogg pridružio Naciji islama. Zbunjeni novinari su ovog lidera hip-hop zajednice u svijetu primijetili na tradicionalnom okupljanju Nacije islama u Chicagu koje je predvodio Louis Farrakhan. Sumnje da bi njegovo pojavljivanje na jednom ovakvom skupu moglo značiti i njegovo priključivanje Naciji ,odagnala je sama rep zvijezda kada je prisutnim medijima izjavio "Ja sam već otprije u Naciji islama i zato sam danas ovdje", dodavši: "Ja sam advokat mira! Ja sam dio mirovnog pokreta od trenutka kada sam se počeo baviti muzikom".
Iako su mnogi, naročito među njegovim brojnim mladim fanovima sa muslimanskim korijenima, ustvrdili kako je Snoop Dogg ustvari prešao na islam, teško je povjerovati da će se on ostaviti svoga dosadašnjeg raskalašenog i sa islamskim vrijednostima nepomirljivog načina života i imidža zbog kojeg je (možda više nego zbog svoje muzike) stekao slavu i status ikone hip hop generacije. Prije će biti da je pristupanje nekoga kao što je on u redove Nacije islama samo još jedan dokaz odstupanja od pravca kojeg je za svog života promovisao jedan od najistaknutijih lidera Nacije, rahmetli imama W. D. Muhameda koji je dobrim dijelom uspio izmijeniti rasističke i sa tradicionalnim islamom nespojive stavove osnivača i koji je Naciju islama približio doktrinama mainstream sunitsko- muslimanskog učenja.

Naime, početkom septembra prošle godine u Americi je umro imam W. D. Muhamed (Mohammed) čovjek koji je naslijedio svog oca Elijah Muhameda u vođenju kontraverznog crnačkog pokreta Nacija islama.
Muhamed je umro u svome domu u Markhamu u 74. godini života. Zajednica Amerikanaca afričkog porijekla bila je šokirana viješću, svi relevantni svjetski mediji su objavili prilog o njegovom životu i smrti. Kod nas u Bosni, čak i u muslimanskim vjerskim krugovima, vijest je tada prošla nezapaženo.
O samom pokretu Nacija islama (Nation of Islam) kod nas se jako malo zna iz prostog razloga što se vrlo malo pisalo o ovom autentičnom crnačkom pokretu koji se poziva na islam. Kuriozitet neakademske javnosti je postojao zbog činjenice da u BiH živi znatan broj muslimana. Bilo je to očito svaki put kada bi u javnost procurile vijesti, poput ove koja se tiče Snoop Dogga, kako je neka od afroameričkih zvijezda odlučila prihvatiti islam, kada je saopšteno kako se Michael Jackson stavio pod zaštitu Nacije islama ili kada bi, naročito među mlađom populacijom procurile pjesme repera umjetničkog imena Allah (!). Posebnu znatiželju prema Naciji islama bh javnost je pokazala nakon što je FTV počela prikazivati igrani serijal Oz kojeg je producirao HBO u kome se među brojnim grupacijama u zatvoru Emerald City ("Em City") pojavljuju i crni muslimani koje predvodi karizmatični imam Kareem Said. U danima nakon što se serija počela prikazivati skoro redovna tema na kahvi u Bugojnu bio je imam Said uz pitanje: kakva su ono mraka oni Saidovi muslimani, da li ono stvarno ima u Americi?
Iako se Said svojim ponašanjem, odijevanjem, stavovima i izjavama (izgovaranjem šehadeta u kome se Muhameda, a.s., priznaje kao posljednjeg Božijeg poslanika u jednoj od epizoda) teško može uklopiti u viziju pripadnika početnog učenja Nacije islama, on je ustvari personifikacija promjene koju je u pokret unio sada već rahmetli W.D. Muhamed približavajući Naciju bliže oficijelnoj interpretaciji islama a koje su ovih dana, čini se došle u pitanje.

Nacija islama je pokret kojeg je utemeljio misteriozni lutalica Muhamed Farad (poznat kao Weli Farad ili samo Farad), koji je migrirao u Ameriku 1930. i godinu dana kasnije uspostavio u Detroitu prvi hram pokreta koji je svojim učenjem bio mješavina crnačkog rasizma, protestantske armagedonske teologije i islamske vjerske terminologije.
Njegovi su sljedbenici bili siromašni Afroamerikanci koji su vjerovali da je Farad otjelovljeni bog, koji je došao da oslobodi, kako je on nazvao, "posljednju pronađenu naciju islama na Zapadu" ili kako je tvrdio da mu je sam Bog objavio „posljednje potomke crnih Azijaca iz plemena Šabaz“.
Godine 1934, Farad je misteriozno nestao ostavljajući iza sebe Elijaha Muhameda (koji se prije zvao Robert Pol) za svoga nasljednika. U to vrijeme pokret teško da je imao išta zajedničkog, osim imena, sa zvaničnom islamskom ortodoksijom. Elijah Muhamed je za nestalog Farada tvrdio da je utjelovljenje boga koji je i sam crnac, dok je sebe proglasio poslanikom što je u suprotnosti sa islamskim vjerovanjem u Muhameda kao posljednjeg Božijeg poslanika. Prema Elijahovom učenju bijelci su, za razliku od ljudi afričkog porijekla, demonska stvorenja koja su pod kontrolom šejtana. Bog im je dozvolio da privremeno vladaju zemljom, što objašnjava kolonijalizam i robovlasničke odnose i siromaštvo kome su izloženi crnci. Faradovim dolaskom nagoviješten je bliski trenutak u kome će Bog sa lica zemlje uništiti bijele đavole i to u „apokaliptičnoj vatri koja će zahvatiti čitav svijet“. Nadalje, suprotno islamskom učenju, on je podučavao kako ne postoji džennet niti džehennem. „Poznavanje svog porijekla, svog Boga, svoje vjere i svoga neprijatelja jeste raj, a nepoznavanje jeste pakao“- naučavao je Elijah. Među još nekim kontraverznim naučavanjima je i ono o tome kako se Farad (utjelovljeni bog) rodio 1877. godine i kako i sada živi u Meki gdje će živjeti još 444 godine.


Najtemeljitiji proces približavanja Nacije islama tradicionalnom islamskom učenju vodio je upravo Wallace Delaney Muhamed koji će, kasnije, promijeniti svoje ime u Warith Deen. On je rođen u Hatramcku u Michiganu kao sedmo dijete Elijaha i Clare Muhamed. Nakon što je završio srednju školu na University of Islam, obrazovnoj instituciji u vlasništvu Nacije islama, služio je u paravojnim formacijama pokreta poznatim kako Fruit of Islam (FOI ili Plodovi islama). Nakon toga, prema njegovoj biografiji dostupnoj na stranicama pokreta, služio je kao sveštenik pokreta u jednom od hramova u Filadelfiji. Godine 1961. osuđen je na tri godine zatvora, jer je odbio da se odazove obaveznoj vojnoj mobilizaciji. Prema istom izvoru upravo je u zatvoru, gdje je provodio više vremena čitajući i istražujući učenje svoga oca usporedo sa onim islamskim, zaključio kako učenje Nacije islama nema skoro ništa zajedničko sa zvaničnim učenjem islama.
Prema pisanju britanskog The Guardiana nakon izlaska iz zatvora, odvojio se od očevog pokreta i oformio svoju vlastitu grupaciju nazvanu The Afro-Descendant Upliftment Society s ciljem da Naciju približi sunitskom učenju islama. Nakon što je 1965. ubijen karizmatični Malcolm X koji je iz istih razloga napustio Naciju W. D. se vratio pod očevo okrilje.
Ni nakon toga Warith Deen nije odustao od svoga nauma zbog čega je dva puta i suspendiran iz članstva zbog svojih disidentskih stavova. Međutim, to ga nije spriječilo da bude izabran za nasljednika svoga oca nakon njegove smrti u vođenju Nacije. U februaru 1975. pred dvadeset hiljada sljedbenika koji su se bili okupili u Chicagu da obilježe rođendan Master Farada, inauguriran je za novog lidera u to vrijeme vrlo razgranane i brojne organizacije.
Nakon što je preuzeo vodstvo, W.D. Muhamed nije gubio vrijeme i odmah je počeo raditi na zauzimanju novog kursa. Juna 1975. omogućio je članstvo svim vjernicima, bez obzira na rasu. Da bi spriječio stvaranje organizirane opozicije i izbjegao rizik od prevrata raspustio je paravojni FOI. Umjesto posta na Božić, što su do tada praktikovali članovi Nacije, uveo je post mjeseca ramazana.
U procesu islamizacije pokreta W. D. Muhamed je pokazao zavidnu vještinu reinterpretacije tradicije i teoloških tekstova na kojoj bi mu pozavidio svaki teolog. Svojim podanicima je objašnjavao kako je poruka koju je njegov otac naučavao bila jedina adekvatna s obzirom na kontekst i na poziciju u kojoj su se u to vrijeme Amerikanci afričkog porijekla nalazili. Nakon što je takva doktrina polučila svoje rezultate, sada kada je svijest Afroamerikanaca na sasvim novom nivou treba je zamijeniti novom, boljom i adekvatnom za novi kontekst koja će dodatno nastaviti proces prosvjetiteljstva unutar crnačke populacije. Na sličan način on je reinterpretirao pojam „bijeli đavo“ koji za njega nije bio nikakav rasistički pojam nego termin za osudu stanja svijesti u kojem su se neki ljudi nalazili za vrijeme segregacije i izrabljivanja njegovog naroda. Demonizacija bijelog čovjeka nije bila ništa drugo do dio procesa oslobađanja crnaca i ponovnog vraćanja samopouzdanja i potiranja osjećaja niže vrijednosti. Na identičan način W.D. Muhamed je redefinisao skoro sve postulate učenja Nacije islama kako bi joj dao sasvim novo lice.
U slučajevima kada mu sunitska tradicija nije davala dovoljno prostora za islamizaciju on nije prezao ni od zalaska u šiitsku interpretaciju islama kako bi postigao svoj cilj. Tako je učenje Nacije islama o misterioznom nestanku osnivača pokreta, Faradu i njegovom navodnom vanvremenskom postojanju i besmrtnosti poistovjetio sa šiitskim učenjem o skrivenom imamu Mehdiju (Mehdi Muntazar) koja se suštinski i ne razlikuju.
Proces islamizacije pratila je i promjena imena organizacije. 1976. godine Nacija islama (NOI) je postala Svjetska zajednica islama (World Community of al-Islam in the West -WCIW). Nedugo zatim organizacija je preimenovana u Američku muslimansku misiju (American Muslim Mission) da bi naposljetku dobila naziv Muslimansko američko društvo (Muslim American Society -MAS). S promjenom imena mijenjala se i prateća terminologija; hramovi su postajali džamije ili mesdžidi, sveštenici su postajali imami i sl.


Prema tekstu kojeg je u britanskom The Guardianu (petak, 12. septembar 2008.) objavio škotski historičar i pisac Malise Ruthven, ekspert za islam, islamističke fundamentalističke pokrete i BBC-ev saradnik, novi pravac kojeg je W.D. Muhamed zacrtao pokretu donio mu je brojne političke i ekonomske koristi. Godine 1975. W.D. Muhamed se susreo sa egipatskim predsjednikom Enverom Sadatom u Chicagu. Godinu dana nakon tog susreta, Nacija islama je od emira emirata Sharjah (Ujedinjeni Arapski Emirati) dobila donaciju od, u to vrijeme daleko vrednijih, šesnaest miliona dolara za kupovinu džamija i školskih prostora.
Međutim, u isto vrijeme njegova vizija islamizacije nije prošla bez protivljenja i opozicije.1977. jedan od vodećih lidera Nacije Louis Farrakhan se, nezadovoljan novim kursom, sa malom grupom istomišljenika otcijepio od matičnog pokreta i osnovao „obnovljenu“ Naciju islama. Farrakhan je tvrdio kako je W.D. iznevjerio učenje svoga oca i da on, Farrakhan i sada komunicira sa Elijah Muhamedom koji nikada nije umro kao ni Farad. Vremenom je i odmetnuto krilo NOI-a približilo svoje stavove islamskom učenju, ali je to još uvijek daleko od islamske ortodoksije. Farrakhan i Muhamed su se zvanično pomirili dvijehiljadite godine kada su viđeni zajedno na džumi u Chicagu. I pored toga W.D je ostao izrazito kritički raspoložen prema znatnom broju lidera odmetnutog krila kao i prema njihovoj interpretaciji očevog učenja. Ni „obnovljena“ Nacija islama nije umirala od ljubavi za W.D. Muhamedom. Na njihovoj oficijelnoj web stranici nije se našlo prostora za Muhameda, čak ni nakon vijesti o njegovoj smrti. Analitičari ovog pokreta danas tvrde da Farrakhanovo krilo pridobivanjem zvijezda poput Snoop Dogga ustvari pokušava ojačati svoju struju unutar nacije, ali i zaustaviti proces islamizacije zajednice sa kojim nikada nisu bili u potpunosti zadovoljni.

Malcolm X
I prije W. D. Muhameda u pokretu je bilo pokušaja revidiranja stavova o crnačkoj dominaciji i pokušaja približavanja islamskoj ortodoksiji. Najpoznatiji slučaj je onaj Elijahovog glasnogovornika Malcolma X. Malcolm je rođen kao Malcolm Little u mjestu Omaha (Nebraska) 19. maja 1925. godine kao dijete Earla i Louise (rođ. Norton) Little. Unutar Nacije islama kruži predanje prema kojem su njegovog oca, baptističkog propovjednika, zaklali pripadnici bjelačke rasističke udruge Crni legionari. Godine 1939. godine Malcolmova je majka proglašena mentalno nestabilnom osobom i hospitalizirana nakon čega se o Malcolmu i njegovoj braći i sestrama brinu različiti skrbnici. Nakon burnog djetinjstva i mladosti tokom kojih je često dolazio u sukob sa zakonom Malcolm ulazi u okvire Nacije islama. Tada uzima novo ime Malcolm X u kojem ono X simbolizira odbacivanje svog ropskog imena. S obzirom da je bio vrlo vješt govornik brzo je napredovao unutar Nacije islama. Vremenom je postao toliko popularan među sljedbenicima Nacije islama da je došlo do raskola između njega i Elijaha Muhameda. Izvori Nacije islama tvrde kako je do raskola došlo jer je Elijah kritikovao Malcolmovu sklonost ka ženama i promiskuitetno ponašanje. Kakogod, 8. marta 1964. godine Malcolm je obznanio da istupa iz Nacije islama i osniva zasebnu organizaciju- Muslimansku džamiju. Iste je godine odlučio poći na hadž u Meku gdje se susreo sa saudijskim kraljem Fejsalom. S hadža će se vratiti s novim imenom - El-Jajj Malik El-Shabazz i odlučan da ispravi učenje Nacije islama i da ga dovede u sklad sa izvornim islamskim učenjem. Malcolomova popularnost je vrtoglavo rasla i njegovoj viziji islamizacije se odazivalo sve više starih pripadnika Nacije islama, ali i novih članova. To se nije svidjelo liderima Nacije. Godine 1965. (21. februara) Malcolm X je ubijen u atentatu dok je u plesnoj dvorani Audubon na Manhattanu držao govor pred 400 ljudi. Proces islamizacije je time samo privremeno zaustavljen, dok je Malcolmov aktivizam ostao simbol crnačke borbe za prava Amerikanaca afričkog porijekla.

Konferencija: Administriranje islamskih pitanja u sekularnoj državi: iskustva jugoistočne Evrope

Poziv na otvaranje konferencije
Administriranje islamskih pitanja u sekularnoj državi: iskustva jugoistočne Evrope
Sarajevo, 17-19. april 2009., Hotel Saraj

Forum za islam u jugoistočnoj Evropi (ISEEF) ima čast pozvati Vas da prisustvujete otvaranju međunarodne konferencije „Administriranje islamskih pitanja u sekularnoj državi: iskustva jugoistočne Evrope“ koja će se održati u Sarajevu, 17-19. aprila 2009. u hotelu Saraj. Otvaranje Konferencije i uvodna sesija će početi sa radom u petak, 17. 4. 2009. u 18:00. Cjelovit program i spisak učesnika konferencije će uskoro biti objavljen. Radni jezik je engleski i neće biti prijevoda.
Administracija islamskih pitanja i predstavljanje muslimana je sve češće raspravljano pitanje u zapadnoj Evropi i to u kontekstu integracije građana muslimana u zapadna društva. Jugoistočna Evropa ima bogato iskustvo na ovom planu. Muslimani ovog područja su uspostavili dobro organizirane autohtone islamske vjerske administracije. Iako ovo iskustvo ne može jednostavno biti „presađeno“ u druge društvene sredine, ono može ponuditi neka zanimljiva zapažanja za one koji donose odluke u još uvijek narastajućoj evropskoj zajednici koja iz godine u godinu postaje kulturološki sve raznolikija.
Ništa manje bitna nisu ni znanja i iskustva sa alternativnim islamskim organizacijama u regionu. Tu različite sufijske zajednice djeluju paralelno sa oficijelnim sunijskim establišmentom. U isto vrijeme, oficijelne vjerske autoritete podjednako kritikuju kako panislamski, tako i sekularni krugovi, dok su nove selefijske mreže u nekim prilikama postale izazov za postojeće islamske administracije. Sve češće se pojavljuju i nezavisne organizacije i grupe muslimanskih žena. Sukobi oko liderskih pozicija unutar vjerskog establišmenta koji su često povezani sa širim političkim konfliktima, su doveli do podjela, paralelnih organizacija i eskalacije lokalnog nasilja. Osim toga, u posljednjih nekoliko godina postoji povećan interes za islam u jugoistočnoj Evropi u kontekstu evropskih integracija.
Zbog svega spomenutog odlučili smo se ostvariti uvid u stanje islamskih zajednica u regionu. Cilj konferencije je da po prvi put stavi u fokus spomenute ključne strukturalne aspekte islama u regionu koji imaju društvene i političke implikacije.
Druga dva dana Konferencije (18. i 19. april) bit će radnog karaktera, a zainteresovani za prisustvovanje trebat će uplatiti participaciju od 200KM za troškove materijala, hrane i osvježenja. Ako ste zainteresirani molimo Vas da se prijavite na jusicm2000@yahoo.com

S poštovanjem,

Muhamed Jusić
Koordinator ISEEF-a