Intervju: "O muslimanima se nerijetko piše u duhu antiterorističke kampanje"
Muhamed Jusić, bh teolog, novinar i koordinator Foruma za islam u jugoistočnoj Evropi ISSEF za Hayat.ba:
Muhamed Jusić, bh teolog, novinar i koordinator Foruma za islam u jugoistočnoj Evropi ISSEF za Hayat.ba:
Centar za napredne studije i Forum za islam u jugoistočnoj Evropi (ISEEF) organizirao je međunarodnu konferenciju „Administriranje islamskih pitanja u sekularnoj državi: iskustva jugoistočne Evrope“ koji je održan u Sarajevu, 17-19. aprila 2009. u hotelu Saraj. Više od 20 domaćih i stranih eksperata je tri dana analiziralo stoljetno iskustvo muslimanskih zajednica iz ovog dijela Evrope u organizaciji islamskog vjerskog života u sekularnim državama.Na ovu temu smo razgovara li s Muhamedom Jusićem, bh teologom, novinarom i koordinatorom ISSEFA.
Razgovarao: Erdem Dizdar
Koga je sve okupila konferencija koju su organizirali Centar za napredne studije i Forum za islam u jugoistočnoj Evropi (ISEEF)?
Jusić: Preko dvadeset domaćih i stranih eksperata je tri dana analiziralo stoljetno iskustvo muslimanskih zajednica iz ovog dijela Evrope u organizaciji islamskog vjerskog života u sekularnim državama. Bila je to jedina od rijetkih prilika da se na jednom mjestu susretnu muslimanski teolozi, ljudi iz islamskih obrazovnih institucija i eksperti iz regiona i cijelog svijeta koji se bave ovom tematikom.
Kakva su iskustva unutar islamskih zajednica u jugoistočnoj Evropi i da li se susreću sa istim izazovima?
Jusić: Ono što se moglo primijetiti, barem sam ja stekao takav utisak, tokom izlaganja predavača jeste da su islamske zajednice u regionu, iako se susreću sa relativno sličnim izazovima, izrazito heterogene i da su model organizacije i trenutna situacija u njima zavisni od historijskog konteksta, političke strukture država u kojim žive pa sve do broja muslimana i njihovih veza sa nekim od brojnijih muslimanskih zajednica u blizini ili svijetu. Postoje neki zajednički elementi u organizaciji većine tih zajednica koji su vrijedni pažnje i koji su specifični za ovaj prostor, a koji bi mogli poslužiti kao kvalitetni elementi u iznalaženju adekvatnog modela organizacije vjerskog života muslimana u drugim sredinama npr. u Evropskoj Uniji. Jedan od takvih detalja je reprezentativno predstavljanje muslimana, tzv. laika u strukturama islamske zajednice kroz slobodne izbore, te nesvođenje zajednice samo na udruženje uleme.
Koji od modela se pokazao kao najučinkovitiji?
Jusić: Teško je napraviti bilo kakvu pojednostavljenu komparaciju, ali je sigurno da su muslimani ovih prostora uspjeli razviti autohtone vjerske zajednice koje su uspjele sačuvati svoj vjerski identitet i to u izrazito teškim trenucima u historiji, te da su svi ti modeli bili dio sekularnih društava i da su često bili izrazito produktivni i konstruktivni društveni faktori.
Kakvo je iskustvo kada je IZ u BiH u pitanju?
Jusić: Islamska zajednica u BiH je sa sigurnošću jedna od najbolje organizovanih vjerskih zajednica u ovom dijelu svijeta. Njena iskustva su zanimljiva mnogima, ne samo u regionu, nego i šire. Iskustvo koje je IZ BiH skupila tokom svog postojanja predstavlja pažnje vrijedan kapital iz kojeg se može mnogo šta naučiti. To ne znači da se ikada može reći da imamo konačna i savršena rješenja, uvijek treba biti ostavljen prostor za dorade, inovativnost i sistemska poboljšanja, jer je to garant da će IZ BiH, ali i druge zajednice u regionu, biti sposobne da se nose sa izazovima vremena i da idu „ukorak s vremenom“. Da li vjerskih zajednica u jugoistočnoj Evropi ima previše u politici? Jusić: Ono što sam ja mogao primijetiti iz velikog broja izlaganja jeste da je politizacija religije prisutna u velikom broju država. Nerijetko države, odnosno neki politički centri moći, žele uspostaviti kontrolu nad vjerskim zajednicama kako bi osigurale utjecaj među onim dijelom populacije koji vjeruje vjerskim strukturama. To ne znači da nisu evidentni slučajevi gdje vjerski službenici žele utjecati na političke procese i predstavljati sebe kao konačne tumače nacionalnih interesa.
Da li je to posljedice nesposobnosti i korumpiranosti vlasti?
Jusić: Prije će biti da se radi o bolestima društava u tranziciji u kojima još uvijek nisu jasne pozicije svih faktora društvenih tokova i gdje se svi još uvijek ne osjećaju sigurno da neće postati predmet politizacije.
Koje su to alternativne islamske strukture u regionu i kakva je njihova uloga?
Jusić: Ako pod alternativnim grupama mislimo na one koje su van zvaničnog vjerskog sunitskog establišmenta, onda je tu situacija jako raznolika. Imamo države gdje derviški radovi, poput bektašija u Albaniji, ili neke druge vjerske sljedbe, poput alevita u Bugarskoj, djeluju skoro potpuno neovisno od zvaničnih islamskih zajednica. Tu je i čitav niz ženskih, humanitarnih, medijskih i omladinskih organizacija koje se pozivaju na islam koje djeluju van zvaničnih struktura i koje obično pokrivaju one oblasti vjerskog života na kojima zvanične vjerske zajednice nisu učinile dovoljno ili onoliko koliko njihovi članovi od njih očekuju. Evidentne su i određene antiestablišmentske grupe koje svoje paralelno djelovanje i pokušaje nezavisne organizacije vjerskog života pravdaju ideološkim razlozima i drugačijom interpretacijom islama od one koje je prisutna na ovim prostorima i koja je produkt historijskih okolnosti i vjerske tradicija naroda Jugoistočne Evrope. Čak su evidentni razni slučajevi instrumentalizacije islama i pokušaja organizacije političkih opcija na tim osnovama. Neke od tih alternativnih grupa imaju konstruktivnu društvenu ulogu dok neke mogu predstavljati opasnost po društvenu harmoniju svojim militantnim, radikalnim i isključivim stavovima.
Imaju li vjerske zajednice odgovore na različite oblike radikalizama unutar svojih zajednica?
Jusić: Većina zajednica se susreće sa fenomenom radikalizacije manjih skupina svojih (obično bivših) članova i ideološkom interpretacijom islama. Također, većina njih i dalje traga za najboljim načinom nošenja sa tim problemom, tako da se ne služe svi istim metodama. U nekim zemljama se takve skupine izoliraju od strane zvanične zajednice i javno dijaboliziraju, dok se u nekim drugim pokušava sa takvim elementima uspostaviti dijalog i postepeno one među njima koji pokažu spremnost integrisati u mainstream zajednicu. Teško je danas zaključiti koja od ovih, ili nekih drugih metoda, daju bolje rezultate.
Ima li islamofobije u našem društvu?
Jusić: Evidentno je da se o muslimanima u Jugoistočnoj Evropi piše skoro isključivo senzacionalistički, površno i tendenciozno, nerijetko u duhu „antiterorističke kampanje“. Izuzeci su prava rijetkost, sve od Grčke do Slovenije. Drugi o muslimanima u ovom dijelu svijeta znaju jako malo i jako rijetko muslimani dobijaju priliku da samo govore o sebi. Nužno je lokalnu, evropsku i svjetsku javnost upoznati sa stvarnim stanjem unutar muslimanskih zajednica u regionu. Naročito bi novinari koji tako često pišu o islamu i islamskim temama trebali uložiti minimum truda da ovladaju barem osnovnim znanjima o onome o čemu pišu, te se upoznati sa stvarnim stanjem među muslimanskim zajednicama. Na tom planu i vjerske zajednice bi trebale učiniti više. Učiniti svoj rad transparentnim i uspostaviti dobre odnose sa javnošću.
Zemlje jugoistočne Evrope su u procesu tranzicije, da li vjerske zajednice prate taj trend? Da li IZ BiH može odgovoriti svim savremenim izazovima?
Jusić: Kroz historiju su najznačajnije promjene u islamskim zajednicama u regionu dolazile izvana. Rijetko je to dolazilo iznutra i voljom vjerskih autoriteta ili samim „sazrijevanjem zajednica“. Obično su državna uređenja u kojima su one djelovale diktirale tempo, a zajednice su se samo prilagođavale i iznalazile najbolja rješenja u skladu sa islamskim fikhom, tradicijom, interesima muslimana i mislim da će se to desiti i sada.
Često se danas čuju kritike na račun vjerskog poglavara u BiH reisa dr. ef. Mustafe Cerića da je više okrenut prema vanjskoj politici nego džematu.
Jusić: Konferencija nije na ovaj način analizirala pojedinačne slučajeve u bilo kojoj od zajednica.
Izvor:
