Prema mnogim parametrima, očekuje nas teška godina. Dešavanja u Grčkoj mnoge su podsjetila na studentske demonstracije `68., a mladi ljudi koji osjećaju da je njihova budućnost ugrožena, pokazali su da neće čekati da neko drugi riješi njihove probleme. Ono što je specifično za proteste u Grčkoj, ali i u Hrvatskoj pa čak i kod nas u BiH, je fenomen uvezivanja mladih ljudi putem društvenih mreža, među kojima je svakako najpopularniji Facebook
Piše: Muhamed Jusić (Start)
Nasilni protesti koji ovih dana potresaju Grčku su, iako inicirani internim društvenim odnosima, još jednom pokazali da Evropa, ali i svijet imaju ozbiljan problem sa sve većim brojem nezadovoljnih mladih ljudi koji su spremni pribjeći i nasilju kako bi ukazali na svoje probleme. Unutrašnje i vanjske krize, između ostalog i zbog ekonomske recesije u koju je svijet upao bez izgleda za brz oporavak, kod marginaliziranih mladih ljudi uzrokuju nesigurnost i strah od budućnosti. Slični neredi koje su također organizovali nezadovoljni mladi u pariškim predgrađima 2005. minimizirani su činjenicom da se radilo o imigrantskoj populaciji. Čitavom tom problemu se tada dala jedna druga dimenzija koju u grčkom slučaju nije moguće iskonstruisati. Solidarnost koju su pokazale anarhističke, ljevičarske i omladinske organizacije u Francuskoj i nekim drugim zemljama svijeta podsjetile su nas na studentske demonstracije `68., koje je jednako ovako stihijski pokrenula jedna druga generacija zapostavljanih i nezadovoljnih mladih. Godina pred nama će po mnogim parametrima biti teška, a mladi ljudi koji osjećaju da je njihova budućnost ugrožena u Grčkoj su pokazali da neće sjediti skrštenih ruku. Da li će ovo biti izolovan incident ili je na pomolu neka nova `68.? Da li se nešto slično može desiti kod nas ili u našem susjedstvu?
Rikošet
Dok je ovaj tekst nastajao, situacija u Grčkoj se i dalje usložnjavala. Maskirani mladići napali su štab grčke policije za suzbijanje nemira u Atini, izazivajući materijalnu štetu, ali ne i žrtve. U policijskom izvještaju se navodi kako je tridesetak mladića bacalo Molotovljeve koktele i kamenje po zgradi oštetivši policijska vozila parkirana ispred nje. Isti dan u drugom dijelu Atine grupa od oko dvadeset studenata zauzela je grčku državnu televiziju i prekinula emitiranje programa. Neimenovani policijski zvaničnik je izjavio za Reuters da su studenti došli mirno, nisu bili nasilni i tražili su da televizija prenese njihov protest protiv ubistva 15-godišnjeg dječaka. Nakon što se na programu državne televizije na nekoliko trenutaka pojavila grupa demonstranata koji su upali u studio, program je ubrzo nastavljen reklamama i snimkom premijera Kostasa Karamanlisa u razgovoru sa poslanicima skupštine.
Sve svjetske novinske agencije izvijestile su kako je tokom prvih nekoliko dana protesta uništen veliki broj radnji i automobila. Samo u Atini oštećeno je oko 565 radnji, a šteta je procijenjena na 200 miliona eura. Nemiri su se proširili i na druge gradove Grčke. U Solunu je policija suzavcem rastjerala oko 300 mladih koji su na njih bacali kamenje i voće. I na dan kada je ovaj tekst završen demonstranti su nastavili pozivati građane drugih gradova da im se pridruže najavljujući nastavak protesta sve dok konzervativna grčka vlada, kojoj je posljednjih mjeseci znatno pala popularnost, ne da ostavku.
Neposredni povod nasilju koje trese Grčku, bilo je policijsko ubistvo 15-godišnjaka Aleksisa Grigoropulosa. Mladić je stradao u uličnim sukobima između policije i mladih tzv. autonomaša ili anarhista kada je oko 30 mladih bacalo kamenje i druge predmete ka vozilu u kojem su bila dvojica policajaca. Demonstranti su tvrdili kako je jedan od policajaca izašao i smrtno ranio mladića. Zvanična istraga je pokazala kako je dječak poginuo od metka koji se odbio nakon što su policajci pucali u zrak, ali to nije razuvjerilo demonstrante, niti grčku javnost.
Protesti su počeli u subotu, 6. decembra i ubrzo se pretvorili u najžešće nasilje još od Drugoga svjetskog rata. Financial Times je primijetio kako ovako nasilne demonstracije nisu zabilježene ni tokom studentskih protesta protiv vojne hunte sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Ti protesti protiv hunte, podsjeća ovaj ugledni list, izazvani upadom jednog tenka u univerzitetski grad u Atini i ubistvom 40 osoba, bili su kratkog daha i ograničeni na malo područje u okolini politehničkog fakulteta.
Dnevnik The Guardian je skrenuo pažnju na to kako je ubistvo mladića bila samo kap koja je prelila čašu i da u grčkom društvu već duže vrijeme raste nezadovoljstvo zbog sve većeg jaza između bogatih i siromašnih. Statistički podaci pokazuju da svaki peti Grk živi ispod granice siromaštva. Naročito su neefikasnošću vlade i čestim skandalima nezadovoljni mladi. Mnogi se mladi poistovjećuju s Grigoropoulosom. Jedna cijela generacija gleda svoje roditelje kako grcaju u dugovima i osjeća kako se nema čemu nadati. Radi se o pobuni iza koje stoje strah i očaj, rekao je atinski novinar Christos Maltzos a prenio portal Politika.
EU nije raj
Dešavanja u Grčkoj sa pažnjom posmatraju brojne vlade kako u regionu, tako i u svijetu, jer niko ne može garantovati da se sličan scenarij neće ponoviti u brojnim zemljama koje imaju identične ili veće probleme koji će se samo povećati sa globalnom ekonomskom krizom. Zato se iz dešavanja u Grčkoj može mnogo šta naučiti.
Jedna od pouka je da nezadovoljstvo koje su mladi Grci pokazali potvrđuje još jednom da ulazak u Evropsku uniju nije nikakvo čarobno rješenje koje će nas jednom za svagda kutarisati svih nagomilanih problema kao što se to često, svjesno ili ne, prikazuje u našoj javnosti. Doda li se ovome ranije spomenuto francusko iskustvo, očito postaje da ozbiljni društveni nemiri ne prijete više samo siromašnim i nerazvijenim državama svijeta. Mladi ljudi nižih društvenih slojeva u kapitalističkim društvima su dugo bili zabavljeni životima celebrityja i besposlicama razne vrste. Društvena isključenost koju su živjeli nije im smetala, jer su živjeli u svojim izmišljenim svjetovima, standard je bio toliki da su i uz minimalan angažman mogli dostojno živjeti a država je bila toliko jaka da im osigura minimum socijalne sigurnosti. Međutim, s pogoršanjem ekonomske krize, te konstantnim produbljivanjem jaza između bogatih i siromašnih, sve veći broj mladih osjeća nesigurnost i obespravljenost. A strah i bezizlaznost uvijek su preduvjet nereda, ali i bujanja različitih ideologija koje obećavaju brza i temeljita rješenja (što objašnjava okretanje velikog broja mladih useljenika iz muslimanskog svijeta ka idejama islamizma, ali i ponovni procvat kako ekstremno ljevičarskih pokreta, tako i onih fašističkih.)
Facebook demonstranti
Interesantno je kako su se mladi ljudi koji su pokazali svoju solidarnost sa demonstrantima u Grčkoj širom Evrope od Moskve do Madrida, organizovali na identičan način, tj. putem interneta i SMS-a. Fenomen uvezivanja mladih ljudi putem društvenih mreža, među kojima je svakako najpopularniji Facebook, je od besmislenog medija dangube i traćenja vremena postao moćni medij aktiviranja mladih u društvenoj svakodnevnici.
Zanimljiv primjer organizovanja mladih ljudi preko Facebooka sa društveno angažovanim ciljem imali smo ovih dana i u susjednoj Hrvatskoj. Naime, hrvatski premijer Ivo Sanader odavno nije doživio teži politički udarac od onoga kojeg su mu nanijeli mladi facebookovci nakon nepromišljenih i pretjeranih akcija policije protiv neformalne grupe opozicionih aktivista koji su se organizovali na netu. Nakon što je vijest o tome kako policija poduzima mjere represije protiv facebookovaca, kako ih privodi zbog organizacije mirnog protesta, kako im trga plakate kojima se najavljuje protest, te hapsi one koji to čine procurile u javnost, oglasili su se brojni političari, nevladine organizacije i pojedinci koji su ustvrdili da Sanaderova vlada provodi klasično zastrašivanje i kako je sloboda izražavanja u Hrvatskoj ugrožena.
Nakon što su vijest o privođenju aktivista koji na Facebooku pozivaju na organizovanje demonstracija protiv Vlade prenijeli svi strani mediji od Guardian, Telegraph, Fox News, Asociated Press, Herald Tribune, Reuters, pa do kineske državne agencije, rasprava o tom slučaju preselila se i u Hrvatski sabor. Ubrzo se počelo govoriti kako bi ovaj skandal mogao ozbiljno ugroziti put Hrvatske ka EU. Mladi facebookovci su bili oduševljeni, a stara garda zatečena jednom novom društvenom silom za koju u političkom životu nisu znali ni da postoji.
Mini pobunu mladih, organizovanu preko interneta (na forumu i Facebooku) imali smo i kod nas. Ali u minijaturnoj državi kakva je naše sve je minijaturno, pa i ti protesti pokrenuti nakon narušavanja sigurnosne situacije u Sarajevskom kantonu za koje smo prvi put čuli da su organizovani na internet forumu. Međutim, i ti slabo posjećeni protesti potvrđuju tezu o sve češćem organizovanju mladih preko neta kako bi pokazali nezadovoljstvo svojim položajem u društvu ili ukupnim društvenim kretanjima. To govori da, iako je kod nas informatičko društvo tek u povoju, ni naši mladi ne zaostaju za svjetskim trendovima, te da se ne trebamo iznenaditi ako u budućnosti sve više društveno angažovanih inicijativa bude dolazilo sa neta, a ne od opozicionih stranaka i dobro uhljebljenih pojedinaca iz tzv. civilnog sektora.
Inače, ostat će zapamćeno kako je prvi političar koji je prepoznao i u potpunosti iskoristio moć interneta, društvenih online mreža, blogerske zajednice i potencijala mladih ljudi koji na internetu žive svoj drugi život, bio novoizabrani američki predsjednik Barack Obama. Njegov izborni tim je, između ostalog, briljirao u mobilisanju mladih Amerikanaca da se po prvi put registruju za glasanje i da svojim angažmanom i online donacijama podrže Obaminu kampanju. Rezultat je bio takav da su republikanski stratezi već izjavili kako se više niti jedni izbori u Americi neće voditi bez ozbiljne strategije djelovanja putem interneta.
Sakozyev model
Doista će biti zanimljivo gledati kako će se tzv. slobodne demokratije svijeta nositi sa buntom nezadovoljnih mladih, zabrinutih za svoju budućnost koji se, na sebi svojstven način, negdje demonstracijama a negdje političkim angažmanom,vraćaju u društvenu zbilju. Da li će posegnuti za temeljitim rješenjima koja će poboljšati materijalni položaj mladih, ponuditi im jednake mogućnosti bez obzira na porijeklo i društveni status, te kanalisati njihove želje i očekivanja od države ili će posegnuti za najjednostavnijom metodom stišavanja socijalnih tenzija, onom policijske države. Iako je metoda policijske države daleko najjednostavnija, historija nas uči da ona obavezno vodi fašizaciji društva. Zato je žalosno znati da su francuske vlasti (u vrijeme sukoba sa omladinom oličene u današnjem francuskom predsjedniku Nicolasu Sarkozyju) kao i ove grčke posegle za najbržom i najjednostavnijom, ali dugoročno pogubnom, metodom uvođenja reda i smirivanja tenzija.
Rikošet
Dok je ovaj tekst nastajao, situacija u Grčkoj se i dalje usložnjavala. Maskirani mladići napali su štab grčke policije za suzbijanje nemira u Atini, izazivajući materijalnu štetu, ali ne i žrtve. U policijskom izvještaju se navodi kako je tridesetak mladića bacalo Molotovljeve koktele i kamenje po zgradi oštetivši policijska vozila parkirana ispred nje. Isti dan u drugom dijelu Atine grupa od oko dvadeset studenata zauzela je grčku državnu televiziju i prekinula emitiranje programa. Neimenovani policijski zvaničnik je izjavio za Reuters da su studenti došli mirno, nisu bili nasilni i tražili su da televizija prenese njihov protest protiv ubistva 15-godišnjeg dječaka. Nakon što se na programu državne televizije na nekoliko trenutaka pojavila grupa demonstranata koji su upali u studio, program je ubrzo nastavljen reklamama i snimkom premijera Kostasa Karamanlisa u razgovoru sa poslanicima skupštine.
Sve svjetske novinske agencije izvijestile su kako je tokom prvih nekoliko dana protesta uništen veliki broj radnji i automobila. Samo u Atini oštećeno je oko 565 radnji, a šteta je procijenjena na 200 miliona eura. Nemiri su se proširili i na druge gradove Grčke. U Solunu je policija suzavcem rastjerala oko 300 mladih koji su na njih bacali kamenje i voće. I na dan kada je ovaj tekst završen demonstranti su nastavili pozivati građane drugih gradova da im se pridruže najavljujući nastavak protesta sve dok konzervativna grčka vlada, kojoj je posljednjih mjeseci znatno pala popularnost, ne da ostavku.
Neposredni povod nasilju koje trese Grčku, bilo je policijsko ubistvo 15-godišnjaka Aleksisa Grigoropulosa. Mladić je stradao u uličnim sukobima između policije i mladih tzv. autonomaša ili anarhista kada je oko 30 mladih bacalo kamenje i druge predmete ka vozilu u kojem su bila dvojica policajaca. Demonstranti su tvrdili kako je jedan od policajaca izašao i smrtno ranio mladića. Zvanična istraga je pokazala kako je dječak poginuo od metka koji se odbio nakon što su policajci pucali u zrak, ali to nije razuvjerilo demonstrante, niti grčku javnost.
Protesti su počeli u subotu, 6. decembra i ubrzo se pretvorili u najžešće nasilje još od Drugoga svjetskog rata. Financial Times je primijetio kako ovako nasilne demonstracije nisu zabilježene ni tokom studentskih protesta protiv vojne hunte sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Ti protesti protiv hunte, podsjeća ovaj ugledni list, izazvani upadom jednog tenka u univerzitetski grad u Atini i ubistvom 40 osoba, bili su kratkog daha i ograničeni na malo područje u okolini politehničkog fakulteta.
Dnevnik The Guardian je skrenuo pažnju na to kako je ubistvo mladića bila samo kap koja je prelila čašu i da u grčkom društvu već duže vrijeme raste nezadovoljstvo zbog sve većeg jaza između bogatih i siromašnih. Statistički podaci pokazuju da svaki peti Grk živi ispod granice siromaštva. Naročito su neefikasnošću vlade i čestim skandalima nezadovoljni mladi. Mnogi se mladi poistovjećuju s Grigoropoulosom. Jedna cijela generacija gleda svoje roditelje kako grcaju u dugovima i osjeća kako se nema čemu nadati. Radi se o pobuni iza koje stoje strah i očaj, rekao je atinski novinar Christos Maltzos a prenio portal Politika.
EU nije raj
Dešavanja u Grčkoj sa pažnjom posmatraju brojne vlade kako u regionu, tako i u svijetu, jer niko ne može garantovati da se sličan scenarij neće ponoviti u brojnim zemljama koje imaju identične ili veće probleme koji će se samo povećati sa globalnom ekonomskom krizom. Zato se iz dešavanja u Grčkoj može mnogo šta naučiti.
Jedna od pouka je da nezadovoljstvo koje su mladi Grci pokazali potvrđuje još jednom da ulazak u Evropsku uniju nije nikakvo čarobno rješenje koje će nas jednom za svagda kutarisati svih nagomilanih problema kao što se to često, svjesno ili ne, prikazuje u našoj javnosti. Doda li se ovome ranije spomenuto francusko iskustvo, očito postaje da ozbiljni društveni nemiri ne prijete više samo siromašnim i nerazvijenim državama svijeta. Mladi ljudi nižih društvenih slojeva u kapitalističkim društvima su dugo bili zabavljeni životima celebrityja i besposlicama razne vrste. Društvena isključenost koju su živjeli nije im smetala, jer su živjeli u svojim izmišljenim svjetovima, standard je bio toliki da su i uz minimalan angažman mogli dostojno živjeti a država je bila toliko jaka da im osigura minimum socijalne sigurnosti. Međutim, s pogoršanjem ekonomske krize, te konstantnim produbljivanjem jaza između bogatih i siromašnih, sve veći broj mladih osjeća nesigurnost i obespravljenost. A strah i bezizlaznost uvijek su preduvjet nereda, ali i bujanja različitih ideologija koje obećavaju brza i temeljita rješenja (što objašnjava okretanje velikog broja mladih useljenika iz muslimanskog svijeta ka idejama islamizma, ali i ponovni procvat kako ekstremno ljevičarskih pokreta, tako i onih fašističkih.)
Facebook demonstranti
Interesantno je kako su se mladi ljudi koji su pokazali svoju solidarnost sa demonstrantima u Grčkoj širom Evrope od Moskve do Madrida, organizovali na identičan način, tj. putem interneta i SMS-a. Fenomen uvezivanja mladih ljudi putem društvenih mreža, među kojima je svakako najpopularniji Facebook, je od besmislenog medija dangube i traćenja vremena postao moćni medij aktiviranja mladih u društvenoj svakodnevnici.
Zanimljiv primjer organizovanja mladih ljudi preko Facebooka sa društveno angažovanim ciljem imali smo ovih dana i u susjednoj Hrvatskoj. Naime, hrvatski premijer Ivo Sanader odavno nije doživio teži politički udarac od onoga kojeg su mu nanijeli mladi facebookovci nakon nepromišljenih i pretjeranih akcija policije protiv neformalne grupe opozicionih aktivista koji su se organizovali na netu. Nakon što je vijest o tome kako policija poduzima mjere represije protiv facebookovaca, kako ih privodi zbog organizacije mirnog protesta, kako im trga plakate kojima se najavljuje protest, te hapsi one koji to čine procurile u javnost, oglasili su se brojni političari, nevladine organizacije i pojedinci koji su ustvrdili da Sanaderova vlada provodi klasično zastrašivanje i kako je sloboda izražavanja u Hrvatskoj ugrožena.
Nakon što su vijest o privođenju aktivista koji na Facebooku pozivaju na organizovanje demonstracija protiv Vlade prenijeli svi strani mediji od Guardian, Telegraph, Fox News, Asociated Press, Herald Tribune, Reuters, pa do kineske državne agencije, rasprava o tom slučaju preselila se i u Hrvatski sabor. Ubrzo se počelo govoriti kako bi ovaj skandal mogao ozbiljno ugroziti put Hrvatske ka EU. Mladi facebookovci su bili oduševljeni, a stara garda zatečena jednom novom društvenom silom za koju u političkom životu nisu znali ni da postoji.
Mini pobunu mladih, organizovanu preko interneta (na forumu i Facebooku) imali smo i kod nas. Ali u minijaturnoj državi kakva je naše sve je minijaturno, pa i ti protesti pokrenuti nakon narušavanja sigurnosne situacije u Sarajevskom kantonu za koje smo prvi put čuli da su organizovani na internet forumu. Međutim, i ti slabo posjećeni protesti potvrđuju tezu o sve češćem organizovanju mladih preko neta kako bi pokazali nezadovoljstvo svojim položajem u društvu ili ukupnim društvenim kretanjima. To govori da, iako je kod nas informatičko društvo tek u povoju, ni naši mladi ne zaostaju za svjetskim trendovima, te da se ne trebamo iznenaditi ako u budućnosti sve više društveno angažovanih inicijativa bude dolazilo sa neta, a ne od opozicionih stranaka i dobro uhljebljenih pojedinaca iz tzv. civilnog sektora.
Inače, ostat će zapamćeno kako je prvi političar koji je prepoznao i u potpunosti iskoristio moć interneta, društvenih online mreža, blogerske zajednice i potencijala mladih ljudi koji na internetu žive svoj drugi život, bio novoizabrani američki predsjednik Barack Obama. Njegov izborni tim je, između ostalog, briljirao u mobilisanju mladih Amerikanaca da se po prvi put registruju za glasanje i da svojim angažmanom i online donacijama podrže Obaminu kampanju. Rezultat je bio takav da su republikanski stratezi već izjavili kako se više niti jedni izbori u Americi neće voditi bez ozbiljne strategije djelovanja putem interneta.
Sakozyev model
Doista će biti zanimljivo gledati kako će se tzv. slobodne demokratije svijeta nositi sa buntom nezadovoljnih mladih, zabrinutih za svoju budućnost koji se, na sebi svojstven način, negdje demonstracijama a negdje političkim angažmanom,vraćaju u društvenu zbilju. Da li će posegnuti za temeljitim rješenjima koja će poboljšati materijalni položaj mladih, ponuditi im jednake mogućnosti bez obzira na porijeklo i društveni status, te kanalisati njihove želje i očekivanja od države ili će posegnuti za najjednostavnijom metodom stišavanja socijalnih tenzija, onom policijske države. Iako je metoda policijske države daleko najjednostavnija, historija nas uči da ona obavezno vodi fašizaciji društva. Zato je žalosno znati da su francuske vlasti (u vrijeme sukoba sa omladinom oličene u današnjem francuskom predsjedniku Nicolasu Sarkozyju) kao i ove grčke posegle za najbržom i najjednostavnijom, ali dugoročno pogubnom, metodom uvođenja reda i smirivanja tenzija.
