Hoće li novi američki predsjednik uspjeti ujediniti podijeljenu naciju? Ko su ključne Obamine ličnosti u Bijeloj kući i Washingtonu? Da li će Obama uspjeti očuvati ovaj novi pozitivan imidž Amerike? Naš analitičar nije ponudio odgovore na ova pitanja, to se, ipak, očekuje od Baracka Obame
Piše: Muhmed Jusić (Start)
He did it! Barack Obama je ipak uspio. Napravio je historijski podvig postavši prvi crni predsjednik u Bijeloj kući. Ali možda i više od tog iskoraka američkog društva u borbi sa duhovima segregacije iz nedavne prošlosti, Obama je, kako u Americi tako i u svijetu, od svoje kampanje napravio pokret za sveopće promjene. U svojim nadahnutim predizbornim govorima, prvi američki kandidat za predsjednika afričkog porijekla izvrsno je oslikao brojne probleme koji pritišću američko društvo, ali i one koje je politika Georgea Busha dosad uzrokovala u svijetu. Konkretnih rješenja bilo je jako malo. Zato je više nego realno strahovanje mnogih da će nakon što 20. januara zasjedne u Ovalni ured, Obama već sa prvim predsjedničkim potezima razočarati svoje brojne simpatizere. Jednostavno je teško povjerovati, bez obzira koliko se bude trudio, da će Obama uspjeti zadovoljiti očekivanja jedne tako široke i raznolike baze koja tvori njegov pokret, kako u Americi tako i svijetu. Zato nas ne bi trebalo iznenaditi da razočarenje Obamom bude tako snažno kakvo je bilo i oduševljenje njegovim revolucionarnim apelom za promjene.
Vizije promjena
U svome pobjedničkom govoru pred oko 200.000 simpatizera koji su se okupili u njegovoj bazi u Chicagu Obama je odmah upozorio na to da će rješavanje nagomilanih problema zahtijevati dug period i da će se teško moći završiti u jednom mandatu, te da je on već sada svjestan da neće moći zadovoljiti očekivanja svih onih koji su za njega glasali i koji su mu dali podršku. U još jednom u nizu nadahnutih govora, on je rekao kako nikome ne može garantovati da će sve njegove odluke biti u skladu sa voljom onih koji su ga podržali, ali da može garantovati da će saslušati njihovo mišljenje, naročito onda kada se razilaze. Ovo govori da je i Obama sam svjestan pritiska i nevjerovatnih očekivanja koja od njega imaju svi nezadovoljnici Amerikom kakva je ona bila u proteklih osam godina. A takvih je mnogo.
Već prvi dan nakon izbora uslijedila su pisma iz svih krajeva svijeta i svih slojeva američkog društva upućena Obami u kojima svi, uz čestitke, iznose svoju viziju promjene za koju su se oni zalagali i za koju su mislili da je Obama predstavlja. Takva pisma su uputili i Srbija, Sjeverna Koreja, pa i Iran preko nekih svojih ajatolaha. Teško da će se njihova vizija promjene podudariti sa onom Obaminom koja će prije svega biti definisana američkim interesima.
Cinici među američkim crncima su već u šali rekli kako brata ne bi zapalo da vodi Ameriku da ona nije pala na ovako niske grane. I uistinu, pred Obamom stoje izazovi sa kakvim se nije susreo možda nijedan predsjednik prije njega, osim možda Georgea Washingtona. Prvi zadatak kojeg je i on naglasio u svom pobjedničkom govoru jeste da pokuša ujediniti podijeljenu naciju, što je izazov s kojim će se i pored činjenice da će njegova partija imati većinu u Senatu i Kongresu, morati uhvatiti ukoštac ukoliko želi napraviti stvarni zaokret u američkoj unutrašnjoj politici i napraviti iskorak u ključnim problemima američkog društva, kao što su ekonomija, socijalna zaštita, obrazovni sistem i ideološka podijeljenost.
Sljedeće značajno pitanje na kome će Obama već stvoriti prve neprijatelje i unutar vlastite partije jeste kreiranje svoje administracije. Poznato je da politiku predsjednika zbog kompleksnosti političkog aparata u Washingtonu u presudnoj mjeri kreira predsjednička administracija. I prije nego što su bili objavljeni zvanični rezultati iz brojnih država, na CNN-u i drugim američkim stanicama, počele su spekulacije o tome ko će biti ključne Obamine ličnosti u Bijeloj kući i Washingtonu. Svojim odabirom državnog sekretara i vlastitih pomoćnika, Obama će pokazati u kojem pravcu će ići njegova administracija. To će, bez sumnje, mnoge učiniti skeptičnim, a one koji budu isključeni nezadovoljnim.
Koliko može Obama?
Izbor Obame je pokazao vitalnost američke demokratije i njenu spremnost za samokorekciju. Masovan odaziv birača i entuzijazam koji su pokazali Amerikanci za ove izbore, pokazao je da se radi o naciji sa visokim stepenom političke svijesti. Imidž Amerike je samo dan nakon izbora (iako se ništa konkretno nije promijenilo još), prema prvim pokazateljima znatno bolji od onog koji je o njoj vladao za vrijeme Georgea W. Busha. I to je samo po sebi uspjeh. Način na koji su američke ambasade širom svijeta organizovale praćenje američkih izbora govori da je i trenutna administracija svjesno iskoristila ovaj marketinški potencijal da pokuša revitalizirati imidž Amerike u svijetu, nudeći jedno novo, skandalima Busheve administracije neukaljano lice Amerike. Vrijeme pred nama će pokazati da li će Obama uspjeti očuvati ovaj novi pozitivan imidž Amerike, ili će ga vrlo brzo kompromitovati neprincipijelnom borbom za američke interese u sve složenijoj geostrateškoj slici svijeta. Tokom predizborne kampanje on je pokazao da je politički pragmatičan i da je spreman korigovati svoje pompezno najavljivane stavove ukoliko ustanovi da su nerealni, što nije naišlo na dobar odjek kod idealista, ali je oduševilo real-političare.
Obama neće imati izbora, a da ubrzo nakon ulaska u Bijelu kuću ne pokaže da li će ispoštovati svoje predizborno obećanje o povlačenju američkih trupa u Iraku u roku od šesnaest mjeseci. On će morati donijeti tešku odluku da li će ostati dosljedan svome obećanju, čak i ako mu generali na terenu kažu da će tako brzo povlačenje ostaviti vakuum koji bi mogli popuniti Iranci ili Al-Kaida. Isto važi i za obećanje da će zatvoriti Guantanamo Bay, za što će morati iznaći nekoliko ozbiljnih odgovora tipa onog kad i pred kojim sudovima suditi pritvorenim ili ih odmah pustiti na slobodu. Usto, ostaje mračno predviđanje njegovog kandidata za potpredsjednika Joea Bidena, koji je, kao vrstan poznavalac međunarodnih odnosa, u predizbornoj kampanji ustvrdio da će svijet testirati Obamu nekom vrstom međunarodne krize u prvih šest mjeseci njegove vladavine kako bi vidjeli s kim stvarno imaju posla. Zbog ovog predviđanja Obamina kampanja je pretrpila brojne napade republikanaca, ali ni oni nisu mogli sakriti da se nešto takvo desilo s prijašnjim predsjednicima (vidi 1993. i 2001.). Kako će se Obama nositi sa eventualnom vještački izazvanom krizom, ako je bude, pokazat će da li se iza njega krije išta više od vještog retoričara i harizmatičnog političara.
Amerika i EU
Za Obamin uspjeh će biti ključna prekoatlanska saradnja sa Evropskom unijom. Evropski političari su pokazali neuobičajeno oduševljenje njegovim izborom, ali već sada analitičari upozoravaju da bi Obama Evropljanima mogao ponekad biti i neugodan partner. Afganistan bi mogao postati prvi kamen spoticanja između novog američkog predsjednika i Evropske unije ukoliko članice NATO saveza kao i do sada ne budu spremne poslati pojačanje u Afganistan za koje je Obama obećao da će uslijediti ako on pobijedi.
Druga sporna tačka između Amerike i EU mogla bi biti Rusija. Prema mišljenju diplomata čije je mišljenje prenio SEE.biz, Moskva je Obami jedna od mnogih važnih tema, a za mnoge je Evropljane ona možda najvažnija Ako Obama, poput Georgea W. Busha, ustraje na pristupu Gruzije i Ukrajine NATO savezu, to bi moglo opteretiti odnose između SAD-a i EU. Riječ je o problemu koji već uzrokuje podjele u samoj Evropi, u kojoj istočnoeuropske države traže zaštitu SAD-a, a zemlje poput Njemačke, Francuske i Italije pokušavaju izgraditi odnos ravnoteže s Rusijom- piše SEE.biz.
Evropljani očekuju da ih Obama prihvati kao partnere u svim vanjskopolitičkim inicijativama, upozorila je Annette Heuser iz njemačke fondacije Bertelsmann, koja smatra da bi očekivanja u tom pogledu mogla propasti: Mogućnost razočarenja u tom pogledu je velika, procijenila je. Simbolični politički potezi, poput, primjerice, ukidanja zatvoreničkog logora u Guantanamu te inicijative protiv klimatskih promjena, mogli bi dovesti do toga da SAD u svijetu bude ponovno prihvaćen kao predvodnik, što, s druge strane, ne olakšava položaj Evropske unije, smatra Heuser. (prema SEE.biz)
Drugim riječima, radio ili ne radio ono što se od njega očekuje, Obama bi se na brojnim pitanjima jednostavno mogao nasukati.
Prekretnica ili propuštena prilika
Barack za ovako ubjedljivu pobjedu treba zahvaliti prije svega katastrofalnoj politici Busheve administracije, a zatim ekonomskoj krizi, koja je, prema izlaznim analizama biračkog tijela, bila dominantni problem na osnovu kojeg su se odlučivali kome će povjeriti svoj glas. Da su kojim slučajem Irak i sigurnost ostali glavna preokupacija američke javnosti, vjerovatno bi McCain, koji je u tim pitanjima na svom terenu, prošao nešto bolje. Raspad ekonomskog sistema i činjenica da su mnogobrojni Amerikanci upravo zbog toga Obami poklonili svoje povjerenje stvara pritisak na njega da u tom pogledu ne iznevjeri svoje birače. S obzirom na svu kompleksnost ekonomske krize i tvrdnje eksperata da se ona ne može na jednostavan način prevazići, nikome, a čini se ni samom Obami nije jasno kako će taj problem riješiti i da li će to od njega zahtijevati preispitivanje čitave ekonomske filozofije na kojoj počiva kapitalističko društvo. I prije nego što je Obama izabran za predsjednika, magazin Economist ga je stavio pred dilemu za koju vjeruju da će se morati s njom suočiti ukoliko on i njegove demokrate pobijede. Obama će morati odlučiti da li će odbaciti konzervativnu ideologiju i uništiti dojam o Americi kao državi desnog centra i da li će jednom za sva vremena završiti sa vladavinom radikalne tržišne ekonomije - koja je počela s Margaret Thatcher i Ronaldom Reaganom.
Očito je da svijet i građani SAD-a od Obame očekuju mnogo. Upravo zato je mogućnost razočarenja u tom pogledu velika. Vrijeme će pokazati da li će dolazak harizmatičnog Baracka Husejna Obame u Bijelu kuću biti stvarna prekretnica za cijeli svijet i Ameriku ili još jedna propuštena prilika.
***
Izbor Obame poslao je jednu zanimljivu poruku svijetu o iskoraku američke demokratije u prevazilaženju rasnih razlika, ali je u isto vrijeme poslao jednu neobičnu poruku Afroamerikancima, koji su tako često posezali za argumentom kako crnac u Americi jednostavno ne može uspjeti bez obzira koliko vrijedio. Teško da će taj argument, toliko često korišten u porukama crnačkih repera, više ikada imati značajan odjek među crnim Amerikancima. Izlazne ankete su pokazale da je za Obamu glasalo 95 posto crnaca, 45 posto bijelaca (koliko su otprilike dobivali i drugi demokratski kandidati na predsjedničkim izborima prijašnjih godina) i 66 posto Latinoamerikanaca. Drugim riječima, Obami njegova rasna pripadnost nije odmogla, kako se predviđalo, nego mu je čak pomogla da pridobije znatnu podršku Afroamerikanaca.
Piše: Muhmed Jusić (Start)
He did it! Barack Obama je ipak uspio. Napravio je historijski podvig postavši prvi crni predsjednik u Bijeloj kući. Ali možda i više od tog iskoraka američkog društva u borbi sa duhovima segregacije iz nedavne prošlosti, Obama je, kako u Americi tako i u svijetu, od svoje kampanje napravio pokret za sveopće promjene. U svojim nadahnutim predizbornim govorima, prvi američki kandidat za predsjednika afričkog porijekla izvrsno je oslikao brojne probleme koji pritišću američko društvo, ali i one koje je politika Georgea Busha dosad uzrokovala u svijetu. Konkretnih rješenja bilo je jako malo. Zato je više nego realno strahovanje mnogih da će nakon što 20. januara zasjedne u Ovalni ured, Obama već sa prvim predsjedničkim potezima razočarati svoje brojne simpatizere. Jednostavno je teško povjerovati, bez obzira koliko se bude trudio, da će Obama uspjeti zadovoljiti očekivanja jedne tako široke i raznolike baze koja tvori njegov pokret, kako u Americi tako i svijetu. Zato nas ne bi trebalo iznenaditi da razočarenje Obamom bude tako snažno kakvo je bilo i oduševljenje njegovim revolucionarnim apelom za promjene.
Vizije promjena
U svome pobjedničkom govoru pred oko 200.000 simpatizera koji su se okupili u njegovoj bazi u Chicagu Obama je odmah upozorio na to da će rješavanje nagomilanih problema zahtijevati dug period i da će se teško moći završiti u jednom mandatu, te da je on već sada svjestan da neće moći zadovoljiti očekivanja svih onih koji su za njega glasali i koji su mu dali podršku. U još jednom u nizu nadahnutih govora, on je rekao kako nikome ne može garantovati da će sve njegove odluke biti u skladu sa voljom onih koji su ga podržali, ali da može garantovati da će saslušati njihovo mišljenje, naročito onda kada se razilaze. Ovo govori da je i Obama sam svjestan pritiska i nevjerovatnih očekivanja koja od njega imaju svi nezadovoljnici Amerikom kakva je ona bila u proteklih osam godina. A takvih je mnogo.
Već prvi dan nakon izbora uslijedila su pisma iz svih krajeva svijeta i svih slojeva američkog društva upućena Obami u kojima svi, uz čestitke, iznose svoju viziju promjene za koju su se oni zalagali i za koju su mislili da je Obama predstavlja. Takva pisma su uputili i Srbija, Sjeverna Koreja, pa i Iran preko nekih svojih ajatolaha. Teško da će se njihova vizija promjene podudariti sa onom Obaminom koja će prije svega biti definisana američkim interesima.
Cinici među američkim crncima su već u šali rekli kako brata ne bi zapalo da vodi Ameriku da ona nije pala na ovako niske grane. I uistinu, pred Obamom stoje izazovi sa kakvim se nije susreo možda nijedan predsjednik prije njega, osim možda Georgea Washingtona. Prvi zadatak kojeg je i on naglasio u svom pobjedničkom govoru jeste da pokuša ujediniti podijeljenu naciju, što je izazov s kojim će se i pored činjenice da će njegova partija imati većinu u Senatu i Kongresu, morati uhvatiti ukoštac ukoliko želi napraviti stvarni zaokret u američkoj unutrašnjoj politici i napraviti iskorak u ključnim problemima američkog društva, kao što su ekonomija, socijalna zaštita, obrazovni sistem i ideološka podijeljenost.
Sljedeće značajno pitanje na kome će Obama već stvoriti prve neprijatelje i unutar vlastite partije jeste kreiranje svoje administracije. Poznato je da politiku predsjednika zbog kompleksnosti političkog aparata u Washingtonu u presudnoj mjeri kreira predsjednička administracija. I prije nego što su bili objavljeni zvanični rezultati iz brojnih država, na CNN-u i drugim američkim stanicama, počele su spekulacije o tome ko će biti ključne Obamine ličnosti u Bijeloj kući i Washingtonu. Svojim odabirom državnog sekretara i vlastitih pomoćnika, Obama će pokazati u kojem pravcu će ići njegova administracija. To će, bez sumnje, mnoge učiniti skeptičnim, a one koji budu isključeni nezadovoljnim.
Koliko može Obama?
Izbor Obame je pokazao vitalnost američke demokratije i njenu spremnost za samokorekciju. Masovan odaziv birača i entuzijazam koji su pokazali Amerikanci za ove izbore, pokazao je da se radi o naciji sa visokim stepenom političke svijesti. Imidž Amerike je samo dan nakon izbora (iako se ništa konkretno nije promijenilo još), prema prvim pokazateljima znatno bolji od onog koji je o njoj vladao za vrijeme Georgea W. Busha. I to je samo po sebi uspjeh. Način na koji su američke ambasade širom svijeta organizovale praćenje američkih izbora govori da je i trenutna administracija svjesno iskoristila ovaj marketinški potencijal da pokuša revitalizirati imidž Amerike u svijetu, nudeći jedno novo, skandalima Busheve administracije neukaljano lice Amerike. Vrijeme pred nama će pokazati da li će Obama uspjeti očuvati ovaj novi pozitivan imidž Amerike, ili će ga vrlo brzo kompromitovati neprincipijelnom borbom za američke interese u sve složenijoj geostrateškoj slici svijeta. Tokom predizborne kampanje on je pokazao da je politički pragmatičan i da je spreman korigovati svoje pompezno najavljivane stavove ukoliko ustanovi da su nerealni, što nije naišlo na dobar odjek kod idealista, ali je oduševilo real-političare.
Obama neće imati izbora, a da ubrzo nakon ulaska u Bijelu kuću ne pokaže da li će ispoštovati svoje predizborno obećanje o povlačenju američkih trupa u Iraku u roku od šesnaest mjeseci. On će morati donijeti tešku odluku da li će ostati dosljedan svome obećanju, čak i ako mu generali na terenu kažu da će tako brzo povlačenje ostaviti vakuum koji bi mogli popuniti Iranci ili Al-Kaida. Isto važi i za obećanje da će zatvoriti Guantanamo Bay, za što će morati iznaći nekoliko ozbiljnih odgovora tipa onog kad i pred kojim sudovima suditi pritvorenim ili ih odmah pustiti na slobodu. Usto, ostaje mračno predviđanje njegovog kandidata za potpredsjednika Joea Bidena, koji je, kao vrstan poznavalac međunarodnih odnosa, u predizbornoj kampanji ustvrdio da će svijet testirati Obamu nekom vrstom međunarodne krize u prvih šest mjeseci njegove vladavine kako bi vidjeli s kim stvarno imaju posla. Zbog ovog predviđanja Obamina kampanja je pretrpila brojne napade republikanaca, ali ni oni nisu mogli sakriti da se nešto takvo desilo s prijašnjim predsjednicima (vidi 1993. i 2001.). Kako će se Obama nositi sa eventualnom vještački izazvanom krizom, ako je bude, pokazat će da li se iza njega krije išta više od vještog retoričara i harizmatičnog političara.
Amerika i EU
Za Obamin uspjeh će biti ključna prekoatlanska saradnja sa Evropskom unijom. Evropski političari su pokazali neuobičajeno oduševljenje njegovim izborom, ali već sada analitičari upozoravaju da bi Obama Evropljanima mogao ponekad biti i neugodan partner. Afganistan bi mogao postati prvi kamen spoticanja između novog američkog predsjednika i Evropske unije ukoliko članice NATO saveza kao i do sada ne budu spremne poslati pojačanje u Afganistan za koje je Obama obećao da će uslijediti ako on pobijedi.
Druga sporna tačka između Amerike i EU mogla bi biti Rusija. Prema mišljenju diplomata čije je mišljenje prenio SEE.biz, Moskva je Obami jedna od mnogih važnih tema, a za mnoge je Evropljane ona možda najvažnija Ako Obama, poput Georgea W. Busha, ustraje na pristupu Gruzije i Ukrajine NATO savezu, to bi moglo opteretiti odnose između SAD-a i EU. Riječ je o problemu koji već uzrokuje podjele u samoj Evropi, u kojoj istočnoeuropske države traže zaštitu SAD-a, a zemlje poput Njemačke, Francuske i Italije pokušavaju izgraditi odnos ravnoteže s Rusijom- piše SEE.biz.
Evropljani očekuju da ih Obama prihvati kao partnere u svim vanjskopolitičkim inicijativama, upozorila je Annette Heuser iz njemačke fondacije Bertelsmann, koja smatra da bi očekivanja u tom pogledu mogla propasti: Mogućnost razočarenja u tom pogledu je velika, procijenila je. Simbolični politički potezi, poput, primjerice, ukidanja zatvoreničkog logora u Guantanamu te inicijative protiv klimatskih promjena, mogli bi dovesti do toga da SAD u svijetu bude ponovno prihvaćen kao predvodnik, što, s druge strane, ne olakšava položaj Evropske unije, smatra Heuser. (prema SEE.biz)
Drugim riječima, radio ili ne radio ono što se od njega očekuje, Obama bi se na brojnim pitanjima jednostavno mogao nasukati.
Prekretnica ili propuštena prilika
Barack za ovako ubjedljivu pobjedu treba zahvaliti prije svega katastrofalnoj politici Busheve administracije, a zatim ekonomskoj krizi, koja je, prema izlaznim analizama biračkog tijela, bila dominantni problem na osnovu kojeg su se odlučivali kome će povjeriti svoj glas. Da su kojim slučajem Irak i sigurnost ostali glavna preokupacija američke javnosti, vjerovatno bi McCain, koji je u tim pitanjima na svom terenu, prošao nešto bolje. Raspad ekonomskog sistema i činjenica da su mnogobrojni Amerikanci upravo zbog toga Obami poklonili svoje povjerenje stvara pritisak na njega da u tom pogledu ne iznevjeri svoje birače. S obzirom na svu kompleksnost ekonomske krize i tvrdnje eksperata da se ona ne može na jednostavan način prevazići, nikome, a čini se ni samom Obami nije jasno kako će taj problem riješiti i da li će to od njega zahtijevati preispitivanje čitave ekonomske filozofije na kojoj počiva kapitalističko društvo. I prije nego što je Obama izabran za predsjednika, magazin Economist ga je stavio pred dilemu za koju vjeruju da će se morati s njom suočiti ukoliko on i njegove demokrate pobijede. Obama će morati odlučiti da li će odbaciti konzervativnu ideologiju i uništiti dojam o Americi kao državi desnog centra i da li će jednom za sva vremena završiti sa vladavinom radikalne tržišne ekonomije - koja je počela s Margaret Thatcher i Ronaldom Reaganom.
Očito je da svijet i građani SAD-a od Obame očekuju mnogo. Upravo zato je mogućnost razočarenja u tom pogledu velika. Vrijeme će pokazati da li će dolazak harizmatičnog Baracka Husejna Obame u Bijelu kuću biti stvarna prekretnica za cijeli svijet i Ameriku ili još jedna propuštena prilika.
***
Izbor Obame poslao je jednu zanimljivu poruku svijetu o iskoraku američke demokratije u prevazilaženju rasnih razlika, ali je u isto vrijeme poslao jednu neobičnu poruku Afroamerikancima, koji su tako često posezali za argumentom kako crnac u Americi jednostavno ne može uspjeti bez obzira koliko vrijedio. Teško da će taj argument, toliko često korišten u porukama crnačkih repera, više ikada imati značajan odjek među crnim Amerikancima. Izlazne ankete su pokazale da je za Obamu glasalo 95 posto crnaca, 45 posto bijelaca (koliko su otprilike dobivali i drugi demokratski kandidati na predsjedničkim izborima prijašnjih godina) i 66 posto Latinoamerikanaca. Drugim riječima, Obami njegova rasna pripadnost nije odmogla, kako se predviđalo, nego mu je čak pomogla da pridobije znatnu podršku Afroamerikanaca.
