Pećine u Hufufu-zabilješke iz Arabije

Mnoge historijske znamenitosti u Saudijskoj Arabiji su dugo bile manje poznate svjetskoj, pa čak i lokalnoj javnosti. U posljednje vrijeme Kraljevina ulaže sistematske napore na promociji i zaštiti  brojnih historijskih, prirodnih i kulturnih znamenitosti i njihovoj prezentaciju svjetskoj javnosti

Jedna od takvih lokacija koja je doskora bila slabo poznata je i brdo El-Qarah (جَبَل ٱلْقَارَة), poznato i kao i brdo Eš-Šabaab tačnije lavirint poluotvorenih pećina u sred oaze 15 kilometara od grad El-Hufuf u Istočnoj regiji Kraljevine Saudijske Arabije.

Lokacije je od 2018. uvrštena na listu UNESCO svjetske baštine nakon što je na istu listu uvrštena i Oaza Al-Ahsa kao šire područje u kojem se nalazi.

U lavirintu uskih sokaka koji se provlače između nepreglednih palmovika i zidovima okruženih bašći palmi, kroz koje su sada probijeni široki asfaltirani putevi, usred oaze koja se smjestila u ravnoj pjeskovitoj pustinji, kao niotkud pojavi se brdoviti 75 metara visok masiv (tzv. mesa) koji liči na kakav prizor iz SF filmova. Erozijom ogoljene strme stijene sa bezbroj pukotine oko kojih obilazite dok vam se ne ukažu uski ulazi u na prvi pogled male otvore koji se ubrzo pretvaraju u čitav pečinski sistem tamnih prostorija. Na jednoj od njih, vjerovatno najvećoj, sada je izgrađen moderan turistički centar sa malim muzejom, restoranom, giftshopom, kroz koji su uz ulaznicu ulazi u uređeni dio kompleksa pećina sa osvijetljenim i označenim hodnicima.

Stoljećima je ovo mjesto bilo nastanjeno. Lokalno stanovništvo se sjeća vremena kada se u ove pećine skrivalo od nesnosnih temperatura Arabije. I usitinu, i sam sam se uvjerio u to da kada se približite ulazu pećinu prolazeći kroz uzavreli 47 stepeni i sunce koje vam gori za vratom imate osjećaj da je u pećinama uključen klima sistem. U kojegod doba godine da uđete u pećinski sisstem temperatura će biti oko nekih 20 stepeni celzijusa. Nevjerovatna razlika u temperaturi koju osjetite prilikom ulaska i boravka u ovom kilometrima dugom lavirintu istraženih pećinskih otvora, je privlačila lokalno stanovništvo da u davnim vremenima živi na ovim prostorijama. Uz izobilje vode i klimu koja pogoduje uzgoju različitih kultura prostor današnje Ahse je stoljećima bio nastanjen. U muslimanskoj historiji on se spominje pod pojmom Bahrein koji ne treba miješati sa današnjom državom Kraljevinom Bahrein koja je danas obuhvata prostor ostrva uz obalu Arapskog Zaljeva. To je prostor poznat i po tome da je njime dugo vremena vladala ismailitska sekta Keramita koju je historija zapamtila i po tome što su oteli Crni kamen sa Kabe koji su donijeli i držali godinama upravo na ovim područjima.

Ali nazad na pećine Hufufa, što na arapskom znači zviždukanje vjetra. Lokalci pričaju o tome kako se trenutne generacije sjećaju kako su neke od ovih prostorija korištena da se u njima održava nastava, druge za sastanke plemenskih starješina. Jedna koja je svojom prostranošću to omogućavala korištena je za svadbe, bajramska i druga i veselja i okupljanja. Na to ukazuju i imena koja su sačuvana tako da skoro svaka prostorija ima ime koje obično ukazuje na to za šta se koja pećina koristila (tako su sačuvana imena pećina Bu Saleh (Al-Mahdi), Al-Eid, An-Naqa, Al-Mua'adhamah, Al-Maheub, Al-Gairan, An-Nashab, Um Al-Jamajem).

Lokaciju svake godine posjećuje sve više turista.  Posebno je zanimljivo kako se među Filipincima koji žive i rade u Saudijskoj Arabiji (prema podacima popisa objavljenim ove godine u KSA živi i radi 725.893 državljana Filipina) a koji su većinom rimokatolici proširilo uvjerenje kako su pećine u Hufufu ustvari Judine pećine u koje su skrio Juda Iškariotski nakon što je izdao Isusa (Isa, a.s.). Iako za ovo vjerovanje nema bilo kakvog naučnog utemeljena to nije spriječilo sve veću kršćansku zajednicu kojs živi i radi u Saudijskoj Arabiji ali i brojen turiste da dolaze posjetiti ovu lokaciju upravo vjerujući da se radi o Judinim pećinama.