Radikalna nacionalistička desnica i strah od malih brojeva

Autor: Muhamed Jusić (Preporod)

Rezultati izbora, ali i predizborne analize glasačkih preferencija u bosanskohercegovačkom okruženju i šire, ukazuju na trend jačanja nacionalističke desnice, naročito one radikalne.

Tako u srbijanskom Parlamentu nakon posljednjih izbora skoro da nema opozicije ili je ona još radikalnija, odnosno još dalje na političkom desnom spektru od vladajućih. U Hrvatskoj se desnica toliko osjeća sigurnom da po prvi put, čak među kandidatima za Hrvatski Sabor iz Bosne i Hercegovine, imaju više desnih ili ekstremno desnih kandidata i stranaka. Centralnom Evropom već neko vrijeme suvereno dominira desni centar koji sve češće, kako bi spriječio da njihovi glasovi odu ekstremnoj desnici, prihvata njihovu agendu i sve više skreće u radikalizam i autokratiju.

Desno je u trendu

Zato je bitno zapitati se šta ta promjena političkog okruženja znači za Bosnu i Hercegovini i naravno njen najbrojniji narod Bošnjake, na koje zbog njihove kulturološke ili vjerske povezanosti sa islamom ideolozi desnice, naročito one ekstremne, sve češće gledaju sa sumnjičavošću pa i mržnjom kao na manjinu, iako se radi o većinskom narodu jedne suverene evropske države. Pitanje je kako će se ti novi režimi odnositi prema stvarnim manjinama, muslimanskim, bošnjačkim i drugim u bosanskom okruženju i Evropi. Ne treba zanemariti ni to da je teško očekivati da Bosna i Hercegovina pa i bošnjački politički korpus u njoj ostanu van tih trendova i da ovdje, nekim čudom, ne dođe do uspona sličnih političkih opcija među samim Bošnjacima ako ih već nema.

Ne sporeći legitimitet desne političke opcije sve dok ona ne poseže za radikalnim nacionalizmom, autokratijom, kršenjem osnovnih ljudskih prava manjina i Drugih, dok ne zagovara nasilno prekrajanje granica, ne veliča zločine i zločince, ne relativizira fašizam i sve ono što dovodi u spektar radikalnog pa i nasilnog ekstremizma, vrijeme je zapitati se da li će dugoročno dominacija takvih politika imati posljedice na Bosnu i Hercegovinu. Desnica koja zagovara konzervativne vrijednosti sama po sebi ne bi trebala biti ništa manji izazov za nas u Bosni i Hercegovini od neoliberalne globalizacije i njenih zagovornika. Ali, radikalni i isključivi nacionalizam koji sve češće kao bitnu komponentu svoje ideološke matrice ima iracionalnu islamofobiju može postati ozbiljan problem i izazov za sve muslimane u Evropi, pa i za one na Balkanu.

Kada se razmišlja o odgovoru na ovu novu realnost možda ne bi bilo zgoreg na umu imati jedno interesantno zapažanje do kojeg su došli brojni istraživači i analitičari političke filozofije. Naime, nacionalizmi i radikalne desničarske ideologije imaju nešto što se naziva strah od malih brojeva, koji uveliko određuje njihov svjetonazor pa i politike zasnovane na njemu.

Ardžun Apaduraj (Arjun Appadurai) u svojoj studiji o “masovnom nasilju motivisanom kulturnim razlikama” naslovljenom sa “Strah od malih brojeva” to objašnjava na veoma slikovit način. On pokušava objasniti suštinu zagonetke oko gnjeva prema manjinama u globalizovanom svijetu. On ustvari pokušava dati odgovor na pitanje zašto relativno mali brojevi, koji riječi manjina daju njeno najjednostavnije značenje i obično podrazumijevaju političku i vojnu slabost, ne diskvalifikuju manjiine kao objekte straha i gnjeva? Zašto ubijati, mučiti ili zatvarati u geto one koji su ionako slabi?

Prvi korak u pokušaju da se odgovori na pitanje zašto u mnogim etnonacionalističkim sredinama postoji strah od slabijih jeste vratiti se na pitanje o odnosu mi/oni u elementarnoj sociološkoj teoriji. Po toj teoriji, stvaranje kolektivnih drugih ili “njih” neophodno je da bi se, određenom dinamikom stvaranja stereotipa i kontrastiranja identiteta, povukla linija razgraničenja i obilježila dinamika karakteristična za “nas”.

Kao nusprodukt tog procesa vrlo često se javlja i tzv. predatorski identitet, čija društvena konstrukcija i mobilizacija iziskuje istrebljenje drugih, bliskih društvenih kategorija, koje su definisane kao prijetnja samoj egzistenciji neke grupe definisane kao “mi”. Taj predatorski identitet se ne mora uvijek manifestovati kroz nasilje, ali izvjestan stepen konstantne identifikacije uvijek je tu. Ključni korak u pretvaranju dobroćudnog društvenog identiteta u predatorski je mobilizacija sebe kao ugrožene većine. Diskurs takve mobilisane većine često u sebi sadrži ideju da bi ona sama mogla postati manjina ukoliko postojeća manjina ne nestane, i zbog toga predatorske grupe često koriste pseudodemografske argumente o povećanju nataliteta u manjini koju su označile kao metu svoga neprijateljstva.

Nezasitna većina

Predatorski identiteti su proizvod situacija u kojima je ideja o narodu jedne države uspješno svedena na princip etničkog singulariteta, tako da se postojanje čak i najbezazlenije manjine unutar nacionalnih granica doživljava kao nepodnošljivo narušavanje čistote nacionalne cjeline. U takvim okolnostima većinska grupa doživljava i samu ideju da je većinska kao frustraciju jer ta ideja podrazumijeva neku vrstu etničke raspršenosti državotvornog naroda. Zato svaka manjina, kao podsjetnik na taj mali neprijatni nedostatak, izaziva poriv za “čišćenjem”. To je˝, prema Apaduraju, ključni element odgovora na pitanje zašto mali brojevi pobuđuju bijes. Manjine u radikalnim ideologijama kod većine stvaraju “strepnju od nepotpunosti” i služe kao žrtveni jarci da ih se okrivi za sve propuste i probleme većine koja je uvijek na pravom putu i uvijek na strani Istine, Dobra i Pravde. Manjine uvijek podsjećaju da se može biti i drugačiji, možda u mnogo čemu i bolji, i to plaši jednoumne ideologije dominacije većine.

Naravno, treba znati da i liberalna ideologija ima strah od velikih brojeva, od toga da se demokratija pretvori u diktaturu neprosvijetljenih masa, pa čak ponekada i od malih, npr. uskog kruga bogatih koji vladaju ekonomijom, ili elita. Ali to je daleko od “predatorskog i nasilnog ekstremizma” kojeg u iracionalnom strahu od malih brojeva znaju razviti ekstremni nacionalizmi, a koji su obično osnova za sistematska kršenja ljudskih prava, masovne zločine pa čak i Genocid čiju dvadeset petu godišnjicu obilježavamo ovih dana dok svjedočimo jačanju radikalne desnice u našem okruženju.

Zašto su ova razmišljanja o brojevima relevantna? Upravo zato da se pokaže da nije presudno to kako će se u radikaliziranim društvima oni koji su etiketirani kao manjine odnosno kao Drugi ponašati, koliko će sloboda ili prava tražiti, niti to koliko su slabi i u svakom smislu bespomoćni. Nebitno je na koje su kompromise spremni. Nije bitno ni to koliko će se truditi da pokažu da “nisu drugačiji”, da nikome ne smetaju i sl. Nasilne ideologije se neće zasititi niti umiriti samo zato što su manjine (i, da ne bude zabune ne misli se samo na one vjerske ili etničke, nego na sve druge, pa i one političke) slabe i bez potencijala da ih na bilo koji način ugroze.

Zato žrtva ne bi trebala uzroke svoga stradanja tražiti samo u sebi i svojoj drugosti, što se, nažalost, sve češće dešava.

Hutba Rijaseta IZ u BiH povodom ponovnog pogoršanja epidemiološke situacije u domovini i svijetu

12. zu-l-kade,  1441. h.g. / 3. juli, 2020. god.

U ime Allaha Milostivog, Samilosnog

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Onome s čijim se određenjem dobro i loše dešava. Ništa nije iznad Njega i ništa izvan Njegovog određenja. On je o svemu obaviješten i o svemu odlučuje.

Mir i spas neka su na Posljednjeg Božijeg poslanika Muhameda, Radost svjetovima, njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve one koji se njegove upute drže do Dana sudnjega.

„Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje.“ (K, 16:90)

Braćo i sestre,

Božija Volja i Mudrost je da je život na ovome svijetu sazdan od dobra i zla, od trenutaka sreće i tuge, uživanja i patnje. Biti vjernik znači ostati čovjekom, dostojnim i odgovornim potomkom Ademovim i u dobru i u zlu, i u snazi i slabosti, i u zdravlju i u bolesti, i kada se pobijedi i kada se pretrpi poraz...

Na tom životnom putu Silni i Mudri nas stalno iskušava, kako bi se iskazalo ko će od nas bolje postupati. I izazov bolesti s kojim se ovih dana nosimo nije ništa do još jedno iskušenje za čovječanstvo. I na svakom od nas pojedinačno je odgovornost kako ćemo na taj izazov odgovoriti. Niko ničije breme neće nositi i niko se odgovoran iza odluka drugih neće skrivati. Ponovno pogoršanje epidemiološke situacije nas je nagnalo da se vratimo mjerama samozaštite kako bismo izbjegli gore scenarije i ponovni povratak u restriktivne mjere sa neizvjesnim ishodom za našu ekonomiju i radna mjesta, ali i zdravlje ljudi koje može biti narušeno drugim bolestima ili urušavanjem zdravstvenog sistema.

Braćo i sestre,

Na trenutak nam se svima učinilo da smo nadvladali bolest, da ona jenjava i da se povlači. Svi smo se opustili. Svjesni smo da život ne može stati i da ne smijemo dozvoliti da bolest nadvlada nad našim životima. Zato smo se postepeno počeli vraćati u normalan život, ali nas pogoršanje situacije u domovini, našem Sandžaku i svijetu opominje da se ipak moramo ozbiljnije pridržavati mjera samozaštite na kojima insistiraju nadležni, ali i normi oko kojih smo se u Zajednici dogovorili.

Stručnjaci nam govore da možemo nastaviti sa postepenim povratkom svakodnevnici ako držimo fizičku distancu, ako nosimo maske, držimo do principa lične higijene, izbjegavamo masovnija okupljanja. Tako ćemo, voljom Božijom, zaštititi sebe ali i živote naših najmilijih. To nije nešto na što se ne možemo obavezati ako smo odgovorni pojedinci i zajednica. Vjernici, koji na zdravlje i život gledaju kao na blagodat Božiju ali i emanet koji im je od Stvoritelja podaren, moraju biti primjer drugima u revnosnom pridržavanju propisa. Ne smijemo ni pomišljati da se u javnosti stvara dojam da naš odnos nije takav ili da je suprotan od odgovornog. Sloboda i odgovornost su temelj vjerničkog poimanja čovjeka i njegove uloge na ovome  svijetu.

Kura'an Časni vjernike upozorava na ljudsku narav i sklonost da posao koji skoro dovedu do kraja ponište svojim nemarom, nestrpljenjem ili neodgovornošću.

U suri En-Nahl čitamo: „Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje.

I ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim imenom obavezali i ne kršite zakletve kad ste ih tvrdo dali, a Allaha kao jamca sebi uzeli, jer Allah zna ono što radite.

I ne budite kao ona koja bi svoju pređu rasprela kad bi je već bila čvrsto oprela, i ne služite se zakletvama svojim da biste jedni druge prevarili samo zato što je jedno pleme mnogobrojnije od drugog. Allah vas time samo iskušava, a na Sudnjem danu će vam, doista, objasniti ono oko čega ste se razilazili“. (En-Nahl, 90-92.)

I mi smo danas u poziciji da ne smijemo dozvoliti da zbog nemara rizikujemo svo odricanje i svu štetu koju smo nanijeli našoj ekonomiji i našim privatnim životima kada smo sedmicama živjeli u potpunoj izolaciji.

Pred nama su i godišnji odmori. Pravo je ljudi da razmišljaju gdje da provedu svoje zaslužene odmore sa svojim porodicama. I bez svih političkih igara kojima svjedočimo oko nas ovo je odlična prilika da isplaniramo odmore provesti u našoj domovini, u našoj matici.

Šteta koju trpi naša ekonomija može se umanjiti ako budemo ne samo ostavljali novac u našoj zemlji, nego i kada budemo kupovali domaće. Ne zato što ne poštujemo i ne cijenimo druge, nego zato što smo sebi najpreči.

Draga braćo i sestre,

Sa posebnom pažnjom i zebnjom pratimo situaciju u Novom Pazaru i našem Sandžaku. Islamska zajednica je već poduzela korake kako bi pomogla tamošnjem narodu. To je učinila ili planira i naša država, kao i Republika Turska i brojne druge države i nadležni državni organi susjedne države. Naše rukovodstvo Islamske zajednice u Novom Pazaru je u stalnoj brizi za džematlije i pruža im pomoć.

Kako bi, ne samo pomogli našoj braći, nego i poslali jasnu poruku podrške i solidarnosti Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je na svojoj vanrednoj sjednici donio odluku da se danas u svim džamijama u domovini, domovinskim zemljama i bošnjačkoj dijaspori organizuje sergija za podršku narodu Sandžaka u suzbijanju širenja zarazne bolesti. Prilika je ovo da svi pokažemo svoju solidarnost i bratstvo.

Poslanik nas je učio da je „Uzvišeni na pomoći robu dok je na pomoći svome bratu muslimanu“ i „da su muslimani kao jedno tijelo koje čitavo pati ako oboli jedan njegov dio“. Sada je prilika da pokažemo svoju dosljednost u ovim principima na koje se tako često pozivamo. Pokažimo svoju spremnost na odricanje kada je i nama teško. Pokažimo svoju muslimansku solidarnost i položimo ispit ljudskosti u teškim vremenima.

Ali budimo i iskreni prema sebi pa kažimo, da ukoliko ne pokažemo odgovoran pristup u pridržavanju mjera zaštite, pa i danas ovdje u džamiji, za koju sedmicu, ne daj Bože, možemo očekivati isti scenario i u drugim našim gradovima i selima. Zato uzmimo pouku i oslonimo se na Allaha koji je prema nama „milostiviji od majke prema svome djetetu“.

Na kraju zamolimo Milostivog Allaha da nas sačuva velikih kušnji u vjeri, porodici i imetku; da u našim prsima ne nastani mržnju i zavist prema drugim ljudima; da nama ne ovlada strah i beznađe: da nam podari snage da činimo dobro među ljudima; da primi naša dobra djela i pokrije sramote; da čovječanstvo oslobodi kušnje zle bolesti i da nam da snage da istrajemo u borbi s njom. Pokajmo se za ono što smo zgriješili iz neznanja. Vratimo se u okrilje Božije milosti i kod Njega tražimo utočište od svakog zla.

Kažem ovo i tražim oprosta kod Milostivog za sebe, za vas i za sve muslimane svijeta.

Pripremio:

Muhamed Jusić