Vojno muftijstvo: Realizirana godišnja analiza rada vojnih imama i stručni seminar

U Domu Oružanih snaga Bosne i Hercegovine 23. i 24. januara 2018. godine realizirana je godišnja analiza rada vojnih imama, godišnja skupština Okružnog odbora Udruženja ilmijje Vojnog muftijstva, te edukativni program na kojem su, pored ostalog, predstavljena i stručna izdanja Islamske zajednice, odnosno njenog izdavačkog centra ''El-Kalem'', ''Akaidska učenja Ebu Hanife – hanefijska tradicija tumačenja osnova islamskog vjerovanja'' i ''Ideologija tekfira i nasilni ekstremizam''.

Godišnjom analizom rada Vojno muftijstvo nastoji napraviti uvid i evaluaciju onog što je rađeno tokom cijele godine, da uoči probleme u radu i utvrdi plan i strategiju za narednu godinu. Na godišnjoj skupštini Okružnog odbora ilmijje, predsjednik Odbora mr. Salih-ef. Grabus i sekretar Odbora Vedad-ef. Hurić upoznali su članove sa realiziranim planom rada u 2017. godini, iznijeli prijedlog za 2018. godinu te iskoristili priliku da uruče zahvalnice određenim članovima ovog Okružnog odbora za afirmaciju i doprinost u njegovom radu.

Tokom drugog dijela ovog radnokonsultativnog sastanka uposlenici u strukturi Vojnog muftijstva imali su priliku slušati predstavljanje pomenutih izdanja Islamske zajednice, a o djelima su govorili i na njihovu važnost ukazali dr. Samir Beglerović i dr. Orhan Jašić, profesori sa Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, odnosno Muhamed Jusić, Savjetnik reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Na ovom fonu, o vaninstitucinalnom tumačenju islama u medijima, svoje istraživanje je predstavio profesor Elvedin Subašić, novinar Islamskih informativnih novina ''Preporod'', i prisutne upoznao o prisutnim opasnostima tumačenja islama u Bosni i Hercegovini kroz medije. ''Izvršavanje propisa hadža u organizaciji Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini – izazovi i perspektive'' bila je tema o kojoj je govorio šef Ureda za hadž i umru Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Nezim-ef. Halilović, ukazujući na složenost ove organizacije kroz sve njene bitne segmente rada. Posljednje izlaganje imao je Valdet Peštalić, uposlenik Agencije za certificiranje halal kvalitete u Bosni i Hercegovini,  na temu: ''Vještine vođenja (liderstva) i važnost planiranja u islamu''. Menadžer Peštalić skrenuo je pažnju na značaj koncepta liderstva kakvog promiče islam, kao i planiranja kao krucijalne pretpostavke za uspjeh u svakoj vrsti djelovanja.

Vojni muftija Hadis-ef. Pašalić, na kraju ovog dvodnevnog rada, zahvalio se prisutnim uposlenicima u strukturi Vojnog muftijstva kao i predavačima na seminaru. Posebno se zahvalio koordinatorima mreže mladih u Vojnom muftijstvu za angažman na promicanju institucionalne brige o duhovnim vrijednostima i potrebama mladih vojnika u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine. 

Promocija publikacije „Analiza ideologije tekfira i nasilnog ekstremizma“ u Bihaćkom muftijstvu

U Bihaću i Bosanskoj Krupi je 22. i 23. januara 2018. održana promocija publikacije „Analiza ideologije tekfira i nasilnog ekstremizma“, koju je organizovalo Vijeće muftija u saradnji sa Bihaćkim muftijstvom. Promociji su prisustvovali svi imami i vjeroučitelji sa područja ovog muftijstva.

O publikaciji su govorili Hasan-ef. Makić, muftija bihaćki, Ahmed-ef. Adilović, muftija travnički, prof. dr. Fuad Sedić, dekan IPF u Bihaću,  Muhamed Jusić, savjetnik reisu-l-uleme za medije i Ahmed-ef. Purdić, sekretar Vijeća muftija.

Vijeće muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je na svojoj četrnaestoj sjednici, održanoj  29. novembra 2017. godine, donijelo zaključak da se na području svakog muftijstva organizira promocija ove publikacije, koju je Vijeće muftija izdalo s ciljem upoznavanja imama i vjeroučitelja, ali i šire javnosti, sa ideologijom nasilnog ekstremizma i pokušajima zloupotrebe islamskog učenja.

Izvor: Islamska zajednica

Novi Grad: Održana prva tribina u ciklusu "Tribine ponedjeljkom“

Sinoć je, s početkom, u 19h održana prva u nizu tribina koje će se u narednom periodu održavati svakih petnaest dana u sali Općine Novi Grad

Prvi ovogodišnji predavač je bio Muhamed Jusić, a prema riječima moderatora tribina Mehidin-ef. Bešlića Medžlis Sarajevo ovim tribinima nastoji ponuditi javnosti razgovor o raznovrsnim temama s eminentnim predavačima.

Izvor: Preporod

Intervju Katoličkom tjedniku povodom Svjetskog dana vjerskih sloboda

Uzurpacija tuđih sloboda je posljedica opće neizvjesnosti i nesigurnosti u današnjem svijetu

Razgovarala: Josipa Prskalo (Katolički tjednik)

Prvi mjesec građanske godine redovno obilježavaju razni „važni“ datumi. Jedan od njih je i 15. januar, Svjetski dan vjerskih sloboda. Svjesni, većinom teorijskog postojanja ovog pojma i nužnosti provođenja te teorije u praksu odlučili smo se o ovoj temi razgovarati s Muhamedom Jusićem, savjetnikom reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH za odnose sa medijima i glasnogovornikom Islamske zajednice.  

Muhamed Jusić je islamski teolog i novinar koji već duže vrijeme piše o dešavanjima na Bliskom istoku, ali i o pojavi nasilnih ideologija na Istoku i Zapadu podjednako.

Trenutno obnaša funkciju savjetnika Reisu-l-uleme IZ u BiH za odnose sa medijima i glasnogovornika Zajednice. Stavovi u ovom intervju su njegovi lični i ne predstavljaju zvaničan stav IZ u BIH.

1)      Poštovani gosp. Jusić, budući da se 15. siječnja obilježava Svjetski dan vjerskih sloboda, što zapravo razumijemo pod samim pojmom „vjerske slobode“?

Davno su brojni autori primjetili kako je izazov slobode religije ili uvjerenja star koliko i historija, a ipak aktuelan koliko i vijesti koje čitamo svakog dana.

Pitanje «vjerskih sloboda» dio su najdrevnijih pripovijesti čovječanstva: Kabil ili Kain je ubio Habila ili Abela nakon svađe o tome kako se valjano prinosi žrtva; Antigona je sahranila Polinika u klasičnom sukobu savjesti protiv državne moći; princ Sidarta Gautama napustio je primamljivi očev dvor kako bi slijedio stazu asketizma; na počecima historije islama, kako primjećuje Nazila Ghane i drugi autori, muslimanima koji su izbjegli od progona pagana u Meki data je sloboda prakticiranja religije pod zaštitom kršćanskog vladara Abesinije, Židovi koji su zbog svoje vjere prognani sa Ibersijkog poluotoka utočište su našli u Osmanskom carstvu pa i našoj Bosni.

Danas pojam «vjerske slobode» je definiran međunarodnim pravnim aktima i našao je svoje mjesto u ustavima  i zakonodavstvima skoro svih modernih državnih i pravnih sistema današnjice. Makar deklarativno.

Dani poput Svjetskog dana vjerskih sloboda su tu da nas podsjete da to nije uvijek bilo tako, ali i da i danas ima mnogo toga da se uradi kako bi se sva ljudska i građanska prava, pa i ono na slobodu mišljenja, savjesti i vjere, učinila trajnom tekovinom čovječanstva koja se nikada i nigdje neće dovoditi u pitanje.

Ideja je to o društvu u kojem država neće favorizirati jedan svjetonazor ili vjeru, nego će stvoriti društvo jednakih mogućnosti za sve.

2)      U UN-ovoj Općoj deklaraciji o ljudskim pravima navodi se kako „svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere“. Što mislite, koliko se to pravo danas poštuje u svijetu? Stječe se dojam kako je na nekim područjima „sasvim normalno“ da ljudi jedne ili više religija budu permanentno ugnjetavani...

Ljudi koji čvrsto vjeruju u nešto ne bi se trebali osjećati ugroženi od toga da su pored njih neki koji ne vjeruju ili imaju neki drugi sistem vrijednosti ili vlastiti pogled na smisao postojanja. Uzurpacija tuđih sloboda, bila ona na kolektivnoj ili individualnoj osnovi za mene je, između ostalog, i posljedica opće neizvjesnosti i nesigurnosti koja dominira današnjim globaliziranim svijetom. Ljudi koji nisu sigurni u vlastita vjerovanja su najčešće oni koji su isključivi i koji bi silom nametali vlastiti svjetonazor. Ljudi se plaše i onoga što ne znaju i to je idealna kombinacija koja rađa atmosferu u kojoj se sa sumnjičavošću i neprijateljstvom gleda na svaku razliku. Strah od promjena koje donosi novo vrijeme koje relativizira sve, stvara osjećaj nesigurnosti kolektivnih identiteta koji postaju predatorski i koji se okreću protiv manjina koje počinju doživljavati kao opasnost za vlasti bitak. To su najčešće neopravdani i iracionalni strahovi, ali se oni nerijetko i zbog političkih ciljeva sistematski promoviraju.

Problem sa uskraćivanjem vjerskih kao i svih drugog sloboda nije u tome da se uskraćuje pravo nekom svjetonazoru da se manifestuje u nekom društvu, nego što se iza toga krije diskriminacija i isključivanje pojedinaca, građana ili čitavih skupina. Ta isključujuća praksa prema kojoj se neko marginalizira, uskraćuju mu se njegova građanska prava, kao npr. pravo na rad samo zbog njegovog iskazivanja vjere treba biti problematična u slobodnim društvima. Uslovno rečeno nije problem,što je neko protiv neke ideje ili čak vjere, u slobodnom društvu sve ideje podliježu kritici, problem je kada se ljudi koji nose te ideje ili vjerovanja počnu progoniti i marginalizirati. To vodi u diskriminaciju i sistematsku nepravdu.

U tom smislu, imam potrebu ovdje skrenuti pažnju na jednu pojavu za koju mislim da je relevantna a koja se često previđa kada govorimo o ovoj temi. Naime nije dobro, a to se sve češće dešava sa muslimanskim useljeničkim manjinama u Evropi, da se rasprava o njima svodi na njihova ljudska prava, tačnije vjerska prava, a da se zanemaruju njihova građanska prava.

Svaka moderna država bi trebala svakom svom građaninu i građanki garantirati sva njihova ljudska i građanska prava i ljudi ne bi trebali biti diskriminirani na bilo kojem nivou zbog onoga što odluče da vjeruju.

3)      Kada govorimo o Bosni i Hercegovini, možemo li reći da vjerske slobode u pravom smislu ovdje postoje?

Naše društvo je nakon pada komunizma i sistematskog potiskivanja vjere i vjerskih zajednica iz javnog života doživjelo jedan prodor vjerskog u javni prostor. Vjerom se tokom proteklog rata manipuliralo, njom se i danas politizira. Očito je da ima dosta nesnalaženja u našem društvu kada se govori o mjestu vjere u javnom prostoru, kao i samom poimanju koncepta sekularnog društva i sekularne države. Mi živimo u toj famoznoj tranziciji koja, čini se, treba da traje vječno. Sve nam je, kako kažu naši stari, na vršaju. I na pitanu vjerskih sloboda, ali i sloboda uvjerenja, mi trebamo još jako puno raditi i to se vidi na brojnim otvorenim pitanjima s kojima smo se susreli u posljednje vrijeme. Samo Islamska zajednica se proteklih mjeseci bavila pitanjem zabrane nošenja mahrame na radnom mjestu ili nošenja brade u Graničnoj policiji i brojnih drugih primjera pokušaja uspostave sistemske diskriminacije na vjerskoj osnovi.

4)      Kako komentirate, nažalost česte, napade na vjerske objekte, vjerske službenike, ali i same vjernike na bh. tlu?

Nažalost, imamo sve češće napade u našoj državi koji se mogu okarakterisati kao napadi, pa i zločin iz mržnje. Naše zakonodavstvo prepoznaje takve zločine kao posebnu kategoriju ili u nekim slučajevima kao otežavajuću okolnost. Ipak, često se dešava da se takvi napadi ne tretiraju adekvatno. Policija pa i tužiteljstvo se radije odlučuju na brzo procesuiranje koje nije teško dokazati, pa se tako dešava da se zločini i napadi iz mržnje procesuiraju kao prekršajna djela.

Ono što je dobro i što je evidentno barem kada je riječ o napadima na vjerske objekte jeste zajednički stav svih tradicionalnih vjerskih zajednica i crkava u Bosni i Hercegovini koji već duže imamo a kojim se svaki put takvi napadi zajednički osude. Za ovo imamo zahvaliti našem Međureligijskom vijeću i mislim da je to jedan od načina na koji se s ovim problemom možemo nositi. Među vjernicima i vjerskim zajednicama ne bi trebalo biti dvojbe da oni koji takva gnusna djela čine to ne čine u ime Boga i vjere.

5)      Bosna i Hercegovina je osigurala kontinuitet pravnog lica Katoličkoj Crkvi, Islamskoj zajednici u BiH, Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi i Jevrejskoj zajednici BiH te im jamči pravo da slobodno uređuju vlastitu organizaciju, uz puno poštivanje prava na slobodu savjesti i vjere. Je li samo to dovoljno što se od države može očekivati?

Nažalost, Islamska zajednica nije potpisala ugovor sa državom. Takav ugovor već imaju Katolička i Pravoslavna crkva, što je dobro ali, koliko znam, i u implementaciji tih ugovora ima jako puno izazova. I to nam govori puno o  tome da se na ovom planu treba i može uraditi još puno toga. Za početak bi bilo dobro da se ova pitanja ne politiziraju i da se i na taj način dokaže princip sekularnosti i ravnopravnosti svih koji se tako glasno zagovara u našoj državi.

6)      Za vjerske slobode u BiH nadležno je Ministarstvo pravde. Kako komentirate njihov rad?

Ja ne znam dovoljno o tome šta nadležno ministarstvo radi ali mislim da uvijek ima prostora da se jača suradnja Države sa vjerskim zajednicama uz poštivanje principa vjerske autonomije i sekularnih načela.

7)      Svjesni smo rastućeg religioznog fanatizma te relativizma i ateizma. Prema Vašem mišljenju, koliko ova dva suprotstavljena pojma mogu u budućnosti utjecati na vjerske slobode?

Isključivost svake vrste je podjednako opasna. Mislim da je svima jasno da problem uskraćivanja prava na vjeru ili uvjerenje dolazi onda kada jedan vrijednosni sistem preraste u ideologiju koja uzurpira pozicije moći i koja onda vlastiti svjetonazor nameće kao jedini ispavan svima koji bi da žive u toj državi ili društvu. Neko je rekao da narod koji tlači druge ni sam ne može biti slobodan. Isto važi i za vjerske ili ideološke kolektivne identitete. Kada se stavovi počnu silom nametati, tačnije kroz sistem dobro osmišljenih diskriminirajućih prepreka za onoga ko misli ili vjeruje drugačije, ne samo da će žrtve diskriminacije živjeti u nepravdi nego čitavo društvo pa i oni koji pripadaju većinskom i dominantnom svjetonazoru neće biti istinski slobodni. Toliko puta kroz historiju uvjerili smo se da su sveopći napredak imala samo ona društva koja su pokazala neophodnu širinu da stvore prostor za slobodnu koegzistenciju različitosti svih vrsta a da je isključivost i netolerantnost uvijek stvarala samo nove sukobe.

  

8)      Također, svjedoci smo i brojnih progona s kojima se suočavaju razne vjerničke skupine – poput različitih kršćanskih denominacija na Bliskom istoku i Africi ili muslimana iz naroda Rohingya. Što je potrebno učiniti kako bi se i njima zajamčila vjerska sloboda?

Mislim da bi za početak bilo dobro da kada govorimo o progonima ljudi bilo gdje ne nastupamo s pozicija «naših» i «njihovih». Onaj kome se nepravda čini je u Božijoj zaštiti, tako je barem muslimane učio posljednji u nizu poslanika i vjernici bi trebali biti na njihovoj strani. U Burmi ili Mijanmaru ne progone «muslimane», prije toga progone se ljudi,  jedan nedužan narod. Muslimani ne mogu tražiti prava za sebe u nekim većinski kršćanskim zemljama Zapada ako nisu ista takva i veća prava spremni osigurati svojim sunarodnjacima kršćanima ili drugim manjinama u većinski muslimanskim zemljama.

Poruka Pape Franje povodom nedavnog Svjetskog dana mira koju je posvetio zaštiti prava izbjeglica i imigranata, žrtvama globalnih progona je nešto što bi nas sve trebalo ohrabriti.  

9)      Koja je poruka obilježavanja Svjetskog dana vjerskih sloboda za našu bh. svakodnevicu?

Najviše bih kao građanin ove zemlje volio da, ako ne ja, onda moja djeca dožive dan kada će Bosna i Hercegovina biti ono što je bila stoljećima, simbol multikulturalnosti i multikonfesionalnosti, primjer suživota i interkulturalnosti. Da bi se to desilo mi svaki dan u svemu što radimo trebamo revnosno promovirati vrijednosti koje između ostalog simbolizira i Svjetski dan vjerskih sloboda.

Održan seminar za vjeroučitelje sa područja Muftiluka tuzlanskog

Muftijstvo tuzlansko i Pedagoški zavod Tuzlanskog kantona za nastavnike Islamske vjeronauke sa Muftiluka tuzlanskog organizovali su stručni seminar koji je održan 9. januara u Tuzli.
Pomoćnik muftije tuzlanskog dr. Sead-ef. Seljubac je izrazio radost što seminaru prisustvuju svi nastavnici Islamske vjeronauke sa područja ovog Muftijstva. Seminari, koje već nekoliko godina organizuju Muftijstvo tuzlansko i Pedagoški zavod TK, tretiraju različite teme u odgoju i obrazovanju.
Izet Numanović, predstavnik Pedagoškog zavoda TK, kazao je kako to nisu isključivo vjerske teme nego su to i teme koje se tiču univerzalnog odgoja i obrazovanja učenika u osnovnim i srednjim školama. „Mislimo da nastavnici Islamske vjeronauke mogu dati svoj veliki doprinos u aktuelnom odgoju današnjice gdje se nalazimo pred različitim vrstama izazova, određenih pitanja i njihovog pravilnog razumijevanja,“ kazao je Numanović.

O Islamskoj vjeronauci kao faktoru u prevenciji nasilnog ponašanja govorio je prof. Muhamed Jusić koji je istakao da nam je potrebno promovisanje kritičkog mišljenja čak i kroz predmet Islamske vjeronauke. U drugom dijelu njegovog izlaganja Jusić je predstavio publikaciju “Ideologija tekfira i nasilni ekstremizam”.  Ovaj dokument je rezultat rada Komisije Vijeća muftija, koje je i izdavač publikacije zajedno sa Izdavačkim centrom El Kalem, a čiji je zadatak bio obraditi najrelevantnija pitanja koja se tiču ideologije tekfira i nasilnog ekstremizma. Publikacija sadrži ključne koncepte i pojmove koje radikalne skupine najčešće zloupotrebljavaju, ideologiziraju i izvode iz konteksta ustaljene islamske interpretacije.
Inkluzija u nastavi Islamske vjeronauke i izrada individualnih prilagođenih programa je tema o kojoj je govorila prof. Selma Hodžić, uposlenica Zavoda za odgoj i obrazovanje osoba sa smetnjama u psihičkom i tjelesnom razvoju, Tuzla. Ona je istakla da svi vjeroučitelji imaju pozitivne stavove prema djeci sa teškoćama u razvoju što može biti podsticajno da se ide dalje i da se kvalitetno urade prilagođeni programi koji se traže u osnovnim i srednjim školama, kao i u vrtićima.
Dr. Nezir Halilović, šef Odjela za vjeronauku u Upravi za obrazovanje i nauku Rijaseta IZ-e, je kazao da svaki novi seminar za vjeroučitelje tretira ono što ranije nije obrađivano, što je aktuelno, ono što su životne teme. Dr. Halilović je tokom ovog seminara govorio i o važnost participacije vjeroučitelja u vannastavnim aktivnostima i u društvu. Kao asistenta u svom izlaganju uključio je i vjeroučitelja Dedić Saudina (OŠ Miladije) koji je iznio rezultate vlastitog istraživanja ove teme.
Vjeroučitelji su svojim sadržajnim diskusijama dali važan doprinos uspješnosti ovog seminara.
Izvor: Muftijstvo tuzlansko

Povampireni nacionalizam u EU regati

Nevjerovatna je šutnja bh. medija, političke i svake druge javnosti o najavljenoj novoj strategiji proširenja EU-a na zapadni Balkan, tzv. modelu regate.

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)

Pripadnici policije postrojeni su s gotovo identičnim obilježjima i pod istim simbolima pod kojima su pred Međunarodnim sudom pravde drugi dobili presude za genocidAnadolija

Pripadnici policije postrojeni su s gotovo identičnim obilježjima i pod istim simbolima pod kojima su pred Međunarodnim sudom pravde drugi dobili presude za genocidAnadolija
Ponovo smo u Banjoj Luci svjedočili erupciji radikalnog nacionalizma u pomno režiranoj priredbi nazvanoj obilježavanje Dana Republike Srpske. Nastranu što se čitav svijet ismijava smotri poštara i vatrogasaca i što skupu, osim ruskog ambasadora, nije prisustvovao nijedan respektabilan ambasador ili zvaničnik bilo koje države, a posebno članica EU-a. Jasno je i to da zvanično Sarajevo, barem oni to tako objašnjavaju, ne želi upadati u zamku izolovanog Milorada Dodika i nasjedati na njegove provokacije, od kojih on politički profitira.

Bosanska politika tvrdi da je Dodiku ostalo samo to da se igra folklorom i glumi državu, a da je svoju pravu snagu pokazao kad je morao povući odluku o nelegalnom referendumu. Ipak, sve ono što se tamo dešavalo ne treba uzimati olahko. Kad je rat devedesetih počinjao, također se govorilo o tome da se ne treba osvrtati na provokacije ekstremista i kako "civilizovani svijet" neće dozvoliti eskalaciju sukoba. Znamo kako se to završilo.

Zato ne bi bilo dobro da se tek tako pređe preko svega što smo vidjeli i čuli u Banjoj Luci samo zato što je postignuta prešutna saglasnost u Bosni i Hercegovini, pa, čini se, i u svijetu, da se Dodik jednostavno ignoriše. Posebno ne bi bilo dobro da se Briselu i drugim svjetskim metropolama koje odlučuju o zapadnom Balkanu olahko pređe preko bala povampirenog nacionalizma i banjalučkih poruka. A one su brojne.

Prvo je nedopustivo tolerisanje nepoštivanja odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, jer je to podrivanje ustavnog poretka. Nastranu igra s donošenjem nekog novog zakona s istim sadržajem kako bi se izigrala odluka Suda.

Podrška Srbije
Sve normalne ljude trebala bi zabrinuti činjenica da su postrojeni pripadnici policije s gotovo identičnim obilježjima i pod istim simbolima pod kojima su pred Međunarodnim sudom pravde dobili presude za genocid i da su tome prisustvovali zvaničnici Republike Srbije, koja je pred istim sudom osuđena da nije učinila ništa da spriječi zločin genocida iako je to mogla. Poruka je i to da se postrojavanje pripadnika tog MUP-a dogodilo na dan kad su proklamovani genocidni ciljevi.

I ne samo to nego su se na skupu čule poruke koje nisu tako jasno izgovarane ni u vrijeme trajanja agresije i genocida u Bosni i Hercegovini. Tada danas pravomoćno presuđeni ratni zločinci koji su osnivali tzv. Srpsku republiku Bosnu i Hercegovinu nisu tako otvoreno govorili o ujedinjenju sa Srbijom kao što je u Banjoj Luci govorio bivši predsjednik Republike Srbije Tomislav Nikolić.

I, ustvari, to je suština problema. Dodik bi se lahko ignorisao i stavio u "karantin" da nema podrške Srbije, koja je očita u svemu što radi. Sjećamo se kako je u Beogradu zasjedalo Nacionalno vijeće za sigurnost kad je Tanjug plasirao lažnu vijest o tome da je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović najavio navodno priznanje Kosova. Besmisleno je pitati hoće li nakon izjava u Banjoj Luci iko zasjedati u Beogradu ili se barem ograditi od izrečenih stavova u ime Srbije.

Zato nas sve treba zabrinuti prisustvo delegacije Republike Srbije, u kojoj su bili potpredsjednik Vlade Nebojša Stefanović i ministar odbrane Aleksandar Vulin s delegacijom Ministarstva odbrane, te generalni sekretar predsjednika Srbije Nikola Selaković. Jasno je da "reformisani" Aleksandar Vučić svojim nedolaskom nastavlja s taktičkom igrom dodvoravanja Zapadu, ali odabir sastava njegove delegacije jasno govori o stavu Srbije.

Čini se da je riječ o dobro podijeljenim ulogama. Predsjednik Vučić ima svoj alter ego oličen u ministru Vulinu, bivšem predsjedniku i, što je najžalosnije, poglavaru Srpske pravoslavne crkve [patrijarhu Irineju], od koje bi se očekivalo da bude moralni korektiv društva.

Vučićevo taktiziranje
Jasno je da g. Vučić taktizira jer je jedan od uvjeta za napredak Srbije na putu ka EU-u (osim pregovora s Prištinom) i dalje regionalna saradnja (čitaj: odnos prema Bosni i Hercegovini). Zamislimo kako bi se Vučić i Srbija odnosili prema Bosni i Hercegovini kad tog uvjeta ne bi bilo. Zapravo, ne trebamo zamišljati. Dovoljno je da vidimo šta je Nikolić govorio 9. januara u Banjoj Luci, a šta dok je bio predsjednik.

Zato se u Briselu najmanje mora čuti i dobro osluhnuti ono što se govorilo u Banjoj Luci. To naglašavam zato što je nevjerovatna šutnja u bh. medijima, političkoj i svakoj drugoj javnosti o najavljenoj novoj strategiji proširenja EU-a na zapadni Balkan.

O tzv. modelu regate već se duže vremena govorka u Briselu i diplomatskim krugovima. Nije se tačno znalo šta će nova strategija sadržavati, ali su dobronamjerni poznavaoci prilika upozoravali da bi mogla biti riječ o planu da se do 2025. Srbija i Crna Gora prime, pa onda možda Albanija i Makedonija, a da se Bosni i Hercegovini i Kosovu ostavi neka dugoročna vizija članstva ili da se na kraju, ako se EU dotad ne raspadne, ponudi neki specijalni status pridruženog člana. Mislio sam da će se o tome početi govoriti u našoj javnosti kad se za plan čuje. Nažalost, to se nije dogodilo.

Nije se to dogodilo ni nakon što su na mogući plan upozorili zastupnici Jasenko Selimović i Tanja Fajon. Briselski mediji o tome su pisali početkom sedmice. Opet ništa. Kažu da bi strategija mogla biti zvanično predstavljena 7. ili 14. februara i da je veći dio još "u zagradama", što znači da bi se evropski birokrati mogli i razuvjeriti ako bi se javnost, pogotovo ona politička, pokrenula.

Hrvatska prerano primljena u EU
Nakon onoga što smo vidjeli i čuli u Banjoj Luci možemo samo zamisliti kako bi se Srbija ponašala i kakav bi odnos imala prema Bosni i Hercegovini kad više ne bi bila uvjetovana od EU-a.

Evropa je, postaje to sve očitije, napravila grešku kad je prerano primila Hrvatsku u članstvo. Vidi se to ovih dana. Tada su nas mnogi u svijetu, a takvih je bilo i u Sarajevu, uvjeravali da će biti dobro za Bosnu i Hercegovinu da imamo "evropsku Hrvatsku", koja će odustati od snova o podjeli Bosne i Hercegovine i stvaranju etničkih geta u njoj. Ovih dana svjedoci smo kamo nas je to dovelo.

Hoće li Evropa napraviti još jednu takvu, možda i veću, grešku prihvatanjem "modela regate" zavisit će i od toga hoće li do njenih ušiju doći poruke iz Banje Luke.

Ako ih bude čula, a početkom februara nam poruči da u Evropu možemo samo na začelju regate ili nam kaže da će do zemalja Balkana biti da se same izbore za svoje mjesto u tom nizu, a dobro znaju ko blokira i sa čijim blagoslovom funkcionisanje državnih institucija u Bosni i Hercegovini, onda ćemo znati da to nije posljedica samo birokratske površnosti nego još jedna u nizu poruka Bosni i Hercegovini.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Promovirana publikacija „Analiza ideologije tekfira i nasilnog ekstremizma“

Sarajevo, 10. januar 2018. (MINA) – Danas je u Sarajevu održana promocija publikacije „Analiza ideologije tekfira i nasilnog ekstremizma“ koju je organizovalo Vijeće muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u saradnji sa Muftijstvom sarajevski. Promotori su bili prof. dr. Fikret Karčić, prof. dr. Enes ef Ljevaković te Muhamed Jusić.

U uvodnom obraćanju, podsjećajući na hronologiju događaja koji su doveli do izrade jedne ovakve publikacije, sekretar Vijeća muftija mr. Ahmed Purdić, istaknuo je da se Islamska zajednica kroz svoj rad na različite načine i kroz različite institucije suprotstavljala i suprotstavlja ideološkom tumačenju islama i zloupotrebi vjere. „Zajednica je imala puno više aktivnosti u čijem nazivu se ne spominje vjerski radikalizam niti  nasilni ekstremizam ali koji su direktno uticali na smanjenje te pojave među pripadnicima Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Tu prije svega mislimo na svakodnevne aktivnosti Zajednice na temeljima islamske tradicije i bosanskog iskustva življenja i prakticiranja islama, a koje realiziraju naši imami kroz mektebsku nastavu, hutbe, predavanja i brojne druge aktivnosti, kao i naši vjeroučitelji u osnovnim i srednjim školama“, kazao je između ostalog Purdić koji je također dodao da će uskoro, zbog velikog interesovanja ova studija biti prevedena i na engleski jezik.

Prof. dr. Fikret Karčić istaknuo je da nema religije niti svjetovne ideologije koja je imuna na nasilni ekstremizam te ukazao na činjenicu da nasilni ekstremizam ima svoje društvene, političke i ekonomske uzroke i dok se oni ne riješe uvijek će biti neko ko će se pozvati na nasilje. „Kada se ispune ti uslovi onda dolazi do opravdavanja nasilja i inspiracije. Tu se onda koristi vjera i svjetovne ideologije. Stoga kada imamo na umu razliku između uzroka nasilnog ekstremizma i opravdavanja istog onda je jasno šta ko može da uradi u borbi protiv tog zla. Država prvenstveno mora da se bavi uzrocima. Vjerske zajednice mogu jedino da se bave delegitimizacijom ideja i to je upravo ono što je Vijeće muftija uradilo putem ove publikacije“, kazao je dr. Karčić.

https://youtu.be/ZEZhWsjBbrMuftija sarajevski dr. Enes ef. Ljevaković je kazao da je u proteklom periodu Islamska zajednica posebnu pažnju posvetila borbi protiv nasilnog ekstremizma i terorizma ali i ideologije tekfira kao ideološkom supstratu na kojem se nakalemio i razvijao korov nasilnih i ekstremističkih djelovanja. „Na tom tragu Vijeće muftija je formiralo i komisiju sa zadatkom da analizira ovu ideologiju i kroz analizu njenih ključnih akaidskih i fikskih pojmova i koncepata. Nakon toga obrađene teme su uobličene u formu studije ili analize i nedavno publicirane javnosti“, kazao je muftija Ljevaković. On je također najavio promociju ove publikacije na području svih muftijstava: „Preporuka Vijeća muftija je da se u svim muftijstvima organizira promocija ove analize s ciljem da se još jednom jasno iskaže stav Islamske zajednice o ovom pitanju, da se potcrta njena opredijeljenost za njoj primjere oblike borbe protiv ideologije tekfira i protiv pošasti nasilnog ekstremizma i terorizma te da preventivno djeluje putem edukacije i medija te direktne komunikacije sa ljudima, posebno mladima koji su najpodložniji indoktrinaciji i manipulaciji“, naglasio je muftija Ljevaković te dodao da je terorizam, zlonamjerno okarakterisan kao islamski, poslužio, što direktno što indirektno, kao opravdanje za izravno miješanje u unutrašnje poslove muslimanskih zemalja kao i ratove i okupaciju pojedinih država te za satanizaciju islama i muslimana u svijetu.  
https://youtu.be/ZEZhWsjBbrw 

- Stalno i iznova, muslimani i njihova ulema, i ovdje u našoj domovini ali i širom svijeta, kada se pojavi neka teroristička tvorevina, oni govore jedno, a to je da to nije islam već da je to zloupotreba islama“, kazao je Muhamed Jusić istakavši da danas zahvaljujući internetu ljudi, posebno mladi, imaju mogućnost pristupa ovakvim ideologijama. On se također uz kratka pojašnjenja osvrnuo i na zloupotrebu kur`anskih riječi i hadisa kao i vjerske terminologije u opravdavanju tekfira i ideologije nasilnog ektremizma.

Na kraju treba dodati da je ova analiza u elektronskoj formi dostupna na web-stranici Centra za dijalog – Vesatijja i može se preuzeti klikom ovdje.

Populistička manipulacija osmanskom opsadom Beča- Preporod

Kako se manipuliše historijom da bi se stvorio dojam o historijskom neprijateljstvu islama i Evrope, te produbili stereotipi

Autor: Muhamed Jusić (Preporod)

„Kurz program predstavio na brdu gdje su razbijeni Turci“-naslov je u jednoj regionalnoj novini. U tekstu o formiranju nove austrijske vlade koju su dogovorili tamošnji desničari autor, kao i velik broj ne samo desnici sklonih listova u Evropi, primjećuje simboliku odabira mjesta na kojem su čelnik Austrijske narodne stranke (ÖVP), Sebastian Kurz i prvi čovjek Slobodarske stranke (FPÖ), Heinz-Christian Strache potpisali ugovor o saradnji. Ugovor je potpisan na brdu Kahlenberg iznad Beča, istom mjestu gdje su 1683. godine vojske Habsburške monarhije potpomognute poljsko-litavskim snagama na čelu s poljskim kraljem Janom III. Sobjeskim, kako naglašavaju autori, „razbile otomansku opsadu Beča“.

I dok autori u ovome vide jasnu poruku populističkih stranaka o tome u kojem pravcu, posebno kada je riječ o pitanju prisustva muslimana u evropskim društvima i pitanju obaveza evrospkih država prema izbjeglicama, planiraju oblikovati svoje politike, ostalo je neprimijećeno i neanalizirano manipulisanje historijom u ideološke i populističke svrhe koje je očito u ovom gestu.

Naime, evropska radikalna desnica strah od islama ne samo da obilato koristi kako bi se domogla vlasti nego mitove o „islamskoj opasnosti“ i narative o „islamu kao stranom elementu u Evropi“ sistematski konstruiše i promoviše. 

Jasno je svima koji žele da vide da islam i muslimanske izbjeglice ksenofobni desničari koriste samo kako bi došli na vlast 

Najbolji i najsvježiji primjer tome je Poljska koja skoro da nema muslimana, ali itekako ima islamofobiju. Tamošnje vlasti dok podgrijavaju antimuslimanski sentiment u društvu i blagonaklono gledaju na javno propagiranje fašizma na svojim ulicama, ustvari jurišaju na Ustavni sud i pravosuđe. U Briselu kažu da dok su narod strašili muslimanskom opasnošću desničari su promijenili ključne zakone i skoro u potpunosti ovladali pravosuđem i sebe doveli u poziciju da u slučaju izbornih mahinacija neće biti osporeni, te su time sebi osigurali ostanak na vlasti. Zbog toga su se ovih dana našli na granici da im se zbog ozbiljnog urušavanja demokratskih institucija uskrati pravo glasa u Evropskoj uniji. 

Ali u strahu ljudi ne razmišljaju racionalno. Zato se potencijal koji u dijelu evropskog kolektivnog sjećanja ima strah od „Turaka pod zidinama Beča“ danas tako vješto koristi kako bi se manipulisalo strahom zarad političkih ciljeva.

I danas se opsada Beča eksploatiše u književnosti i medijima, ali i populističkoj politici kao paradigma historijskog sukoba islama i kršćanstva. Anders Breivik, norveški terorist koji je počinio masovno ubistvo na skupu mladih Stranke rada u julu 2011. u svome manifestu naslovljenom „2083: Evropska deklaracija nezavisnosti“ piše o „historijskom značaju bitke pod Bečom“. Naslov ovog opskurnog štiva, tačnije godina na koju se referira, je povezana upravo sa ovim događajem s čijom simbolikom se poigrava i nova austrijska vlada. Tako Brejvik smatra kako je Evropa 1683. zaustavila islam i kako se „na četiristotu godišnjicu treba pripremiti da istjera sve muslimane sa svog kontinenta.“

Ideolozi sukoba civilizacija ne žele da vide da je njihova slika povijesti odveć pojednostavljena i ogoljena. Ta crno -bijela slika evropske historije i jeste sistematski projicirana da bi se njome moglo manipulisati i na njoj mobilizirati neuke mase.

Namjerno se prešućuje činjenica da je bitka pod Bečom bila samo još jedna bitka velikih svjetskih imperija, a nikakav sukob islama i kršćanstva niti civilizacija. Tačno je, kako piše Cemil Aydin u svojoj knjizi Ideja o muslimanskom svijetu- globalna intelektualna historija , da je muslimanstvo bilo značajan aspekt identiteta osmanske dinastije, kao što je i katolicizam isto tako bio bitan za samopercepciju i internu legitimaciju Habsburgovaca. Tekstovi i govori koji svjedoče o osmansko-habsburškom rivalitetu često se referiraju na „sveti rat“ i obje strane rado koriste religijski govor o drugome kao nevjerniku. Vjera je itekako instrumentalizirana zarad političkih ciljeva velikih carstava, ali njih nije pokretala vjerska gorljivost nego imperijalni ciljevi. Zato oni koji danas manipulišu ovim historijskim događajem, ali i čitavom historijom muslimanskog prisustva u Evropi i to s obje, uslovno rečeno, strane prešućuju brojne neugodne činjenice koje se vežu za taj period. Nigdje oni ne spominju da su Osmanlije vodili ovu bitku između ostalog kako bi podržali svoje saveznike među mađarskim protestantima. Oni ne znaju ili neće da znaju da su značajan dio osmanske vojske koja je opsjedala Beč činili njihovi kršćanski podanici i kršćanski saveznici. Kada se osmanska vojska 3. maja 1683. okupila u Beogradu kako bi krenula na Beč nju su, kako navodi historičar Barker, činile brojne legije. U njihovim redovima su pored muslimana Turaka, Arapa i Kurda, bili brojni kršćani Grci, Jermeni, Srbi, Bugari, Rumuni, Mađari, Szkleri i brojne skupine odmetnika sa Zapada. Historičari pišu kako je teško odrediti tačan broj osmanske vojske ali procjene govore o brojci od 100 do 120 hiljada, među kojima je bilo i kako se procjenjuje 12 000 Moldavaca ili Vlaha kršćana koji su bili ispomoć vojsci nešto poput današnje logistike.

U osmanskom pohodu na Beč učestvovao je i Emericq Thököly, posljednji potomak grofovskog ogranka mađarske plemićke porodice Thököly, sa svojom vojskom. On je, kako se o njemu može naći u svakom udžbeniku historije i na internetu, nakon što je ugušena Zrinsko-frankapanska urota 1671, postao vođa ugarskih emigranata u Sedmogradskoj (Transilvaniji, Erdelju). Povezao se s Francuzima i Osmanlijama protiv Habsburgovaca. 1678. podigao je ustanak protiv Habsburga. Osmanlije su ga postavile za kneza Gornje Ugarske (tur. Muin-i Ali Osman’a itaat üzereyim emre, Kral-ı Orta Macar’ım ki namım Tökeli İmre), uz uvjet da im plaća godišnji danak od 40 hiljada talira. Izvori kažu da je tokom iste godine osvajao tvrđavu za tvrđavom i proširio svoju državu do rijeke Váha. Na kraju, nakon poraza Osmanlija pod Bečom, on je i umro u Turskoj zajedno sa svojom suprugom a danas njegov kip ponosno stoji na Trgu heroja u Budimpešti. U svom pohodu sa Osmanlijama njihov vazal Thököly je pridobio još brojne kršćanske plemiće da mu se pridruže. Čak je 1683, prije pohoda i opsade Beča, pozvao i Hrvatski sabor i hrvatskog bana Nikolu III Erdödyja da se pridruže njemu i velikom veziru Kara Mustafa-paši u pohodu na Beč. Hrvatski sabor i Erdödy nakon razmatranja prijedloga odbili su poziv.

Sličica Želim Print

Ako sve saberemo i oduzmemo, kako zaključuje i Ian Almond u knjizi „Predstavljanje islama u zapadnoj misli“, polovinu osmanske vojske koja je marširala na Beč i koja ga je opsjedala činili su kršćani.

Kada su Osmanlije izgubile bitku muslimanske elite se nisu svetili svojim kršćanskim podanicima. Zanimljiv je detalj kako je i nacrt teksta Karlovačkog mira kojim je 1699. okončana ova faza Osmansko-habsburškog sukoba sačinio kršćanin grčkog porijekla Aleksandar Mavrocordatos, birokrata na Osmanskom dvoru.

Tokom više stoljeća sukoba Osmanskog carstva sa katoličkom Habsburškom monarhijom Osmanlije su često za saveznike uzimali kršćane, kao npr. Francuze. U osamnaestom vijeku Osmanlije su vodili rat protiv Rusije i Habsburške monarhija s ciljem očuvanja jedinstva i suvereniteta kršćanske Poljske. Činili su to iz strateških imperijalnih interesa a ne želje da se pomognu muslimanska braća.

Bezbroj je primjera ovih „historijskih anomalija“ koje se ne uklapaju u ideologiziranu sliku evropske historije kakva se ovih dana pokušava nasilu kreirati. I upravo potpuna slika historije otkriva sve ono loše, ali i dobro što je iza nas. I historija bi trebala biti samo historija iz koje učimo greške kako ih ne bismo ponavljali, ali kada se s njom počne manipulisati kao što se to danas čini širom Evrope od brda Kahlenberg do ulica Warshave onda se ona pretvara u gorivo za neke nove sukobe u kojima će ponovo profitirati ako ne imperijalne, a ono sigurno lokalne elite.

Izvor: Preporod