Kad jedna skupina muslimana na sebe
preuzme prerogative zajednice vjernika, onda je to ne samo neutemeljeno, nego i
opasno.
 |
Značajniji uzrok može se kriti u
pobuni sunitskih plemena protiv prošiitske vlade Nourija al-Malikija u Bagdadu
[EPA]
|
Piše: Muhamed Jusić- Al Jezeera
Krajem juna, tačnije 29. 06, Islamska
država u Iraku i Shamu - IDIS (Dawlat al-Islamijje fi al-Iraki ve al-Shami, ili
na terenu poznate kao D'aish), koja djeluje u ove dvije države, saopćila je da
je promijenila ime u Islamska država. Bitnije od toga je obrazloženje da su to
učinili jer su odlučili na teritoriji koju kontroliraju proglasiti hilafet
(kalifat), neku verziju klasične islamske države, kojom bi vladao jedan vladar,
i šerijat - islamski vjerozakon.
U istom saopćenju se navodi kako je
skupina odlučila na čelo države postaviti halifu, i to svoga vođu Abu Bekra
al-Baghdadija. Baghdadi je, prema dostupnim informacijama, Ibrahim bin Avad bin
Ibrahim el-Badri el-Radavi el-Husseini el-Samarra’i, doktor islamskih nauka
koji je bio imam i gostujući predavač u džamijama u Dijali i Samarri. On je na
čelo IDIS-a došao 16. maja 2010. godine, nakon pogibije dotadašnjeg vođe
skupine Ebu Omar al-Baghdadija, pravog imena Hamid al-Zavi.
Svima koji prate situaciju u Siriji i
Iraku i procese raslojavanja među tamošnjim militantima ovo nije došlo kako
iznenađenje. Naročito ako se zna, a vidi se to i iz njihovog imena, da se IDIS
od početka ponašao kao država, iako su u početku okupljali prvo nekoliko
stotina, a kasnije nekoliko hiljada domaćih i stranih dobrovoljaca.
I dok su djelovali kao tek jedna od
brojnih militantnih skupina koje su se borile protiv Amerikanaca i Vladinih
trupa u Iraku, a kasnije protiv režima Bashara al-Assada u Siriji, sebe su
nazivali državom. U Siriji su već u mjestima u kojima su uspostavljali kontrolu
pravili svoje državne institucije, od "islamske policije" do drugih
"islamskih državnih organizacija". U svojim propagandim materijalima
su predstavili i svoj novac, koji je ta država štampala, i pasoš.
U svojim saopćenjima i govorima
njihovih lidera i glasnogovornika od početka su jasno govorili da je njihov
cilj uspostavljanje jedinstvene islamske države, koja ne priznaje izmišljene
granice među muslimanima koje su crtali kolonizatori i domaći despoti.
Objava početkom ramazana
Ali, zašto su baš sada odabrali da
donesu takvu odluku? Odabir samog dana sigurno ima veze s početkom svetog
muslimanskog mjeseca posta - ramazana, u kojem su se kroz historiju islama
dešavale brojne velike prekretnice. To ima simoličku težinu, na koju IDIS-ova
propagandna mašinerija itekako pazi.
Međutim, značajniji uzrok može se
kriti u pobuni sunitskih plemena protiv prošiitske vlade Nourija al-Malikija u
Bagdadu, koju su pripadnici IDIS-a iskoristili da zauzmu gradove iz kojih su
režimski vojnici istjerani, ili su se u strahu povukli, ili su, pak, kao što je
bio slučaj s velikm brojem sunitskih vojnika, jedostavno svukli svoje uniforme
i ostavili oružje vraćajući se u svoje kuće i plemena. IDIS je vješto
iskoristio ovaj vakuum i predstavio to kao svoj vojni trijumf, koji mu je, osim
slave, donio i oreol zaštitnika obespravljenih sunitskih muslimana i veliki
plijen u novcu, opremi i oružju. Proglašavanjem države, oni, ustvari,
pokušavaju dodatno učvrstiti svoju vlast na teritoriji na kojoj djeluju i
privući još dobrovoljaca iz drugih frakcija, ali i čitavog svijata koji se
solidariziraju s takvim idejama.
Izvori bliski Al-Nusri, zvaničnom
ogranku globalne Al-Kaide u Siriji, tvrde, međutim, da je ovakva odluka IDIS-a
"vjerovatno ishitrena", ali da su oni to uradili u strahu da bi neke
druge vojne formacije, poput Al-Jebhe al-Islamiye, za koju se vjeruje da je pod
kontrolom Saudijske Arabije, ili odreda Al-Furkan, iza kojeg navodno stoji
Katar, mogle uraditi isto. Oni tvrde da te formacije, kao i brojne druge,
uživaju podršku brojnih svjetskih centara moći, koji ih koriste samo kako bi
zaustavili širenje Al-Kaide i da su ih na taj način pokušali blokirati.
Ovaj izvor u razgovoru s jednim od
novinara na terenu, a na osnovu informacija koje su navodno imali iz tih vojnih
formacija, tvrdi da je cilj bio da se na taj način zatvore vrata širenju
Al-Kaidinog utjecaja, jer bi oni bili pozvani da se stave pod komandu
jedinstvene islamske države i da se podrede takvim krovnim vojnim strukturama.
Kako se postaje halifa
U Al-Nusri nisu bili spremni na takvu
avanturu te da se upuste u utrkivanje ko će sebe prije proglasiti halifom, ali
daleko "odvažniji" i "manje promišljeni" u IDIS-u jesu. Ovo
je samo jedno od objašnjenja zašto se IDIS upustio u ovo što njihovi vojni
protivnici iz En-Nusre, koji su ideološki vrlo slični, nazivaju avanturom. I
ono ima daleko više smisla ako se poznaje ideološka pozadina ovih skupina.
Prema klasičnom islamskom pravu,
halifa se postaje direktnim izborom većine muslimana, indirektnim izborom preko
izbornog tijela (ehlul-hali vel-akdi), ili nasljeđem, tačnije da jedan halifa
preporuči svog nasljednika, a da ga uglednici i narod aklamacijom prihvate
(bejja). Kasnije će političke realnosti kao prihvatljiv način uspostave
hilafeta prihvatiti i tzv. galebu, odnosno da jedan vladar svrgne drugog i
preuzme vlast od njega, pa i titulu halife, na način da uspostavi vlast i
provodi "Božije propise".
U svakom od tih slučajeva klasični
islamski pravnici su prihvatli propis prema kojem su svi muslimani bilo gdje u
svijetu kada se uspostavi "vlast koja počiva na šerijatu" i kada se
izabere halifa dužni pokoravati mu se. Svako onaj ko bi se pobunio protiv takve
vlasti se smatra "haridžijom", odnosno odmetnikom ili pobunjenikom, a
"onaj ko bi se proglasio halifom pored živog halife se ubija".
Onim pokretima koji se pozivaju na
islam i na njegovo pravo, fikh, koji počiva na šerijatu, ova argumentacija je
itekako bitna. To često ljudi, pa i mediji i analitičari koji ne poznaju tu
tradiciju, ne razumiju, pa je i ne smatraju bitnom. Ipak, za ljude na terenu
taj legitimitet je važniji od međunarodnog priznanja, kao što su pripadniku
IDIS-a propisi šerijata važniji od međunarodnog humanitarnog prava, a stavovi
"emira" - vođe ili autoriteta koji im tumači vjerske propise - od
javnog mnijenja. Iluziorno je objašnjavati kako svi relevantni islamski
autoriteti takvo "samoproglašavanje halifom", ili to da jedna skupina
muslimana na sebe preuzme prerogative ummeta - zajednice vjernika, smatraju ne
samo neutemeljenim, nego i opasnim.
Potiskivanje Al-Kaide
Proglašavanje Islamske države, koje je
u brojnim krugovima, pa čak i među drugim političkim, društvenim i militantnim
pokretima koji se pozivaju na islam, dočekano s podsmijehom, za IDIS
predstavlja značajan taktički potez. Opravdan je strah da će oni sada tu
klasičnu islamsku argumentaciju koristiti da svakog ko se ne povinuje njihovoj
vlasti proglase odmetnikom od islama, ali i zajednice vjernika, i da time
opravdaju još veće nasilje nad muslimanima u područjima gdje djeluju. Ukoliko
ta država nastavi jačati, mogla bi privući sve više dobrovoljaca i krenuti ka
destabilizaciji i drugih država u regionu.
Ovo proglašenje Islamske države ima
još jednu bitno dugoročnu implikaciju. Već se duže vremena u zapadnim
analitičkim krugovima spekulira o tome kako je sukob između IDIS-a i globalne
Al-Kaide i posljednji vojni uspjesi Islamske države oslabio Al-Kaidu i potisnuo
je na drugo mjesto u vođenju onoga što se naziva "globalni džihad". U
danima nakon što je proglašena Islamska država stigla su brojna saopćenja
ideološki sličnih organizacija širom svijeta, koje su ili počele priznavati
"vlast novog halife", ili koketirati s njegovom državom. Ovim bi
Islamska država, ukoliko zadrži svoje pozicije u Iraku i Siriji, definitvno
mogla potisnuti Al-Kaidu kao labavu mrežu militanata i njihovih organizacija
koje svoju borbu nazivaju džihadom.
Nije ovo jedini slučaj u muslimanskom
svijetu, jer je i ranije bilo lidera određenih tarikata i pokreta koji su se
kitili tom titulom, ali za razliku od Islamske države, nikada nisu imali
teritoriju i vojsku kojom su vladali. Ostaje da većina muslimana, sudeći po
njihovim javnim i reakcijama vjerskih autoriteta koji ih predstavljaju,
proglašavanje Islamske države i pojava samoproglašenog halife na način na koji
je to uradio IDIS smatra uvredom, ismijavanjem i banalizacijom jedne plemenite
ideje i ideala. Od pada hilafeta muslimanski svijet traga za nekim oblikom
institucionalnog organiziranja, koje bi, makar u duhovnom smislu, obnovilo
njihovo jedinstvo. Oni se danas s pravom plaše da bi Islamska država i novi
halifa tu ideju itekako mogao kompromitirati.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su
autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera
