Tribina: Tunis i Egipat nakon Arapskog proljeća- prilog TV Hema

Religija u službi života- TV Hema

19. februara je na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, u organizaciji Udruženja omladine Impuls i Udruženja studenata FIN-a, održana tribina ''Tunis i Egipat nakon Arapskog proljeća'', čiji su uvodničari bili mr. Mirnes Kovač s temom "Muslimansko bratstvo i An Nahda u procesu izgradnje demokratije", dr. Ešref Kenan Rešidagić s temom "Novi egipatski Ustav: korak ka demokratiji ili diktaturi", mr. Hamza Karčić s temom "Turska i Arapsko proljeće: percepcije i reakcije, i Muhamed Jusić s temom "Amerika, Europska Unija i Arapsko proljeće".

Poziv na promociju zbornika “Balansiranje između slobode govora i prava na religiju”

SARAJEVO - Zadovoljstvo nam je pozvati Vas na promociju zbornika radova “Balansiranje između slobode govora i prava na religiju”, koja će se održati u srijedu, 20. 2. 2013. godine u 18:00 sati, u prostorijama Židovske općine u Sarajevu (ul. Hamdje Kreševljakovića 59).

Promotori su: Ljiljana Zurovac, Dino Abazović, Muhamed Jusić i Marko-Antonio Brkić.

Izdavač zbornika je Međureligijski institut Sarajevo, a nastao je kao rezultat konferencije koja je na istu temu održana u rujnu 2009. godine. 

Zbornik sadrži dvanaest znanstvenih i stručnih radova iz različitih prespektiva – religijske, medijske, pravne i sociološke. Promocija zbornika će biti prilika za osvrt na ovu temu, aktualnu i danas. 

"Svi prisutni na promociji će dobiti besplatan primjerak zbornika. Ovaj projekt i izdavanje zbornika radova podržala je Ambasada Kraljevine Norveške u BiH" - navode u svom priopćenju organizatori ovog događaja.

Povratak Amerike

Piše: Muhamed Jusić (Oslobođenje, 16.02.2013.)

U prvom mandatu predsjednika Baracka Obame, Sjedinjene Američke Države pogođene teškom ekonomskom krizom i finansijski iscrpljene dugim ratovima u Iraku i Afganistanu su, čini se, promijenile strategiju svog globalnog angažmana. U tom periodu smo postali svjedoci odsustva Amerike sa brojnih globalnih žarišta i njihove smanjene vojne, ekonomske i političke prisutnosti u kriznim regionima od Sjeverne Afrike do Centralne Azije. Taj smanjeni angažman SAD-a je evidentan i na Balkanu, naročito u BiH, gdje je međunarodna zajednica kroz Dejtonski mirovni dogovor i ulogu Visokog predstavnika, de facto, dio političkog sistema. Čini se da je Amerika dio svojih globalnih zadataka, onoga momenta kada se odlučila posvetiti više sebi i svojim unutrašnjim nagomilanim problemima (poput nezaposlenosti i budžetskog deficita i nagomilanog vanjskog duga), delegirala tradicionalnim saveznicima, a to u slučaju BiH znači Evropskoj Uniji u kojoj ključnu riječ ima Njemačka. Međutim, zbog odsustva bilo kakvog značajnijeg napretka BiH na putu euroatlantskih integracija sve češće se postavlja pitanje može li EU „popuniti velike američke cipele“. Slična pitanja o svijetu bez Amerike se sve češće postavljaju i u drugim regionima.

Taj vakuum koji je, ne samo na Balkanu, stvoren reduciranim angažmanom američke diplomatije, ali i onoga što se naziva meka američka snaga (soft power), danas pokušavaju popuniti drugi globalni i regionalni igrači koji u tome vide priliku za jačanje vlastite geopolitičke pozicije. To se prije svega odnosi na Kinu, Indiju, Rusiju, Tursku ali i ne samo na njih. Zračna vojna intervencija NATO saveza u Libiji i trenutna francuska intervencija u Maliju potvrđuju ovu paradigmu na najbolji način.

Sve jači igrači

U svojoj knjizi „Post-američki svijet“,  Fareed Zakaria, kolumnist magazina Newsweek, piše da je Amerika i dalje ostala političko-vojna supersila, ali da se „u svakoj drugoj dimenziji- industrijskoj, finansijskoj, obrazovnoj, društvenoj, kulturnoj- raspodjela moći mijenja u smjeru sve manje američke dominacije“. Usponom Kine, Indije i ostalih narastajućih tržišta, ekonomskim rastom koji zahvata skoro cijeli svijet i njegovom sve većom decentralizacijom i međupovezanošću, Zakaria tvrdi da „prelazimo u post-američki svijet, kojeg određuje i kojim upravlja više mjesta i više naroda.“
U tom smislu, Zakaria smatra da se trenutno nalazimo usred trećeg velikog tektonskog pomjeranja moći u posljednjih 500 godina: prvo je bilo uspon Zapada, koji je rezultirao „modernošću kakvu danas poznajemo: naukom i tehnologijom, komercijalnošću i kapitalizmom, poljoprivrednim i industrijskim revolucijama“; drugo je bilo uspon SAD-a u 20. stoljeću, a treće naziva „uspon ostalih“, u kojem Kina i Indija postaju „ sve jači igrači u svom okruženju i šire“, Rusija postaje agresivnija, a Evropa nastupa sa „beskrajnom snagom i svrhom“ kad je riječ o pitanjima ekonomije i trgovine.
Što se tiče nove uloge koju će Amerika zbog novonastale globalne realnosti od sada igrati u svijetu Zakaria tvrdi da bi ona trebala, i da će, postati neka vrsta „globalnog brokera“ koji će samo pokretati inicijative, ali više ništa neće moći završavati sama i bez pristanka novih centara moći. Od sada će se svi svjetski problemi rješavati kroz duge, komplikovane i zbog različitih interesa vjerovatno često konfliktne procese multilateralnih pregovora koji će morati zadovoljiti brojne moćnike.

Zakaria nije usamljen u ovakvim stavovima jer mnogi analitičari novi angažman Amerike u svijetu objašnjavaju ne samo činjenicom da američkom vanjskom politikom trenutno upravljaju „golubovi“ a ne „jastrebovi“, nego svjesnom odlukom Obamine administracije da američke nacionalne kapacitete ne rasteže do iznemoglosti. Ustvari, oni to tumače kao svjesnu odluku Amerike da ne ponovi greške svih imperija iz prošlosti koje su sebi presudile time što su precjenjujući svoju moć ulazile u ratove koji nisu mogle dobiti i što su ne birajući bitke u koje su ulazile iscrpile svoje nacionalne resurse.

Po ovom scenariju Amerika nema namjeru prestati biti globalnom silom nego samo mnogo pažljivije birati bitke i posvetiti se svojim unutrašnjim problemima kako bi se ojačana vratila na svjetsku pozornicu. Zato se uporedo sa glasovima koji govore o „Svijetu nakon Amerike“ sve češće čuju glasovi koji govore o „povratku Amerike“:

Tako Alfred Gusenbauer, bivši austrijski kancelar (u periodu 2007-2008.), pišući za Project Syndicate skreće pažnju na globalne projekcije koje govore o tome da će Amerika do 2020. godine postati izvoznikom energije i da će 15 godina kasnije postati energetski samodostatna, prije svega zbog početka eksploatacije jeftinog plina iz škriljca i otkrivanja masivnih zaliha nafte na brojnim lokacijama od Sjeverne Dakote do Meksičkog zaljeva. I pored protivljenja organizacija za zaštitu okoliša, ove rezerve će se lakše eksploatisati nego one u Evropi, jer se nalaze u slabo naseljenim područjima. Autor ne spominje, a to ne treba zanemariti, također bitnu strategiju koju je „progurala“ Obamina administracija a koja ima za cilj poticaj razvoja alternativnih izvora energije i povećanje energetske efikasnosti što će također doprinijeti da Amerika od jednog od najvećih uvoznika energije i ovisnika od uvoza nafte iz kriznih svjetskih područja postane izvoznikom energenata.

Business- frendly zakonodavstvo

Sve će ovo za posljedicu imati to da će u dogledno vrijeme energija u SAD-u biti znatno jeftinija nego što će biti, recimo, u Evropi i Kini. Tako će, na primjer, piše gospodin Gusenbauer, samo eksploatacija plina iz škriljca biti toliko jeftina da će ukoliko ga odluče izvoziti u Evropu njegova cijena biti 30% manja od one po kojoj ruski Gazprom danas prodaje svoj plin Evropi.

Jeftini energenti stvaraju osnovu za razvoj na energiji zasnovane industrije kao što je proizvodnja čelika, stakla, i svih drugih grana hemijske i farmaceutske proizvodnje koja će se ponovo vratiti u Ameriku nakon što je već desetljećima premještana u prekookeanske zemlje. Zapravo, smatra bivši kancelar Gusenbauer, smanjenje troškova proizvodnje u Americi, zajedno sa business-friendly zakonodavstvom, jakom vladavinom prava i političkom stabilnošću eliminisat će kompetitivnu prednost koja je gurala brzi kineski ekonomski rast u posljednjih nekoliko desetljeća.

Istovremeno, američki univerziteti još uvijek privlače najbolje i najbriljantnije umove u brojnim poljima nauke, a naročito prirodnim i tehničkim naukama, iz čitavog svijeta. Tu su i američke dugogodišnje prednosti koje su ostale netaknute kao što su fleksibilnost, potencijal za obnovu, ekonomska mobilnost, snaga međunarodnog zakonodavstva i to da je njihova valuta glavno sredstvo finansijskih rezervi u svijetu. Zbog svih ovih prednosti i predviđanja u Ameriku su se već počela vraćati radna mjesta i industrija (tzv. on-shoring) i taj trend će se vjerovatno nastaviti u godinama koje su pred nama. I dok se druge napredne ekonomije sve više zasnivaju na uslugama čini se da se Amerika reindustrijalizira i pokušava obnoviti svoje unutrašnje snage koje su je i dovele na mjesto prve svjetske sile.

Poziv na javnu tribinu ”Tunis i Egipat nakon Arapskog proljeća”.

Trenutno jedna od najaktuelnijih tema u međunarodnoj politici. Eminentni predavači i stručnjaci iz oblasti međunarodnih odnosa i bliskoistočnih studija. Želite da znate šta se dešava u Tunisu i Egiptu nakon Arapskog proljeća? Želite da saznate kuda idu ove dvije zemlje?

Utorak, 19.02.2013., 15:00 – 19:00 h, Fakultet islamskih nauka, Sarajevo.

Više o organizatoru na Fb stranici  Udruženje omladine Impuls

Muhamed Jusić o egipatskim protestima na Al Jazeeri

Vakufi u muslimanskom svijetu i BiH u službi društvenog razvoja

Konferencija u Kuvajtu o vakufima u službi ukupnog društvenog razvoja. Prisutna i Vakufska direkcija IZ u BiH sa svojim iskustvima.

Piše: Muhamed Jusić (Preporod)

Država Kuvajt sa svojim vladinim i nevladinim institucijama se već duže vremena nametnula kao lider među muslimanskim državama i zajednicama u promovisanju i razvoju ideje vakufa ili islamskih zadužbina i legata. Svjedoči tome ne samo dobro organizovan sistem upravljanja postojećim vakufima u ovoj naftom bogatoj zaljevskoj zemlji nego i razvoj novih oblika uvakufljenja s različitim krajnjim korisnicima koji nadilaze tradicionalne ciljeve zbog kojih su vakufi osnivani, kako bi odgovorili na nove izazove i potrebe s kojima se susreću muslimanska društva. Upravo je ovo pitanje bilo tema "19. vakufskih susreta" koje svake godine od svog osnivanja organizuje Povjereništvo za vakufe (El-emane el-amme lil-Evkaf) kao vladina nezavisna agencija zadužena za administriranje vakufskim  pitanjima u Kuvajtu. Naime, na dvodnevnoj konferenciji  "Društveni razvoj pod pokroviteljstvom vakufa" održanoj 20. i 21. januara ove godine u Kuvajtu priliku da svoja iskustva razmijene sa drugima imali su brojni predavači i eksperti iz zemlje domaćina i drugih zemalja svijeta među kojima je i Mr. Senaid Zaimović, šef vakufske direkcije IZ u BiH. Konferencija je organizovana pod pokroviteljstvom Njegovog visočanstva-  prijestolonasljednika Države Kuvajt Šejha Nevafa el-Ahmeda. Cilj konferencije je bio da pokaže kako su vakufi kroz historiju igrali društveno korisnu ulogu i bili pokretač ukupnog razvoja koji je doprinosio rješavanju brojnih društvenih problema, a ne samo zadovoljavanju vjerskih potreba pojedinca i zajednice, barem u reduciranom poimanju vjere kakvo je danas dominantno. Također se na brojnim primjerima koji su se mogli čuti moglo vidjeti da korist od vakufa nisu imali samo muslimani ili jedna određena društvena skupina, poput npr. uleme, nego cjelokupno društvo. Zato su predavači pokušali odgovoriti na pitanje kako ponovo oživjeti takvu ulogu vakufa u društvu i koja su to pozitivna iskustva u svijetu koja mogu poslužiti kao obrazac.

Tokom predavanja gostiju mogli su se čuti brojni primjeri vakufa koje su osnivali dobrotvori širom muslimanskog svijeta u stoljećima procvata muslimanske civilizacije s ciljem da pomognu u rješavanju brojnih društvenih problema s kojim su se u ta vremena suočavali, od vakufa čiji su se prilozi trošili za pomoć onima koji su imali problema da nastave put na koji su krenuli zato što su se izgubili ili bili opljačkani (ibn sebil), preko vakufa za pomoć mladim bračnim parovima koji odluče stupiti u brak i zasnovati porodicu, do vakufa čiji su se prihodi trošili da se pomogne prezaduženima da vrate dug. Tu su i neki vrlo zanimljivi i kreativni primjeri koliko su ljudi koji su se još u davnim vremenima odlučivali zavještati dio svoje imovine za opće dobro bili svjesni potreba društva i pokušavali da kroz osnivanje vakufa pomognu u rješavanju problema koji se nisu tradicionalno rješavali institucijom vakufa kao što je to slučaj sa osnivanjem vakufa za podučavanje ljudi vjeri, izgradnji narodnih kuhinja, mostova, česmi, sirotišta i sl. Tako se u vakufnamama ili dokumentima kojima se osniva vakuf nalazi da su širom muslimanskog svijeta postojali vakufi od kojih su se prikupljala sredstva kako bi se vodila briga o psima lutalicama. Zanimljiv je i primjer koji se mogao čuti na kuvajtskoj konferenciji kojeg je spomenuo Dr. Abdulmuhsin el-Harafi, direktor Povjereništva za vakufe  u svom izlaganju, a prema kojem je slavni muslimanski putopisac i avanturist Ibn Batuta zabilježio tokom svoje posjete Damasku da je u tom gradu postojao "Vakuf posuđa", tj . vakuf čija su se sredstva trošila za zamjenu polomljenog posuđa. Tako je Ibn Batuta zapisao kako su robovi, djeca i posluga kada bi razbili gazdinu posudu kojom bi se služili istu donosili u prostorije vakufa gdje bi dobili istu novu posudi kako se ne bi zamjerili svome gospodaru od kojih su neki bili okrutni prema svojim slugama, robovima, pa i djeci.  Dr. El-Harafi je dobro primjetio kako su tadašnji muslimani imali više sluha za potrebe društva i kako su iz svoje vjerničke obaveze da čine drugima dobro pokazivali velik stepen kreativnosti u tome kako da što bolje i kvalitetnije pomognu drugima, pa makar to značilo da pomognu jednom djetetu ili slugi da ne bude ukoren ili čak na neki drugi način kažnjen zato što mu se razbila posuda dok je odlazio po vodu. Ništa manje nije zanimljiv ni vakuf kojeg je osnovao jedan dobrotvor u Damasku s ciljem da se od prihoda koje on ostvari ima plaćati jednom čovjeku da obilazi bolnice i "razgovara" bolesnike koji tamo leže, što bi bilo ravno današnjem finansiranju psihološkog savjetovališta.

Domaćini iz Kuvajta su pokazali kako oni polazeći od ovih tradicionalnih vrijednosti i ideja rade kroz instituciju Povjereništva za vakufe na oživljavanju duha društvene odgovornosti kroz osnivanje novih vakufa u duhu potreba sadašnjice koji bi bili u službi sveopćeg društvenog razvoja. Tako se danas iz vakufskih fondova u Kuvajtu finansiraju projekti ne samo vjerskog života nego i projekti i iz domena socijalne zaštite, zaštite okoliša, naučno-istraživačkog rada, očuvanja i promocije historijskih spomenika i etnografskih zbirki, pomoći djeci s posebnim potrebama, porodičnih savjetovališta, zapošljavanja osoba treće životne dobi i sl.

Posebno su zanimlljivi vakufski fondovi koji pomažu ženama da dođu do zaposlenja iz kojih se finansira projekat "Od rada vlastitih ruku".

Drugog dana konferencije zapaženo izlaganje je imao i direktor Vakufske direkcije IZ u BiH Mr. Senaid Zaimović koji je govorio o historiji vakufa u BiH i problemima s kojima se IZ u BiH susreće kako bi zaštitila, obnovila i vratila bespravno oduzete vakufe, a zatim im vratila ulogu koja im je i namijenjena. Prisutne je direktor Zaimović upoznao sa vakufskim projektima na kojima Direkcija radi u BiH a koji imaju socijalnu dimenziju, poput donacije opreme medicinskim centrima i centrima koji se brinu o djeci sa posebnim potrebama ili stipendiranja učenika i pomoći povratnicima kroz projekte samozapošljavanja.

Na kraju izlaganja Mr. Zaimović je pozvao partnerske organizacije iz Kuvajta i drugih muslimanskih zemalja da pomognu svojim iskustvima i na druge načine Islamskoj zajednici BiH da vakufima u BiH vrati mjesto koje im je kroz historiju i pripadalo.

Tokom trajanja konferencije bila je otvorena i izložba na kojoj su prezentovani različiti društveno korisni vakufski projekti , a među njima i projekti u kojima je partner bila vakufska direkcija IZ u BiH.