Putopis iz Kuvajta objavljen u magazinu Start BiH (23.08.2011.)
Piše: Muhamed Jusić
U Kuvajtu, malom arapskom emiratu u Perzijskom (Arapskom) zaljevu, već mjesecima vlada slavljenička atmosfera. Čitavu godinu se različitim manifestacijama i aktivnostima obilježava pedesetogodišnjica nezavisnosti države Kuvajta, dvadeseta godišnjica oslobođenja od iračke okupacije i petogodišnica ustoličenja sadašnjeg emira i vladara države Sabaha al-Ahmeda Sabaha.
U Kuvajtu, malom arapskom emiratu u Perzijskom (Arapskom) zaljevu, već mjesecima vlada slavljenička atmosfera. Čitavu godinu se različitim manifestacijama i aktivnostima obilježava pedesetogodišnjica nezavisnosti države Kuvajta, dvadeseta godišnjica oslobođenja od iračke okupacije i petogodišnica ustoličenja sadašnjeg emira i vladara države Sabaha al-Ahmeda Sabaha.
Svakome komad naftnog bogatstva
Tim povodom je početkom godine emir obznanio da će svako od njegovih 1,12 miliona podanika s kuvajtskim državljanstvom dobiti po 1.000 kuvajtskih dinara (oko 2.700 eura). Svi Kuvajćani će, pored toga, moći besplatno tokom 14 mjeseci da uzimaju osnovne životne namirnice. Ova odluka se odnosi samo na državljane Kuvajta, a ne i na 2,4 miliona stranaca koji rade u ovoj zemlji. Dok jedni u ovome vide još jedan dokaz obilja u kojem Kuvajćani žive, drugi tvrde da se radi o pokušaju vladajuće porodice da kupi mir u vrlo nestabilnom društveno- političkom okruženju.
Kako god, ovdje se dobro živi i to se može vidjeti na svakom koraku. Prvo što se može primijetiti jeste da ovu malu arapsku zemlju, od nepunih 18.000 km2 obične pustinje, koja raspolaže desetinom svjetskih rezervi nafte (104 milijarde barela) i ima bruto društveni proizvod od 138,6 milijardi dolara, a prihod po stanovniku 55.300 dolara, za sada nisu pogodili tektonski politički poremećaji koji potresaju arapski svijet, niti globalna ekonomska kriza. Naprotiv, Kuvajt nekoliko zadnjih godina tek ulazi u neke od najobimnijih građevinskih i razvojnih projekata među kojima je i izgradnja čitavog novog gradskog poslovnog centra na kojem istovremeno niču desetine čudesnih nebodera i nekih od najljepših i najimpresivnijih građevina na svijetu.
Vrlo gostoprimljivi Kuvajćani će vam sa ponosom kazati kako nema niti jedne nacije ili državljanstva, a da njihovi radnici nisu došli po svoj komad naftnog bogatstva. To se može vidjeti na svakom koraku, od džamija na kojima se drži hutba petkom na više svjetskih jezika do hrane koja se može naći u restoranima. Ni ljudi sa naših prostora ne nedostaje. Tako je normalno u starom dijelu grada u mjenjačnicama u kojima novac drže u izlogu vidjeti špil konvertibilnih maraka, a nakon iftara u Starbucksu grupu Južnih Slavena, nedefinisane mikrolokacije, koji sigurni da ih niko oko njih ne razumije, zbijaju šale.
Aleksićeva liturgija
I
nače tokom ljeta, a naročito za vrijeme mjeseca Ramazana, Kuvajćani zamjene dan za noć. Tako osim onih koji moraju otići na posao sa skraćenim radnim vremenom ne možete naći bilo koga ko se kreće tokom dana. To i ne čudi kada se uzme u obzir da je za vrijeme našeg boravka izmjereno 51. stepen Celzijusa. Grad oživi tek nakon što padne noć, nakon iftara i noćne molitve- teravije. Tada su ulice, brojnu luksuzni molovi i shopping centri puni ljudi sve do pred samo jutro. Tako je najnormalnije u tri sata ujutro vidjeti čitavu porodicu u šetnji ili pun luna park djece koja se u gluho doba noći igraju. Preko dana je čak državnim zakonom zabranjeno raditi na otvorenom suncu od 10 do 15 sati, a oni koji ipak moraju izaći onda to čine u klimatizovanim automobilima. Možda baš zbog toga, ali i visokog životnog standarda, skoro svaki član porodice ima automobil. I kao što reče jedan naš Bosanac trenutno nastanjen u Kuvajtu, ovdje i po hljeb idu autom. Zanimljivo je spomenuti da s obzirom na zabranu ženama da voze koja postoji u nekim susjednim zaljevskim zemljama, takvo nešto ovdje ne postoji. Žene vozači su ovdje zastupljene kao i muškarci i voze, ili se to nama samo učinilo, i bolje automobile od muškaraca. Inače, i neka druga ograničenja koje vrijede u nekim susjednim zaljevskim zemljama, u Kuvajtu ne važe. Tako je npr. normalno da kada uđete u taksi koji voz neki Filipinac, vidite i okačen Očenaš na retrovizoru. Ni crkve nisu rijetkost, a pravoslavna crkva egzistira još od 1975. godine.
Tako su mediji zabilježili i posjetu sveštenika valjevske eparhije Radomira Aleksića Kuvajtu gdje je na poziv pod kupolama pravoslavnog hrama Antiohijske patrijaršije u Kuvajtu predvodio liturgiju na kojoj su bili prisutni brojni Srbi koji žive u ovoj zemlji. O skupu su izvijestili i srpski mediji ističući kkao je liturgija služena dvojezično, na srpskom i arapskom jeziku, a većina prisutnih, među kojima je bilo i dosta djece, poslije službe, primila je sveto pričešće.
Ne postoji ni striktan kodeks oblačenja kakav vlada u zemljama u okruženju, te je normalno za istim stolom vidjeti mlade Kuvajćanke obučene u hidžab ili hippy ili gotik stil. Ni radnje se ne zatvaraju za vrijeme namaza, ali se ipak za jedenje i pijenje na javnom mjestu za vrijeme Ramazana može dobiti do trideset dana zatvora.
BiH privlačna Kuvajćanima
I dok mi u Bosni kada ljetujemo idemo za suncem, Kuvajćani na ljetovanju bježe od sunca. Tako u vrelim ljetnim danima kada temperatura prelazi 50 stepeni Celzijusa, Kuvajćani najradije putuju širom svijeta bježeći od nesnosnih vrućina. Oni su u svim svjetskim destinacijama rado viđeni gosti prije svega zbog svoje kupovne moći, ali i zbog toga što nerijetko ulažu u one zemlje u kojima ljetuju. Dok enormno bogati pojedinci, kojih ovdje nije malo, ljetuju na ograničenim svjetskim destinacijama, u vlastitim vilama na ekskluzivnim svjetskim odmaralištima, vlastitim hotelima ili ostrvima, prosječni Kuvajćani, koji su za nas „truhli bogataši“, biraju nešto jeftinije destinacije i egzotična mjesta.
Ono što se može čuti u Kuvajtu raduje. Naime, sve više njih se odlučuje najtoplije dane ljeta provesti upravo u Bosni i Hercegovini, a potvrda tome se može vidjeti i na sarajevskim ulicama, ali i ulicama drugih bh gradova kao što su Travnik, Jajce i Mostar.
Nedim Haračić je Bosanac koji živi i radi u Kuvajtu i prošle godine je sa kuvajtskim partnerima osnovao kompaniju u kojoj je menadžer, a koja radi na promociji turističkih potencijala BiH i organizira posjete našoj zemlji. U nekoliko mjeseci su organizovali posjetu tri velike grupe i više pojedinačnih porodičnih posjeta. Inače posebna zanimljivost organizacije turističkih posjeta iz Kuvajta je što postoji veliko interesovanje za organizaciju pojedinačnih posjeta za porodice koje imaju svog vodiča i koje žele zbog kulturoloških posebnosti imati svoju privatnost. Iako organizacija takvih putovanja košta više, to je cijena koju su gosti iz Kuvajta spremni platiti, a na cijeni su bosanski vodiči koji govore arapski jezik. Ono što, prema onome što je za Start rekao Haračić, gosti često traže, jeste vila ili veća vikendica na nekoj bosanskoj planini gdje bi proveli nekoliko dana u miru i tišini. Kaže da je većina njegovih gostiju obišla sve poznatije turističke destinacije u svijetu, ali da im je dosta vreve i ustaljenih sadržaja i da bi rado promijenili svoje poimanje odmora. Ipak, on tvrdi kako u BiH još uvijek nedostaje sadržaja koji bi privukli i veći broj gostiju. On smatra da bi država trebala uraditi više na promociji već postojećih potencijala, ali i olakšati proceduru investiranja jer većinu gostiju interesuje kako uložiti u BiH ili postati vlasnik neke nekretnine.
Primjetno je i veće interesovanje kuvajtske štampe za BiH, ali ovaj put za njene turističke potencijale. Već su tri grupe kuvajtskih novinara posjetile našu zemlju nakon čega su u kućama u kojima rade objavljivali pregršt priloga o Bosni kao „džennetu na zemlji“.
Tornjevi Kuvajta
Godinama su već najprepoznatljivije građevine u Kuvajtu njegovi azurnoplavi tornjevi poznati kao Ebradž Kuvejt ili Kuvajtski tornjevi. U gradu koji sve do prije koju godinu, kada se krenulo u izgradnju modernog poslovnog centra, jedva da je imao koji građevinu višu od deset spratova (mještani tvrde da su razlozi bili sigurnosne prirode i da je odluka važila sve dok je postojala opasnost od napada Sadamove iračke vojske) tornjevi su sa svojih 187 metara visine dominirali panoramom grada. Projektovali su ih svjetski poznati arhitekti Sune Lindström i Malene Björn, a izgradili radnici beogradskog Energoprojekta sada već davne 1979. Glavni toranj je visok 187 metara i služi kao restoran i vodotoranj, a iznad njega se nalazi vidikovac sa pokretnom platformom koja napravi puni krug svakih 30 minuta. Drugi toranj je visok 145.8 metara i služi kako rezervoar za vodu. U trećem manjem tornju je smještena oprema i sa njega se osvjetljavaju druga dva tornja. Čitav kompleks skladišti 4,500 kubnih metara vode koja snabdijeva grad Kuvajt vodom.
Objekat je tokom iračke okupacije 1991. teško oštećen a fotografije tornjeva prije obnove su danas izložene u vidikovcu kao podsjetnik na najteži period u historiji ove zaljevske zemlje.
