Muhamed Jusić
(Start BiH)
U vrijeme kada su svi državni poslovi u bivšem SSSR-u bili ogrnuti plaštom tajnosti i kada u Moskvi nije bilo ni traga transparentnosti, postojao je termin kremljinolodžist za mali broj diplomata, novinara i eksperata, koji su na osnovu male količine informacije koje bi s vremena na vrijeme procurile iz političkih centara moći, pokušali shvatiti šta se uistinu dešava u institucijama vlasti jednog totalitarnog režima kakav je tada vladao u toj staljinističkoj velesili. Danas, prema Richard Gizbertu, voditelju Al-Jazeerinog sedmičnog programa posvećenog metodama izvještavanja i položaju medija u svijetu Listening Post, takav pojam postoji još za ljude koji istim metodama pokušavaju proniknuti u to šta se dešava u Južnoj Koreji, posljednjem uporištu najrigidnijeg komunizma kojem bi i Stalljin pozavidio. Ti ljudi se, kaže Gizbert, nazivaju pjongjangolodžisti i oni su ovih dana imali pune ruke posla, a njihova izoštrena oka su svjetskim medijima željnim bilo kakvih informacija iz potpuno zatvorene zemlje, donijeli pravu senzaciju.
Naime, pjnogjangolodžisti su 30. septembra primijetili sliku na naslovnoj stranici južnokorejskih državnih dnevnih novina sa tada održane Konferencije Radničke partije Koreje na kojoj je samo jednu stolicu od oca, neprikosnovenog lidera nacije, Kim Jong Ila sjedio njegov sin Kim Jong-un, koji se po prvi put pojavio u javnosti. U odsustvu bilo kakvih drugih relevantnih informacija i znajući da se u toj totalitarnoj državi ništa ne dešava slučajno ili spontano, fotografija sa naslovnice protumačena je kao siguran znak da je pitanje nasljednika trenutnog predsjednika Partije i države, o čijem slabom zdravstvenom stanju se već dugo spekuliše, već rješeno i da će ova siromašna zemlja, koja svojim nuklearnim programom i komunističkim revolucionarnim duhom zadaje mnoge probleme ne samo u regionu, nego i globalnim policajcima, dobiti i trećeg Kima na svom prijestolju. Možda je apsurdno da se jedna tako bitna vijest izvodi samo na osnovu jedne fotografije, ali to je samo jedna mala banalnost kojih u ovoj zemlji, gdje su svi mediji pod kontrolom države, gdje je stranim novinarima zabranjeno izvještavanje i gdje niti jedna državna institucija ne poznaje pojam „saopćenje za javnost“, a o transparentnosti donošenja odluka i da ne govorimo, ne nedostaje. Zbog hipertajnosti koja vlada u Sjevernoj Koreji svjetskoj javnosti, novinarima i diplomatama ostaje samo da tragaju za sitnim detaljima u odsustvu bilo kakvih pravih informacija. Svaka i najsitnija informacija iz ove polovine Korejskog poluotoka je globalna vijest iz prostog razloga što nikada okončani Korejski rat i nepredvidivost vladajućeg režima, korejsko pitanje čine jednim od gorućih globalnih problema.
Vladajući režim u Pjongjangu već desetljećima uspijeva održati potpunu kontrolu nad medijima u zemlji i osigurati da jedine vijesti koje iz zemlje izlaze budu one koje su prošle rigoroznu cenzorsku mašineriju. I političke analfabete znaju da je glavni stub svakog diktatorskog režima čvrsta kontrola nad medijima i apsolutna kontrola nad protokom informacija. Komunistička partija u Južnoj Koreji je to dovela do „savršenstva“, naročito nakon što im je skoro pošlo za rukom, za razliku od brojnih drugih država koje su nešto slično priželjkivale, da se odupru i prodoru masmedija i globalnih informativnih tehnologija. Jedine vijesti koje se u državi emituju su one koje saopći Državna novinska agencija. Postoji dvanaest glavnih novina i četiri TV- kanala i svi su pod državnom kontrolom i u službi državne propagande. Nezavisni i slobodni mediji su još uvijek nepoznat pojam. Građanima nije dostupan ni Internet nego je u državi razvijen vlastiti pandan ovoj globalnoj mreži, tzv. Intranet. Zabranjena je pretplata na bilo koje novine ili časopise izvan Sjeverne Koreje. Svaki radio-aparat koji se prodaje u zemlji je tehnički prepravljen tako da može primati samo one frekvencije na kojima se mogu slušati državne radio-stanice. Svako poigravanje sa uređajem ili dokazano slušanje stranih radio-stanica je kažnjivo, naročito ako se radi o radio-stanicama južnih susjeda. Državni cenzori provode i striktnu cenzuru muzike koja se može slušati na postojećim stanicama, kako bi osigurali da ništa od „kapitalističkog smeća“ ne ukalja komunističku idilu. Zato i nije čudo što smo navikli da je za Sjevernu Koreju uvijek zagarantovano zadnje mjesto u svim globalnim analizama medijskih i novinarskih sloboda.
Način na koji tamošnji mediji informišu javnost na granici je bizarnog. Tako je jedna od poslastica sjevernokorejske propagandne mašinerije, istaknuta i u Al-Jazeerinom prilogu, bila emitovanje snimaka nereda i demonstracija u Južnoj Koreji kada god bi se nešto slično desilo, bez obzira na povod. Naravno, cilj je bio očit, a to je da se pokaže kako su stanovnici demokratske i kapitalističke Južne Koreje, za razliku od sjevernjaka, nezadovoljni vlašću i stanjem u kojem se nalaze. Međutim, vrlo brzo su cenzori primijetili da i uz svu selekciju kadrova kako bi se emitovali samo oni najgori, građani Sjeverne Koreje sve češće na tim snimcima počinju primjećivati kako su nezadovoljni kapitalisti jako lijepo obučeni, ugojeni i kako su automobili koje prevrću i pale nešto što oni nikada nisu ni vidjeli, a da su izlozi ogromnih građevina koji bi u tim neredima stradavali, bili puni robe koja je u njihovoj zemlji rezervisana samo za mali broj odabranih drugova i koju oni niti mogu naći na policama, niti sebi priuštiti.
Zato kada se u obzir uzme bizaran način na koji je, čini se, novi predsjednik izabran i način na koji je to saopćeno lokalnoj i svjetskoj javnosti i kada dođe do zvaničnog prijenosa vlasti teško da se može očekivati bilo kakva promjena u vladajućem režimu i načinu na koji se politika, pa i odnos prema medijima, vodi u toj zemlji.
Sunny Lee, južnokorejski novinar je za Al-Jazeeru ustvrdio kako doskora ni obavještajne agencije nisu znale kako Kim Jong-un izgleda ili gdje se nalazi. Posljednja njegova fotografija koja se mogla naći bila je ona iz škole kada je ima dvanaest godina. Njega je otac doslovno „izvukao iz naftalina“. Eksperti tvrde kako Kim Jong-un nije bio očev prvi izbor nego njegov stariji brat, ali se ovaj navodno oteo svakoj kontroli i pretvorio u „ženskaroša“ koji bi i u zemlji kakva je Sjeverna Koreja teško mogao voditi državu i zadržati sve loše životne navike.
Satiristima u američkim medijima, koji su također vidjeli prvu sliku Kim Jong-una nije promaklo to kako je on jedini, uz oca, očito uhranjen među ostalim Korejancima. Tako su u Comedy Central-u već napravili satirični prilog o tome kako Cartman iz crtića South Park dolazi na vlast.
Centar za napredne studije (CNS) organizira diskusiju na temu "Uspon radikalne desnice u Evropi: Implikacije za BiH?".
