24.4.23

Drevni grad Ušejkir- zabilješke iz Arabije






















Drevni grad Ušejkir (أشيقر), nalazi se nekih 200 kilometara sjeverozapadno od Rijada. Ovo je rijetko očuvan grad sa tipičnom arhitekturom Nedžda koji daje uvid u to kako se nekada živjelo u bogatoj oazi okruženoj nepreglednim pješčanim i kamenitim pustinjama. Postoje pisani tragovi koji svjedoče o postojanju organizovanog naselja više od 1500 godina. Još u predislamskom periodu grad je bio dom većeg broja poznatih tzv. džahilijetskih pjesnika Arabije.  Vjeruje se kako je Ušejkir, koji se u starim spisima spomine i kao A'ekel ili I'kl (عِكل) jedno od najstarijih naseljenih mjesta u regiji Nedžd u današnjoj Kraljevini Saudijskoj Arabiji.
Kažu da je selo Ušejkir nastalo pored grada Šakra koji je i danas tu i sjedište je okruga. Oba naselja su smještena pored crvenkaste planine po kojoj su, vele, nazvani Šakra- Plavuša odnosno Ušejkir- Mala plavuša. Jednostavo u to vrijeme ženu žute ili crvene kose zvali su plavušom. Osim toga oaza je sa jedne svoje strane okružena i pojasom pješčane pustinje izrazito crvenog i žutog pijeska, poput kose kakve plavuše.

Ovaj grad u historijskoj regiji El-Vešm bogat vodom i palminjacima bio je jako bitna destinacija na putu hodočasnika i hadžija koji su iz Iraka, Irana i Kuvajta hodočastili Meku. Tu su se snabdijevali, odmarali i odatle nastavljali svoj put ka Hidžazu.

Historijski Ušejkir je bila nastambina plemena Et-Tamim, iako su tu živjeli i potomci brojnih drugih plemena. Neke od poznatijih porodica kojima je Ušejkir bio dom su porodica El-Hussaini (jedna od vladajućih porodica u gradu), Al-Šejh (porodica predaka Muhameda bin Abdulevehaba), Al-Bassam itd. Posebna je zanimljivost da katarska vladajuća porodica Es-Sani potječe iz Ušejkira, gdje im je rođen djed (Es-Sani).

Tokom tri hidžretska stoljeća (desetog, jedanaestog i dvanaestog), Ušejkir je bio centar islamske učenosti u Nedždu. Brojni su alimi u njega dolazili kako bi učili ili predavali. U jednom periodu, naročito sredinom dvanaestog stoljeća govorilo se da je polovina uleme Nedžda u Ušejkiru.

Kuće su građene od blata, drveta i ponegdje kamenih stubova. Na kućama se danas nalaze natpisi o tome koje su porodice živjele u njima, ali i to gdje žive njihovi potomci danas i ko je od potomaka i kada neku od njih obnovio. Neki dijelovi su bolje očuvani, neki su urušeni ali se vide svi elementi arhitekture i društvenog života drevnih vremena. Kuće su imale prostrane ravne krovove na kojima se u vrelim noćima spavalo. Skoro svaka kuća imala je svoje bašče sa palmama, historijski izvori govore i o maslinama koje su se uzgajale ali i svim vrstama povrća i voća. I sada je tu nekoliko bunara kao i ostaci sistema navodnjavanja koji je prolazio kroz čitav grad i ravnomjerno navodnjavao svaku bašču. Sve bašče su okružene visokim zemljanim zidovima koji su stvarali mikroklimu, zaustavljali pustinjski pijesak, smanjivali isparavanje vode i kreirali atmosferu koja se može porediti samo sa kur'anskim opisom dženneta.

Kuće su vrlo često naslonjene jedna na drugu oko sokaka koji zajedno sa zatvorenim baščama čine pravi mali lavirint. Stariji Arabljani su mi pričali kako su ženske odaje u različitim kućama imale posebne otvore kroz koje su komšinice nerijetko ispijale kahvu i čaj. Vele, znalo se desiti da u neku kuću dođe gost a da domaćica nema ništa čime bi ga počastila. Tada bi žene kroz otvor između kuća slale praznu siniju koja bi se tim tajnim kanalom komunikacije, dok napravi krug kroz selo napunila. Arhitektura kao i predaje o životu u ovim sada skoro napuštenim gradovima i selima Arabije govore o društvenoj koheziji koja je vladala, ali i normama i vrlinama koje su bile garant opstanka i održavanja bilo kakvog života u ovim nepristupačnim i klimatski okrutnim prostorima.

Uski sokaci su natkriveni tako da se i usred dana moglo kretati bez da se bude izloženo vrelom arabljanskom suncu. U gradu je više obrazovnih, vakufskih i muzejskih institucija za turiste i stanovnike mjesta koji žive oko historijskog dijela grada. Sve zajedno jedinstven prozor u davna vremena i to kako se nekada ugodno živjelo u ne tako pristupačnom pustinjskm okruženju.