Neuspjeh političkog procesa koji se u Egiptu desio
svrgavanjem predsjednika Mursija stvorio je vojsku nezadovoljnika.
 |
Nikada još terorizam bilo gdje u svijetu nije poražen samo
sigurnosnim metodama [Arhiva]
|
Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)
Polusatni videouradak koji se u petak navečer počeo širiti
društvenim mrežama, a kojeg su u taj virtualni svijet plasirali medijski
operativci egipatske militantne organizacije Ansar al-Bejt al-Makdis (Pomoćnici
Svete kuće - Jerusalema), uzdrmao je ne samo egipatsku javnost nego i
sigurnosne i analitičke krugove koji prate situaciju unutar militantnih
organizacija u tom dijelu svijeta.
U kvalitetno produciranom materijalu vidi se snimak napada
militanata na kontrolni punkt egipatske vojske, kao i brojne druge
"akcije" protiv Vladinih dužnosnika i institucija.
Film nije šokirao javnost samo zbog brutalnih snimaka
egzekucija vojnika i Vladinih dužnosnika, pogubljenja zarobljenika, napada na
policijska vozila, paljenja tijela ubijenih, egzekucija ljudi nasred ulice dok
šetaju gradom, nego i zbog toga što je prvi put pokazao razmjere izazova s
kojim se vojni režim i predsjednik Abdul-Fattah al-Sisi suočavaju. O stvarnim
razmjerama problema se u Egiptu nije otvoreno govorilo, a vladajući režim je
problem "tekfirskih formacija" (kako ih mediji nazivaju) politizirao,
pokušavajući ih povezati s Muslimanskom braćom i svrgnutim predsjednikom
Muhamedom Mursijem.
Do sada nije bilo jasno da li vojnoj vlasti više trebaju
povremeni napadi militanata, kako bi opravdali represivne sigurnosne mjere, ne
samo protiv tih skupina nego i svih političkih neistomišljenika ili taj problem
istinski žele riješiti.
Naravno, prorežimskim medijima, kao i njegovim liderima,
nije bio bitan jedan raniji uradak istog lidera koji se pojavljuje i u novom
videu, koji je tadašnjeg predsjednika Mursija iz Muslimanske braće proglasio
nevjernikom i odmetnikom od vjere.
Međutim, nakon ovog filma i onoga što se u njemu moglo
vidjeti i čuti, teško da će sigurnosni problem s radikalnim grupama na Sinaju
više biti samo instrument politizacije i igračka u rukama predsjednika Sisija.
On ozbiljno prijeti da se otme kontroli i da destabilizira Egipat, ali i region
u cjelosti i to je jasno sve većem broju i onih koji podržavaju Sisija.
Zato je vrlo bitno da se pažljivo iščitaju poruke koje su
očito brižno osmišljene u militantnim krugovima, a njih je više - od političkih
i društvenih do onih ideoloških i sigurnosnih.
Politička poruka koju bi u Kairu, ali i svjetskim političkim
centrima, koji su itekako involvirani u sve što se u ovoj najmnogoljudnijoj
arapskoj državi dešava trebali ozbiljno razmotriti, jeste ona o povezanosti
diktature, nepravde i neslobode s ekstremizmom i militantizmom.
Jasno se iz govora ideologa pokreta može vidjeti kako, iako
su bili u otvorenom sukobu s Muslimanskom braćom i predsjednikom Mursijem dok
je bio na vlasti, danas pokušavaju iskoristiti nezadovoljstvo velikog broja
Egipćana koji ne podržavaju vojni puč kojim je svrgnut Mursi i sve ono što je
nakon toga uslijedilo.
Oni, kao toliko puta do sada, pokušavaju iskoristiti
opravdano nezadovoljstvo naroda i represivne mjere koje država poduzima kako bi
opravdali terorističke akcije koje izvode i upotrebu nasilja.
Cijena za sve propuste
Nikada još terorizam bilo gdje u svijetu nije poražen samo
sigurnosnim metodama. Nesloboda i nezadovoljstvo prijete da osiguraju masovnu
podršku malim radikalnim skupinama, koje se predstavljaju kao jedini zaštitnici
nemoćnih i obespravljenih i to niko ne bi trebao ignorirati.
Apsolutna većina Egipćana je bila zgrožena brutalnošću
militantnih skupina i njihovim napadima na egipatske vojnike, ali uplitanje
vojnog vrha u politički život i njihovi politički progoni neistomišljenika
militanti danas pokušavaju iskoristiti kako bi okrenuli javnost protiv vojske,
koja tradicionalno uživa veliki ugled u egipatskom društvu.
Problem je utoliko veći pridoda li se ovome činjenica da su
ljudi sa Sinaja još u vrijeme vladavine Husnija Mubaraka upozoravali na tešku
ekonomsku situaciju u tom dijelu Egipta i to kako ih je centralna vlast u Kairu
zapostavila u svakom, pa i sigurnosnom smislu. Čini se kako je sada došlo
vrijeme da se plati cijena za sve te propuste.
Ideološke poruke koje treba iščitati iz novog videa
organizacije Ansar al-Bejt al-Makdis nisu ništa manje bitni i imaju veze s
globalnim procesima koji se dešavaju u krugovima militantnih organizacija koje
se pozivaju na islam. Naime, glas koji se čuje na objavljenom snimku govori da
je ova organizacija osnovana kako bi se borila protiv izraelske okupacije i
kako su se dugo vremena opirali tome da "oružje dignu protiv svojih
sunarodnjaka i egipatske vojske". Oni tvrde da su im ovaj sukob nametnuli
oni koji su "ustali da se bore protiv islama i muslimana" i koji su
se stavili na stranu Izraela i zapadnih križara.
I, uistinu je pažnje vrijedna ta ideološka transformacija
unutar militanata širom muslimanskog svijeta, koja, pod utjecajem takozvane
Islamske države, ide ka tome da se većina tih organizacija okreće od dosadašnje
borbe protiv „stranog neprijatelja“ (poput Izraela, Amerike, Indije i drugih
koji su bili u konfliktu s nekim muslimanskim narodima), na čemu je insistirala
Al-Kaida, ka unutrašnjim neprijateljima.
U tom smislu je indikativno i jako bitno i nedavno saopćenje
Ansar al-Bejt al-Makdisu, koje je prethodilo ovom videu u kojem oni daju beju
(zavjet na poslušnost i pokornost) lideru organizacije Islamska država Irak i
Levant Abu Bakru al-Bagdadiju kao halifi.
Samoproglašeni halifa je na audiosnimku, koji je emitiran
nakon vijesti o njegovom ranjavanju, posebno pozdravio ovo njihovo
pridruživanje hilafetu i proglašenju pokrajine Islamske države (vilajeta) na
Sinaju, čime je i formalno ozvaničena "ideološka evolucija"
organizacije Ansara od formacije kojoj je cilj bila borba protiv Izraela (poput
onih za granične prelaze ili napada na grad Ilat na obali Crvenog mora), do one
kojoj je cilj rušenje sekularnih režima u muslimanskom svijetu i uspostavljanje
globalnog hilafeta.
Otvoreni rat s državom i društvom
Ovaj trend izvoza taktika borbe, koje je u Iraku i Siriji
razvila takozvana Islamska država i koja im je omogućila preuzimanje vlasti u
velikom dijelu tih država, posebno brine mnoge u regionu i svijetu. Očito se
vrlo efikasnom pokazala metoda izazivanja haosa i nesigurnosti kroz
spektakularne terorističke napade, kompromitiranje sigurnosnih službi i
onemogućavanje države da funkcionira, a onda popunjavanje tog vakuuma
vlastititom vizijom "islamske vlasti", u kojoj kombiniraju pružanje
sigurnosti i osnovnih komunalnih usluga s brutalnošću nad svima koji se pobune.
Ta još davno razrađena taktika opisana u djelu Abu Bakra
Nadžija "Upravljanje zvjerstvima" (Idaretu at-Tevahuš), koja počiva
na brutalnosti kao načinu da se kompromitiraju postojeća državna uređenja u
muslimanskom svijetu, još daje rezultate, jer tamošnje države i svjetske sile
nisu našle načina kako da na njega odgovore. Samo silom to će sigurno biti
nemoguće.
Ne treba zaboraviti da je Sinaj sigurnosno već dugo
problematično područje, ne samo zbog toga što je bio jedno vrijeme pod
izraelskom okupacijom, što je jedini prostor kojim se palestinske oslobodilačke
formacije u Gazi naoružavaju krijumčareći tajnim mrežama i tunelima ispod
granice oružje, nego i zbog mirovnog ugovora iz Camp Davida, koji ograničava
prisustvo egipatske vojske u tom području.
To odsustvo egipatske vojske, nesigurno okruženje koje je
stvorila izraelska blokada Gaze i rasprostranjeno krijumčarenje ne samo roba
nego i oružja, uz tešku ekonomsku situaciju i zanemarivanje potreba građana,
stvorilo je plodnu klimu za razvoj ovih skupina, koje sada prijete da, hraneći
se nezadovoljstvom koje se stvara u čitavom Egiptu, prošire svoj model
destabilizacije i krenu u otvoreni rat s državom i društvom.
Neuspjeh političkog procesa koji se desio svrgavanjem
predsjednika Mursija stvorio je vojsku nezadovoljnika, koji su se razočarali u
mirni i politički proces promjene i koji bi lahko mogli prihvatiti nove poruke
sa Sinaja. Očito nam sa Sinajskog gorja stižu neke nove poruke, koje nikakve veze
osim mjesta nemaju s porukama koje je od Boga primio Musa, a.s (ili Mojsije),
ali koje itekako zaslužuju da ih se na vrijeme pažljivo iščita.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju
nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera
