Piše: Muhamed Jusić (Start BiH)
Pobunjenici su još daleko od organizovane vojne sile koja se može suprotstaviti libijskoj vojsci, pa je pitanje šta saveznici moraju zraditi ako žele brzo ukloniti Muamera el-Gadafija Revolucionarni duh širom Sjeverne Afrike i Bliskog Istoka ne jenjava ni nakon što su nezadovoljni narodi naletjeli na tvrd orah, ekscentričnog
Muamera el-Gadafija. U Siriji je situacija bila na rubu eskalacije ali, je brutalna reakcija vladajućeg režima i pokušaj nametanja potpune medijske izolacije i iscenirane podrške narodnih masa vladajućem režimu, trenutno uvela zatišje za koje niko ne može garantovati koliko će trajati.U jednom trenutku se učinilo da će predsjednik Sirije
Bashar al-Assad, koji je na toj poziciji zamijenio svoga oca, pod pritiskom naroda barem obećati početak reformi.
Cilj je podjela?
Međutim, kako su demonstracije koje su počele 15. marta pod pritiskom sigurnosnih snaga počele jenjavati, predsjednik je u svom obraćanju Parlamentu izjavio kako je uzrok svega što se dešavalo pokušaj „zavjere protiv Sirije“ koji nije uspio. Upozorio je da Sirija proživljava "izuzetan trenutak, koji izgleda kao test našeg jedinstva", i ocijenio da su neprijatelji zemlje iskoristili situaciju da posiju haos, a o razlozima narodnog nezadovoljstva i njihovim zahtjevima, ukidanju vanrednog stanja, novom zakonu o medijima i političkom pluralizmu, barem za sada, ni riječi.
U Jemenu se nastavlja natezanje naroda i predsjednika Ali Abdala Saliha, a čini se najveću korist od svega imaju šiitski pobunjenici- Husijuni, s kojima je režim Abdala Saliha vodio dugogodišnji rat i El-Kaida koja napada skladišta i tvornice naoružanja i regrutuje sve više pristalica, ne samo među nezadovoljnim Jemencima, nego i saudijskim disidentima. Ove dvije ideološki sukobljene strane, ali obje podjednako antizapadnjački orjentisane, koriste ovaj vakuum kako bi se spremile za neke nove vlastite ratove za prevlast nad Jemenom.U Kuvajtu je smijenjena vlada, a u Jordanu incidenti nižeg intenziteta traju već mjesecima. Ipak, situacija je i dalje daleko najdramatičnija u Libiji.
Zamjenik libijskog ministra vanjskih poslova Haled Kaim je u emisiji talijanske televizije optužio koaliciju koja napada Libiju da želi "podijeliti zemlju na dva dijela", prenijele su agencije.
"Koalicija svojom taktikom želi dovesti do bezizlazne situacije i podijeliti zemlju na dva dijela, što znači dovesti je do građanskog rata, rata koji bi potrajao, želi je dovesti do početka nove Somalije, što je izrazito opasna situacija", ocijenio je Kaim. "Pobunjenici i dalje napadaju naše oružane snage. Ako nas to dovede do građanskog rata doći će do pogibije nevinih civila", rekao je on, a prenijele svjetske i lokalne novinske agencije.
Ovo mišljenje, nažalost, dijeli sve veći broj svjetskih analitičara, ali i brojni svjetski centri političke moći kojima se sve više čini da za Libiju nema brzih rješenja i da bi u slučaju da se ne mogne ovladati Tripoliem bilo dovoljno ostvariti kontrolu nad naftom bogatom istoku zemlje. Svima je jasno da napadi saveznika na Libiju možda mogu spriječiti Gaddafija da slomi pobunu u zemlji, ali zasigurno neće okončati konflikt. Osim toga, ne treba zaboraviti da je režim Sadama Huseina u Iraku ostao na vlasti i pored pobune Kurda na sjeveru i šiita na jugu čak jedanaest godina nakon što je uspostavljena zona zabrane letenja, odnosno sve dok Amerikanci i njihovi saveznici nisu ušli kopnenim trupama i „čizmom zauzeli„ Irak.
CIA i specijalci
Zasada, međutim, prema zvaničnim izjavama Obamine administracije oni ni po koju cijenu neće dopustiit da se uvuku u građanski rat niti imaju planove za kopnenu intervenciju. Slično mišljenje imaju i drugi njihovi saveznici iz NATO-a, ali i Arapska liga koja je jasno rekla da je protiv vojnog prisustva stranih vojnih sila u Libiji. I pored toga, neki britanski mediji su izvijestili kako postoje informacije sa terena, ali i neimenovanih vojnih krugova, da su specijalne vojne jedinice britanske vojske u nekoliko navrata već intervenirale na libijskom tlu izvodeći izviđačke, diverzantske i tzv. precizne taktičke misije na ključnim mjestima kako bi olakšali pobunjenicima da se pregrupišu i kako bi omeli napredovanje Gaddafijevih trupa prema istoku zemlje.
Britanski operativci iz obavještajne agencije M16, kako navodi The New York Times , već neko vrijeme usmjeravaju vazdušne napade britanskih aviona i prikupljaju podatke o kolonama tenkova, artiljerijskim oruđima i raketnim instalacijama. Ipak svi znaju da se pobjeda nad Gaddafijevim trupama ne može izvojevati samo iz zraka i malim tektičkim i obavještajnim skupinama, a u nespremnosti saveznika, naročito SAD-a, da rasporede svoje kopnene snage i Libiju pretvore u novi Irak, ostaje samo jedna varijanta a to je da se za tu misiju iskoriste pobunjenici i da im se s tim ciljem i pomogne.
Za sada su pobunjenici pokazali da su, iako izrazitom motivisani, jako neorganizovana i dalek od ozbiljne vojne sile koja bi mogla da se nosi sa lojalnim elementima gadafijeve vojske. Zato je za očekivati da će saveznici u tom smislu pomoći pobunjenicima i po modelu CIA -inih akcija podrške afganistanskim mudžahedinima u borbi protiv SSSR-a dati neki oblik stručne pomoći različitim vojnim frakcijama. Tome u prilog govori i tekst iz izdanja The New York Times-a za 31.3.2011. u kojem se već tvrdi da je CIA još prije nekoliko sedmica ubacila svoje agente u Libiju.
Osim toga sve češće se spominje i mogućnost ili potreba da se pobunjenicima pomogne u oružju. Tačno je da su se pobunjena istočna libijska plemena u prvim danima revolucije, prije nego što je Gaddafijeva avijacija uništila izgubljene kasarne i skladišta oužja, dokopala znatnih količina naoružanja ipak bi im dobro došla podrška u određenim vrstama protivtenkovskih oružja koja bi im uz podršku NATO-a iz zraka osigurala taktičku prednost nad Gaddafijevim pristašama. Za sada zvanično NATO odbija tu mogućnost iz prostog razloga što bi to još više izvelo čitavu intervenciju iz okvira rezolucije Savjeta bezbjednosti. Tako je u prošli utorak po završetku međunarodnog samita o Libiji u Londonu, glavni sekretar NATO-a Anders Fogh Rasmussen na pitanje Sky Newsa postoji li mogućnost da dobiju oružje pristalice opoizicije odgovorio da je NATO "tu da štiti stanovništvo, a ne da ga naoružava", te dodao da „rezolucija Vijeća sigurnosti vrlo jasno zahtijeva embargo na oružje“.
O snabdijevanju pobunjenika oružjem "nije se razgovaralo" na sjednici, izjavio je britanski ministar vanjskih poslova William Hague, ali je Francuska izrazila spremnost da sa svojim saveznicima razgovara o vojnoj pomoći pobunjenicima. Malo ko vjeruje da saveznici vrlo brzo, ako to već i ne rade, neće početi sa obukom i opremanjem pobunjenika uz saglasnost međunarodne zajednice ili kako se to obično radi onako „ispod žita“. Naravno, u Americi i na zapadu svi znaju kakve je rezultate sličan eksperiment sa afganistanskim mudžahedinama imao i niko ne može garantovati da se nešto slično neće ponoviti. A s obzirom na heterogenost pobunjeničkih snaga postoji velika vjerovatnoća da bi se slični elementi mogli infiltrirati u sukob zarad vlastitih ciljeva, naročito ako sukob potraje.
Ruski folovi
A ako se iz čitavog procesa izrodi neka nova El-Kaida o tome će se pisati kasnije ili će to biti novi povod za neke nove intervencije u tom dijelu svijeta.
Bez obzira na to kakve će oblike saveznička intervencija u Libiji, koja bi se ovih dana trebala staviti pod zvaničnu komandu i koordinaciju NATO-a, imati u budućnosti ona je već sada, po mišljenju mnogih, izašla izvan okvira mandata kojeg su dobili od Savjeta bezbijednosti. Već u prvim danima uspostave noflight zone Arapska liga je imala prigovore tvrdeći da oni nisu dali saglasnost da se gađaju administrativne i druge građevine širom zemlje nego da se spriječe avioni libijske avijacije da gađaju civile u od centralne vlasti odmetnutim gradovima. Objašnjenje saveznika je bilo da uspostava zone zabrane letenja ne znači samo presretanje libijskih aviona nego, prema njihovom tumačenju, potpuno uništenje libijske avijacije i njenih potencijala, što znači i sistema protuzračne odbrane, sistema kontrole neba, aerodroma i uskladištenih aviona, komunikacja, pa i komande. Na taj način na listi potencijalnih meta se moglo naći sve što su saveznici htjeli da se nađe, pa čak i jedna od Gaddafijevih palata.
Najglasnija je u svom protivljenju trenutnom razvoju situacije Ruska Federacija koja je imala pravo veta i mogla spriječiti bilo kakvu intervenciju, ali to nije uradila. Naprotiv, upravo su oni uz Kinu dali prešutnu saglasnost u Vijeću sigurnosti da se otpočne saveznički pohod na Gaddafijev režim.
Danas se i oni kao i Arapska liga prave da su prevareni iako je teško povjerovati da stvarno nisu znali kakve razmjere će saveznička intervencija imati. Ali eto, već od prvih dana Rusi traže prekid "neselektivne" upotrebe sile koja uzrokuje stradanja civila u Libiji. Tako je glasnogovornik ruske diplomatije Aleksandar Lukačevič u saopćenju izdatom tim povodom izjavio kako su u „okviru zračnih udara na Libiju meta napada bili i ciljevi nevojne naravi".
Da Rusi znaju zbog čega se bune dokazuje i činjenica kako su napadi savezničke avijacije na libijske ciljeve nastavljeni i nakon što su u NATO-u ustvrdili da je zona zabrane letenja uspostavljena i da su svi vazduhoplovni kapaciteti libijske vojske uništeni. Pitanje je šta su u tom slučaju saveznici gađali što ne izlazi iz okvira UN-ove Rezolucije 1973. kojom se uspostavlja zona zabrane letenja.
I dok se Rusija i neke druge zemlje koje imaju tradicionalno dobre ekonomske odnose sa Libijom protive napadima saveznika na druge ciljeve i čak napade na logistiku i oklopne jedinice Gaddafijeve vojske, saveznici tvrde kako ista ta rezolucija „dopušta primjenu sile radi zaštite libijskih civila od napada režima pukovnika Moamera Gaddafija“. A kad tuča počne, ne bira se motka.
Muke po Obami
Kada je
Barack Obama obećao da će kada bude predsjednik SAD-a uraditi sve kako bi ujedinio politički i ideološki duboko podijeljeno američko društvo i približiti demokrate i republikance, nije mogao ni slutiti da će mu to poći za rukom tek u protivljenju načinu na koji on radi svoj posao. A upravo se to dešava danas. Obama se našao pod žestokim napadom kako svojih tradicionalnih oponenata tako i svojih kolega iz stranke koji ga optužuju da se ponaša isto kako Bush Mlađi da je Ameriku uveo u rat bez jasne strategije, jasno definisanih ciljeva i bez konsultacija sa Kongresom. Najdalje je u kritikama otišao demokrata Dennis Kucinich, koji smatra da je Obama načinio prekršaj koji je dovoljan razlog za pokretanje procedure opoziva (an impeachable offense). Obama se brani da su oni morali priteći svojim evropskim i arapskim saveznicima koji su bili zabrinuti razvojem situacije u Libiji, ali i zato što nisu smjeli dozvoliti da se ponovi još jedna Bosna. Osim toga, on tvrdi je Kongres „konsultovan“ i da je poslije početka intervencije, u zakonskom roku od 48 sati, poslao i pismo u kojem objašnjava prirodu i ciljeve američkog vojnog angažovanja.
Iako Obama tvrdi da je Amerika najveći dio posla u Libiji završila slamanjem kičme libijske vojske i da će sada sve veću ulogu imati saveznici, teško da će se Obama izvući iz čitave avanture bez političkih modrica. Jay Leno, poznati stand- up komičar i domaćin NBC-ovog The Tonight Show with Jay Leno, sve je već okrenuo na šalu i u jednom od svojih zadnjih nastupa, komentarišući činjenicu da Amerika danas vodi tri rata, rekao: „ a zamislte koliko bi ih tek vodila da Obama nije dobio Nobela za mir“.
Rijaset Islamske zajednice u BiH, Ured za Hadž, objavio je, javlja Zulhulejfa, Poziv na hadž za 2011-1432 godinu. 
Centar za edukaciju i istraživanje „Nahla“ drugu godinu zaredom organizira tromjesečni kurs „Islam u javnom prostoru“. Kurs je namijenjen novinarima iz elektronskih i printanih medija koji se bave problematikom vezanom za islam i muslimane, aktivistima vjerskih organizacija i nevladinih organizacija inspiriranih vjerom, vjerskim službenicima, imamima, vjeroučiteljima, te svima onima koji imaju priliku govoriti o islamu u javnom prostoru. Cilj ovog kursa je senzibiliranje polaznika za objektivno, profesionalno i terminološki precizno prezentiranje islama i islamskih vrijednosti u javnom diskursu te analiziranje pitanja koja predstavljaju izazov za muslimane u sekularnom društvu u kojem živimo. Neke od tema o kojima će biti riječi tokom kursa su: • Islam u javnom diskursu (pozicioniranje islam-mediji-društvo) • Jezik i javna komunikacija u teoriji i praksi • Različite forme pisanog izražavanja u javnom prostoru (novinarske forme), • Priprema za javni nastup, • Javni nastup – praktične vježbe, • Terminološka preciznost u javnom nastupu, • Islam u sekularnom društvu, • Hidžab u javnom prostoru, • Ekstremizam, terorizam i radikalizacija muslimana, • Islamofobija u javnom diskursu, • Kako reagirati u kriznim situacijama - primjeri dobre i loše prakse. Predavači na kursu su stručnjaci iz oblasti lingvistike, žurnalistike, islamskih nauka, te istaknuti novinari i medijski radnici (Amir Zukić, izvršni direktor programa TVSA, prof. dr. Fikret Karčić, dr. Amir Karić, mr. Ahmet Alibašić, mr. Alen Kalajdžija, mr. Đermana Šeta, Muhamed Jusić i drugi). Nastava će se održavati svake nedjelje od 16.30 do 20.00 h u multimedijalnoj sali CEI „Nahla, a za polaznike je osigurano osvježenje tokom pauze. Participacija za učešće na cjelokupnom kursu iznosi 50 KM po osobi. Za polaznike izvan Sarajeva postoji mogućnost dogovora o nadoknadi za prijevoz. Na kurs se mogu prijaviti i muškarci i žene. Formulare za prijavu možete preuzeti na linku ispod. Popunjene formulare slati na adresu info@nahla.ba do 8. aprila 2011. Kurs počinje u nedjelju, 10. aprila 2011. godine u 16.30. Više na: www.nahla.ba
Piše: Muhamed Jusić (Start BiH) Pobunjenici su još daleko od organizovane vojne sile koja se može suprotstaviti libijskoj vojsci, pa je pitanje šta saveznici moraju zraditi ako žele brzo ukloniti Muamera el-Gadafija Revolucionarni duh širom Sjeverne Afrike i Bliskog Istoka ne jenjava ni nakon što su nezadovoljni narodi naletjeli na tvrd orah, ekscentričnog Muamera el-Gadafija. U Siriji je situacija bila na rubu eskalacije ali, je brutalna reakcija vladajućeg režima i pokušaj nametanja potpune medijske izolacije i iscenirane podrške narodnih masa vladajućem režimu, trenutno uvela zatišje za koje niko ne može garantovati koliko će trajati.U jednom trenutku se učinilo da će predsjednik Sirije Bashar al-Assad, koji je na toj poziciji zamijenio svoga oca, pod pritiskom naroda barem obećati početak reformi. 
Kada je Barack Obama obećao da će kada bude predsjednik SAD-a uraditi sve kako bi ujedinio politički i ideološki duboko podijeljeno američko društvo i približiti demokrate i republikance, nije mogao ni slutiti da će mu to poći za rukom tek u protivljenju načinu na koji on radi svoj posao. A upravo se to dešava danas. Obama se našao pod žestokim napadom kako svojih tradicionalnih oponenata tako i svojih kolega iz stranke koji ga optužuju da se ponaša isto kako Bush Mlađi da je Ameriku uveo u rat bez jasne strategije, jasno definisanih ciljeva i bez konsultacija sa Kongresom. Najdalje je u kritikama otišao demokrata Dennis Kucinich, koji smatra da je Obama načinio prekršaj koji je dovoljan razlog za pokretanje procedure opoziva (an impeachable offense). Obama se brani da su oni morali priteći svojim evropskim i arapskim saveznicima koji su bili zabrinuti razvojem situacije u Libiji, ali i zato što nisu smjeli dozvoliti da se ponovi još jedna Bosna. Osim toga, on tvrdi je Kongres „konsultovan“ i da je poslije početka intervencije, u zakonskom roku od 48 sati, poslao i pismo u kojem objašnjava prirodu i ciljeve američkog vojnog angažovanja.