Sve što populisti imaju su parole iza kojih ne stoje nikakve
razrađene politike, a na neznanju i strahu grade programe.
 |
| Ljudi nezadovoljni trenutnom situacijom dali su podršku Trumpu, čovjeku koji je nudio najradikalniju promjenu, foto Reuters |
Piše:Muhamed Jusić (Al Jazeera)
Ljudi nezadovoljni trenutnom situacijom dali su podršku
Trumpu, čovjeku koji je nudio najradikalniju promjenu, piše autor Reuters
Kažu da u jevrejskoj tradiciji postoji predaja o
"rabinima koji su poput pasa", tj. o rabinima koji umjesto da vode
ljude ustvari govore ono što oni žele da čuju. Kažu da je poređenje napravljeno
jer kada pas ide ispred svoga gospodara, čini se kao da ga on vodi, a ustvari
se pas okreće svako malo da vidi kuda gospodar ide pa trči samo koji korak
ispred.
Danas je u svijetu sve više takvih, ne samo među ljudima
koji nastupaju u ime vjere nego prije svega među političarima i
intelektualcima. Podilaziti masama, govoriti ono što one žele čuti, najlakši je
put do uspjeha.
Ovih dana, svi su se raspisali o usponu populizma u svijetu.
Zar demokratija ne počiva na tome da se glasačima ponude programi i pozicije od
kojih oni odaberu onu koja im se najviše sviđa? Zašto, ako neke druge opcije
pobjede onda je to trijumf demokratije, a ako se neko ko se ne uklapa u
"mainstream tokove" politike i misli svidi građanima, onda je to
populizam? Odnosno, šta je populistički u novom valu populizma?
Stvar je jednostavna. Oni kritikuju tzv. establishment, ali
ne nude funkcionalna i realna rješenja. Sve što imaju su parole iza kojih ne
stoje nikakve razrađene politike. Manipulišu strahom i neznanjem i na njemu
grade svoje programe. Njima je cilj parolama doći na vlast, ali kada se tamo
nađu svu krivicu za svoje neuspjehe počnu prebacivati na domaće i strane
neprijatelje. Tada započne proces proizvodnje neprijatelja koji treba da
prikrije njihove neuspjehe i održi ih na vlasti. To smo već dugo gledali u
zemljama tzv. Trećeg svijeta, a ovih dana začetke istih trendova prepoznajemo i
na Zapadu.
Populistički stavovi i politike se mogu svidjeti masama, ali
im one ne mogu riješiti probleme. Za rješavanje problema treba znanja, treba
odricanja, teških i nepopularnih odluka lidera jer u kompleksnome svijetu nema
prostora za simplistička rješenja.
Dovoljno onih koji će aplaudirati
Druga odlika novog vala populizma je kontradiktornost.
Populisti u silnom nastojanju da se dodvore što širem krugu ljudi zauzimaju
stavove koji su dijametralno suprotni. Istovremeno tvrde da se bore za slobodu.
Većina novonastalih populističkih stranaka sebe naziva slobodarskim ili u svome
imenu imaju riječ sloboda, a kada dođu na vlast osporavaju osnovne ljudske i
javne slobode - od vjerskih sloboda manjina do onih medijskih.
Govore o ekonomskom rastu, a istovremeno zagovaraju mjere
koje vode u ekonomski izolacionizam. Kažu da se zalažu za kršćanske ili
islamske vrijednosti, a istovremeno provode politike koje počivaju na
netoleranciji, isključivosti, sebičnosti i mržnji. Kritikuju svoje prethodnike
za popustljivost, ali istovremeno i za to što su se uplitali u svjetske sukobe.
Neki od njihovih ideologa i slijeva i zdesna podjednako
okrivljuju npr. odlazeću američku administraciju i za intervencionizam i za to
što ignorišu neke od svjetskih sukoba poput recimo onoga u Siriji. Nebitna je
supstanca, bitno je da i za jednu i za drugu poziciju ima dovoljno onih koji će
na takve stavove aplaudirati i revnosno ih like-ovati i share-ovati na
društvenim mrežama.
Utopijska rješenja
Nedosljednost bi sigurno mogla biti treća odlika novog
populizma, iako ona nije jača strana ni dominantnih ideologija i politika koje
su upravljale našim životima svih ovih godina.
Zanimljivo je npr. u slučaju pobjede Donalda Trumpa
primijetiti kako su ljudi nezadovoljni trenutnom situacijom dali podršku
čovjeku koji je nudio najradikalniju promjenu. Preko njega su građani poslali
poruku "establishmentu" da su nezadovoljni trenutnim politikama i
onim kako elite vode Ameriku i svijet. Ali oni su dobili sve, samo ne promjenu
kakvu priželjkuju.
Analize su pokazale da je srednja klasa odigrala ključnu
ulogu u Trumpovoj pobjedi, ali njegov kabinet je sastavljen od rođaka i
milionera, iste one elite koja se obogatila kroz finansijska mešetarenja i
izmještanje američkih radnih mjesta na treća tržišta što je i osiromašilo isti
taj sloj. Oni su daleko da dalje ne mogu biti od svih problema srednje klase,
ali i od vrijednosti religiozne američke baze koja im je također dala značajnu
podršku.
Ali to nije bitno, oni su progovorili o svemu što je njih
tištilo i obećali su im utopijska rješenja, na nivou parola. Rekli su im ono
što oni vole čuti. Zato je Donald Trump, kojeg podržava prolife pokret koji se
snažno zalaže za ograničavanje prava LGBT populacije, mogao reći da niko kao on
ne voli gay osobe. Ideali tu nisu bitni, bitan je broj onih kojima će se neka
izjava svidjeti ili ne. To je poput onog šefa što je svima govorio kako su u
pravu samo da bi ostao na poziciji, a kada mu je jedan od podređenih rekao da
ne može tako i da ne mogu svi biti u pravu on je odgovorio: "I ti si u
pravu".
Nema konstruktivne alternative
Priča za sebe je to što su obrazovni sistem, mediji i sve
druge druge društvene institucije zakazale, izgubile povjerenje građana i
ostavile građane neuke, neinformisane i podložne manipulaciji. Još veći je
problem što se građanima ne nudi nikakva konstruktivna alternativa. Populisti,
i lijevi i desni, zato imaju neviđenu priliku. Ovo je njihovih pet minuta.
Nedostatak ozbiljne i iskrene kritike je ugrozio sve postojeće institucije od
medija do vjerskih zajednica.
Lideri su, kako to sugeriše i mudrost iz jevrejske tradicije
s početka teksta, bili samo oni koji su išli ispred svoga naroda i koji su mu
govorili i ono što oni nisu voljeli čuti. Teško je očekivati od današnjih
političara da krenu tim putem, ali bi se od medija, akademske zajednice i
vjerskih autoriteta to moralo zahtijevati. Nažalost, svjedoci smo kako su se
mediji okrenuli istoj vrsti populizma. Slijepo trčeći za profitom kojeg
određuje gledanost, čitanost i posjećenost oni su se fokusirali na
senzacionalizam, zabavu i tzv. infotainment koji podilazi masama.
Akademska zajednica je isto tako već odavno utonula u
vlastiti populizam. Ganjanje samo "atraktivnih tema" koje se mogu
prodati i kvazinaučno opravdavanje ideologija i pozicija centara moći u čijim
rukama je novac i društveni utjecaj naučne radnike je pretvorio u dvorske lude
koje zabavljaju javnost dok kraljevi suvereno vladaju, a ako kakvu kritiku
upute onima koji sjede na prijestolju onda im se to zbog "njihove
ludosti" oprosti.
I vjerski autoriteti su sve češće u svim vjerskim
zajednicama pokazali da je i kod njih populizam postao glavni kriterij uspjeha.
Oni svećenici, imami i misionari koji su spremni podilaziti masama nudeći im
instant-duhovnost i simplističke poglede na vjeru i svijet imaju brojne
sljedbenike. Oni koji podučavaju istinskim vrijednostima, koji umjesto mržnje i
netrpeljivosti promovišu ljubav i otvorenost, koji brigom za vjeru ne pravdaju
ljudske slabosti od osvetoljubivosti, uskogrudnosti, škrtosti do sebičnosti i
koji umjesto da jašu na valovima komercijalizacije vjere kritikuju banalizaciju
vjerskog učenja i njegovu "mekdonaldizaciju" nemaju prođe.
Opasno je kada se ljudi povode za većinom, ali opasnosti od
toga da oni koji bi svijet trebali voditi krenu tim putem su nesagledive.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju
nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera
