Da li je BiH iskoristila simbolički kapital u arapskim zemljama?

Privredno-ekonomska saradnja BiH sa arapskim zemljama do sada se u većini slučajeva zasnivala na bazi sadake i ukoliko želimo pratiti zemlje iz regiona moramo promijeniti pristup i saradnju sa zemljama Bliskog istoka, ističe u razgovoru za Klix.ba analitičar dešavanja na Bliskom istoku Muhamed Jusić

Foto: Ilustracija/Klix.ba

Piše: S. H./Klix.ba

Još od vremena Jugoslavije koja je gajila dobre odnose s arapskim zemljama, najviše zbog Pokreta nesvrstanih, tradiciju saradnje i međusobnog podržavanja sa zemljama Bliskog istoka nastavila je i BiH. Međutim, postavlja se pitanje koliko je mogućnosti iskorišteno za dodatno unapređenje odnosa BiH i zemalja Bliskog istoka.

To se najviše odnosi na privredno-ekonomsku saradnju i simbolički kapital koji je BiH imala u zemljama Zaljeva. BiH nije na pravi način iskoristila poziciju i na neki način povlašteni položaj koji je imala u saradnji s arapskim zemljama, i ukoliko želimo konkretnije promjene potrebna nam je strategija.

"Nažalost, posljednjih godina Bosna i Heregovina, koja je imala značajan simbolički kapital u tim zemljama, ne samo da ga nije iskoristila, nego smo nekim nepromišljenim potezima naše vanjske politike i nedosljednim uvlačenjem u tamošnje političke i ideološke sukobe ohladili svoje odnose s ključnim političkim akterima. Zbog toga smo izgubili brojne investicije i tradicionalne prijatelje", ističe Jusić.

Pri Ministarstvu vanjskih poslova BiH postoji odjel ekonomske diplomatije, čiji je osnovni zadatak da koordinira aktivnosti diplomatsko konzularnih predstavništava Bosne i Hercegovine u domenu privredne prezentacije Bosne i Hercegovine u svijetu.

Umjesto konkretnih i novih projekata i planova s mogućnošću saradnje za bh. kompanije, vlasti kao da još uvijek očekuju donatorski odnos prema BiH, bez jasne strategije i međusobno ravnopravnog partnerskog odnosa.

"BiH je za razliku od Srbije i Hrvatske, koje su mnogo bolje iskoristile saradnju sa arapskim zemljama, očekivala sadaku i napravila takvu sliku o sebi da se od nas očekuje servilnost kakva se ne očekuje od drugih", naglašava Jusić.

Ipak, brojne aktivnosti Ministarstva vanjskih poslova i najave uspostave partnerskih odnosa sa brojnim zemljama prilika su koju BiH mora iskoristiti. Prije svega, krajem januara najavljena je zvanična posjeta emira Katara Bosni i Hercegovini, šeiha Tamim bin Hamada et-Thanija, kao i dolazak u zvaničnu posjetu našoj zemlji princa Saudijske Arabije Muhameda bin Selmana, pa možda i samog kralja Selmana.

Osim toga, najavljena je mogućnost posjete i emira države Kuvajt šeiha Sabaha el-Ahmada el-Džabera es-Sabaha. To su konkretni koraci koje bi bh. vlasti i privrednici trebali iskoristiti u cilju poboljšanja odnosa BiH sa arapskim zemljama, te uspostavu privredne saradnje.

"Odnosi BiH sa zemljama Bliskog istoka moraju počivati na principu državničkog odnosa, samopoštovanja i nemiješanja u tamošnje sukobe, koji nisu samo na relacijama Iran - Saudijska Arabija, nego su u brojnim slučajevima daleko kompleksniji, o čemu se kod nas malo zna. Odnose umjesto na sadaka-fondovima treba graditi na poslovnim vezama i ekonomiji, a zajednički interes staviti u prvi plan. Ovo je prema mom mišljenju jedinstvena prilika za koju se ozbiljno trebamo pripremiti", zaključuje Jusić u razgovoru za Klix.ba

Hidžab na sudu

Vjersko obilježje koje nosi neke osoba ne predstavlja povredu principa sekularno uređenog društva kao što je isticanje takvog obilježja na zidovima institucije.

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)

Prema pisanju sarajevskih medija nastavak sjednice Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine 20. januara je velikim dijelom bio posvećen reagiranju Suda Bosne i Hercegovine, ali prvenstveno Islamskezajednice u Bosni i Hercegovini i časopisa Preporod na zaključak VSTV-a o zabrani nošenja vjerskih obilježja u pravosudnim institucijama.

U septembru 2015. godine Vijeće je donijelo zaključak o zabrani nošenja vjerskih obilježja, kao i o upražnjavanju vjere tokom radnog vremena u pravosudnim institucijama. Zaključak je proslijeđen svim predsjednicima sudova i glavnim tužiocima u Bosni i Hercegovini. Islamska zajednica je najoštrije osudila ovakav zaključak, zahtijevajući od VSTV-a da preispita svoje odluke i zaključke te precizno definira šta se podrazumijeva pod vjerskim obilježjem.

Goran Nezirović, član VSTV-a, rekao je da nije iznenađen reakcijom Islamske zajednice. Bilo je to očekivano, smatra, posebno imajući u vidu činjenicu da nije bila provedena javna debata prije usvajanja zaključka.

"Uputit ćemo javni poziv Rijasetu [Islamske zajednice], ali i predsjednicima sudova, kako bi se razmijenila mišljenja. Potrebno je ispoštovati te institucije, a sve s ciljem smanjenja tenzija", rekao je on, dodajući da je bilo i onih članova Vijeća koji su bili protiv bilo kakve dodatne rasprave.

Manipuliranje ljudskim pravima

Bez obzira na to kakav će biti ishod ovog procesa, bitno je na vrijeme upozoriti na sve implikacije ovakve odluke i otvoriti ozbiljnu javnu raspravu o očitim brojnim nejasnoćama koje vladaju u bh. društvu kada se govori o vjeri u javnom prostoru i šta sekularni principi podrazumijevaju.

Posebno je zabrinjavajući dio zaključka iz 2015. godine prema kojem će se "pristup stranaka koje nose vjerska obilježja procjenjivati u svakom konkretnom slučaju".

Vjersko obilježje koje nosi neka osoba, pa makar i javni službenik, ne predstavlja povredu principa sekularno uređenog društva kao što bi to predstavljalo isticanje takvog obilježja na, recimo, zidovima te institucije.

Nažalost, takvih primjera isticanja vjerskih obilježja u javnim institucijama, skupštinama nekih kantona, školama (izvan kabineta vjeronauke), pa do krsnih slava entiteta, gradova i državnih institucija u današnjoj Bosni i Hercegovini ne nedostaje, o čemu bi također valjalo otvoriti javnu raspravu kako bi se stvari dovele u razumne okvire, koji počivaju ne na proizvoljnim interpretacijama pojedinaca, nego međunarodno uspostavljenim principima i konvencijama.

Ovo što sada imamo u Bosni i Hercegovini je kuršlus, u kojem se manipulira vrlo osjetljivim ljudskim pravom i ostavlja prostor za ozbiljnu diskriminaciju i povredu osnovnih ljudskih prava, a o prostoru za manipulaciju da i ne govorimo.

Pozitivan primjer iz New Yorka

U sekularnom društvu javni prostor treba biti neutralan i država od svih vjera i svjetonazora treba biti podjednako udaljena te garantirati identična prava svima, bez favorizovanja jedne vjere ili svjetonazora. U tom neutralnom prostoru kojeg država osigurava treba biti zagarantirano pravo svakom pojedincu da slobodno, pa i javno - kao pojedinac ili skupina - ispovijeda svoju vjeru i vjerska ubjeđenja.

Sloboda javnog ispovijedanja vjere može se ograničiti samo radi postizanja legitimnog cilja, što je pojašnjeno Članom 9. Evropske konvencije o ljudskim pravima, i to samo u skladu sa zakonom i mjerama koje su proporcionalne legitimnom cilju koji se želi postići. Taj član Evropske konvencije kaže: "Sloboda manifestiranja svoje vjere ili svojih uvjerenja će podlijegati samo onim ograničenjima predviđenim zakonom i koja su neophodna u demokratskom društvu u interesu javne sigurnosti, zaštite javnog poretka, zdravlja ili morala, ili zaštite prava i sloboda drugih".

Teško će zabrana isticanja vjerskih obilježja pojedinaca uposlenih u javnim institucijama, kakva je nošenje hidžaba, pa makar one bile i sudske, izdržati takvu provjeru opravdanosti. U Americi smo prije nekoliko sedmica imali priliku vidjeti afroameričku muslimanku Carolyn Walker-Diallo, koja je postala državna sutkinja Civilnog suda u New Yorku s mahramom na glavi i koja je zato položila zakletvu na Kur'anu. U Ujedinjenom Kraljevstvu policajke muslimanke imaju prilagođenu uniformu, koja im omogućava nošenje hidžaba.

Slično pravilo važi za sike i njihove stilizirane turbane kao dijelove policijske uniforme. Sličnih primjera drugačijeg razumijevanja sekularnog uređenja javnog prostora te prava vjernika u njemu je jako puno i ne znam zašto bi u Bosni i Hercegovini takvi principi bili sporni i na koga se onda ugledaju naši zaštitnici sekularizma.

Dokazivanje 'nepristranosti'

Malo je čudna i argumentacija da bi nečije vjersko obilježje trebalo ukazivati na njegovu pristranost. To što neko ima vlastiti sistem vrijednosti u koji vjeruje ne znači da je i pristran prema drugima. Zašto bi nečije vjersko obilježje trebalo ukazivati na njegovu pristrasnost ili neprofesionalizam?

U takvoj argumentaciji se kriju duboke predrasude prema vjernicima kao iracionalnim i nesposobnim za objektivan, nepristran, pa čak i pošten odnos prema drugima. Osim toga, ako neko skloni vjersko obilježje, da li ga to prestaje činiti pristranim, ili ćemo morati ići i korak dalje pa provjeravati u šta i koliko ko vjeruje kako bi dokazao svoju "nepristranost" prema onima koji vjeruju drugačije, a kojima sudi ili učestvuje u procesu?

Ovo pitanje je skrenulo pažnju na još jedno duboko nerazumijevanje oko vjerskih prava u javnom prostoru, koje se već dugo udomaćilo u bh. društvu. Upravo zbog nekih specifičnosti vjerske prakse koje se kod muslimana razlikuju od drugih konfesija, a koje bi država trebala zagarantirati svojim građanima muslimanima, "zapelo" je potpisivanje ugovora između Islamske zajednice i Vijeća ministara Bosne i Hercegovine.

Slične ugovore Bosna i Hercegovina je već potpisala s Vatikanom i Srpskom pravoslavnom crkvom. Ali, kada je na red došlo potpisivanje ugovora s Islamskom zajednicom problematizirane su neke specifične prakse koje se vežu za islamsko učenje. Otprilike stavovi, prije svega iz jednog dijela političke i medijske javnosti, iz bh. entiteta Republika Srpska, išli su u pravcu argumentacije da se muslimanima može dozvoliti samo ono što imaju i druge dvije tradicionalne vjerske zajednice i da bi svaka posebnost predstavljala davanje više prava jednih nad drugima.

'Prebacivanje' džume za nedjelju

Međutim, zar treba naglašavati da islam ima neka svoja posebna učenja, propise i prakse, koji se razlikuju od, recimo, kršćanskog vjerozakona? Neka prava država može zagarantirati kršćanima, Jevrejima ili bilo kojoj drugoj vjerskoj skupini jer su dio njihovog vjerskog sistema, a drugima koji nemaju identične vjerske potrebe ne mora. To ne narušava princip ravnopravnosti sve dok se jedni ne diskriminiraju ili drugi favoriziraju u pravima.

Tako se, uz evo ponovo u VSTV-u problematizirano pitanje hidžaba, odnosno tradicionalnog načina oblačenja muslimanskih žena u javnim institucijama, kao sporno izdvojilo pravo muslimana na jednosatnu pauzu petkom tokom džume namaza (obavezne zajedničke podnevne molitve petkom), koju bi, uz dogovor s poslodavcem i u dobroj praksi, dogovarali. To što je nedjelja neradni dan i što kršćani vjernici odlazak na misu mogu obaviti u tome periodu ne može biti opravdanje da se kaže da ni kršćani ne mogu ići sa posla radi svojih vjerskih obaveza.

Jer, šta je alternativa kako bi se osigurao tako shvaćen princip istih prava; da muslimani "prebace" džumu za nedjelju, ili da i petak bude neradni? Te neke specifičnosti islamskog učenja i prakse mogu biti, uz malo sluha i ako se oslobodimo predrasuda prema vjernicima, akomodirane u javni prostor kroz privatnu praksu pojedinaca koji u njemu djeluju i žive bez da se naruši njegova neutralnost i otvorenost za sve.

Naravno, i vjernici se trebaju navikavati da ono što traže za sebe u javnom prostoru trebaju biti spremni dati i drugim vjerama i svjetonazorima s kojma se možda ne slažu. Ali, to su neki drugi principi uređenja društva, na koje se svi tek trebamo početi navikavati.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Rat za dušu selefizma

Na djelu je sukob za dušu selefizma, konzervativne interpretacije islama, učenja na kojem počiva vlast u Saudijskoj Arabiji.

 

Vlasti u Rijadu su bile svjesne da će pogubljenje Nuimra al-Nimra izazvati burne reakcije i posljedice [AP]

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)

Nakon pogubljenja saudijskog šiitskog disidenta Nimra al-Nimra i zaoštravanja odnosa između Saudijske Arabije i Irana, čule su se brojne analize i predviđanja o tome kako bi se ovaj sve otvoreniji sukob koji polarizira muslimanski svijet mogao odraziti na dešavanja na ionako uzavrelom Bliskom Istoku.

Međutim, nekoliko implikacija i detalja u čitavom sukobu je ostalo neizrečeno. Naprimjer, da li je Nimr pogubljen uz 46 pripadnika Al-Kaide i simpatizera oružane grupe Islamska država Irak i Levant kako bi se pokazalo sunitskoj javnosti kako je država podjednako odlučna razračunati se sa šiitskim ekstremistima kao i s onim sunitskim? Ili je, pak, bilo obrnuto? Da li je pogubljenje sunitskih militanata trebalo samo prikriti "političko ubistvo"?

Kakogod, to taktiziranje ukazuje na jednu drugu dimenziju čitave krize, koja je promakla mnogima. Čak i onima koji površno prate situaciju u svijetu i na Bliskom Istoku jasno je da tamo već dugo bjesni prvo tihi diplomatski, a sada i rat posredništava između dvije regionalne sile - Irana i Saudijske Arabije. Taj rat se u vrijeme uspona ideja arapskog nacionalizma, u periodu Iračko-iranskog rata (1980-88), pokušavao predstaviti kao arapsko-perzijski rat.

Rat posredništava dvije sile

Slabljenjem ideja arapskog nacionalizma i kolapsom arapskih nacionalnih država i režima počeli su jačati partikularni identiteti, prije svega oni vjerski, sektaški, pa i plemenski. U toj novoj paradigmi odnosa i ovaj sukob se počeo predstavljati kao sunitsko-šiitski.

Dok je forsiranje sukoba po mezhebskoj pripadnosti očito od Sirije, Iraka, preko Bahreina do Jemena, malo ko je u odluci Rijada da prvog dana nove godine pogubi 47 osuđenih na smrt zbog terorizma vidjelo jedan drugi sukob koji dvor Sauda vodi, a koji za njih nije ništa manje bitan.

Radi se o sukobu za dušu selefizma, konzervativne interpretacije islama (pežorativno nazivanog vehabizam), koja je zvanično religijsko učenje na kojem počiva vlast u Saudiji. Dok "šiitski Iran" predstavlja otvorenu opasnost za saudijske geostrateške interese u regionu, pa i čak i za samu stabilnost Kraljevine zbog pokušaja da se tamošnja šiitska manjina iskoristi kao element destabilizacije zemlje (scenarij već viđen od Libana do Jemena), sukob oko toga ko će predstavljati selefizam, što se pokušava prenijeti i na čitav sunitski islam, za Saudiju nije ništa manje bitan izazov.

Iran može imati utjecaj na šiitsku populaciju na Bliskom istoku, sljedbe bliske šiizmu (poput nusejrija, ili alevita, ili, pak, zejdija) i tek na koji politički pokret poput Hamasa, ali je njihov utjecaj na sunite zbog mezhebske netrpeljivosti ograničen. Zato je za Saudiju bitno da budu viđeni kao zaštitnici sunitskog islama i da na tom polju nemaju konkurencije. Zato su se i tokom takozvanog arapskog proljeća tako brutalno, ponekada čak i u interesu samog Irana, obračunali s političkim idejama Muslimanske braće i takozvanog političkog islama, u kojima su vidjeli izazov svom modelu uređenja vjere, države i društva.

ISIL-ov propagandni i teroristički rat

Propagandni, ali i teroristički rat koji ISIL vodi protiv vladajuće saudijske porodice i njihove interpretacije selefizma, koja je - i po jednima, i po drugima - jedina ispravna interpretacija islamskog učenja, pa samim time i modela vladavine, prijetnja je legitimitetu same saudijske vlasti. S obzirom da je Saudija teokratska apsolutistička monarhija, legitimitet njenih vladara ne počiva na volji naroda koji ih je izabrao, nego na činjenici da oni provode Šerijat i, uz konsultacije s ulemom, štite interese islama, konkretno onog sunitskog, i muslimana.

Optužiti ih za krivovjerstvo i djelovanje suprotno interesima muslimana, što ISIL svakodnevno čini svojom medijskom mašinerijom, znači osporiti sam legitimitet njihove vladavine.

Selefije (ar. selef, prve generacije muslimana), ili islamski tradicionalisti, pokret je nastao oko učenja i djelovanja reformatora sa Arabljanskog poluotoka, šejha Muhammeda bin Abdul-Vehhaba (1703-87). Sami začeci pokreta se vežu za dogovor koji su sklopili Muhamed bin Abdulvehab i Muhamed bin Saud, vladar male dinastije iz Deraije (mjestašce u Arabiji). Prema ovom savezu iz 1744. godine, njih dvojica su se jedan drugom zavjetovali na vjernost kako bi, makar i oružjem, uspostavili vladavinu Božije riječi i očistili islam od svih inovacija.

Savez je jako brzo počeo davati svoje rezultate. Selefijsko učenje je davalo Saudima lojalne sljedbenike, a zauzvrat selefizam se širio kako su se pomjerale granice buduće kraljevine. Kroz seriju vojnih pohoda, oni su proširili svoju vlast i svoje učenje u najvećem dijelu centralne i istočne Arabije, ali i dalje, sve do u dubinu Plodnog polumjeseca, koji se nalazio pod direktnom Osmanskom administracijom.

U jednom trenutku su uspjeli doći čak i do šiitskog svetog grada Kerbele u Iraku. Međutim, nakon pohoda na Kerbelu, pažnju su ponovo usmjerili ka Hidžazu, tako da su u periodu od 1804. do 1806. pod svoju upravu stavili svete gradove Meku i Medinu.

Slanje poruke Iranu

ISIL danas čini sve da pokaže kako su njegovi sljedbenici istinski sljedbenici selefizma i jedini ispravni muslimani, a da je saudijski model selefizma iznevjerio temeljne principe "čistog učenja islama" i "vladavine po Božijim zakonima". Uspiju li u tome i preotmu li selefizam od saudijske uleme, koju optužuju za podaništvo korumpiranim vladarima, ISIL će saudijskoj vladajućoj porodici, čiji vladari nose počasnu titulu "sluga dvaju harema" (zaštitnika svetih gradova islama Meke i Medine), izmaknuti temelj na kojem njihov politički sistem počiva i oni to ne smiju dozvoliti.

Vlasti u Rijadu su bile svjesne da će pogubljenje ajatullaha Nimra izazvati burne reakcije, pa i posljedice, čak i u međunarodnim krugovima. Zato se sigurno na taj potez nisu odlučili bez dobrog razloga. A jedan od njih je, zasigurno, osim slanja poruke Iranu i šiitskoj manjini da država neće tolerirati bilo kakvu destabilizaciju unutrašnjih prilika, i onaj koji je trebao pokazati da nije samo ISIL spreman suprotstaviti se šiitskoj dominaciji nad sunitima u regionu, nego da će to efikasno učiniti i Kraljevina.

Na isti način se predstavlja i intervencija u Jemenu i podrška proselefijskim vojnim frakcijama pobunjenika u Siriji koje se bore protiv ISIL-a i od Irana podržanog režima u Damasku.

Prijetnje smrću selefijama

Ukoliko se želi suprotstaviti iranskom projektu u regionu, Saudija ne smije izgubiti svoj selefijski legitimitet, na kojem je osnovana, kao ni primat u svijetu sunizma. Možda baš zato imamo snažno insistiranje saudijske diplomatije da se svim njihovim potezima na međunarodnom planu pridruži što više muslimanskih država. Vidjelo se to na primjeru formiranja koalicije koja je intervenirala u Jemenu, međunarodne koalicije muslimanskih zemalja u borbi protiv terorizma i prekidanju diplomatskih odnosa s Iranom onih država koje imaju bliske ili zavisne odnose sa Saudijom nakon što je ona to uradila.

Ta borba za duh selefizma i politički i ideološki primat u svijetu sunizma prevazilazi i granice Saudijske Arabije, pa se osjeti čak i na ovim našim prostorima, gdje ideolozi ISIL-a vode kampanju protiv predstavnika tradicionalnih selefija, kojima u posljednje vrijeme upućuju i prijetnje smrću.

Taj sukob unutar selefizma, pa ako hoćete i samom sunizma, nije ništa manje bitan od otvorenog sukoba sunita i šiita, koji se, sigurno ne u interesu muslimanskih naroda, svakodnevno forsira.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Realiziran dvodnevni seminar za uposlenike Vojnog muftijstva

U okviru godišnje analize rada vojnih imama, prema planu Ureda Vojnog muftije a uz podršku Rijaseta Islamske zajednice, u Domu Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, 5. i 6. januara 2016. godine, realiziran je dvodnevni seminar. Ovom edukativnom programu, pored uposlenika Vojnog muftijstva, prisusutvovali su i članovi Okružnog odbora Udruženja ilmijje Vojnog muftijstva, kao i nekoliko uposlenika Ministarstva odbrane i pripadnika Oružanih snaga iz Zajedničkog štaba.

O aktualnim pitanjima i problemima muslimana, kroz postavljene teme, govorili su: prof. Mustafa Spahić, prof. Muhamed Jusić, prof. Amir Sakić, dr. Sead Muratović, dr. Ekrem Tucaković i dr. Elvir Duranović. Korisna izlaganja koja su prisutni mogli da slušaju i o njima diskutuju, ponudili su širu sliku stanja bosanskohercegovačkih muslimana i njihovog nastojanja da u okviru svog tradicionalnog poimanja i prakticiranja islama traže odgovore na savremena pitanja i dileme.

Vojni muftija, Hadis-ef. Pašalić, zahvalio se prisutnima za učeće na ovom seminaru i istakao važnost ovakvih programa edukacije. Također, naglasio je da je za Islamsku zajednicu veoma značajno da u svojim redovima raspolaže ekspertima za određena područja i da je među njima mnogo mladi ljudi, što u usporedbi sa prošlim vremenima rada i funkcioniranja Zajednice nije bio slučaj.

Izvor: Islamska zajednica

Jusić za Radio Sarajevo o novom 'ratu' starih neprijatelja: Zašto su se sukobili Iran i Saudijska Arabija

Na Bliskom Istoku ponovo je burno. Proteklih dana svjedoci smo kako se staro neprijateljstvo ponovno razbuktalo.

Na sukobljenim stranama našli su se Iran i Saudijska Arabija, a ovaj "rat" započeli su nakon odluke Saudijske Arabije da pogubi više od 40 osoba koje je optužila za terorizam. Na spisku pogubljenih našao se i poznati šiitski vjerski vođa Nimr al-Nimr.

Saudijska Arabija prekinula diplomatske odnose s Iranom

Iranski ajatolah poručio Saudijskoj Arabiji: Stići će vas Božija kazna

Demonstranti u Iranu zapalili zgradu ambasade Saudijske Arabije (VIDEO)

Saudijska Arabija pogubila 47 osoba optuženih za terorizam, među njima i Al-Nimr

Nimr je bio glasan pristaša protesta koji su izbili u Istočnoj provinciji 2011. gdje živi većina manjinskog šiitskog stanovništva u Arabiji. Ta grupa već dugo se žali na diskriminaciju. Nimr je uhapšen prije dvije godine, a tokom hapšenja je i upucan, što je potaknulo dane nereda. Njegov brat kazao je da je Nimr proglašen krivim za "strano uplitanje" i "neposlušnost vladarima".

Prije pogubljenja, Iran je upozorio Arabiju da će ih egzekucija Nimra "mnogo koštati".

Ubrzo nakon vijesti o pogubljenju, u Iranu su se dogodili protesti, a rezultat je bio demolirana, pa potom zapaljena saudijska ambasada u Teheranu. "Saudijski političari neće moći izbjeći Božiju kaznu", oglasio se i iranski ajatolah Ali Khamenei – iranski vjerski poglavar.

Diplomatski odnosi između dvije zemlje potom su prekinuti.

Komentar na situaciju zatražili smo od političkog analitičara Muhameda Jusića, teologa i poznavatelja prilika na Bliskom Istoku.

„Riječ je o nastavku ionako zaoštrenih tenzija između Irana i Saudijske Arabije, te svojevrsna preslika globalnog sukoba Rusije i Sjedinjenih Američkih Država“, kazao je Jusić za portal Radiosarajevo.ba.

On je mišljenja kako je instrumentalizacija vjere, tj. vjerskih i meshebskih (Mezheb je arapski termin koji se odnosi na islamsku školu mišljenja) identiteta ovdje vrlo opasna.

„Jasno je da Saudijska Arabija i Iran svoj sukob oko teritorije predstavljaju kao sukob Sunita i Šiita. Činjenica je da ove zemlje ne žele direktno da se sukobe, pa to rade preko 'proksija', tj. putem povjerenstava“, komentirao je naš sagovornik i dodao kako Iran i Saudijska Arabija svoje sukobe 'sele' u druge zemlje, poput Jemena i slično.

Žalosno je, naglasio je Jusić, što se muslimani, uvjetno rečeno, tjeraju da biraju jedan ili drugi tabor, a njihov sukob vodi jednoj opasnoj, blokovskoj podjeli muslimanskog svijeta.“

L. R., Radiosarajevo.ba