GORAŽDE: SEMINAR ZA IMAME “IMAMSKI POZIV, VJERSKI RADIKALIZAM I NASILNI EKSTREMIZAM”

Goražde – 28. novembar 2016. Seminar pod nazivom  IMAMSKI POZIV, VJERSKI RADIKALIZAM I NASILNI EKSTREMIZAM  za imame s područja Okružnog odbora Udruženja ilmijje Goražde/ Muftijstvo goraždansko, održan je danas u Goraždu.

Na početku seminara prisutnim imamima obratio se Remzija ef. Pitić, muftija goraždanski i Mensur ef. Pašalić predsjednik Udruženja ilmijje IZ u BiH.

Nakon programom predviđenih izlaganja prof. Mustafe ef. Spahića, dr. Ferida ef. Dautovića, Alje ef. Cikotića, hfz. doc. dr. Mevludina ef. Dizdarevića i prof. Muhameda Jusića, razgovaralo se o izazovima imamskog poziva u kontekstu vjerskog radikalizma i uzrocima tog fenomena; genezi nastanka i djelovanja ekstremnih ideoloških skupina; pseudonarativu o vjeri; interpretaciji i reinterpretaciji islamskih izvora; govoru mržnje i ulozi imama u čuvanju i promoviranju islamskih vrijednosti i stabilnosti u džematskim zajednicama.

U 2016. godini ovo je sedmi seminar Udruženja ilmijje za imame o temi imamskog poziva, vjerskog radikalizma i nasilnog ekstremizma, a 7. decembra 2016. u Mostaru će biti održan i posljednji iz ovog ciklusa.

Seminar se održava pod visokim pokroviteljstvom reisu-l-uleme Husein ef. Kavazovića s ciljem podrške i jačanja časne misije imama. Podršku održavanju seminara dao je i OSCE BiH.

Izvor: Ilmijja

Prekinut je turski polusan

Odluka kojom će, kao i razvojem situacije, sigurno na gubitku biti i Turci i ideja ujedinjene Evrope.

Rezolucija Evropskog parlamenta nije obavezujuća ali će sigurno narušiti ionako pogoršane odnose Unije i TurskeEPA

Piše: Muhamed Jusić- Al Jazeera

Davno još prije nekih 12 godina pitao sam jednog prijatelja novinara iz Turske hoće li njegova država ući u Evropsku uniju. Rekao mi je tada da većina Turaka zna da ih nikada neće prihvatiti u taj „kršćanski klub“, ali da im ta ideja treba kao cilj koji održava političku pažnju i volju naroda za neophodne reforme. On mi je tada rekao da Turska samo želi usvojiti evropske standarde prije svega u državnoj administraciji i poslovanju, ali i demokratiji, vladavini prava i tada aktuelnom pitanju civilnog nadzora nad oružanim snagama i da ih ne interesuje članstvo u EU. Kada budemo jaki i uređeni kao i evropske zemlje neće nam trebati članstvo. Evropa tada neće moći bez nas, rekao mi je na kafi u Istanbulu mladi, ali lucidni novinar jednih dnevnih novina.

Iako se u javnosti često spekulisalo o tome kako Tursku Evropa ne želi zbog njenog islamskog identiteta, oni koji su isto tvrdili ali koji dolaze iz političkih krugova znali su da je bitnija prepreka tom članstvu to što bi Turska po mnogo čemu postala ključnom zemljom članicom Unije. Turska ima ogromnu populaciju od 78 miliona i bila bi samo po ovom kriteriju druga članica po veličini, odmah iza Njemačke. Osim toga, predviđanja su da će do 2030. Turska imati nekih 95 miliona stanovnika dok su projekcije da će Njemačka tada imati 78 miliona.

Ovoga sam se sjetio kada sam pročitao vijest da je Evropski parlament donio rezoluciju kojom se poziva na prekid pristupnih pregovora s Turskom. Velika većina članova ovog tijela je zatražila od Evropske komisije i dvadeset osam vlada država članica da privremeno zamrznu pristupne pregovore s Turskom.

Šta će ih držati

Od tada se mnogo toga promijenilo. Nije sve baš išlo onako kako je moj turski prijatelj planirao. Ali ishod je skoro isti. Ovih dana je definitivno prekinut taj polusan,  o Turskoj u Evropskoj uniji u kojem, kao u svakom polusnu nikada nije jasno šta sanjamo a šta sami unosimo i umišljamo da sanjamo. Dok u Evropi tvrde da mjere koje poduzima vlada AKP sa predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoğanom na čelu nakon neuspjelog državnog puča ne odražavaju vrijednosti na kojima počiva Unija, Turska tvrdi kako ne žele više služiti interesima zajedničke Evrope, noseći teret kako izbjegličke krize tako i ukupne evropske sigurnosti a da ih se dovijeka drži pred vratima Unije bez mogućnsoti da uživaju i u jednoj privilegiji članstva.

Sada kada Turci više nemaju EU kao cilj, šta će ih držati na putu tih reformi? Pitanje je i kakav će utjecaj, ako ikakav, Evropa imati na Tursku i predsjednika Erdoğana ako se perspektiva integracija potpuno ugasi. Rezolucija Evropskog parlamenta nije obavezujuća ali će sigurno narušiti ionako pogoršane odnose Unije i Turske koji su osuđeni na blisku saradnju. Austrija i Luksemburg su se već odazvali pozivu i zaustavili pregovore s Turskom, dok Njemačka, Francuska i većina drugih država za sada podržavaju njihov nastavak jer se prije svega boje u pitanje dovesti tursku saradnju u izbjegličkoj krizi.

Osim toga, odustane li Turska u potpunosti od evropskih integracija, a predsjednik Erdoğan je već najavio mogućnost održavanja referenduma o ovom pitanju, i zatvori li Evropa svoja vrata pred njima, pitanje je kojim putem će krenuti Turska i kojim vrijednostim i sistemu političkog uređenja će težiti.  Za sada je Ankara najavila da bi se mogli pridružiti Šangajskoj organizaciji za saradnju u kojoj su već Rusija, Kina, Kazahstan, Kirgistan, Uzbekistan i Tadžikistan. Indiju i Pakistan od punopravnog članstva dijeli samo nekoliko mjeseci, a Afganistan, Mongolija i Iran imaju status posmatrača. Ulazak Turske u ovaj blok bi mogao signalizirati njeno definitivno okretanje prema Istoku. Šangajsku organizaciju već nazivaju NATO-om Istoka a šta bi to moglo značiti za budućnost NATO- saveza tek ostaje da se vidi. To okretanje ne bi bilo samo od globalnog geostrateškog značaja nego bi bilo i znak da Turska odustaje od dugog puta približavanja zapadnom i evropskom modelu uređenja države i društva i da ide ka nekom vlastitom modelu autokratske vladavine kakva je još uvijek dominantna u brojnim zemljama Istoka, pa i članicama Šangajske organizacije.

Slabljenje privlačnosti EU

Ne treba zanemariti ni to da se odustajanje Turske od evropske perspektive ili njeno guranje od tog puta u vrijeme nakon Brexita može doživjeti, i vjerovatno hoće, kao daljnje slabljenje privlačnosti EU. Nakon rezultata izbora u Moldaviji na kojima su trijumfovale promoskovske političke partije i jačanja proruskih i evroskeptičnih politika širom Istočne Evrope, ali i u njenom centru teško je ne primijetiti očito slabljenje centripetalne sile Brisela.

Zato nije teško zaključiti da će ovakvom odlukom i razvojem situacije sigurno na gubitku biti i Turci i ideja ujedinjene Evrope. To je razlog više da obje strane dobro razmisle o budućim potezima.

Osim toga, moguće pogoršanje odnosa i slabljenje povjerenja sigurno neće pomoći ni provedbi dogovora o izbjeglicama koji je postignut između EU i Turske. Predsjednik Erdoğan je već najavio kako će se Turska povući iz toga sporazuma jer tvrdi da EU nije ispunila nijedan dogovor u okviru sporazuma. Ovo bi lahko moglo značiti da se zemlje Evrope trebaju početi pripremati za novi izbjeglički val. Prvi val je skoro pa razorio Evropu. Teško je i zamisliti da bi ujedinjena Evropa izdržala još jednu takvu krizu. Ako Evropa bi, onda sigurno političke elite koje sada dominiraju u Briselu sigurno ne bi.

Izvor: Al Jazeera

SEMINAR “IMAMSKI POZIV, VJERSKI RADIKALIZAM I NASILNI EKSTREMIZAM” U BUGOJNU

Bugojno, 21. novembar.  Danas je održan seminar za imame s područja Okružnog odbora Udruženja ilmijje Travnik / Muftijstva muftijstva pod nazivom  IMAMSKI POZIV, VJERSKI RADIKALIZAM I NASILNI EKSTREMIZAM.  Seminar se održava pod visokim pokroviteljstvom reisu-l-uleme Husein ef. Kavazovića i uz podršku OSCE BiH.

Skup je otvorio Vehid ef. Arnaut, predsjednik Skupštine Udruženja ilmijje IZ u BiH, a prisutnim su se obratili dr. Ahmed Adilović, muftija travnički i Mensur ef. Pašalić, predsjednik Udruženja.

Predavači su bili: dr. Ferid ef. Dautović, o temi Imamet i čuvanje džemata / kur’anske pouke /; Aljo ef. Cikotić, o temi Živjeti vjeru – čuvanje emaneta i Poslanikova naslijeđa, hfz. dr. Mevludin ef. Dizdarević, o temi Ko i kako govori u ime islama i prof. Muhamed Jusić, o temi Muslimanski sukobi i frakcionaštvo – korijeni i kontekstualizacija.

Seminar je prethodno održan za imame Banjalučkog, Bihaćkog, Sarajevskog, Zeničkog i Tuzlanskog muftijstva, a do kraja ove godine će se održati i za imame s područja Goraždanskog muftijstva ( 28.11.2016.) i Mostarskog muftijstva (07.12.2016).

Izvor: Ilmijja.ba 

Trump na Bliskom istoku - mačak u vreći

Trumpova politika prema Bliskom istoku još je nepoznata, ali mnogi se pribojavaju uticaja savjetnika Walida Pharesa.

 

Walid Phares, Trumpov savjetnik za vanjsku politiku, mogao bi biti čovjek koji će oblikovati dnose SAD-a sa zemljama Bliskog istokaAP

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)

Pobjeda republikanskog kandidata za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trumpa je za mnoge došla kao iznenađenje. To je jednostavo zato što niko nije mogao vjerovati da će Amerikanci podržati nekoga ko je u svojoj predizbornoj kampanji, ali i ličnom životu, iskazao toliki stepen kontraverze da skoro nije imao bilo kakvih realnih izgleda za pobjedu. Međutim, antiestablišmentski sentiment je nadjačao sve Trumpove „gafove“ i sporne stavove i građani SAD-a su rekli svoje.

I dok se analiziraju razlozi Trumpovog trijumfa ostaje pravo pitanje na koje niko ne nudi odgovor, a to je kakvu će stvarno politiku, posebno onu međunarodnu, voditi predsjednik Trump.

Stavovi koje je izrekao tokom predizborne kampanje, za brojne analitičare, više nisu relevantni, jer je Trump od njih čak i tokom kampanje postepeno odustajao. Takvi tvrde da će Trump reterirati od svojih stavova koji nisu bili ništa više od političkih petardi koje su trebale skrenuti pažnju na njega i njegovu kampanju. Oni koji tvrde da ćemo nakon ulaska u Bijelu kuću vidjeti novu verziju predsjednika Trumpa se uzdaju i u to da će kada ga pod svoje uzmu vašingtonski lobiji, birokratija i politički krugovi, malo ostati od njegovih revolucionarnih ali i kontraverznih ideja.

Koja je Trumpova vizija svijeta?

Do sada je bilo lahko predvidjeti makar glavne smjernice politike svakog od potencijalnih kandidata u Bijeloj kući. Oni su svoje stavove javno iznosili i znalo se kojim ideološkim školama međunarodne politike pripadaju. Ipak,  i oni su često, ako bi se dočepali Ovalnog ureda, zbog istih razloga odustajali od revolucionarnih promjena i podlijegali zakonitostima realpolitke Washingtona. Sa Trumpom je drugačije i niko stvarno ne zna šta on planira i koja je njegova stvarna vizija svijeta i uloge Amerike u njoj, ako je uopšte ima.

Idući ustaljenim metodama jednog sam dobrog poznavaoca prilika u američkoj politici, kada je već bilo izvjesno da će Donald Trump postati republikanski kandidat za predsjednika upitao kakav je ideološki krug koji ga okružuje, ko su instituti/ think-thankovi na čijim stavovima gradi svoje politike. Htio sam znati da li su to neokonzervativci ili neka druga grupacija.

Čovjek koji zna o čemu priča mi je rekao da on ne zna da takvi postoje. Trump je nepredvidiv bio tada kao i sada, kada se već nagađa ko bi mogao biti na ključnim pozicijama u njegovoj administraciji. On je mačak u vreći, i svi samo mogu nagađati kakve će stavove o svakom od bitnih pitanja imati. Ono što smo čuli u predizbornoj kampanji nisu artikulisani stavovi niti strategije.

Trumpov odnos prema Bliskom istoku

Posebno je pitanje mogući odnos Trumpove administracije prema Bliskom istoku i tamošnjim otvorenim konfliktima. Stavovi koje je iznosio tokom kampanje ne daju ni obrise bilo kakve ozbiljne strategije. Dok je govorio da će poništiti dogovor sa Iranom kojeg je sklopio predsjednik Obama, tvrdio je da će obnoviti odnose sa Putinom. Kako bi to savezništvo izgledalo u Siriji teško je i zamisliti. Obećao je poslati američke kopnene trupe na ISIL pa makar to odbila vojna komanda. Istovremeno tvrdi kako će prestati period američkog intervencionizma čiji je kao eksponent bila njegova protukandidatkinja Hillary Clinton.

Zato nam kao jedini pokazatelj njegove politike na Bliskom istoku može biti krug ljudi oko njega koji bi mogao utjecati na njegove stavove. Još se ne zna ko će biti državni sekretar, ali za sada je jedno ime bitno pratiti. Naime, kao Trumpov savjetnik za arapski svijet pojavljuje se ime Walida Pharesa. Teško je znati koliko stvarnog utjecaja na budućeg predsjednika ima ovaj profesor i autor libanskih korijena, ali se njegovo ime sve više spominje kao ono koje bi moglo imati ključnu ulogu u profiliranju Trumpove politike prema Bliskom istoku.

Walid Phares je libanskih maronitskih korijena i poznat je po svojim konzervativnim stavovima. Godinama je angažovan kao ekspert za međunarodne odnose na Fox Newsu, a saradnik je Foundation for Defense of Democracies koja se nekada deklarisala kao nestranačka ali je oduvijek bila bliska neokonzervativnoj misli.

Trumpov savjetnik „kontroverzna“ osoba

U vrijeme kada se većina republikanskog političkog i akademskog establišmenta ograđivala od Trumpove kandidature Phares je otvoreno podržao budućeg predsjednika koji ga je imenovao za svog eksperta-savjetnika za terorizam, borbu protiv terorizma i Bliski istok. I 2012. Phares je bio savjetnik za vanjsku politiku republikanskom kandidatu za predsjednika Mittu Romneyu.

 Njegovo tadašnje imenovanje je naišlo na osudu muslimanskih zajednica u SAD-u koje su ga opisivale kao „saradnika ratnih zločinaca“ zbog uloge koju je imao u maronitskim vojnim i političkim frakcijama tokom libanskog građanskog rata. Prvi su reagovali iz krovne muslimanske organizacije Council on American–Islamic Relations koji su Pharesa nazvali „zagovornikom teorija zavjere“.

 Obistine li se previđanja i bude li gospodin Phares kreirao Trumpovu politiku prema Bliskom istoku onda se na osnovu njegovih do sada izrečenih stavova može naslutiti ako ne čitava strategija tih odnosa onda neki njeni obrisi. Tako je Phares tokom kampanje bio jedan od rijetkih koji su podržali Trumpove stavove protiv imigracije u SAD. Tokom kampanje je iznio jasan stav da se SAD neće protiviti samo ISIL-u nego i režimu Bashara al Asada i Hezbullahu.

Nakon izbora Trumpa najavio je da će jedna od prvih mjera Trumpove administracije biti stavljanje organizacije Muslimanske braće na listu terorističkih organizacija. Trumpova vizija rješenja sirijske krize će počivati na porazu terorista (iako nije jasno ko će se od opozicionih frakcija naći na toj listi, što i jeste osnova sukoba na relaciji SAD- Rusija) kako bi se stvorio balans snaga između režima Bashara al Asada i opozicije, a nakon toga neka vrsta političkog kompromisa.

I posljednja najava je da će se Trumpova Amerika više involvirati u svih pet bliskoistočnih ratova. Sve skupa, ništa manje razrađena vizija rješenja nagomilanih problema od onih koje je iznosio njegov šef. Ali dok mačak ne izađe iz vreće, a i to će se desiti vrlo brzo, možemo samo nagađati šta nas očekuje.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Avaz o posjeti Briselu

Brisel: Posjeta reisu-l-uleme institucijama EU

Delegacija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini predvođena reisu-l-ulemom Husein-ef. Kavazovićem boravi u dvodnevnoj posjeti institucijama Europske unije u Briselu

Pored reisu-l-uleme u delegaciji Islamske zajednice su Razim Čolić, direktor Uprave za vanjske poslove i dijasporu, Senaid-ef. Kobilica, glavni imam IZB u Norveškoj, dr. Dževada Šuško, direktorica Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka, mr. Muhamed Jugo i mr. Muhamed Fazlović, stručni saradnici u Upravi za vanjske poslove Rijaseta i Muhamed Jusić.

Delegacija Islamske zajednice će se u narednih dva dana sastati sa zvaničnicima Europske unije i razgovarati o unapređenju odnosa između Islamske zajednice i različitih tijela EU. Pored predstavljanja Islamske zajednice, glavna tema razgovara sa visokim zvaničnicima EU bit će institucionalizacija islama u zemljama Europe.

Izvor: Preporod

Susreti delegacije Islamske zajednice sa zvaničnicima institucija EU

Danas je delegacija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini predvođena reisu-l-ulemom Husein-ef. Kavazovićem nastavila zakazane susrete sa zvaničnicima  institucija Europske unije u Briselu

Delegacija je imala susret sa gospodinom Gilles De Kerchoveom, koordinatorom za borbu protiv terorizma i ambasadorom Johnom Gatt Rutterom, susret sa gospođom Angleinom Eichhorst, direktoricom Europske službe za spoljne poslove (EEAS) i sa gospodinom Denisom de Jongom, predsjednikom intergupe Europskog parlamenta za slobodu religije ili vjerovanja i religijsku toleranciju (FoRB)

Pored reisu-l-uleme u delegaciji Islamske zajednice su Razim Čolić, direktor Uprave za vanjske poslove i dijasporu, Senaid-ef. Kobilica, glavni imam IZB u Norveškoj, dr. Dževada Šuško, direktorica Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka, mr. Muhamed Jugo i mr. Muhamed Fazlović, stručni saradnici u Upravi za vanjske poslove Rijaseta i Muhamed Jusić.

Cijeli izvještaj u printanom izdanju od 15. novembra

Predstavnici IZB Belgije sa reisu-l-ulemom

U ponedjeljak navečer, 14. novembra ove godine, predstavnici Islamske zajednice Bošnjaka u Belgiji predvođeni glavnim imamom Bakir-ef. Halilovićem u Briselu su upriličili večeru za delegaciju Islamske zajednice u BiH na čelu sa reisu-l-ulemom Husein-ef. Kavazovićem.

Reisu-l-ulema se interesirao za stanje i rad džemata Islamske zajednice Bošnjaka u Belgiji o čemu su ga predstavnici džematskih odbora, imami i aktivisti upoznali. Razgovarano je i o izazovima s kojima se u svakodnevnom životu susreću naši ljudi, a direktor Uprave za vanjske poslove Rijaseta Razim-ef. Čolić upoznao prisutne sa planovima i aktivnostima Ureda za dijasporu koji djeluje u okviru Uprave.

Reisu-l-ulema je okupljenim Bošnjacima poručio  kako je veoma važno da čuvaju svoj identitet, svoju vezu sa Islamskom zajednicom, da nauče jezik zemlje u kojoj borave i poštuju njene zakone, te da se posebno posvete obrazovanju i šklolovanju svoje djece.

Izvor: Preporod

Tuzla: Seminar o imamskom pozivu

U organizaciji Udruženja Ilmijje Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u srijedu 9. novembra ove godine u Tuzli je održan seminar pod nazivom Imamski poziv, vjerski radikalizam i nasilni ekstremizam.

Seminar je organiziran za imame s područja Muftijstva tuzlanskog. Uz njih i glavne imame, seminaru su prisustvovali i Vahid-ef. Fazlović, muftija tuzlanski, i Mensur-ef. Pašalić, predsjednik Glavnog odbora Udruženja Ilmijje.

U toku seminara izloženo je pet različitih referata. Predavači su bili: Mustafa-ef. Spahić, Aljo-ef. Cikotić, Muhamed-ef. Jusić, dr. Ferid-ef. Dautović i hafiz dr. Mevludin Dizdarević.

Na početku rada uvodne informacije o ovome projektu dao je Mensur-ef. Pašalić, predsjednik Glavnog odbora Udruženja Ilmijje. Naglasio je da je seminar nastavak Ilmijinih projekata Ummet danas i Bosna danas, i da se organizira pod visokim pokroviteljstvom reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazovića i uz podršku Misije OSCE-a u BiH.

Riječi dobrodošlice i čestitke za organiziranje današnjeg susreta uputio je i muftija tuzlanski Vahid-ef. Fazlović. Istakao je da je ovo dobra prilika da se teorijski dodatno upoznamo s ovim fenomenom. Zahvalivši se imamima na njihovoj postojanosti u čuvanju islama i institucionalnosti Islamske zajednice u BiH pozvao ih je i na čuvanje naše islamske bosanskohercegovačke tradicije. Podsjetio je da to nije lahko, ali da je tokom povijesti bilo i drugih velikih izazova kojima smo se, uz Allahovu pomoć, uspijevali adekvatno oduprijeti.

Izvor: RTV BIR

Donald Trump i trijumf antiintelektualizma

Mediji, političari, akademska zajednica i svi drugi moraju prestati podilaziti masama i trčati za profitom, a to je žrtva na koju niko nije spreman.

Točak civilizacijskoga napretka lako se može zakotrljati unazad, piše autor: EPA

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)

Sama nominacija Donalda Trumpa kao kandidata Republikanske stranke za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država je znak trijumfa antiintelektualizma, koji se, ne samo u Americi, kao globalnom trendsetteru, nego i svijetu, već dugo promovira i njeguje u javnom diskursu.

Njegova eventualna pobjeda na predstojećim predsjedničkim izborima, osim što bi svijet, zbog njegovih do sada izrečenih stavova o otvorenim globalnim pitanjima, uvela u period opće neizvjesnosti, sigurno bi bila i prekretnica u globalnoj dominaciji populizma posebne vrste.

Trump je zvijezda realitija, brendinga, rebrendinga, kulture skandala, privlačenja pažnje i svih drugih tehnika manipulacije masama, koje on sada vješto koristi da javnost, naviklu na te tehnike, okrene u svoju koristi i da na taj način preuzme najutjecajniju političku poziciju u svijetu.

Bilo je nerealno očekivati da trend srozavanja obrazovnog sistema i forsiranja zaglupljujućih sadržaja neće ozbiljno odraziti na svijet u kojem živimo. Ta slika svijeta - o tome kako će obrazovane elite voditi svijet i gurati točak civilizacije naprijed, pa makar mase i ne bile prosvijećene i makar ostajale uljuljane u svom izmišljenom svijetu neukosti i jeftine zabave, sada je ozbiljno poljuljana.

'Prosvijetljene elite'

U svijetu u kojem vladaju nominalni principi demokratije realno je da vlada većina. Ako je on neprosvijećena, sigurno će naći načina da svijet oblikuje prema svojoj volji. Njihovi stavovi, prioriteti i vizija svijeta će kroz izbore vrlo brzo postati politička i društvena realnost, kojoj će se svi morati prilagoditi.

One "prosvijetljene elite", koje su se u svojim salonima zgražavale nad primitivizmom masa, sada se čude što te mase ne dijele njihove vrijednosti i što im biraju političke predstavnike s kojima se te mase mogu poistovijetiti, a ne prepoznaju veličinu i briljantnost elita. Trijumf neznanja, površnosti i populizma je pojava koja poprima globalni karakter i postaje vidljiva u skoro svim društvima svijeta.

Jednostavno je teško ne primijetiti kako postoji rastući trend uspona antiintelektualizma u svijetu. Obrazovanje, ali i sama nauka, umjetnost i žeđ za spoznajom više nisu na cijeni. Njih sve više zamjenjuje zabava, kao jedini predmet zanimanja, ignorancija, „sveznalost“ i samodovoljnost te namjerna glupost i svjesno projektirano zaglupljivanje masa.

U Sjedinjenim Američkim Državama, kao lideru postmodernog svijeta i onima koji već decenijama svijetu nameću trendove, ovaj proces je, prema nekim autorima, samo otišao najdalje. Susan Jacoby, autorica knjige "The Age of American Unreason", u tekstu objavljenom u The Washington Postu napisala je: "Definicija gluposti, da parafraziram pokojnog senatora Daniela Patricka Moynihana, postepeno se nekoliko decenija snižavala, i to kombinacijom do sada neodoljivih sila. Te sile podrazumijevaju trijumf kulture videa nad onom štampanom, raskol između američkog uspona nivoa formalne edukacije i pada njihovog općeg poimanja osnova geografije, prirodnih nauka i historije te fuzije antiracionalizma s antiintelektualizmom."

Kult neznanja je uvijek postojao

I uistinu postoji duga tradicija antiintelektualizma u Americi, čak daleko duža nego što je to slučaj u drugi zapadnim zemljama. Dobitnik Pulitzerove nagrade iz 1964. godine Richard Hofstadter u tom djelu je opisao kako su postavljeni temelji antielitizma, antiracionalizma i antinaučnog sentimenta u američkom društvu i kako su postali sastavni dio njihovog političkog i društvenog tkiva.

Tako on u knjizi "Anti-Intellectualism in American Life," za koju je i dobio prestižnu nagradu, piše: "Postoji kult neznanja u SAD-u, i oduvijek ga je bilo. Nit antiintelektualizma se oduvijek provlačila kroz mustru našeg političkog i kulturnog života, hranjena pogrešnim stavom da demokratija znači da moje neznanje vrijedi kao i tvoje neznanje."

Mark Bauerleinu u svojoj knjizi "The Dumbest Generation" otkriva kako se čitava generacija mladih zaglupljuje njihovom averzijom prema čitanju ičega vrijednog (supstantnog) i njihovom ovisnošću o digitalnom "s..nju" na društvenim medijima. Novinar Charles Pierce, autor knjige "Idiot America", nudi drugačiju perspektivu istog problema kada piše: "Uspon današnje idiotske Amerike predstavlja - a čemu je konačan cilj postizanje profita, ali da cinizam bude veći, i političke prednosti u borbi za vlast - posljedicu prestanka postojanja konsenzusa oko toga da je stjecanje znanja dobro. Ono, također, predstavlja pobjedu stava prema kojem najmanje trebamo vjerovati ljudima koji najbolje znaju o čemu govore. U vremenu novih medija, svako je ekspert."

"Postoji perverzna sumnjičavost prema pravima, privilegijama, znanju i specijalizaciji", kaže Catherine Liu, autorica "American Idyll: Academic Antielitism as Cultural Critique". Ova profesorica studija filma i medija sa Univerziteta u Californiji tvrdi kao se misija univerziteta promijenila: "Mi više ne educiramo ljude. Mi ih obučavamo da nađu posao."

Pametniji popušta, a budale vladaju

Ali, nije to tako samo u Americi. Kao i u mnogo čemu drugome, Amerika je samo malo ispred ostatka svijeta. Zašto bi bilo čudno da se i kod nas, nastave li mediji s promocijom sadržaja kakve imamo sada, s emitiranjem realitija čak i na javnim servisima, kao kandidat na predsjedničkim izborima pojavi Zmaj od Šipova ili neko njemu sličan?

Polahko, ali sigurno trend antiintelektualizma i projektirane zaglupljenosti masa se širi svijetom, koji je barem u jednom periodu svoje historije prošao period prosvjetiteljstva. Onaj koji nije već dugo tavori u neslobodnim i diktatorskim državama, kojim vladaju silom nametnute političke elite.

Ljudi su, čini se, bili pretjerano sigurni u sebe i svoja društva i u to da se točak civilizacije uvijek mora kretati naprijed. To je krajnje neutemeljena pretpostavka. Historija nas uči da to nije tako i da se točak civilizacijskoga napretka lahko može zakotrljati unazad.

Kažu da je George Carlin rekao da nikada ne treba potcijeniti opasnost budala u velikim skupinama. Zato su danas ideje prosvjetiteljstva, rada s ljudima i edukacije masa ponovo tako aktuelne. Ali, da bi se tim putem krenulo, mediji, političari, akademska zajednica i svi drugi moraju prestati podilaziti masama i trčati za profitom, a to je žrtva na koju niko nije spreman. Do tada će pametniji popuštati, a budale vladati.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera