1.10.17

Brisel: Održan radni doručak u Predstavništvu Islamske zajednice pri Evropskoj uniji


Brisel, 28. septembar 2017. (MINA) - Danas je Predstavništvo IZ u BiH pri Evropskoj uniji u Briselu organiziralo radni doručak povodom Nove 1439. hidžretske godine. Doručku su prisustvovali članovi Europskog parlamenta, funkcioneri Europske komisije i Ministarstva vanjskih poslova EU-e (EEAS) i predstavnici drugih vjerskih zajednica koje djeluju pri Europskoj uniji, kao i druge zvanice s kojima Predstavništvo održava redovne kontakte. Među zvanicama su bili zastupnici Europskog parlamenta: gosp. Ivan Jakovčić, gosp. Jasenko Selimović, gosp. Jozo Radoš i gosp. Dan Preda, izvjestitelj u Europskom parlamentu za Bosnu i Hercegovinu.
Na radnom doručku prisutnima su se obratili Razim Čolić, direktor Uprave za vanjske poslove i dijasporu, Muhamed Jusić, savjetnik Reisu-l-uleme za medije i Senaid Kobilica, šef Predstavništva IZ-e pri Europskoj uniji.
Zvanice su ovom prilikom informirane o aktivnostima Islamske zajednice i saradnji sa institucijama Europske unije. Poseban je akcenat stavljen na mogućnosti obrazovanja vjerskih kadrova europskih muslimana na Fakultetu islamskih nauka. Predstavljene su aktivnosti Islamske zajednice na polju suzbijanja nasilnog ekstremizma, kao i poteškoće s kojima se Islamska zajednica susreće u radu nakon neodgovornih izjava nekih političara iz bližeg bosanskohercegovačkog okruženja. Istaknuto je da takve izjave ne pomažu ovim naporima Islamske zajednice, nego dodatno kompliciraju ukupnu situaciju.

Zvanice su pokazale razumijevanje za napore Islamske zajednice i iskazale spremnost za dalju saradnju i svakojaku pomoć u prevazilaženju poteškoća i izazova.

14.9.17

Reisu-l-ulema se sastao sa članovima Odbora za podršku narodu Rohinja


Sarajevo, 13. septembar 2017. (MINA) Jučer je reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović održao sastanak sa članovima Odbora za podršku narodu Rohinja. Prema odluci reisu-l-uleme za predsjednika Odbora izabran je Edhem Bičakčić, a Odbor još i članovi Šekib Sokolović, Adnan Rondić, Senada Hasanbašić te Muhamed Jusić.

Kako je naglašeno, a u skladu sa pomenutom odlukom, zadatak Odbora je da radi na animiranju medija i upoznavanju bh javnosti sa trenutnom situacijom i dešavanjima u Mijanmaru/Burmi, da organizuje prikupljanje pomoći za narod Rohinja u saradnji sa organima IZ i u skladu sa važećim procedurama IZ, te da radi na dostavljanju prikupljene pomoći žrtvama progona u Mijanmaru kao i da predlaže Reisu-l-ulemi druge aktivnosti koje bi on i IZ u BIH mogli poduzeti s ciljem pružanja podrške narodu Rohinja.

8.9.17

Zašto se Bošnjaci moraju radikalizirati?- moj komentar u novom broju Preporoda

Zašto se Bošnjaci moraju radikalizirati?


Piše: Muhamed Jusić (Preporod

Optužbe za radikalizaciju Bošnjaka na temeljima njihovog vjerskog identiteta su konstantan narativ koji se na ovim prostorima promoviše već decenijama. On je ovih dana ponovo aktuelan i optužbe za to kako se „islam u Bosni mijenja“ mogu se čuti od visokih političkih zvaničnika zemalja okruženja, a eto sada i od nekih u EU, te brojnih kreatora javnog mnijenja iz medijskih i akademskih krugova zemalja bivše Jugoslavije. Jasno je da se iza takvih optužbi, barem kada je riječ o susjedima i komšijama, krije pokušaj da se prije svega politička pozicija Bošnjaka oslabi i da se time izmakne i posljednji oslonac na kojem opstaje ideja Bosne i Hercegovine kao jedinstvene i cjelovite zemlje svih njenih građana i naroda.

Politizacija redikalizacije
To ni u kom slučaju ne znači da problem globalnog nasilnog ekstremizma i vjerskog fanatizma nije zapljusnuo i obale tradicionalnog načina življenja islama u Bosni. Naprotiv, to je ozbiljan izazov s kojim se Bosna i muslimanska zajednica nose kao i sve druge, kako zapadne, tako i većinski muslimanske države i društva. Problem nije u tome da se trebamo suočiti sa opasnosću od svih oblika ekstremizma pa i onog vjerom motivisanog, nego u neprihvatljivoj politizaciji ovog fenomena. Oni koji politiziraju pitanje nasilnog ekstremizma u BiH ne čine to kako bi se taj problem riješio nego kako bi na njemu politički profitirali. Njima radikalizacija Bošnjaka na vjerskim osnovama odgovara i oni je podstiču i održavaju, a po potrebi i izmišljaju.
Na ovaj način se prije svega pokušava okrenuti međunarodna zajednica, tačnije ključne zapadne metropole, protiv ideje cjelovite BiH kao građanske države. Oni koji to čine u EU rade to kako bi podilazili svojoj radikalnoj desnici i poljuljali ideju ujedinjene Evrope. Teroristički napadi koje su širom svijeta izvodili militantni koji se pozivaju na islam, brutalnost ISIL-a i izbjeglice iz muslimanskog svijeta koje su utočište od ratova i siromaštva pokušali naći u zemljama Zapada stvorili su jednu novu islamofobičnu atmosferu koju pokušavaju iskoristiti mnogi zaustavljeni devedesetih u ideji podjele Bosne i uništenja Bošnjaka ako ne kao biološkog onda političkog faktora na ovim prostorima. Oni sada u Evropi traže saveznike i istomišljenike i jedni druge ohrabruju u svojim ksenofobičnim stavovima.

A najlakši način da se bošnjački i bosanski politički faktor delegitimira i time otvori prostor podjeli BiH ili njenom političkom i ekonomskom podjarmljivanju susjedima jeste da se on svede na status vjerske manjine. Ako bi ta vjerska manjina u svom tumačenju i življenju vjere još pokazivala elemente fanatizma, nespojivosti sa demokratskim uređenjem društva i potpuno odsustvo sposobnosti da živi u modernim evropskim društvima sa ostalim njenim narodima, to bi bio najbolji argument onima koji čitavo vrijeme tvrde kako su ovdašnji muslimani tek „zaostala historijska greška“, „strani element u evropskom tkivu“, „zaostali narod koji ispovijeda vjeru nesposobnu da prihvati modernost“. Muslimani koji nisu u stanju da izgrade i održavaju državne institucije jer ih ne smatraju islamskim, koji učešće u demokratskim izborima smatraju kufrom i koji bi da ih se pusti da žive u zatvorenim enklavama po pravilima koja ih isključuju iz društvenog i političkog života društva su ostvarenje sna onih koji su od početka Muslimanima devedesetih nudili da budu „verska manjina na delu teritorije“ ili da u slučaju da odluče biti narod,imati svoju državu i nacionalnu samosvijest nestanu.
Sirija kao opomena
Ono što čudi jeste da ovoga nisu svjesni oni koji rade na radikalizaciji Bošnjaka iz vlastitih redova. Oni koji tvrde da Bošnjake od budućih genocida neće zaštititi moderna država sa svim njenim institucijama u kojoj su oni faktor odlučivanja nego puki vjerski formalizam. To su isti argumenti koje je koristio ISIL kada je rekao da muslimani trebaju da proglase džihad i da se bore za hilafet a da će Uzvišeni uraditi ostalo.
To su „braća“ onih koji su po istom modelu sirijskom narodu oteli njihovu revoluciju. Koji su navodnom borbom za interese muslimana i sunnita doveli do njihove potpune političke delegitimizacije u matičnim domovinama od Iraka preko Sirije do Libana. A slične scenarije pokušavaju realizovati i u brojnim drugim državama. Danas kada su sirijski i irački suniti prestali biti politički faktor u ove dvije ključne arapske i muslimansko-sunnitske države i kada se pokrštavaju da bi dobili azil u Evropi oni koje nisu još ubile savezničke bombe ili izmasakrirale sektaške milicije tvrde da je to samo još jedno iskušenje od Allaha i da muslimani svakako brinu o onom a ne ovom svijetu.
Sjetimo se kako je režim Bašara al Asada od početka revolucije tvrdio kako su opozicija i Slobodna sirijska vojska vjerski fanatici i teroristi koji će ubijati sve neistomišljenike i koji žele da Siriju vrate u srednji vijek. Ne treba zaboraviti da je on početkom sirijske revolucije na slobodu pustio 47 komandanata buduće El Nusre i ISIL-a kao znak „dobre volje“ režima. Upravo će se ti pojedinci okrenuti protiv Slobodne sirijske vojske i institucija države i društva koje su tek bile u nastajanju. Oni će uvodeći svoju viziju „šerijata“ praviti paradžemate, vlastite sudske i sigurnosne organe koji će nastupati kao jedini ispravni muslimani i zaštitnici čistog islama i koji će se vremenom okretati jedni protiv drugih tvrdeći da su samo oni iskreni i pravi sljedbenici čistog islama koji jedini rade u interesu muslimana. Na kraju će sirijska opozicija ostati bez međunarodne podrške, bez legaliteta i legitimiteta svedena na militantne sektaške skupine koje ne mogu izgraditi funkcionalnu modernu državu koja bi bila oponent vladajućem režimu koji je postao jedini koji štiti manjine i garantuje da se Sirija neće pretvoriti u leglo terorista.
Istom tehnikom se prije ovoga služio i Izrael koji Palestince konstantno drži u takvom stanju da se moraju radikalizirati, slabi njihove državne i nacionalne institucije i gura ih u ruke ekstremista a onda kada oni posegnu za terorizmom čitavom svijetu tvrde kako su bili u pravu kada su govorili da oni ne zaslužuju državu jer bi ona bila leglo terorista i prijetnja čitavom „normalnom svijetu“.

Mandat nad Bosnom
Slutim da je isti scenario bio namijenjen i Bosni devedesetih, ali je ovaj narod pokazao državotvornu svijest u ključnim trenucima. Neke od dokaza za ovo tek sada uviđamo.
Čini se da neki danas pokušavaju istom taktikom ovladati Bosnom, odnosno dobiti mandat da njom upravljaju nakon što uvjere svijet da ovdje neko treba uvesti red, kako bi je podijelili, ako ne zvanično ono u zone utjecaja u kojima će u RS-u Srbija imati ključnu rječ a u Federaciji Hrvatska čija predsjednica je već pozvala IZ u BiH da od njih zatraži pomoć ako se ne može nositi sa izazovom radikalizacije.  Da bi taj madat dobili bitno je dokazati da Bosna ne može sobom vladati, da tamošnji većinski narod nema kapaciteta za izgradnju nacionalnih i državnih institucija, da se radi o nekoj fanatiziranoj manjini koja je u sukobu sa modernošću i da joj treba protektor koji bi je držao pod kontrolom i polako je  civilizovao. Ne možemo a ne prepoznati iste argumente zbog kojih Bosna nije od Osmanlija dobila svoju državnost i zbog kojih je Austro-Ugarska dobila mandat u Bosni.
Prisjetimo se da je i Miloševićev režim nastupao sa istih pozicija i da je njegova propaganda borce Armije BiH svih nacionalnosti nazivala mudžahedinima, riječ koju veliki broj Bošnjaka do devedesetih možda nije ni čuo. Međunarodno priznatim vlastima BiH se čitavo vrijeme spočitavalo kako oni žele ustvari napraviti „islamsku državu“.  
Ne smijemo zaboraviti kako su ti isti centri moći igrali na ovu kartu i prije devedesetih. Davno prije nego je postojala globalna El-Kaida, ISIL i milioni izbjeglica na evropskim vratima. I možemo samo misliti šta bi tada dali da su imali ove današnje „ponovo rođene muslimane“ koji bi svojim istupima na društvenim mrežama podtvrđivali sve ono što je njihova propagandna mašinerija tvrdila o islamu, muslimanima, Bošnjacima i o Bosni.

Ti isti promotori podjela i etnički čistih prostora gdje svi pripadnici jednog naroda žive u istoj državi majorizirajući manjine sada vide svoj „zicer“ . Imaju osjećaj da im se ukazala nova prilika koju ne smiju propustiti i zato vidimo kako su se te ideje i njihovi zagovornici ponovo povampirili. Njih razumijemo ali ne i sufehae iz vlastitih redova koji misle da čine dobro a svojim se rukama bacaju u propast svodeći Bošnjake na fanatiziranu vjersku sektu nesposobnu da funkcioniše kao moderna nacija u savremenom svijetu.

31.8.17

Dodjelom certifikata u srijedu, 30. augusta 2017. godine u Sarajevu je završena ljetna škola pod nazivom „Islam in Contemporary World“.


Dodjelom certifikata u srijedu, 30. augusta 2017. godine u Sarajevu je završena ljetna škola pod nazivom Islam in Contemporary World.
Ljetnu školu je sedmu godinu zaredom organizovao Centar za nepredne studije uz podršku partnera Centra za međukulturno razumijevanje Horizonti iz Podgorice, Centra za dijalog-Vesatijja, te Centra za lično i profesionalno usavršavanje iz Sarajeva.
Učesće na ovogodišnjoj CNS ljetnoj školi uzelo je 34 studenata dodiplomskog i postdiplomskog studija iz balkanskih zemalja Hrvatske, Crne Gore, Makedonije, Albanije, Kosova, Bosne i Hercegovine i Bugarske, te nekoliko evropskih zemalja poput Turske, Švicarske i Irske.
Osmodnevni program je obuhvatio predavanja dr. Fikreta Karčića, dr. Ferida Muhića, dr. Ahmeta Alibašića, dr. Ermina Sinanovića, dr. Dževade Šuško, dr. Mirze Sarajkića, dr. Haruna Karčića, mr. Amela Kovačevića, te mr. Omera Kajoshaja, mr. Muhameda Jusića, i Hasana Nuhanovića.
Program je bio je baziran na tri ključne teme:
1) Ključna pitanja o savremenom islamskom mišljenju
2) Učenje o balkanskim muslimanskim zajednicama i islamskoj kulturi
3) Sticanje osnovnih znanja iz historije, komunikologije i ekonomije.
Učesnici ovogodišnje CNS-ove ljetne škole su također imali priliku posjetiti Podgoricu i Sarajevo, gradove domaćine ljetne škole, a kroz jednodnevne izlete i Bar u Crnoj Gori, Mostar i Blagaj u Hercegovini, te Memorijalni centar u Potočarima (Srebrenica).


14.8.17

Analiza Vijeća muftija IZ u BiH: Ideologija tekfira i nasilni ekstremizam



Na osnovu Zaključka Vijeća muftija Islamske zajednice u BiH usvojenog na osmoj redovnoj sjednici, održanoj 25. ramazana 1437. god. po H. (30. juna 2016. god.) i Rješenja reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH broj 03-2-93-1/16 od 11. ševvala 1437. god. po H. (15. jula 2016. god.), reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović je 11. ševvala 1437. god. po H. (15. jula 2016. god.) donio rješenje o formiranju komisije koja ima zadatak obraditi najrelevantnija pitanja koja se tiču ideologije tekfira i nasilnog ekstremizma u Bosni i Hercegovini kao refleksije sličnih stremljenja u svijetu.
Ova dokument rezultat je rada Komisije i sadrži ključne koncepte i pojmove koje radikalne skupine najčešće zloupotrebljavaju, ideologiziraju i izvode iz konteksta ustaljene islamske interpretacije. Primarni cilj ovog istraživanja nije bio da polemizira s takvim stavovima nego da ukaže na najčešće zloupotrebe temeljnih koncepata islamskog učenja kojima su data nova značenja.
Analiza koju je usvojilo Vijeće muftija na sjednici, održanoj 22. džumade-l-uhra 1438. god. po H. (21. marta 2017. god.), jedan je od napora koje Islamska zajednica u BiH ulaže na suzbijanju utjecaja interpretacija vjere stranih tradicionalnom islamskom učenju, a koje su se kod nas pojavile u posljednje vrijeme.
Izdavači publikacije su Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini Vijeće muftija i Izdavački centar Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini El-Kalem.
PDF izdanje možete preuzeti ovdje.

1.8.17

U subotu u Mostaru počinju susreti stipendista Fonda Bošnjaci i Rijaseta IZ u BiH


Fonda ''Bošnjaci'' i Rijaset IZ-e u BiH od 04. do 06. augusta 2017. godine organiziraju dvodnevni skup edukacije i druženja svojih stipendista (EDS 2017 – MOSTAR). Programi će se održati u Studentskom hotelu u Mostaru, Počitelju, Stocu i Blagaju.
Tokom susreta planirane su radne posjete najznačajnijim objektima i graditeljskim cjelinama raskošnog kulturno historijskog nasljeđa u Hercegovini.
Na susretima učesnici će imat priliku slušati predavanja o problemima u savremenom svijetu s posebnim osvrtom na Bliski istok, aktuelnoj društveno-političkoj situaciji u BiH sa posebnim osvrtom na grad Mostar, o odnosu prema baštini, o ulozi i značaju nevladinog sektora u BiH. O navedenim temama govorit će: Muhamed Jusić, savjetnik Reisu-l-uleme IZ-e u BiH za medije, Damir Sadović, advokat i pravni ekspert, književnik dr. Ibrahim Kajan i Nedim Botić.
Susrete će otvoriti Šahin Kerla, direktor Fonda "Bošnjaci" i predstavnik IZ-e u BiH u 09:00 sati.
NAPOMENA: Moguća je posjeta i druženje stipendista sa članom Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem, i reisu-l-ulemom IZ-e u BiH dr. Husein ef. Kavazovićem.

Učesnici će imati priliku da se upoznaju sa bogatim kulturno historijskim nasljeđem Mostara.
Izvor: RTV BIR

3.6.17

Zašto je Evropi zanimljiv 'bosanski islam'

Al Jazeerini sagovornici smatraju da je 'bosanski islam' još nedovoljno razjašnjena tema.

Glasnogovornik Ministarstva unutrašnjih poslova Njemačke tvrdi da je sastanak njegovog šefa De Maizierea sa reisom Kavazovićem ocijenjen kao pozitivan- Ministarstvo unutrašnjih poslova Njemačke (BMI)
Piše: Harun Cero (Al Jazeera)

 „Podržavam kada se muslimani iz Bosne i Hercegovine uključuju u rad Islamske konferencije Njemačke. Tradicionalni 'bosanski islam' sa njegovom orijentacijom na multireligijski suživot u Evropi, međureligijski dijalog i jasno odvajanje između države i religije predstavlja pravu podlogu za to“, kazao je ministar unutrašnjih poslova Njemačke Thomas de Maziere na sastanku sa reisu-l-ulemom Islamske zajednice BiH Huseinom ef. Kavazovićem u Berlinu.
U Evropi se već neko vrijeme vodi debata o tome da li bi BiH trebala biti uzor modernog islama, a Deutsche Welle je 2011. pisao o “bosanskom islamu“, kao mogućem modelu za Evropu.
Kavazovićev savjetnik za medije Muhamed Jusić, koji je prisustvovao sastanku reisa i njemačkog ministra, kaže da je sastanak poglavara Islamske zajednice u BiH sa De Maizierom jako bitan, ne samo za Islamsku zajednicu Bošnjaka u Njemačkoj, nego i za muslimane u Evropi, pa i Bosne i Hercegovine.
“Iako reisu-l-ulema u političkom smislu ne predstavlja Bosnu i Hercegovinu, pa čak ni Bošnjake jer oni nisu vjerska manjina i ne žele svoje mjesto u Evropi naći kao takvi nego kao suverena država i nacija, ostaje činjenica da ovi sastanci sigurno imaju i svoju političku poruku, a ona je prije svega ta da svi segmenti društva trebaju uraditi sve kako bi se stvorila povoljna klima za nastavak evropskog puta BiH,  te da ćemo na tom putu imati podršku brojnih prijatelja u Evropi i svijetu“, navodi.
Islam je jedan, kaže Jusić, i osnovni temelji njegovog učenja su isti.
Bosansko iskustvo življenja islama
U tom smislu, ističe, ne može se govoriti o “bosanskom islamu“, ali može o bosanskom iskustvu življenja islama.
“Islam se u Bosni saživio sa podnebljem i bošnjačkom predislamskom tradicijom i kulturom, te u interakciji s drugim stvorio jedan otvoreni kulturološki obrazac praktikovanja temeljnih postulata islamskog nauka. To iskustvo je podjednako islamsko kao i evropsko, i ono s razlogom može biti interesantno kako Evropi tako i novim generacijama muslimana koji u Evropi vide svoj dom. Bosna je putokaz njima da se podjednako može biti Evropljanin i dobar musliman“, kaže Jusić.
Dodaje da Islamska zajednica u BiH i muslimani-Bošnjaci imaju skoro preko 140 godina iskustva institucionalne organizacije vjerskog života u sekularnoj državi. Kaže da je to samo jedna od tih posebnosti bosanskog iskustva islama koje je sada tako zanimljivo Evropi.
“Model organizacije vjerskog života kakav je nastao u Bosni kroz instituciju reisu-l-uleme i Islamske zajednice je jedinstven u svijetu. Većina muslimana koji danas dolaze u Evropu nemaju iskustvo sa organizovanjem autonomne, od države odvojene vjerske institucije koju država priznaje. Od pada hilafeta u većini muslimanskih država vjerska pitanja se vode kroz ministarstva vjera ili vakufa“, navodi.
U nekim od njih, kaže Jusić, je direktna kontrola vlasti nad ulemom dok u drugima imaju neprimjereno uplitanje uleme u političke procese.
“U oba slučaja većini tih muslimana nedostaje iskustvo življenja islama u modernoj sekularnoj državi. Ovo je prilika da mi svoj model ponudimo Evropi i evropskim muslimanima. Jer je tzv. muslimansko pitanje postalo jedno od najbitnijih u Evropi, a ovo iskustvo može biti jedan od naših doprinosa evropskoj porodici naroda i država“, ističe.
Svojim nedavnim posjetama Briselu i Berlinu, kaže Jusić, reis Kavazović iskazuje spremnost Islamske zajednice u BiH za takvom razmjenom iskustava, a na Evropi i tamošnjim muslimanima je da procijene da li im nešto od toga što ona ima može koristiti.
Armina Omerika, profesorica idejne historije islama na Goethe Univerzitetu u Frankfurtu, smatra da je “bosanski islam“ još uvijek nedovoljno razjašnjena tema.
“U nekom teološkom smislu ili u smislu prakticiranja islama kao religije, vjerske prakse i učenja, 'bosanski islam' se ne razlikuje znatno od drugih sličnih pravaca zasnovanih na srodnim teološkim tradicijama i učenjima. Islamska zajednica izbjegava pojam 'bosanski islam', ja mislim da oni koriste izraz 'islamska tradicija Bošnjaka', upravo kako bi izbjegli tu vrstu regionalizacije islama. Kada se 'bosanski islam' stavlja u neku vrijednosnu relaciju sa nekim, navodno, drugim “islamima“, posebno onim sa Bliskog istoka, tu uvijek na neki način imate tu suptilnu konotaciju - podtekst, da je to 'bolji način islama' od, recimo, arapskog.  Taj podtekst je ono što je problematično kod takvih poređenja, jer je nemoguće davati generalizirane izjave o vjerskim stavovima pojedinaca, pogotovo u kompleksnim pluralističkim društvima, na čisto etničkoj osnovi ili na osnovu porijekla“, kaže Omerika.
Time se, navodi, pravi hijerarhija koja se zasniva na problematičnim stvarima.
“Time se kaže 'bosanski islam' je dobar zato što je evropski, a drugi, pošto nisu evropski, nisu dobri“, navodi ona.
Sekularna država u kojoj Islamska zajednica djeluje
Postoje, međutim, nastavlja Omerika, obilježja načina na koji se islam institucionalizirao u BiH, a koja odgovaraju zapadnoevropskim državnim akterima.
“Jedno od tih obilježja je da u BiH postoji centralna institucija koja administrira sve što je vezano za tu religiju, a to je Islamska zajednica. Ta institucija je poznata zapadnim zvaničnicima. Njemačka već dugo traži takvog partnera za razgovor u zemlji, a ne mogu ga dobiti u uslovima pluraliteta-heterogeniteta islamskih zajednica u zapadnoj Evropi. Pošto BiH ima više od 120 godina iskustva sa takvim centralizovanim oblikom organizacije islama, sa jasnim vjerskim autoritetom, onda je to nešto što je političarima i drugim akterima ovdje na Zapadu jako primamljivo“, kaže ona.
Islamska zajednica u BiH je, kaže Omerika, prihvatila sekularnu državu kao državni oblik u kojem ona djeluje i to, po njenom mišljenju, važi i za većinu muslimana na Zapadu:
“I oni su su prihvatili sekularnu državu. Ali to ne važi nužno za islamske institucije u njihovim zemljama porijekla, kao ni za određene oblike političkog islama koji djeluju i na Zapadu. Ima još jedna stvar. Donedavno je ta tradicija islamskog reformizma, odnosno modernizma, bila dominantna teološka struja u BiH kada je islam u pitanju, a IZ kao institucija još uvijek baštini tu tradiciju kao svoju glavnu smjernicu.“
Omerika ističe da treba biti realan i uvidjeti da su uslovi za društvenu-strukturalnu integraciju islama u zapadnoj Evropi drugačiji od onih u bliskoistočnim zemljama.
“Zemlje se razlikuju. Pa čak i u samoj Njemačkoj imate ogromnu razliku između pojedinih pokrajina. Onda uzmite cijelu Zapadnu Evropu sa skroz različitim tradicijama sekularizma. Mi ovdje govorimo i o ogromnim razlikama kada su u pitanju zakonski okviri te integracije. Islamske zajednice na Zapadu trenutno nisu u istoj situaciji u kojoj je bila Islamska zajednica Bošnjaka u bivšoj Jugoslaviji. Ovdje imate jednu ogromnu dozu heterogeniteta. Zato je jako teško uzeti bilo koju tradiciju islama kao neku podlogu. “Bosanski islam“ može da bude neka vrsta inspiracije, odnosno, Bošnjaci mogu zastupati svoj model i treba da ga zastupaju, ali bez pretenzija da se taj model kroz neke eksterne faktore nameće drugim zajednicama koje ga ne prihvataju. I u samoj BiH postoje svađe da li je taj centralizovani model prihvatljiv za sve muslimane“, navodi Omerika.

Kulturni šok
Zastupati tu tradiciju, objašnjava, je jedna stvar, ali druga stvar je da Bošnjaci ne smiju dopustiti da budu instrumentalizirani u smislu marginalizacije drugih islamskih zajednica.
“No, svakako je za pozdraviti ukoliko se Bošnjaci-muslimani u Njemačkoj aktivnije uključe u društvene tokove i debate, te u procese strukturalne integracije islama u Njemačkoj, nego što je to dosad bio slučaj, i ukoliko njihovo prisustvo postane vidljivije u opće-društvenom smislu.“
Profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu i politički analitičar Ahmet Alibašić kaže da se svi pitaju po ćemu se to “bosanski islam“ razlikuje od poimanja te religije u nekim drugim zemljama, ali, čini mu se, da “još nismo artikulirali odgovor ili odgovore na to pitanje“.
“Mislim da je u pitanju ono što ćemo nakon nekog vremena imati u mnogim muslimanskim zajednicama Evrope i drugih modernih društava. Bošnjaci su u kontinuiranom 'dijalogu' sa modernošću i postmodernošću od 1830-ih kada su bili pilot projekat osmanske modernizacije. Taj dijalog u ime bosanskih muslimana vodile su u početku dijelom a kasnije dominantno domaće intelektualne snage. To je rezultiralo tumačenjima i praksom islama koja ne odudara od savremenih evropskih kulturnih senzibiliteta. Dakle, mislim da je tajna u toj konstantnoj dijalektici vjere islama i evropske kulture zahvaljujući kojoj islam ovdje ne izgleda tako strano kao kada jedan musliman iz nekog tradicionalnog društva Afrike ili Azije dođe u neko od najprogresivnijih zapadnih društava. U takvim prilikama zapravo svjedočimo obostrani kulturni šok ali kako i muslimani i nemuslimani uvijek ne razlučuju vjeru od kulture onda se sve svede na to da islam nije kompatibilan sa evropskim vrijednostima“, smatra Alibašić.
On nabraja neke karakteristike tog bosankog izraza islama: “Prvo, bosanski muslimani su vremenom prihvatili ljudsko-pravaški koncept "slobode vjere" kao moralno-pravni okvir u kome žele iskazivati svoju vjeru. Iz toga proizilazi niz drugih karakteristika tumačenja i prakse islama. Drugo, islamskim poslovima ovdje upravlja Islamska zajednica kao sui generis institucija koja nije ni dio vladinog aparata, a ni obično nevladino udruženje te kao takva uživa povjerenje većine bosanskih muslimana i spašava nas uobičajene konfuzije u upravljanju islamskim vjerskim poslovima. Konačno, bosanski muslimani već dugo vremena imaju vlastite vjerske autoritete i vjerske obrazovne institucije koje posreduju proces razumijevanja između njih i evropskog okruženja ostajući pri tome u stalnom kontaktu sa centrima islamske učenosti u muslimanskom svijetu“.

'Što vidimo to vjerujemo'
Jasno mu je, navodi, da “nismo uvijek uspjeli u tom susretu sa modernošću ostati vjerni svojoj misiji, niti su nam ta naša rješenja uvijek pomogla da budemo prihvaćeni od svih krugova u Evropi, a posebno ne od nekih naših komšija, ali govorimo o dominantnim tokovima“.
On, slično kao i Omerika, nije siguran da se može kazati da je “bosanski islam“ podloga za integraciju te religije u Evropi.
Bilo bi to, kaže, preambiciozno s obzirom da je iskustvo BiH u tom pogledu vrlo specifično i kao takvo teško direktno prenosivo.
“Ali ono sigurno jeste jedan pozitivan primjer koji može pomoći u izgradnji povjerenja, razbijanju obostranih predrasuda i ohrabrivanju svih učesnika u procesu susretanja islama i Evrope da su islamske i evropske vrijednosti kompatibilne u mjeri koja omogućava uzajamno obogaćujući suživot. Taj živi primjer je podjednako potreban i muslimanima i nemuslimanima u vremenu opće manipulacije strahom i spekulacija svakakvim scenarijima“, kaže on.
U tom pogledu je, zaključuje Alibašić citirajući englesku poslovicu, “seeing is believing - što vidimo to vjerujemo“, iskustvo Bosne i Hercegovine dragocjeno.
Izvor: Al Jazeera


15.5.17

Na simpoziju "Srednji put u religiji, kulturi i politici - misao ravnoteže i umjerenosti u djelu Alije Izetbegovića"


Alija Izetbegović je uvijek bio zainteresiran za sporazumijevanje istoka i zapada, poručeno je danas u Sarajevu tokom Međunarodnog simpozija "Srednji put u religiji, kulturi i politici - misao ravnoteže i umjerenosti u djelu Alije Izetbegovića", javlja Anadolija.
Profesor Fakulteta islamskih nauka (FIN) i akademik Enes Karić govorio je o vjerskim temeljima religijskog, jezičkog i kulturnog pluralizma u islamu i muslimanskom poštivanju prava na različitost.
- Uzimajući njegove (Izetbegovićeve op.a.) knjige za svjedoke, a kako vrijeme prolazi, njegove knjige sve pouzdanije svjedoče zato što ljudi, njegovi savremenici odlaze baš kao i njihova vremena. Usudili bismo se reći da se Alija Izetbegović u svojim gimnazijskim, potom univerzitetskim godinama, potrudio na profiliranju građenja svojih stavova kao čovjek, rekao bih istočno-zapadnog ishodišta u vjerovanju, mišljenju, moralnom stavu, životnim odlukama - rekao je Karić.
Naglasio je kako to znači da je on na svoj način bio duboko humanistički profiliran, priznavao je vjerske temelje religijskog, jezičkog i kulturnog pluralizma u islamu, kao i onom islamu koji je bio esencijalizirani.
- Prema uvidu u njegova djela, Alija se najčešće referirao na one strane Kurana ili stavke koje možemo kazati da su u svakom vremenu nudile pluralnu perspektivu i ohrabrivale pluralne stavove. Sudimo li prema njegovim pisanim djelima, ali i prema ljudskom i političkom učinku, Alija Izetbegović je bio duboko svjestan da su mu važne univerzalne poruke iz mnogih alineja Kurana, kao one da u "u vjeri nema prisile". To je bila njegova najdraža alineja i često ju je navodio - istakao je Karić.
Osvrnuvši se i na "Islam između između istoka i zapada", te druga Izetbegovićeva djela poput "Sjećanja" i "Moj bijeg u slobodu", Karić je rekao da su ona dočekana od impozantnog broja muslimanskih intelektualca kao štivo svojevrsnog oslobođenja od tradicionalističkih klišeiziranih tumačenja islama.
- Alija Izetbegović je uvijek bio zainteresiran za sporazumijevanje istoka i zapada - naglasio je Karić.
Hrvatski novinar i publicista Danko Plevnik govorio je o Izetbegovićevoj "Islamskoj deklaraciji" u kontekstu prošlosti i sadašnjosti.
Pozivajući se na riječi nobelovca Ive Andrića koji je smatrao da čovjekov posmrtni život traje sve dok god se poznanici sjećaju njegovog fizičkog lika, Plevnik je rekao da u tom smislu Alija Izetbegović za njega i dalje postoji.
- Imao sam čast upoznati ga u teškim trenucima za BiH. Upoznali smo se u Sarajevu 19. decembra 1998. kada me Hasan Muratović doveo u njegov kabinet. Razgovarali smo o suvremenim načelima života u Evropi i o nacionalnom identitetu. Poklonio sam mu svoju knjigu "Smisao Bosne" i u posveti napisao "Gospodinu Aliji Izetbegoviću, čiji je moralni mir u najtežim povjesnim trenucima za suvremenu Bosnu i Hercegovinu bio konstantan, oko kojeg su ljudi, svih narodnosti, svjetonazora i vjeroispovjesti mogli ujedinjavati svoje nade u opstanak bosanskohercegovačkog samopoštovanja". Uzeo je knjigu, pročitao posvetu i kazao: "Ja to ne zaslužujem". To nije bilo rečeno pred kamerama niti za interese "public relationsa" i zato sam ga poštovao. On se nikada nije dičio mržnjom, nego voljom za slobodom -  rekao je Plevnik.
Dalje je rekao kako se Izetbegović odlučio potajno boriti za pravo postojanja islama kao društvene klime, ali je ipak bio osuđen kao inicijator političkog islamizma.
- On nije poduzimao korake za nasilno uvođenje islamskog teokratskog aranžmana, već se odavao osobnoj društvenotvornoj fantaziji, naglašavajući važnost ponovnog osvajanja duše - poručio je Plevnik, te naglasio kako Izetbegovićev refleksivni interes nije bila Bosna i Hercegovina, niti Jugoslavija, već ummet.

Plevnik je dodao kako Izetbegović u svojim "Sjećanjima" potvrđuje činjenicu da "Islamska deklaracija" nije bila usmjerena prema Jugoslaviji, već prema islamskom svijetu, u želji za osposobljavanjem islamskih masa, da uče nešto o vlastitoj povijesti.
O ostatku treće sesije simpozija, islamski teolog i analitičar dešavanja na Bliskom Istoku i Balkanu Muhamed Jusić govorio je o odnosu muslimana prema radikalizmu, ekstremizmu i terorizmu, profesor Dževad Hodžić o odnosu religije, morala, prava i politike u razumijevanju islama u djelima Alije Izetbegovića, te Hasan Džilo na temu "Dobra djela - neodvojivi dio religijskog iskustva u mišljenju Alije Izetbegovića".

Na dvodnevnom simpoziju, koje će biti završen večeras, učestvovalo je više od dvadeset naučnih djelatnika i profesora iz BiH, Hrvatske, Turske i Makedonije. Organizatori simpozija su Muzej Alija Izetbegović i Fakultet islamskih nauka (FIN) u Sarajevu.
IZVOR: AA

8.5.17

Lažne vijesti nova vrsta specijalnog rata


Vijesti poput onih kako stanovnici Njemačke napuštaju zemlju u strahu od izbjeglica, da švedska vlada podržava ISIL, da je EU usvojila regulativu kojom se određuje nacionalnost Snješka Bijelića i sl. su postale dio evropske i svjetske medijske stvarnosti.
Iako se nekome mogu činiti kao tvrdnje koje graniče sa sarkazmom većina ovih i sličnih informacija se prodaju kao ozbiljne vijesti i iza njih stoji daleko ozbiljniji projekat. Fenomen tzv. lažnih vijesti (fake news) je, postaje to jasno ovih dana, daleko ozbiljniji projekat iza kojeg stoje globalni politički ciljevi sila koje vode jednu novu vrstu hibridnog i specijalnog rata.
Evropska unija se ovim problemom već počela ozbiljno baviti. Prema The New York Times-u u Briselu djeluje tim stručnjaka pod imenom East Stratcom koji ima zadatak boriti se protiv ruske kampanje dezinformiranja. Tim sada broji jedanaest ljudi od kojih su neki bivše diplomate, novinari i birokrate EU i imaju zadatak pratiti i raskrinkavati lažne vijesti koje se plasiraju u brojnim medijima i online platformama. U prvih šesnaest mjeseci svoga djelovanja tim je razotkrio 2500 lažnih priča i vijesti od kojih je većina na jedan ili drugi način bila povezana sa Rusijom.
Evropskim zvaničnicima i stručnjacima je već jasno da se ne radi o slučajnom fenomenu nego o dobro isplaniranom projektu koji treba da utječe na javno mnijenje u kritičnim momentima i u konkretnom slučaju dodatno destabilizuje Evropsku uniju koja predstavlja prepreku ruskim imperijalnim ambicijama. Analiza lažnih vijesti je pokazala kako su najčešće lažne vijesti koje su plasirane za cilj imale sijanje straha od izbjeglica sa Bliskog Istoka i njihovo predstavljanje kao terorista, silovatelja i opasnosti za evropski identitet. Ova orkestrirana propaganda ima za cilj da zastraši evropsku javnost i gurne je u ruke političke radikalne desnice koja gaji anti-EU sentiment. Na taj način Rusija pokušava Evropu urušiti iznutra.
Odgovornost društvenih mreža
The East Stratcom time je prvi o čijim aktivnostima pišu mediji, ali i koji su jasno priznali da su nadjačani. Količina lažnih informacija, broj medija i pojedinaca uključenih u njihovu diseminaciju je jednostavno nevjerovatno razgranat i dobro finansiran širom Evrope. Zato se sada užurbano osnivaju slični timovi i uredi za raskrinkavanje lažnih vijesti od Finske do Češke. Osim toga sve državne agencije članica EU ulažu dodatne napore kako bi se zaštitile od hakerskih napada dok medijske kuće obučavaju timove za prepoznavanje i raskrinkavanje lažnih vijesti koje im se serviraju.

Posebno su se na udaru našle društvene mreže, a posebno Facebook i to nakon što su analize pokazale da su upravo lažne vijesti koje su se širile preko ove društvene platforme odigrale ključnu ulogu u prošlim američkim predsjedničkim izborima. Prema jednoj takvoj analizi koju je izradio Craig Silverman s BuzzFeeda samo na Facebooku je od augusta 2016. do izbora 8. novembra 20 najpopularnijih lažnih vijesti ukupno imalo 8,71 miliona podjela dok su one prave vijesti imale 7,37 miliona tzv. sharova ili podjela, što je 1,34 miliona manje od lažnih. Sada i Facebook razvija sisteme koji bi ovakve vijesti prepoznavali i brisali.

Na te mjere su prisiljeni jer im već neke velike zemlje prijete tužbama. Tako bi Facebook, Twitter i ostali društveni mediji mogli biti kažnjeni s 50 miliona eura kazne u Njemačkoj, ako ne budu brzo uklanjali govor mržnje i lažne vijesti sa svojih stranica. Njemačka vlada odobrila je plan kojim će se izvršavati ovakve kazne, a nacrt zakona će uskoro biti dostavljen parlamentu kako bi ga usvojio.

U bitku protiv lažnih vijesti se odnedavno odlučio uključiti i Google. On je, u saradnji sa stranicama koje se bave provjerom podataka, u ovakve vijesti odlučio ubacivati link koji vodi na stranice na kojima se nalaze provjerene činjenice. To nije nova stvar, ali ovakav program je bio ograničenog opsega i dosega, dostupan tek u Sjedinjenim Američkim Državama i Ujedinjenom Kraljevstvu.
Zato je Google odlučio proširiti ovaj alat na način da će provjera podataka biti dostupna u rezultatima pretraživanja u Googleovom pretraživaču. U agregatoru vijesti News, oni članci koji su prošli provjeru dobit će oznaku fact check. To u praksi znači da, ukoliko tražite podatke u Google pretraživaču, odsad ćete redovno dobivati informacije sa stranica poput Snopes ili PolitiFact. Vijesti s tih stranica pojavljivat će se na vrhu pretrage, piše Tech Crunch, a prenose regionalni mediji.

Lažne vijesti u regionu i BiH

I dok se širom Evrope formiraju stručni timovi koji barem pokušavaju ući u trag lažnim vijestima i upozoriti javnost na njih kod nas se o ovom fenomenu i ne govori iako svi osjećamo da smo svakodnevno izloženi sličnim propagandnim kampanjama.

Bilo bi zanimljivo vidjeti analize medijskih sadržaja u našoj zemlji i regionu koji bi ukazali na fenomen lažnih vijesti i to kako one utječu na stavove javnosti. Siguran sam da bi mnogo šta bilo jasnije i da bi se brzo otkrio trag iz kojih krugova se i s kojim ciljem plasiraju besmislene vijesti koje svaki dan slušamo i gledamo i koje redovno nalaze put do medija koji pretenduju da budu relevantni, profesionalni i ozbiljni. Da toga ima dovoljno je pogledati svakodnevne naslove: Republika Srpska u strahu: Otkrili da Amerika ove godine planira ukinuti ovaj entitet, Kod Cazina niče leglo vehabija jače od Maoče, Na Kosovu najmanje pet kampova za obuku boraca ID, Džihadisti oko Hrvatske: Kampova za obuku terorista ima i u Srbiji?, Vučić šalje vojsku na Kosovo itd.

Osim što mnogi ljudi ne provjeravaju ovakve tvrdnje i prihvataju ih kao istinite, tu je i dobro uhodana šema prema kojoj neko nepouzdan pusti neprovjerenu informaciju, koju onda unaprijed određen, a nerijetko i plaćen analitičar prokomentariše za neki respektabilan medij, koji onda tu priču pusti u ozbiljne medijske tokove da bi je onda prihvatili političari kao činjenicu na kojoj treba graditi stavove i politike. Tu je i čitava mreža think -tankova i instituta koji onda na osnovu tih natpisa prave ozbiljne analize i preporuke svjetskim i lokalnim centrima moći.


Dok se i kod nas ne počnemo ovim pitanjem ozbiljno baviti ostaje nam samo da pazimo šta od informacija konzumiramo i šta na društvenim mrežama dijelimo, a posebno kome vjerujemo.
Izvor: Preporod