1.3.15

Nova borba za autonomiju evropskih muslimana

Od muslimana se traži dodatno dokazivanje lojalnosti, što produbljuje osjećaj diskriminacije kojim se hrane svi oblici radikalizma.
 
Pogrešno je osjećaj pripadnosti nekoj državi povezivati ili čak mjeriti stopom npr. slaganja s njenom vanjskom politikom [EPA]
Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)

Ovih dana je austrijski parlament, nakon tri i po sata duge rasprave, odlukom većine usvojio Zakon o islamu. Agencije su izvijestile kako su protiv usvajanja zakona bili Stranka zelenih, NEOS i Stranka slobode Austrije, dok su za usvajanje glasali predstavnici Socijaldemokratske partije (SPO) i Narodne stranke (OVP). Treba napomenuti da su Zeleni i Stranka slobode sa potpuno oprečnih pozicija bili protiv predloženog rješenja, što mnogo govori o atmosferi u kojoj je zakon donesen.

Zakon je već u nacrtu koji je predložen prije nekoliko mjeseci i nakon što je ušao u javnu raspravu izazvao žustru polemiku među suprotstavljenim političkim opcijama, ali i kritike muslimanskih zajednica. Prema svjedočenju nekih predstavnika muslimanske zajednice, nacrt je u značajnoj mjeri popravljen kroz javnu raspravu i brojni njihovi prijedlozi su usvojeni, navodno, prema nezvaničnim informacijama od 25 amandmana, koliko ih je naposljetku došlo od muslimanske zajednice, prihvaćen je 21 amandman. Ipak, ostaje pitanje je li moglo, ne samo bolje nego i drugačije, odnosno koje su to temeljne odrednice na kojima treba počivati uređenje pravnog položaja islama i muslimanskih zajednica u Evropi. Mišljenja sam da prije svega treba insistirati na izbjegavanju bilo kakvog oblika diskriminacije i insistiranju na autonomiji tih zajednica od države. Evo i zašto.

Diskriminacija

Iako se većina slaže da će zakon donijeti mnoga dobra rješenja za muslimansku zajednicu u Austriji, ne bismo trebali zapostaviti i primjedbe koje se mogu čuti iz nekih od muslimanskih skupina, prije svega one turske, o tome kako neke odredbe zakona diskriminiraju islamsku zajednicu u odnosu na druge. Oni, a i svjetski mediji, najčešće spominju spornu odredbu o zabrani financiranja izvana, koju smatraju nepoštenom jer je međunarodna podrška itekako dozvoljena za kršćanske i židovske vjerske skupine.

Nema sumnje da su razlozi zakonodavca i njihovi argumenti više nego legitimni, ali ovakvim diskrepantnim rješenjima, pa makar ona bila donekle razumljiva, rizikuje se da se stvori privid kako muslimani nisu jednako tretirani kao i drugi i da su samim tim diskriminirani u evropskim društvima. To je opasan narativ koji hrani radikalizam među ranjivim skupinama koje sličnu diskriminaciju i isključenost nerijetko osjećaju u brojnim drugim sferama života.

Osim toga, povjerenje se gradi s obje strane i nijedno zakonsko rješenje kojim se, ili će se, eventualno u budućnosti, uređivati pravni položaj muslimana kao vjerske zajednice i upravljanje njihovim vjerskim pitanjima ne može a da ne bude kontraproduktivno, implicirati nepovjerenje prema muslimanima i nametati im ograničenja koja ne važe za druge vjerske zajednice.

Muslimanima u sekularnim evropskim državama ne treba pripadati ništa više od onoga što te države nude drugim vjerskih skupinama, ali ni manje. Istovremeno, muslimani moraju biti spremni pokazati isti stepen odgovornosti prema zajedničkoj državi i društvu koje iskazuju i druge vjerske zajednice. Međutim, pogrešno je osjećaj pripadnosti nekoj državi povezivati ili čak mjeriti stopom npr. slaganja s njenom vanjskom politikom, što se nerijetko od muslimana na Zapadu traži.

Takvo nametanje evropskim muslimanima lojalnosti državi i politička korektnost mogu biti samo kontraproduktivni. Muslimani, kao i svi drugi građani Evropske unije, imaju pravo na različite političke stavove i na različito mišljenje. Mjere kojima se od muslimana traži dodatno dokazivanje svoje lojalnosti ili političke korektnosti, što se ne traži od drugih, samo produbljuje osjećaj diskriminacije kojim se hrane svi oblici radikalizma. Pred zakonom, muslimani u Evropskoj uniji su, prije svega, njeni građani, pa tek onda muslimani.

Autonomija

Ono što bi Austrija, ali i druge evropske zemlje, koje će po istom ili sličnom modelu vjerovatno krenuti  u proces zakonskog normiranja organizacije vjerskog života muslimana, trebale imati na umu jeste da je autonomija uslov svih uslova, ukoliko zajednica želi imati kredibilitet kod svojih vjernika. Samo kredibilna islamska zajednica može biti prepreka radikalizaciji muslimanskih zajednica, nikako ona koja će se doživljavati kao produžena ruka države i sistema koji mnogi mladi doživljavaju kao antiimigrantsku i antiislamsku. Drugim riječima, oduzimanje autonomije zajednicama i njihovo stavljanje pod državnu kontrolu, može biti usluga radikalima i najbrži put da se one kompromituju.

Radikalne skupine zbog kojih se zvanično i donosi ovaj zakon, svoju borbu za „dušu islama“ i vode sa pozicije kritike oficijelne uleme (vjerskih autoriteta) kao nedosljednih predstavnika islama. Zato treba biti posebno oprezan kada se govori o „austrijskom ili evropskom islamu“ i školovanju imama u  Austriji, što zakon također predviđa, i imati na umu da se po svaku cijenu mora sačuvati izvornost i dosljednost islamskog učenja, kako se ono ne bi predstavilo muslimanima kao neautentično, krivotvoreno i toliko prilagođeno potrebama dnevne politike da  je izgubilo svoj duh i izvornu poruku.

Austrija kao nasljednica Austrougarske monarhije bi trebala znati koliko je bitno pitanje autonomije vjerskih zajednica a posebno islamske.  Zakon o islamu, koji je sada izmijenjen, donesen je daleke 1912. i prvi je takve vrste u zapadnoj Evropi. Zakon je, svima je to poznato, donesen upravo zbog potrebe da se nakon aneksije BiH islam kao vjera Bošnjaka, novih podanika Austrougarskog carstva, akomodira u carstvu. Austro-Ugarska je osmislila i pomogla formirati i Rijaset Islamske zajednice u BiH. Međutim, nezadovoljstvo Bošnjaka položajem svojih vjersko-prosvjetnih institucija neposredno nakon uspostavljanja Rijaseta 1882. godine imalo je za posljedicu nastajanje Autonomnog pokreta za vjersku i vakufsko-prosvjetnu (mearifsku) autonomiju.

Nakon desetogodišnje teške političke borbe (1899-1909.) Bošnjaci su tu vjersku autonomiju dobili i ona je bila garantom ne samo autentičnosti i legitimiteta vjerske hijerarhije koja je tada uspostavljena, nego je ta autonomija, koju su u sličnom obliku uživale i druge vjerske zajednice ili crkve u monarhiji, bila osnovom slobodnog razvoja ove vjerske institucije. Danas je autonomni model uređenja islamskih vjerskih pitanja kroz instituciju Rijaseta IZ u BiH jedinstven model u muslimanskom svijetu kojem nijedan ozbiljan islamski autoritet ne osporava vjerski kredibilitet (između ostalog i zbog toga što legalitet crpi i na menšuri tj. dekretu posljednjih osmanskih halifa), a koji istovremeno funkcioniše više od stotinu godina u različitim sekularnim državama koje su se smjenjivale.

To iskustvo i taj „bosanski model“ uređenja islama u sekularnoj državi zaslužuje više pažnje od onih koji se upuštaju u uređenje ovog pitanja u Evropskoj uniji. To se prije svega očekivalo od Austrije koja je bila avangarda i ranije u zakonskom rješavanju ovog pitanja i čije će iskustvo vjerovatno slijediti i druge članice Unije.

Taj funkcionalni „bosanski model“ koji se već implementira u Hrvatskoj i Sloveniji, kao dvjema članicama Evropske unije, trebao je biti osnova za novi zakon ili će opet Austriji, kao Austro-Ugarskoj, trebati neki novi pokret za vakufsko-mearifsku autonomiju da bi te zajednice istinski bile autonomne od države.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.


Izvor: Al Jazeera

23.2.15

Održan seminar za glavne imame i predsjednike medžlisa Muftijstva tuzlanskog


U Tuzli je 19. februara ove godine, u Behram-begovoj medresi, održan seminar za glavne imame i predsjednike medžlisa s područja Muftijstva tuzlanskog, direktore ustanova IZ-e u BiH i muderise Medrese.
Seminar su organizirali Kancelarija Reisu-l-uleme, Uprava za vjerske poslove Rijaseta IZ-e u BiH, Centar za dijalog „Wesatijja“ i Muftijstvo tuzlansko.
Prigodna obraćanja imali su: Husejin-ef. Smajić, zamjenik Reisu-l-uleme IZ-e u BiH, Vahid-ef. Fazlović, muftija tuzlanski, Nusret-ef. Abdibegović, direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta IZ-e u BiH, prof. dr. Enes Karić, Mufid Memija i Muhamed Jusić.
Tokom ovog susreta razgovarano je o stanju vjerskog života na području Muftijstva tuzlanskog, te o tome kako danas u Bosni i Hercegovini govoriti o islamu i prenositi misiju Muhammeda, a.s. Razgovarano je i o ovovremenim događajima u islamskom svijetu i njihovim refleksijama u našoj zemlji. Posebna pažnja poklonjena je temi sigurnosti komuniciranja na internetu i društvenim mrežama.

(www.muftiluktz.net)

21.2.15

ISIS at NATO borders


By: MUHAMED JUSİĆ- Bosnian Analyst on Islam, the Balkans and the Middle East


The brutality of the ISIS toward its enemies in Iraq and Syria is as terrifying as the silence and ignorance by those who helped create it.

But, let’s start from the beginning. The cruelty of ISIS toward Iraqi and Syrian minorities -Arabic Christians, Yezidis and Kurds- as well as Sunni Muslims who refuse to obey them, threatens to leave a dark and lasting stain on the history of Islam, in whose name they proclaim to act. The silence of Muslim religious leaders, intellectuals, and those who call on to Islam or at least their adherence to the Muslim community in their political dealerships, with rare exceptions, is indeed so shameful.

The very least they could do is to clearly proclaim “not in our name”, as do many young Muslims through various social network outlets. Let us remember how Muslims appreciated and admired the Jews who protested against the violence in Gaza, and the many citizens of world metropolis who also stood against their own government’s decision to attack Iraq, which will later produce ISIS, saying “not in our name”. Unfortunately, today we are not witnessing such mass reactions from the “Arabic and Muslim streets” that would speak up to protect Christians and Yezidis in Iraq, who are now being persecuted and whose children are being traded as slaves. These people had lived there peacefully in the times of the rightly guided caliphs of Umayyads and Abbasids to those from Ottomans descent, who for sure were better and more just Muslims than today “self-proclaimed caliph” had.

In fact, the so-called “Islamic State” uses brutality to compensate for its small number of soldiers and lack of military equipment. By combining terror and cruelty over civilians and those who stand up to them, they are trying to run a vast area in Syria and Iraq with a smaller number of soldiers. This area goes from Aleppo, almost at the Mediterranean coast, all the way to the suburbs of Baghdad. In the meantime, they are trying to win over new cities, military barracks, and to gain booty and gradually enlarge their soldier basis, recruited from conquests of towns and villages, with newcomers often being children who join their forces in a desperate attempt to keep their heads on their shoulders and protect the lives of their family members.

The West’s responsibility

Well-produced videos of brutal executions and other forms of cruelty are an important part of the “caliphs' soldiers” war tactics. It has so far produced significant results. These, as well as other unconventional war techniques, are not something traditional armies are used to, especially if they lack serious political and other support.

This brings us to those who are much more responsible for what is happening in Iraq and Syria today. We should not easily dismiss the responsibility of neoconservative ideologists and their political offspring in Washington, as well as allies in London and worldwide, who once endeavored on a careless and poorly planned adventure in Iraq. No one has ever advocated for Saddam Hussein`s dictatorship, but everybody was aware that the collapse of the Iraqi state and its institutions would bring no good to anyone.

We need to keep in mind that the dissolution of Iraqi army and the subsequent creation of Shia paramilitary formations supported by the coalition forces, who were intended to suppress the Sunni rebellion against the central Iraqi government, as well as an all too swift withdrawal whilst ignoring many of the problems in order to minimize political damage on American soil, are mistakes that resulted in ISIS.

Obama is obviously not prepared to correct the mistakes of Bush Junior these days. He instead takes this opportunity to point out that those who criticize him for his inefficient and confusing foreign policy have themselves made even bigger mistakes. Bear in mind that, Obama was not the one who pulled out troops from Iraq prematurely. It was, in fact, a contract signed by George Bush Jr. before leaving the White House and Obama, were only sticking to what was previously agreed upon.

However, Obama cannot afford to have a genocide or ethnic cleansing happen on his watch or to see radical militants, denounced by Al-Qaida itself, become a regional factor for continuous instability. This is why his hand has been forced and he is now trying to send a message that Washington is actually doing something simply by lobbing a few projectiles of the targets of ISIS.

It is certainly true that there are now no easy solutions, although many wish for them.

Targeted air strikes by the US on ISIS will only strengthen ISIS position. Anti-American sentiment continues to be prevalent all over the Arabic world. Unless it is a systematic military action with serious allies in the field, not just Kurds and Iraqi Shia, but, Sunni tribes that would replace American infantry, air attacks cannot and will not have serious effects other than sending a soft message that “something” is being done and that United States is not idly watching ISIS brutality and crimes against humanity.

Global duel (OR – Geo-political chess)

After the Iraqi army`s breakdown and its submission to Shia paramilitary formations, with influence and influx of Iranian experts and volunteers, fighting against the ISIS can only deepen the Sunni-Shia conflict that has been largely a forced one.

America is now fighting with Iran against Iraqi Sunni’s who are fighting with ISIS while in Syria it is the other way around– where America finds itself supporting the Sunni’s struggle against the Assad regime. That is why the key to unraveling this Gordian knot is in Baghdad, where a common government must function, equally representing Iraqi Sunnis and Kurds, and to regain control over the Iraqi army again.

The one thing that simply cannot go on is ignoring the suffering of civilians caught up in the brutality of geo-political rivalries by world and regional powers. ISIS would not exist today if there was a timely intervention in Syria; if regional power circles, first and foremost those of the so-called Islamic world, did not do all they could to break-up the unity of the Syrian opposition for the sake of their own petty interests; and if the global duel between Russia and the West did not have a new cold war aura to it.


On second thought, they can go on doing so if they are prepared to accept ISIS at NATO borders, which is now the case, and wait until they consolidate control over that area.

20.2.15

Seminar za glavne imame i predsjednike medžlisa IZ Muftijstva goraždanskog


U srijedu, 28.rebiu-l-ahira 1436.h.g./18.februara 2015.g., u Goraždu je u organizaciji Kancelarije reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Centra za dijalog - Vesatijja i Muftijstva goraždanskog u zgradi Islamskog kulturno-obrazovnog centra održan seminar za glavne imame i predsjednike medžlisa Islamske zajednice Muftijstva goraždanskog.
Uvodničar i moderator seminara bio je direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini mr. Nusret-ef. Abdibegović.
Zamjenik reisu-l-uleme mr. Husein-ef. Smajić u svom obraćanju podsjetio je na brojne izazove i pitanja sa kojima se Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini susretala u svom dosadašnjem radu. Govorio je i o novim pitanjima i izazovima koji su pred Islamskom zajednicom, o promjenama u njenoj organizaciji i potrebi da se na svim nivoima rada Islamske zajednice odgovori na ta pitanja i izazove. Naglasio je da je u sadašnjem vremenu potrebno posebnu pažnju posvetiti jedinstvu i pozitivnim odnosima unutar džemata, potom odgovornom odnosu prema džumi-namazu i hutbi, te islamskoj vjeronauci na svim nivoima odgojno-obrazovnog procesa.

Muftija goraždanski Remzija-ef. Pitić kratko je predstavio Muftijstvo goraždansko, govorio o nedavno obilježenoj dvadesetogodišnjici od osnivanja ovog muftijstva, te o nekim od izazova sa kojima se u svome radu susreću posebno medžlisi Islamske zajednice ovog muftijstva koji se nalaze na teritoriji entiteta Republika Srpska. Govorio je i o proteklim izborima u Islamskoj zajednici i osnaživanju Islamske zajednice na nivoima za koje su provedeni ovi izbori, te o nekim projektima i planovima na čijoj se realizaciji trenutno radi.
Akademik prof. dr. Enes Karić govorio je o tome kako u današnje vrijeme govoriti o islamu. Istakao je da smo mi sinovi ovog vremena i prostora, te da toga trebamo biti svjesni kada govorimo o svojoj vjeri. Govorio je o opredjeljenju uleme u Bosni i Hercegovini i Islamske zajednice općenito da se o islamu govori vlastitim lijepim primjerom i da težište govora bude na ahlaku, lijepom ponašanju i moralnosti. Govorio je o potrebi intenziviranja rada u svim oblastima, posebno rada unutar porodice i džemata.
Islamski teolog i analitičar profesor Muhamed Jusić govorio je o događajima u islamskom svijetu i njihovoj refleksiji na Bosnu i Hercegovinu. Govorio je o tome kako biti dio islamskog ummeta, a istovremeno ne dopustiti da se sukobi iz islamskog svijeta prenose u Bosnu i Hercegovinu. Govorio je o potrebi za razumijevanjem, kontra-narativu, podjeli uloga i odgovornosti, te neostavljanju prostora destruktivnim idejama i njihovim pristalicama. Kao veoma važno polje djelovanja Islamske zajednice, pored rada sa djecom i starijima, istakao je rad sa mladima, ženama i generacijom srednje životne dobi.
Dugogodišnji novinar i analitičar vanjskopolitičkih zbivanja Mufid Memija na početku svog govora izrazio je divljenje i poštovanje spram svih onih koji na vrlo zahtjevnom prostoru jugoistočne Bosne rade za dobrobit Bosne i Hercegovine i svih njenih građana. Govorio je o odgovornosti koju svi članovi Islamske zajednice, posebno njeni imami i uposlenici, imaju spram javne riječi i prisustva u javnom medijskom prostoru. Govorio je o odgovornosti i ozbiljnom pristupu korištenju interneta i društvenih mreža,  o ontologiji interneta koju je vrlo teško obujmiti i težnji istog da ovlada ljudskim umom.
Poslije obraćanja predavača učesnici seminara su razgovarali o pitanjima koja se tiču djelovanja Islamske zajednice na ovom prostoru. Među zaključcima seminara istaknuto je kako odgovorni na svim nivoima Islamske zajednice moraju voditi računa o njenom već izgrađenom pozitivnom imidžu, o potrebi za redovnom komunikacijom unutar zajednice i intezivnom konsultacijom. Izraženo je zadovoljstvo napretkom u privrednom sektoru onog dijela teritorije Muftijstva koji se nalazi na području Federacije Bosne i Hercegovine, ostvarenim boljim uvjetima za život stanovništva i razvoj lokalne zajednice, ali i zabrinutost zbog malog broja povratnika Bošnjaka na prijeratna ognjišta na prostoru Republike Srpske  i slabim uvjetima za život i rad sa kojima se povratnici susreću.
Po završetku seminara, na zajedničkom ručku u hotelu Behar, učesnicima seminara pridružili su se premijer Vlade Bosansko-podrinjskog kantona Goražde mr. Emir Oković, ministar za obrazovanje, mlade, nauku kulturu i sport ovog kantona Damir Žuga, načelnici općina Goražde, Foča u FBiH i Pale-Prača dr. Muhamed Ramović, Zijad Kunovac i Asim Zec, te direktorica JU Zavoda za zapošljavanje Bosansko-podrinjskog kantona Goražde Nafija Hodo.


Dženan Imamović