29.6.18

Kad je kuća preblizu džamije

Kako je u vijest da je u bh. naselju Matuzići kod Doboja pronađeno oružje 'slučajno' ubačena džamija.

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)
Teško je naći kuću u bilo kojem bosanskom selu, mjestu ili gradskoj mahali a da nije u blizini neke džamije, piše autorEPA - Ilustracija
U jednom se trenutku činilo kako je propaganda stvar prošlosti i kako se za njom, nakon završetka Hladnog rata i kolapsa totalitarnih režima te trijumfa liberalnih demokratija, ne poteže, jer je takav način komunikacije s javnošću jednostavno postao "providan". Javnost u slobodnim i otvorenim društvima, mudrovalo se, medijski je pismena i osviještena da se s njom više ne može na taj način manipulirati.
U međuvremenu se propaganda vratila na velika vrata, ali prepakirana u novo ruho. Danas se ona koristi suptilno upakovana u spinove i lažne vijesti, koje šire ideološki upregnuti mediji ili kohorte plaćenika na društvenim mrežama i internet forumima. Iza svega nerijetko stoje veliki svjetski centri moći s ozbiljnim agendama. Možda najslikovitiji primjer te nove vrste propagande nalazimo u orkestriranim kampanjama sijanja nepovjerenja prema islamu i muslimanima.
U vremenu opće sekjuritizacije islama, u kojem se o ovoj svjetskoj religiji izvještava i piše isključivo kao o sigurnosnom pitanju, nužno je barem primijetiti medijsku manipulaciju onih koji širenjem islamofobije postižu različite političke ciljeve od jačanja ksenofobičnog sentimenta izborne desničarske baze, preko opravdanja za intervencionalizam u većinski muslimanskim zemljama, pa do političkih pritisaka na narode koji kulturološki pripadaju islamskom povijesno-civilizacijskom krugu.
Novi oblik propagande
To nasilno dovođenje islama, pa samim time i muslimana i različitih aspekata njihovog identiteta, u vezu sa sigurnosnim izazovima je sve prisutniji i u bosanskohercegovačkim, ali i u takozvanim regionalnim medijima. Tehnike kojima se ovo dezinformiranje javnosti provodi po svim elementima mogu se podvesti pod novi oblik propagande, na koje sve češće upozoravaju međunarodne organizacije koje se bave promocijom etičnog novinarstva. Vijeće Evrope, Evropska komisija, OSCE i brojne druge organizacije su već upozorile na opasnost od propagande i donijele preporuke da se sve zemlje članice ovim problemom trebaju ozbiljnije pozabaviti.
Naravno, u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama su posebno osjetljivi na propagandu za koju se vjeruje da se orkestrira iz Rusije s ciljem destabilizacije Zapada i ranjivih područja koja se nalaze u zoni ruskog utjecaja. Evropska unija je najavila novo jačanje aktivnosti radne grupe Stratkom u Evropskoj službi za spoljne poslove - EEAS, koja je prije tri  godine osnovana s ciljem da "razotkriva i potire neistine o EU, koje, kako EU vjeruje, širi Rusija". Još u oktobru 2017. godine, na temelju zahtjeva osam članica EU-a, šefovi diplomatija Unije razmatrali su prijedloge za suzbijanje "sve napadnijeg nastojanja vanjskih činilaca da šire dezinformacije, propagandu i nevjericu u EU", posebno u Srbiji i na zapadnom Balkanu.
Istraživanja koja su u međuvremenu provedena pokazala su da se veliki dio destabilizirajuće propagande temeljio na širenju islamofobičnih i antiimigrantskim poruka, koje su za cilj imale ojačati euroskeptičnu radikalnu desnicu u Evropi. Tako je pred opće izbore u Njemačkoj evidentirano sistemsko plasiranje lažnih vijesti o migrantima koji su seksualno napastvovali lokalne žene i rezultata fiktivnih istraživanja koji pokazuju lažne negativne stavove muslimana koji žive u Njemačkoj prema njemačkom društvu.

Srnina 'ekskluzivna' saznanja
Cilj i taktika su jednostavni. Preko širenja straha od islama i muslimana, u zapadnoj Evropi oličenih u liku imigranata i izbjeglica, na vlast dovesti nacionalističke ideologe, koji će iznutra razoriti Evropu. I na Balkanu se sve češće koristi isti recept. Tek letimičan pregled medija koji se najčešće služe sličnom islamofobičnom propagandom bi vjerovatno otkrio i ovdje neku zajedničku poveznicu i isti cilj kao i u zemljama EU-a, destabilizacija regiona i njegovo udaljavanje od evroatlanskih integracija.
Kao najsvježiji primjer može nam poslužiti informacija koju je 22. juna ove godine objavio tešanjski radio ZOS, u kojoj se navodi kako novinari ove lokalne radio-stanice, koja ima i svoj portal, gdje je vijest također objavljena, "nezvanično saznaju da se u Matuzićima, u općini Doboj Jug, prilikom rušenja stare kuće, naišlo se na granate i municiju te se pretpostavlja da je spomenuto ostalo iz posljednjeg rata". Dalje se u informaciji navodi kako je ovo za ZOS radio potvrdio i komandir Policijske stanice Doboj Jug Sejo Kadribašić, koji je još izjavio kako je "u toku uviđaj i da je najbitnije da stanovništvo nije u opasnosti, te će se nastojati na što jednostavniji i bezbjedniji način riješiti problem bez ikakvih posljedica".
Ta vijest bi vjerovatno ostala neprimijećena da se dva dana kasnije nije pojavila vijest novinske agencije Srna, u kojoj su u prvi plan stavljeni neki nebitni detalji iz originalne vijesti lokalnih medija i izjava policijskih službenika. Ovako je ta vijest glasila: "U blizini džamije u gornjem dijelu sela Matuzići, opština Doboj Jug, policija je pronašla skladište oružja i vojne opreme, saznaje Srna. U toku je uviđaj, a na licu mjesta su pripadnici policije i Civilne zaštite. Iz Ministarstva unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona za Radio-televiziju Republike Srpske je potvrđeno da su prije četiri do pet dana locirali određenu količinu oružja u privatnoj kući u gornjem dijelu sela Matuzići, u opštini Doboj Jug."
Cilja je 'skovati vijest'
Naravno Srninu vijest su, prepakiranu u novo ruho, preuzeli brojni mediji koji se mogu podvesti pod kategoriju "opinion driven" medija. Većina njih je vijest objavila pod sljedećim naslovom: "U blizini džamije u Matuzićima pronađeno skladište oružja".
Znajući kako danas javnost konzumira medijske sadržaje, malo je vjerovatno da se iko zapitao kakve veze ima položaj džamije u odnosu na spornu kuću. Svi koji znaju Matuziće, ili bilo koje bosansko selo, mjesto ili gradsku mahalu, znaju da je teško naći kuću da nije u blizini neke džamije. Ali, cilj s kojim je ova vijest skovana je postignut. Ponovo je džamija povezana sa sigurnosnom prijetnjom.
Ovakvih i sličnih primjera u domaćim i regionalnim medijima je svakim danom sve više i najmanja šteta bi bila da se radi samo o neprofesionalnom novinarstvom ili neznanju. Prije će biti da bi strah od toga da se radi o dobro osmišljenoj kampanji na kraju ipak mogao biti opravdan.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

3.5.18

Drugi seminar Mreže mladih dijaspore


Uprava za vanjske poslove i dijasporu Rijaseta IZ od 28.4. do 01.5.2018. organizuje drugi seminar Mreže mladih dijaspore.
Nakon prošlogodišnjeg prvog seminara u Minhenu, ove godine tridesetak mladih iz Danske, Norveške, Njemačke, Austrije, Australije i Francuske su se okupili u Centru za lično i profesionalno usavršavanje u Sarajevu.
Kroz radionice, predavanja i međusobno upoznavanje žele podržati ovaj projekat koji je zaživio u mnogim gradovima bh. dijaspore.
Stručni saradnici Uprava za vanjske poslove i dijasporu Medina Mehmedović-Mulalić i Muhamed Jugo su kroz raznovrstan i bogat edukativni program boravak bh. omladini iz dijaspore u BiH učnili ugodnim, korisnim ali i zabavnim.
U protekla tri dana naši omladinci su nakon vrlo korisnih i zanimljivih radionica sa Valdetom Peštalićem, stručnim saradnikom Agencija za certificiranje halal kvalitete IZ u BIH, obišli Gazi Husrev-begovu biblioteku u Sarajevu, kao i druge kulturno-historijske znametitosti u Starom Gradu.
Družili su se sa muftijom Sjeverne Amerike dr. Sabahudin ef. Ćemanom i hfz. doc. dr. Kenanom Musićem, gl. imamom MIZ Sarajevo.
Drugog dana boravka u BIH obišli su vezirski grad Travnik i sa Muhamedom Jusićem, savjetnikom Reisu-l-uleme za medije i portparolom Islamske zajednice, razgovarali o muslimanima u Evropi.
Upoznali su se i sa skoro četverogodišnjom opsadom glavnog grada BiH, posjetom Sarajevskom ratnom tunelu, a na Vrelu Bosne su uživali u lijepom proljetnom popodnevu.
Današnji dan su upotpunili izletom na Jarčedole, gdje su kroz zanimljiv razgovor sa hafizom Saudinom Gobeljićem, tematizirali misiju i zadatke koje imaju u današnjem vremenu i društvu iz kojeg dolaze.
Drugi seminar Mreže mladih će se završiti posjetom Mostaru, vodopadu Kravice i Vrelu Bune.

Zašto ljudi vjeruju u lažne vijesti

Zašto ljudi vjeruju u lažne vijesti

U „Čarobnjaku iz Oza” se radnja završava kada Doroti zaviri iza kulisa i vidi šta se zapravo dešava. Ni regionalnoj javnosti ne bi bilo teško zaviriti iza kulisa da ima hrabrosti i da hoće. Čini se da je lakše živjeti u laži koja nekom odgovara, nego u istini koja će ga uznemiriti

Piše: Muhamed Jusić (Start BiH)

Prije dvije godine teško da je iko koristio pojam fake news ili lažne vijesti. Danas je to jedan od najfrekventnijih termina i to ne samo od predsjednika SAD-a Donalda Trumpa kojem je to najčešće korišten pojam u nekonvencionalnoj twitter komunikaciji, nego je to pojam koji se sve više pretvara u ozbiljno oružje asimetričnih i specijalnih ratova. Preko lažnih, krivotvorenih vijesti se utječe na ishode izbora i oblikuje javnost koja na vlast dovodi one koji služe interesima naručioca fake news-a. Zato ne treba da nas čudi da je prošle godine Collins Dictionary „fake news“ proglasio riječju godine.

Laž i lažna vijest

Laž nije novi fenomen i ne bi bilo ništa novo da kažemo da u javnom diskursu imamo laž. Ljudi lažu sebe i druge otkad postoje. Adem i Hava ili Adam i Eva su Bogu obećali da neće jesti sa zabranjenog drveta, pa su slagali sebe i Boga.

Šta je onda to što odvaja laž od lažne ili krive vijesti? I lažne i krive vijesti se predstavljaju kao istina ali da bi fenomen fake news-a zaživio moramo imati okruženje koje prihvata alternativne činjenice (“alternative facts”). Otud priča o tome kako lažne vijesti imamo samo zato što smo stvorili ili smo na putu da stvorimo postčinjenično društvo, odnosno društvo u kojem činjenice, istine, pa i naučne spoznaje ne važe ili se relativiziraju.

To je i kod nas tako prisutno u diskursu o više istina o ratu u BiH i na prostorima bivše Jugoslavije. Nastranu političari, nego i oni koji pretenduju da budu ozbiljni „javni radnici“ poput predstavnika akademske, vjerske ili medijske zajednice nas uvjeravaju u to kako se trebamo naviknuti na to da jednostavno ima više istina.

Ne, istina je jedna i ona počiva na činjenicama. Ali, ako ljude uvjerimo da dokazane naučne, sudske ili druge činjenice nisu relevantne, onda ostavljamo prostor da povjeruju u sve što im se servira. Oni, jednostavno, to više ne mogu provjeriti. Laž se može provjeriti i čovjek se može uhvatiti u laži, ali sa lažnim vijestima je teže jer u njih vjeruju oni koji tu laž hoće da čuju.

Odgovor na pitanje zašto ljudi vjeruju u lažne vijesti ima veze i sa jednom drugom debatom koja se, iz razumljivih razloga, više vodi u akademskoj zajednici nego u medijima a tiče se samog povjerenja u medije. Kod nas je ta debata još uvijek u povoju ali, recimo, u Americi su odavno primijećeni simptomi općeg nepovjerenja u mainstream medije što se manifestuje, između ostalog,  relativizacijom istine i činjenica. Ljudi odavno sumnjaju da se medijski sadržaji kontrolišu i da se zbog interesa vlasnika i oglašivača te političkih centara moći povezanih s njima krije istina i velike priče.

U našem okruženju se kao najbolji primjer toga navodi slučaj Agrokor u susjednoj Hrvatskoj ali i regionu i to kako su mediji godinama prešućivali temu o kojoj su svi znali sve. Nakon što je čitav slučaj, što kažu strangeri, eksplodirao pred njihovim licem, mediji su prešutjeli vlastitu sramotu da su sve znali i da su zbog političkih interesa mentora prekrivenih u lažni patriotizam i strahu od oglašivača krili istinu od javnosti.

Zar nije legitimno da se građani zapitaju šta nam sve još naši mediji i zašto prešućuju? Zašto onda zgražavanje nad tim što su ljudi sve otvoreniji prema ideji da „istinu“ traže na blogovima, društvenim mrežama i izvorima čija se autentičnost ne može provjeriti? Mediji su poljuljali povjerenje javnosti u istinu, koju su bili dužni prenositi i braniti i sami su odsjekli granu na kojoj su sjedili.

Spinovanje kao tehnika

Još se jedan fenomen povezuje sa pojavom lažnih vijesti u našem javnom prostoru a to je medijska tehnika tzv. spinovanja. O tome sam ranije pisao ali je on sada u kombinaciji sa lažnim vijestima metastazirao u rak koji razara javnost i ono što je ostalo od zdravog medijskog tkiva.

Nije bilo davno kada su o spinu raspravljali samo stručnjaci koji se bave odnosima s javnošću. Tada se učilo da je spin zapravo trik kojim se istinu ne pretvori u laž (ili obrnuto), nego se činjenice toliko zavrte da ih se i bez iznošenja očitih laži - tada može prikazati u posve drukčijem - pozitivnom svjetlu od stvarne istine (koja je vrlo ružna i negativna). O spinu i sličnim tehnikama propagande govorilo se sa podozrenjem i on se rijetko koristio od ozbiljnih političara i medija, jer se vjerovalo da je toliko providan da bi se njegovom upotrebom izgubio kredibilitet. O tome da kredibilne novinske agencije prenose lažne vijesti, bez da se ako shvate da su pogriješili ne isprave i ne izvinu, nije se ni govorilo.

Jednostavno kazano, to je bilo previše “providno”. Međutim, spin je ušao u našu svakodnevicu, a njime su se, kao i lažnim vijestima, počeli služiti i oni koji pretenduju na poziciju ozbiljnih državnika i medija.

Šta bi onda bio odgovor na ovo pitanje kojim se sve više društava i medijskih profesionalnaca počinje panično baviti? Ako se složimo sa premisom da problem nije postojanje laži ili lažnih vijesti, jer je toga uvijek bilo, nego postojanje okruženja u kojem se takvim vijestima vjeruje, onda znamo da nam je činiti više da ljude naviknemo da vijesti provjeravaju i da ipak insistiramo na tome da su činjenice neumoljive i da ljude naviknemo da cijene istinu pa makar im se i ne svidjela.

To, naravno, nije lahko. Znamo da već neko vrijeme da živimo u vremenu „opinion driven media“ ili medija koji služe ideološkim prohtjevima konzumenata, a ne načelima objektivnosti. Ljudi nerado izlaze iz svoje zone komfora. Radije čitaju novine i konzumiraju sadržaje koji potvrđuju njihove stavove. Ljudi vole da im se laže, da čuju ono što žele čuti jer im se istina i stvarnost možda ne bi svidjeli. Oni mediji koji im to nude će imati posjećenost, gledanost i čitanost i to su mnogi shvatili i time se rukovode. To su shvatili i brojni populisti koji sada na tim spoznajama kreiraju politike i oblikuju našu budućnost. Tu negdje se krije i odgovor na to ko i kako kreira alternativnu realnost u kojoj žive ljudi koje smo čuli nakon presude za, recimo, ratne zločine u BiH, a koji žive u nekom svom svijetu u kojem dokazane činjenice ne igraju nikakvu ulogu.

U „Čarobnjaku iz Oza” se radnja završava kada Doroti zaviri iza kulisa i vidi šta se zapravo dešava. Ni regionalnoj javnosti ne bi bilo teško zaviriti iza kulisa da ima hrabrosti i da hoće. Čini se da je lakše živjeti u laži koja nekom odgovara, nego u istini koja će ga uznemiriti.

 Izvor: Start BiH- Provje(t)reno

(Ilustracija : http://www.slate.com)

2.5.18

"In Bosnia we have 140 years experience of administrating Islamic affairs in a secular state"


Muhamed Jusic is the adviser to the Grand Mufti for Bosnia-Herzegovina's muslim community:
"In Bosnia we have 140 years experience of administrating Islamic affairs in a secular state...we are willing to share this experience with the European Union."

Listen here to the complete interview.