3.5.18

Drugi seminar Mreže mladih dijaspore


Uprava za vanjske poslove i dijasporu Rijaseta IZ od 28.4. do 01.5.2018. organizuje drugi seminar Mreže mladih dijaspore.
Nakon prošlogodišnjeg prvog seminara u Minhenu, ove godine tridesetak mladih iz Danske, Norveške, Njemačke, Austrije, Australije i Francuske su se okupili u Centru za lično i profesionalno usavršavanje u Sarajevu.
Kroz radionice, predavanja i međusobno upoznavanje žele podržati ovaj projekat koji je zaživio u mnogim gradovima bh. dijaspore.
Stručni saradnici Uprava za vanjske poslove i dijasporu Medina Mehmedović-Mulalić i Muhamed Jugo su kroz raznovrstan i bogat edukativni program boravak bh. omladini iz dijaspore u BiH učnili ugodnim, korisnim ali i zabavnim.
U protekla tri dana naši omladinci su nakon vrlo korisnih i zanimljivih radionica sa Valdetom Peštalićem, stručnim saradnikom Agencija za certificiranje halal kvalitete IZ u BIH, obišli Gazi Husrev-begovu biblioteku u Sarajevu, kao i druge kulturno-historijske znametitosti u Starom Gradu.
Družili su se sa muftijom Sjeverne Amerike dr. Sabahudin ef. Ćemanom i hfz. doc. dr. Kenanom Musićem, gl. imamom MIZ Sarajevo.
Drugog dana boravka u BIH obišli su vezirski grad Travnik i sa Muhamedom Jusićem, savjetnikom Reisu-l-uleme za medije i portparolom Islamske zajednice, razgovarali o muslimanima u Evropi.
Upoznali su se i sa skoro četverogodišnjom opsadom glavnog grada BiH, posjetom Sarajevskom ratnom tunelu, a na Vrelu Bosne su uživali u lijepom proljetnom popodnevu.
Današnji dan su upotpunili izletom na Jarčedole, gdje su kroz zanimljiv razgovor sa hafizom Saudinom Gobeljićem, tematizirali misiju i zadatke koje imaju u današnjem vremenu i društvu iz kojeg dolaze.
Drugi seminar Mreže mladih će se završiti posjetom Mostaru, vodopadu Kravice i Vrelu Bune.

Zašto ljudi vjeruju u lažne vijesti

Zašto ljudi vjeruju u lažne vijesti

U „Čarobnjaku iz Oza” se radnja završava kada Doroti zaviri iza kulisa i vidi šta se zapravo dešava. Ni regionalnoj javnosti ne bi bilo teško zaviriti iza kulisa da ima hrabrosti i da hoće. Čini se da je lakše živjeti u laži koja nekom odgovara, nego u istini koja će ga uznemiriti

Piše: Muhamed Jusić (Start BiH)

Prije dvije godine teško da je iko koristio pojam fake news ili lažne vijesti. Danas je to jedan od najfrekventnijih termina i to ne samo od predsjednika SAD-a Donalda Trumpa kojem je to najčešće korišten pojam u nekonvencionalnoj twitter komunikaciji, nego je to pojam koji se sve više pretvara u ozbiljno oružje asimetričnih i specijalnih ratova. Preko lažnih, krivotvorenih vijesti se utječe na ishode izbora i oblikuje javnost koja na vlast dovodi one koji služe interesima naručioca fake news-a. Zato ne treba da nas čudi da je prošle godine Collins Dictionary „fake news“ proglasio riječju godine.

Laž i lažna vijest

Laž nije novi fenomen i ne bi bilo ništa novo da kažemo da u javnom diskursu imamo laž. Ljudi lažu sebe i druge otkad postoje. Adem i Hava ili Adam i Eva su Bogu obećali da neće jesti sa zabranjenog drveta, pa su slagali sebe i Boga.

Šta je onda to što odvaja laž od lažne ili krive vijesti? I lažne i krive vijesti se predstavljaju kao istina ali da bi fenomen fake news-a zaživio moramo imati okruženje koje prihvata alternativne činjenice (“alternative facts”). Otud priča o tome kako lažne vijesti imamo samo zato što smo stvorili ili smo na putu da stvorimo postčinjenično društvo, odnosno društvo u kojem činjenice, istine, pa i naučne spoznaje ne važe ili se relativiziraju.

To je i kod nas tako prisutno u diskursu o više istina o ratu u BiH i na prostorima bivše Jugoslavije. Nastranu političari, nego i oni koji pretenduju da budu ozbiljni „javni radnici“ poput predstavnika akademske, vjerske ili medijske zajednice nas uvjeravaju u to kako se trebamo naviknuti na to da jednostavno ima više istina.

Ne, istina je jedna i ona počiva na činjenicama. Ali, ako ljude uvjerimo da dokazane naučne, sudske ili druge činjenice nisu relevantne, onda ostavljamo prostor da povjeruju u sve što im se servira. Oni, jednostavno, to više ne mogu provjeriti. Laž se može provjeriti i čovjek se može uhvatiti u laži, ali sa lažnim vijestima je teže jer u njih vjeruju oni koji tu laž hoće da čuju.

Odgovor na pitanje zašto ljudi vjeruju u lažne vijesti ima veze i sa jednom drugom debatom koja se, iz razumljivih razloga, više vodi u akademskoj zajednici nego u medijima a tiče se samog povjerenja u medije. Kod nas je ta debata još uvijek u povoju ali, recimo, u Americi su odavno primijećeni simptomi općeg nepovjerenja u mainstream medije što se manifestuje, između ostalog,  relativizacijom istine i činjenica. Ljudi odavno sumnjaju da se medijski sadržaji kontrolišu i da se zbog interesa vlasnika i oglašivača te političkih centara moći povezanih s njima krije istina i velike priče.

U našem okruženju se kao najbolji primjer toga navodi slučaj Agrokor u susjednoj Hrvatskoj ali i regionu i to kako su mediji godinama prešućivali temu o kojoj su svi znali sve. Nakon što je čitav slučaj, što kažu strangeri, eksplodirao pred njihovim licem, mediji su prešutjeli vlastitu sramotu da su sve znali i da su zbog političkih interesa mentora prekrivenih u lažni patriotizam i strahu od oglašivača krili istinu od javnosti.

Zar nije legitimno da se građani zapitaju šta nam sve još naši mediji i zašto prešućuju? Zašto onda zgražavanje nad tim što su ljudi sve otvoreniji prema ideji da „istinu“ traže na blogovima, društvenim mrežama i izvorima čija se autentičnost ne može provjeriti? Mediji su poljuljali povjerenje javnosti u istinu, koju su bili dužni prenositi i braniti i sami su odsjekli granu na kojoj su sjedili.

Spinovanje kao tehnika

Još se jedan fenomen povezuje sa pojavom lažnih vijesti u našem javnom prostoru a to je medijska tehnika tzv. spinovanja. O tome sam ranije pisao ali je on sada u kombinaciji sa lažnim vijestima metastazirao u rak koji razara javnost i ono što je ostalo od zdravog medijskog tkiva.

Nije bilo davno kada su o spinu raspravljali samo stručnjaci koji se bave odnosima s javnošću. Tada se učilo da je spin zapravo trik kojim se istinu ne pretvori u laž (ili obrnuto), nego se činjenice toliko zavrte da ih se i bez iznošenja očitih laži - tada može prikazati u posve drukčijem - pozitivnom svjetlu od stvarne istine (koja je vrlo ružna i negativna). O spinu i sličnim tehnikama propagande govorilo se sa podozrenjem i on se rijetko koristio od ozbiljnih političara i medija, jer se vjerovalo da je toliko providan da bi se njegovom upotrebom izgubio kredibilitet. O tome da kredibilne novinske agencije prenose lažne vijesti, bez da se ako shvate da su pogriješili ne isprave i ne izvinu, nije se ni govorilo.

Jednostavno kazano, to je bilo previše “providno”. Međutim, spin je ušao u našu svakodnevicu, a njime su se, kao i lažnim vijestima, počeli služiti i oni koji pretenduju na poziciju ozbiljnih državnika i medija.

Šta bi onda bio odgovor na ovo pitanje kojim se sve više društava i medijskih profesionalnaca počinje panično baviti? Ako se složimo sa premisom da problem nije postojanje laži ili lažnih vijesti, jer je toga uvijek bilo, nego postojanje okruženja u kojem se takvim vijestima vjeruje, onda znamo da nam je činiti više da ljude naviknemo da vijesti provjeravaju i da ipak insistiramo na tome da su činjenice neumoljive i da ljude naviknemo da cijene istinu pa makar im se i ne svidjela.

To, naravno, nije lahko. Znamo da već neko vrijeme da živimo u vremenu „opinion driven media“ ili medija koji služe ideološkim prohtjevima konzumenata, a ne načelima objektivnosti. Ljudi nerado izlaze iz svoje zone komfora. Radije čitaju novine i konzumiraju sadržaje koji potvrđuju njihove stavove. Ljudi vole da im se laže, da čuju ono što žele čuti jer im se istina i stvarnost možda ne bi svidjeli. Oni mediji koji im to nude će imati posjećenost, gledanost i čitanost i to su mnogi shvatili i time se rukovode. To su shvatili i brojni populisti koji sada na tim spoznajama kreiraju politike i oblikuju našu budućnost. Tu negdje se krije i odgovor na to ko i kako kreira alternativnu realnost u kojoj žive ljudi koje smo čuli nakon presude za, recimo, ratne zločine u BiH, a koji žive u nekom svom svijetu u kojem dokazane činjenice ne igraju nikakvu ulogu.

U „Čarobnjaku iz Oza” se radnja završava kada Doroti zaviri iza kulisa i vidi šta se zapravo dešava. Ni regionalnoj javnosti ne bi bilo teško zaviriti iza kulisa da ima hrabrosti i da hoće. Čini se da je lakše živjeti u laži koja nekom odgovara, nego u istini koja će ga uznemiriti.

 Izvor: Start BiH- Provje(t)reno

(Ilustracija : http://www.slate.com)

2.5.18

"In Bosnia we have 140 years experience of administrating Islamic affairs in a secular state"


Muhamed Jusic is the adviser to the Grand Mufti for Bosnia-Herzegovina's muslim community:
"In Bosnia we have 140 years experience of administrating Islamic affairs in a secular state...we are willing to share this experience with the European Union."

Listen here to the complete interview.


 

17.3.18

OSCE concludes second tabletop exercise on countering violent extremism in Bosnia and Herzegovina

Selma Zekovic (r-l), Acting Head of Security Co-operation at the OSCE Mission to Bosnia and Herzegovina and Muhamed Jusić, Islamic theologian and publicist, speaking at an OSCE-hosted tabletop exercise on countering violent extremism, Bihac, 15 March 2018. (OSCE/Edib Jahic

BIHAC, Bosnia and Herzegovina, 16 March 2018 – The OSCE Mission to Bosnia and Herzegovina (BiH), in co-operation with the Partnership for Peace Consortium’s Counterterrorism Working Group, concluded a two-day tabletop exercise in Bihac today, focusing on practical views and ideas in addressing the challenges of violent extremism.

The exercise gathered more than 70 participants – representatives from all levels of government, judiciary, law enforcement agencies, civil society, media, education sector, health sector, religious institutions and local communities – who had the opportunity, through the simulation of scenarios, to address the issue of the return and reintegration of foreign terrorist fighters and the local level response.

“The aim of this exercise is to build capacity among both national and local actors to deal with violent extremism more effectively,” said Chief of Policy and Planning at the OSCE Mission to BiH Joeri Maas. “The structural complexity of BiH can make cross-institutional response and co-ordination difficult. However, the wide range of participants here today showed how much political will exists to address this important issue.”

Professor Peter Forster of the Partnership for Peace Consortium’s Counterterrorism Working Group said: “Tabletop exercises offer a forum in which discussions on how to prevent, intervene, and mitigate violent extremism may be translated into national and local policies and supporting programmes. This event brought together broad expertise and I envision it resulting in initiatives that enhance society’s capacity to address these threats, thereby improving BiH’s safety.”

According to Una-Sana cantonal Prime Minister Husein Rosic, it is important to have these discussions at the local level because it is closest to the citizens. “The local level is where problems, such as the phenomena of imposing extremist views, can be identified at an early stage. This is why we need to act preventively on this level and explain that freedom of opinion does not justify violent behavior.”