18.10.14

Muhamed Jusic na FTV-u, o otuđenosti, internetu, samoradikalizaciji mladih

Muhamed Jusic na FTV-u, o otuđenosti, internetu, samoradikalizaciji mladih:


http://www.federalna.ba/bhs/vijest/109871/mozaik-religija-11102014  

13.10.14

Koliko su današnji muslimani daleko od poruka hadža- Vesatijjin forum- Preporod

Koliko su današnji muslimani daleko do poruka hadža?

Piše: Muhamed Jusić

I ove godine će milioni muslimana iz čitavog svijeta obaviti petu islamsku dužnost hadž, taj simbol nepatvorene vjere u Jednog Boga, ali i jedinstva onih koji se hvataju za Njegovo uže. Nažalost, morali bismo se vratiti daleko u prošlost da nađemo teža vremena za muslimanski Ummet i zajednicu vjerujućih.
Ono što nazivamo islamskim svijetom je danas sve samo ne „islamski“. Brojne većinski muslimanske zamlje se nalaze na ivici unutrašnjih sukoba ili su već duboko pale u ambis bratoubilačkog rata. Ponovno je oživljen drevni sunitsko-šiitski sukob.  Despotski režimi su spremni žrtvovati čitave države i narode kako bi muslimanskim masama poslali poruku da je za njih vječiti izbor između korumpiranih despotskih režima i anarhije i bezvlašća. Neki od oni koji se navodno bore za slobodu muslimanskih naroda i uspostavu islamskih vrijednosti čine više nereda i brutalniji su i okrutniji prema onima u čije ime nastupaju nego ijedan od tih režima.
Muslimani današnjice, barem u onim većinski muslimanskim državama, kao da žive između dva svijeta: jednog mrtvog, ili barem neodrživog, koji više nema šta ponuditi, i drugog slabog ili nedovoljno jakog da  se rodi.
Već dugo je taj svijet, uz par časnih izuzetaka, opterećen siromaštvom, korupcijom, nepismenošću, neslobodama i brojnim drugim društvenim bolestima koje se desetljećima ignorišu i koje su sada kuliminirale općom eskalacijom netolerancije i nasilja.
Rane Gaze su još uvijek svježe i kao i ranijih godina palestinske hadžije su prošle golgotu zbog procedura okupatora njihove zemlje koje pred njih stavljaju kako bi stigli na sveta muslimanska mjesta. Ali muslimani danas sami sebe ubijaju i progone, porobljavaju i sami sebi džamije ruše.
Zato se s pravom možemo zapitati u kakvom stanju (ar. halu) dočekujemo ovogodišnji hadž i koliko su se današnji muslimani udaljili od poruka koje im je Poslanik, a.s., ostavio u emanet na Oprosnom hadžu kojeg je kao vrhunac svoje poslaničke misije obavio neposredno pred svoju smrt. Ta poruka koju je Pejgamber, a.s, izrekao 9. zul-hidžeta 10. godine po Hidžri (632.g.n.e.) na Arefatu predstavlja samu srž Poruke koju je od Uzvišenog prenio i kada gledamo šta se danas u svijetu dešava ne možemo da ne slutimo Božansko proviđenje u onome što je tada rekao. A rekao je:
„O ljudi, čujte što ću vam reći, jer ja ne znam hoću li se s vama više sastati na ovome mjestu.
O ljudi, vaš život, vaš imetak i vaša čast su sveti sve dok se ne sastanete sa vašim Gospodarem baš kao što je svet ovaj vaš dan, u ovom vašem mjestu, u ovom vašem gradu.
Da li sam prenio poruku? O moj Bože, budi mi svjedok!“
Nakon što je vjernicma govorio o ništa manje bitnim postulatima vjere vratio se poruci kojom je i počeo svoj do danas sačuvani govor upozoravajući sljedbenike islama :
„Nemojte se nakon moje smrti vratiti u bezboštvo, te jedni druge ubijati. Ostavljam vam u emanet nešto zbog čega nećete skrenuti s Pravog puta dokle god se toga budete držali: Allahovu Knjigu (Kur'an) i moj Sunnet.
Da li sam sam prenio poruku? O moj Bože, budi mi svjedok!
O ljudi, vi imate samo jednog Gospodara i jednog pretka. Svi ste vi od Adema, a Adem je od zemlje. Najbolji je kod Allaha onaj koji je najpobožniji. Nikakve prednosti nema Arap nad nearapom, osim u pobožnosti.
Da li sam prenio poruku? O moj Bože, budi mi svjedok!"
"Da", rekoše.
"Neka prisutni obavijesti onoga koji je odsutan"- doda Poslanik kao da je znao u šta će neki muslimani pokušati pretvoriti islam“

Svetost života
Zato bi hadž sve muslimane trebao podsjetiti na ovu poruku Plemenitog Poslanika i ponovo među njma probuditi osjećaj muslimanskog jedinstva, svetosti života, časti i bratske solidarnosti. Za početak bi bilo dovoljno da se svi koji krv nevinih prolijevaju u ime islama prisjete da nas je Poslanik podučio da je „svetost života vjernika veća od svetosti Kabe“. To jeste, da nema ideala za kojeg vrijedi žrtvovati jedan nedužan život a kamoli hiljade njih.
Abdullah ibn Abbas prenosi: „Poslanik je gledao u Kabu i rekao  La Ilahe Illellah, kako si čista i dražesna, kako je lijep tvoj miomiris i kako je velika tvoja svetost! Ali vjernik je po svojoj nepovrjedivosti (hurmetu) veći od tebe. Allah te je zaista učinio svetom, ali On je nepovrjedivim učinio i vjernikov imetak, njegovu krv, njegovu čast i zabranio da vjernik o vjerniku ima loše mišljenje“.(Medžme-u-zevaid)
Zar nam i Uzvišeni u Kur`anu ne kaže: "Nezamislivo je da vjernik ubije vjernika, to se može dogoditi samo – nehotice." A od Ebu Bekreta Nufej'a b. El-Harisa es-Sekafija, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Kada se dva muslimana sukobe sabljama, i ubica i ubijeni će u Vatru:' Rekoh: "Allahov Poslaniče, za ubicu nam je jasno, ali zašto ubijeni?" Reče: "Jer je i on nastojao ubiti onog drugog.''' , a da  "onaj ko podigne protiv nas oružje, nije od nas." (Buharija i Muslim)
Buharija i Muslim prenose i da je Allahov miljenik, a.s. rekao: "Najveći grijeh je činjenje širka Allahu, ubistvo, neposlušnost roditeljima i lažno svjedočenje". Koliko je muslimana ovih dan prekršilo ovu Poslanikovu uputu slijepo slijedeći svoje ideloge zla, ubijajući nevine u bratoubilačkom ratu, razbijajući porodice i odvodeći u smrt mladiće i djevojke bez znanja njihovih roditelja i njihove saglasnosti, sijući klevete i laži na društvenim mrežama a sve to navodo u ime islama.
Ali nije da nas boli samo muslimanska krv koja se prolijeva, nego i krv svih nevinih koji su se ovih dana širom svijeta našli u suludom vrtlogu rata i nemira.
Posebno je teško gledati kako neki koji za sebe tvrde da su ne samo muslimani, nego jedini ispravni, u ime islama ubijaju pripadnike drugih vjera i manjina. Tako danas u Iraku i Siriji imamo etničko čišćenje manjina koje ni Pravedne halife, r.a., ni Emevije, ni Abasije, ni Osmanlije nisu progonili niti prisiljavali da svoju vjeru mijenjaju. Znali su tadašnji muslimani za hadise koje, čini se ovih dana ne znaju  „novi muslimani“ pristigli iz brojnih zapadnih metropla, u kojima se kaže da „Ko ubije mu'aheda (nemuslimana koji živi među muslimanima) neće osjetiti miris dženneta, a njegov miris se osjeti na udaljenosti od četrdeset godina." (Buharija)
Danas je možda više nego ikada muslimanskom svijetu potrebna vjera, ali ne vjera u kojoj će se tražiti opravdanje za nasilje nad onima koji drugačije misle ili vjeruju, ne vjera pretočena u neke nove ideologije koje će ljude voditi u nove sukobe i krvoprolića, nego vjera kao nada u bolje sutra, vjera koja daje snagu da se izdrži i kada je nateže i da se ne klone duhom i ne izgubi pouzdanje u Boga, Milostivog. Danas kada oružje govori i kada se krv slijeva potocima teško je zagovarati dijalog, toleranciju i odmjerenost, ali drugog puta nema.

Ovogodišnji hadž je jedinstvena prilika za sve muslimane, ali i njihove lidere i muslimansku inteligenciju i ulemu da ponovo čuju poruke Plemenitog poslanika koje im je u emanet ostavio baš u ovim danima i na mjestima koje će i hadžije iz Bosne pohoditi da promovišu ideju svetosti života, časti i dostojanstva svih ljudi.

12.9.14

Seminarom za vodiče okončane pripreme za odlazak na hadž


Sarajevo, 12. septembar 2014. (MINA) - U Sarajevu je u četvrtak, 11. septembra 2014. godine, u prostorijama Centra za lično i profesionalno usavršavanje, održan seminar pod nazivom „Uzmite od mene vaše hadžske obrede“. Seminar je organiziran za ovogodišnje vodiče hadžija i ljekarski tim koji će biti zadužen za praćenje zdravstvenog stanja hadžija tokom ovogodišnjeg hadža, a organizatori seminara bili su Ured za hadž, Ambasada Kraljevine Saudijske Arabije i Centar za lično i profesionalno usavršavanje.

Na seminaru su govorili rukovodilac Ureda za hadž, Nezim Halilović Muderis, zatim ambasador Kraljevine Saudijske Arabije u BiH Eid bin Mohammad Al-Thaqafi, muftija sarajevski dr. Enes ef. Ljevaković, zatim ataše za vjerska pitanja pri ambasadi kraljevine Saudijske Arabije Abdulmayid Al-Ghayth te Rasim Brković i Muhamed Jusić.

Tokom seminara ovogodišnji vodiči su upoznati sa tehničkim dijelom organizacije odlaska na hadž kao i sa svojim predstojećim obavezama na ovom blagoslovljenom putovanju.

Dan ranije, u srijedu 10. septembra, održan je i seminar za hadžije sa područja Muftijstva mostarskog, posljednji u nizu edukativnih i pripremnih seminara za hadžije, čime su završene i pripreme hadžija za obavljanje pete islamske dužnosti.


Ove godine iz Bosne i Hercegovine u organizaciji Ureda za hadž Rijaseta Islamske zajednice u Saudijsku Arabiju radi obavljanja hadžskih obreda putuje 1225 hadžija, a prva grupa će krenuti u subotu, 20. septembra letom sa sarajevskog aerodroma, dok će preostale hadžije krenuti letovima 21. i 22. (po dva leta) te 23. septembra. Glavni vodič puta na hadž ove godine je bivši banjalučki muftija Edhem ef. Čamdžić.

Tekst u Startu BiH povodom 13 godina tzv. rata protiv terorizma

”Islamska država” nova opasnost za svijet

Pše: Muhamed Jusić (Magazin Start BiH)

Na još jednu godišnjicu terorističkog napada na Ameriku od 11. septembra ne možemo da se ne zapitamo kakvi su rezultati famoznog „rata protiv terorizma“, kojeg je pokrenula administracija američkog predsjednika Georga Busha.
Trinaest godina rata protiv terorizma je oslabilo Al Qaidu, ali je na njenim ruševinama iznikla još ekstremnija i militantnija organizacija koja više nije skupina ilegalaca koji se raznim tehnikama skrivaju od državnih sigurnosnih organizacija nego de facto država.
Tzv. Islamska država danas u Iraku i Siriji kontroliše teritoriju čija površina je uporediva sa površinom Velike Britanije te zarađuje oko milion dolara dnevno prodajući naftu i taoce. Njihova borbena sila broji 10.000 militanata iz čitavog svijeta. U svojim redovima ima neke od najprekaljenijih boraca, koji imaju iskustvo od 12 godina rata protiv NATO trupa i njihovih saveznika od Afganistana do Iraka. Danas ratuju na sedam frontova protiv 10 različitih država i vojnih formacija.

Raskol među militantima
Al Qaida je imala viziju prema kojoj je terorističkim napadima pokušavala da uvuče Ameriku i njene saveznike u duge ratove u muslimanskom svijetu kako bi ih iscrpili i kako bi njihove intervencije destabilizovale muslimanske države stvarajući više prostora za njihovo djelovanje. Taj pristup je razvijen na osnovu afganistanskog iskustva, gdje je Al Qaida i nastala, a prema njemu Ameriku je trebalo iscrpiti dugim ratovima, poput onoga kojeg su mudžahidi vodili protiv nekadašnjeg SSSR-a što je ubrzalo njihovu propast. Cilj je bio na taj način umanjiti njen utjecaj u muslimanskim zemljama i tako oslabiti i arapske despotske režime koje su oni održavali na vlasti. Danas, naročito nakon tzv. Arapskog proljeća, stvorene su neke nove realnosti i iz Al Qaidine ideologije je iznikla nova organizacija koja ima neke nove strategije, taktike i ciljeve.
Ali kako je došlo do tog raskola među militantima i gdje su korijeni tzv. Islamske države? Islamska država u Iraku i Šamu / Levantu je pobunjenička skupina koja je nedavno proglasila hilafet, aktivna u Iraku i Siriji. Prvi put se pojavila početkom 2004. godine u Iraku, kada ju je osnovao militant jordanskog porijekla Abu Musab al Zarkavi pod imenom Džama’at al-Tawhid wal-Džihad (Zajednica monoteizma i džihada), ali je već u oktobru iste godine promijenila ime u Tanzim Kaidat al-Džihad fi Bilad al-Rafidayn ili bolje poznati naziv Al Qaida u Iraku. Ovo ime su prihvatili nakon što su dali zavjet na poslušnost i pokornost (islamski koncept bejata ili zavjeta na poslušnost koji se davao halifi) liderima globalne Al Qaide. U januaru 2006. grupa se ujedinila sa više manjih organizacija, koje su se tada nazivale Šuratu al-Mudžahidin. U oktobru 2006. sebe su prozvali Islamskom državom Irak ili Dawlat al-’Iraq al-Islamijja i danas neki dobro upućeni izvori govore o tome da je već od tada počeo tihi raskol između lidera Dawlata i centralne komande, ali da on dugo nije bio očit. Kakogod, od aprila 2013. oni sebe nazivaju imenom Islamska država u Iraku i Šamu / Levantu kako bi naglasili svoje prisustvo u Siriji ili Šamu. Nakon proglašenja hilafeta odlučili su da su samo Islamska država, dok u njenim okvirima djeluju brojni imareti ili pokrajine lojalne centralnoj vlasti halife.
Od samog osnivanja zvaničan cilj bio im je uspostava islamskog hilafeta u Iraku. U jeku iračkog rata značajnu vojnu prisutnost su imali u provinciji Al-Anbar, Ninawa, Kirkuk i Salahudin, Dijali i Bagdadu, a grad Bakubu su smatrali svojim glavnim gradom. Nakon što su se lideri sunitskih arapskih plemena okrenuli protiv ovih skupina i njihove vizije uređenja postsadamovog Iraka i nakon što su, uz podršku Amerikanaca i centralne vlade u Bagdadu, osnovali svoje milicije poznate kao Sehavat, pripadnici Al Qaide su izgubili svoje vojno prisustvo i dugo su djelovali u tajnosti, služeći se samo terorističkim taktikama i napadima na civilne šiitske i vladine ciljeve.

Sukobi među selefijama
Eskalacijom nasilja u Siriji, organizacija je prebacila dio svojih ljudi u Siriju da, koristeći tamošnju situaciju, skupe nove dobrovoljce i da se domognu oružja i logistike. Danas oni mjesta u kojima su prisutni smatraju svojom državom i za njih su ratišta Iraka i Sirije spojena. Većina stranih dobrovoljaca, koji su dolazili u Siriju kako bi se borili za slom režima Bešara al-Assada i kako bi tamošnju krizu iskoristili za uspostavljanje njihove vizije islamske države, pridruživali su se onim frakcijama koje su imale iste ciljeve. Rijetko su se oni borili u redovima Slobodne sirijske vojske.
To je dovelo ne samo do raskola u opoziciji nego i do sukoba među samim selefijama, koji sebe nazivaju mudžahidima ili borcima na Božijem putu.
Tako su se Al Qaidinoj ideologiji bliski borci vrlo rano podijelili u dvije skupine: Džabhat al-Nusru ili An-Nusra Front, kojeg vodi izvjesni Abu Mohammad al-Golani, a koji priznaje lidersku poziciju novog vođe Al Qaide u svijetu Aymana al-Zavahirija, i one koji su se od njega odvojili i slijede šefa iračkog ogranka Al Qaide, Abu Bakra al-Baghdadija, koji osporava autoritet Al-Zavahirija i sebe smatra emirom ili vladarom Islamske države u Iraku i Levantu (Šamu ili Siriji).
Navodno je do otvorenog raskola između IDIŠ-a i lidera globalne Al Qaide došlo kada je Al-Zavahiri od njih tražio da u Siriji ratuju pod komandom Al-Nusre, a da oni zadrže operativnu samostalnost na prostoru Iraka. Al-Baghdadi je to odbio i sebe proglasio emirom ili vladarom islamske države u začeću, a u jednom svom govoru je Al-Zavahirija optužio da je odstupio od šerijata jer je beju dao lideru talibana Mula Omeru, koji je Paštun, iako se od Poslanika a.s. prenosi da halifa može biti samo neko ko je iz plemena Kurejš. Istovremeno Al-Baghdadi za sebe tvrdi da je porijeklom Kurejš i da bi se zato sve druge islamističke frakcije trebale povinovati njegovoj komandi.
Kada su eskalirali sukobi između Slobodne sirijske vojske i drugih pobunjeničkih frakcija, sa jedne strane, i IDIŠ-a, sa druge, Al-Nusra je dugo pokušavala ne uvući se u sukob, ali se situacija ubrzo otela kontroli.
Sada je raskol očit i on je ovim saopštenjem samo produbljen. Međutim, njegove implikacije prevazilaze granice sirijskog i iračkog ratišta, iako će tamo biti najočitije. Naime, ovim je IDIŠ izrastao u glavnog oponenta Al Qaide, čijim se ogrankom dugo smatrao.
Pitanje je sada koja od frakcija će biti više oslabljena ovim raskolom. Dok jedni smatraju da je ovo dokaz kako se Al-Zavahiri nije uspio nametnuti kao lider organizacije nakon ubistva Osame bin Ladena i da staro rukovodstvo gubi podršku na terenu, gdje nova generacija preuzma stvari u svoje ruke, drugi smatraju da će IDIŠ i njihova taktika ratovanja ovim izgubiti legitimitet u tzv. džihadističkim krugovima i da će to ići u prilog Al-Nusri.
Stvaranje države
Ipak, organizacija Islamska država bi lahko od Al Qaide mogla preoteti poziciju lidera tzv. globalnog džihada. ID danas kontroliše više teritorije u Iraku i Siriji nego ikada do sada i na sve načine pokušava dokazati regionalnoj i globalnoj javnosti da nisu nikakva frakcija ili grupa nego država. Procjene govore da imaju daleko veće i stabilnije prihode od Al-Nusre i matičnog pokreta, prije svega zbog široke mreže donatora koji finansiraju njihovu borbu protiv režima u Damasku, ali i zbog prihoda od ratnog plijena, kontrole nad poljima plina i nafte u istočnim djelovima Sirije i zapadnog Iraka kojima se trguje na crnom tržištu, te drugih prihoda do kojih dolaze u gradovima, vojnim bazama i selima Iraka i Sirije. Samo prilikom osvajanja sjevernoiračkog grada Mosula borci skupine ID su u tamošnjoj centralnoj banci zaplijenili 500 milijardi iračkih dinara (dio u zlatu koje se, kao rezerva iračke centralne banke, tu čuvalo), preračunato više od 420 milijuna američkih dolara.
Ko će u budućnosti nastaviti predvoditi ideje tzv. globalnog džihada zavisit će uveliko od ishoda sukoba u Siriji i Iraku. Jačanje ID-a bi moglo potpuno marginalizirati Al Qaidu na globalnom planu. Još niko ne zna kako će se eventualni trijumf ID-a odraziti na ideologiju Al Qaide i šta će za globalnu sigurnost značiti pretvaranje Al Qaide, od terorističke organizacije, u borbenu formaciju koja pokušava osnovati državu i kontrolisati teritorije na obalama Mediterana i u srcu arapskog svijeta. Posljednja objavljena snimka lidera Al Qaide Ejmana Al-Zavahirija, u kojoj najavljuje osnivanje novog ogranka ove organizacije u istočnoj Indiji i Indijskom potkontinentu, govori da ni oni ne planiraju odustati od vlastite vizije borbe za vlastitu „islamsku državu“.
Jedno je sigurno, opasnost od globalnog terorizma je danas daleko veća nego je bila onog dana kada je počeo „rat protiv terorizma“ i ne samo da se svijet vratio u 2001. nego je, čini se, stvorio još veću opasnost.
Zato zapadnjačke metropole plaše informacije poput one da NATO graniči s „Islamskom državom“ i da je u sukobima različitih frakcija u Libiji nestalo 11 putničkih aviona koji bi se lahko mogli pojaviti opet na nebu iznad njih.