29.7.09

Nije lako biti musliman u EU

Izašao je novi broj magazina Start u kojem sam ja pisao o izvještaju The European Union Agency for Fundamental Rights –FRA o diskriminaciji muslimana u EU (vidi izvještaj u pdf formatu)
Ne mrze ih zato što su muslimani, nego zato što su drugačiji!

Nije lako biti musliman u EU

Muhamed Jusić (Start)

Agencija Evropske unije za temeljna prava (The European Union Agency for Fundamental Rights -FRA) nedavno je objavila izvještaj o diskriminaciji muslimana u Evropskoj uniji. Rezultati koji se iznose u izvještaju dio su prvog ikada provedenog sveobuhvatnog istraživanja iskustava imigranata i etničkih manjina sa diskriminacijom i rasnim zločinima na prostoru EU ("EU MIDIS"). Istraživanje je pokazalo kako su muslimani izloženi istom stepenu diskriminacije kao i druge manjinske grupe.Ovo je jako bitno jer nas dovodi od jednog jako bitnog zaključka, a to je da je tačno da muslimane u EU često diskriminiraju, ali oni nisu ništa više ili manje žrtve predrasuda nego druge etničke i druge manjine. To je bitno jer islamisti različitog kova često eksploatišu netrpeljivost Evropljana prema muslimanima kako bi ihgurnuli u dodatni izolacionizam i potvrdili svoju viziju svijeta u kome je bilo kakav oblik suživota nemoguć. I umjesto da snagu troše na rješavanje problema diskriminacije i iznalaženje mehanizama bolje zaštite i promovisanja razumijevanja oni samo produbljuju jaz i stvaraju još veći strah i nerazumijevanje.

Visoka stopa diskriminacije
U prilogu objavljenom uz izvještaj direktor FRA-a Morten Kjaerum je izjavio: „Sveukupno, rezultati sugerišu da muslimane u EU tretiraju jako različito, zavisno od njihovog etničkog porijekla i zemlje boravka.
Nošenje tradicionalne odjeće jedva da povećava diskriminaciju. Muslimani koji su obuhvaćeni istraživanjem ne smatraju da je vjera glavni razlog zbog čega ih diskriminišu.“
Od onih muslimana koji su izjavili da su u proteklih dvanaest mjeseci bili žrtva diskriminacije većina vjeruje kako se to desilo zbog njihove etničke pripadnosti. Samo 10% njih je izjavilo kako vjeruju da je razlog zbog čega su bili diskriminirani čisto vjerske prirode.
Ipak, to što muslimane ne diskriminiraju prvenstveno zbog vjere ni na koji način ne umanjuje opravdanu zabrinutost visokom stopom diskriminacije kojoj su u Evropskoj uniji izloženi oni koji sebe smatraju sljedbenicima islama. Naime, jedan od trojice muslimana bio je izložen nekom obliku diskriminacije u posljednjih dvanaest mjeseci, a 11% njih je bilo žrtva nekog oblika rasnog zločina. Najviši stepen diskriminacije evidentiran je kod zapošljavanja (tražeći posao 18% muslimana je diskriminirano, dok je takvo iskustvo na poslu imalo 13% njih) i u korištenju privatnih usluga (u restoranima, trgovinama i kod vlasnika imanja; ukupno 14%).
Za direktora Morten Kjaeruma “visok stepen diskriminacije na poslu i prilikom zapošljavanja naročito je zabrinjavajući jer je zaposlenje ključni dio procesa integracije. To je naročito bitno jer na taj način imigranti daju svoj doprinos društvu i to vidljiv doprinos. Zato diskriminacija, između ostalog otežava proces integracije.“

A sve se i ne prijavljuje
Ono što dodatno zabrinjava, kako autore izvještaja tako i predstavnike evropskih institucija jeste zaključak FRA-a prema kojem većinu rasističkih ispada muslimani još uvijek ne prijavljuju policiji niti drugim nadležnim institucijama. Uz to evidentirano je i to kao je poznavanje antidiskriminacione legislative jako slabo kod ove populacije, te da jako velik broj njih nema povjerenje u mehanizme žalbi i pritužbi. Kao i kod drugih manjinskih grupa i kod muslimana većina (79%) ne prijavljuje diskriminaciju niti zločine na rasnoj osnovi bilo kakvoj državnoj organizaciji, čak ni policiji, ili nekoj nevladinoj organizaciji. Naročito mladi ispitanici među njima su rekli kako imaju jako malo povjerenja u policiju kao javnu službu. Situacija sa onima koji nemaju državljanstvo ili u EU borave tek kraći vremenski period je daleko teža i oni skoro nikada ne prijavljuju bilo kakav oblik diskriminacije. U brojkama 59% ispitanih muslimana vjeruje kako se „ništa ne bi promijenilo ako bi prijavili diskriminaciju“ dok je 38% izjavilo kako se takvi incidenti „dešavaju stalno“ i zato se oni ne odlučuju da ih prijave.
Dobro je da je EU napokon počela ozbiljno pristupati problemu diskriminacije manjina, jer istraživanja poput ovoga koje je za FRA proveo renomirani GALLUP i u kome je bilo obuhvaćeno 23 500 imigranata u 27 zemalja članica po prvi put daju stvarnu sliku razmjera problema. Do sada se o tome više špekulisalo, a nerijetko se čitavim problemom manipulisalo. Sada znamo pouzdano da nije lako biti ne samo musliman u Evropi, nego uopće biti drugačiji.
Autori u izvještaju sugerišu i mjere koje Brisel i vlade zemalja članica trebaju poduzeti kako bi se problem riješio ili barem umanjio. Između ostalog oni sugerišu da se izradi efikasnija od postojeće zakonske legislative koja bi spriječila, a ako treba i sankcionisala, svaki oblik diskriminacije naročito na radnom mjestu i prilikom zapošljavanja. Autori izvještaja također predlažu i izradu strategije koja bi za cilj imala razvoj boljih mehanizama žalbi i educiranje imigranata o njihovim pravima i o tome kako prepoznati i prijaviti diskriminaciju.

Ruski Nijemac ubio njemačku Egipćanku
Nedavno ubistvo jedne mlade Egipćanke usred sudnice u Dresdenu rasplamsalo je raspravu o mržnji prema strancima u Njemačkoj.
Sve je počelo još u augustu prošle godine kada je 31-dvogodišnju Njemicu egipatskog porijekla Marvi el-Sherbini napao, također državljanin Njemačke, 28-godišnji doseljenik iz Rusije (pripadnik njemačke nacionalne manjine iz Rusije). S obzirom da je El- Sherbini nosila prepoznatljivu nošnju muslimanskih žena- hidžab, mladić ju je izvrijeđao nazvavši je "islamisticom" i "teroristicom". El-Sherbini je podigla tužbu protiv mladića zbog vrijeđanja nakon čega prvostepeni sud u Dresdenu useljenika iz Rusije Alexa W. osuđuje na 780 eura novčane kazne.
Tada niko nije mogao ni slutiti da će se ovaj rijetki primjer sankcionisanja islamofobije i netrpeljivosti prema manjinama doživjeti krvavi epilog.
U reviziji procesa početkom ovog mjeseca dolazi do krvoprolića. Alex W. koji je već prilikom prvog procesa nekoliko puta tužiteljicu vrijeđao na vjerskoj osnovi, izvlači nož i s 18 uboda smrtno ranjava trudnu Marvu el-Sherbini i nanosi teške ozlijede njezinom mužu koji joj je pritekao upomoć. Da stvar bude gora, policajac koji je utrčao u sudnicu nakon što je čuo povike pucao je u noge nesretnom suprugu žrtve držeći ga za napadača. I sve to pred očima trogodišnjeg sina obitelji El Sherbin-izvijestio je radio DW. U početku su mediji izbjegavali čitav slučaj okarakterisati kao zločin iz „mržnje prema strancima i posebno prema sugrađanima islamske vjeroispovijesti“. Međutim, kako je vrijeme odmicalo i kako su svi detalji oko slučaja izašli u javnost, postalo je očito da je čitav slučaj "inspiriran mržnjom prema strancima, ali počinjen od strane usamljenog ekstremiste."
Da diskriminacija muslimana u EU, te zločini na etničkoj i vjerskoj osnovi, poput ovog koji se desio sa Marvom el-Sherbini, lako mogu postati međunarodni problem osvjedočili smo se nakon što su u Egiptu gdje je Marva ukopana, ali i neke drugim muslimanskim zemljama, organizovane ulične demonstracije onih koji su u njenom ubistvu vidjeli primjer „otvorene mržnje prema muslimanima u Njemačkoj“. Iako bijes sa ulica Kaira koji se mogao osjetiti i iz priloga na satelitskom kanalu El-Džezira u Njemačkoj nisu shvatili ozbiljno, ipak bi svi trebali obratiti više pažnje na slične incidente i ono što ih uzrokuje jer ignorantski odnos zvaničnih organa prema sličnim incidentima ide naruku onima koji žele vidjeti da se muslimani nikada ne integrišu u evropsko društvo i da se razdor između tzv. muslimanskog svijeta i Zapada još više produbi.

Vjeronaukom protiv mržnje
Već 25 godina se u Njemačkoj raspravlja o uvođenju islamske vjeronauke u sve škole. Kršćanske crkve odavno podupiru taj zahtjev. Sad to, barem tako izvještava radio Deutsche Welle, zahtijeva i Središnji odbor njemačkih katolika – krovno udruženje katoličkih laika.
U prilogu kojeg je za ovaj radio napravio novinar Hajo Goertz prenosi se iskustvo Bernd Ridwan Bauknechta Nijemca koji je već 20 godina musliman i koji je studirao islamske nauke, te već pet godina na više škola u Bonnu podučava islamsku vjeronauku. On je podsjetio kako se „islamska vjeronauka održava paralelno s evangeličkim i katoličkim vjeronaukom i predmetom 'praktična filozofija'. To je predmet o islamu, koji treba upoznati s islamom, ali istovremeno su svi učitelji muslimani. Predmet je integriran u nastavu. Za djecu je to vjeronauka.“
Po mišljenju Središnjeg odbora njemačkih katolika poduka o islamu bi trebala biti dalje razvijena u pravu islamsku vjeronauku. U tome vidi „šansu za integraciju i međuvjerski dijalog“, kako je naslovljeno njegovo priopćenje. Hamideh Mohagheghi iz Irana drži predavanja o islamu na Sveučilištu u Paderbornu. Ona sudjeluje u kružoku Središnjeg odbora katolika za dijalog kršćana i muslimana. Smatra važnim da muslimanska djeca „ravnopravno s drugom djecom uče o svojoj religiji i posebno, što je još važnije, budu u stanju o svojoj religiji se artikulisati na njemačkom jeziku. Jer, ako je neko siguran u vlastitoj vjeri i svom svjetonazoru, onda će se moći otvoriti i bez straha izaći ususret drugima.“ - navodi se u istom prilogu objavljenom na portalu radija DW.

27.7.09

"Pod zastavom UN-a" promovisana u Austriji

U organizaciji Centra savremenih inicijativa Austrije (CSI), u petak, 5. juna 2009, na "Johannes Kepler" univerzitetu grada Linca predstavljena je knjiga Hasana Nuhanovica pod nazivom Pod zastavom UN-a- medjunarodna zajednica i zlocin u Srebrenici.

Pored Hasana Nuhanovica, te veceri su na temu genocida nad Bosnjacima "sigurne zone" UN-a Srebrenica govorili i bivsi gradonacelnik Linca prof. Hugo Sanovski, ambasador BiH u Austriji Haris Hrle i predsjednik CSI-a Austrije Damir Saracevic.

Izvjestaj, kao i postojeca obracanja u PDF-formatu, mozete citati na: http://www.zzi.at/pod_zastavom_izvjestaj.htm
U galeriji mozete pogledati i fotografije sa promocije: http://www.zzi.at/gallery/thumbnails.php?album=16

18.7.09

Crna godina za demokratizaciju bivših komunističkih država

Moj tekst iz prošlog broja starta možete pogledati ovdje.
Daleko smo, svi zajedno, od zelene grane

Priče o tome kako su zemlje iza nekadašnjeg „čeličnog zastora“ nepovratno izašle na put demokratije i izgradnje otvorenih društava sve manje imaju uporišta u realnom stanju na terenu


Piše: Muhamed Jusić
Zemlje u tranziciji 2009. (Nations in Transit 2009) je trinaesti po redu nedavno objavljeni izvještaj američke organizacije Freedom House o stanju demokratije u bivšim komunističkim državama istočne Evrope i Euroazije. Ako je suditi po zaključcima ovog istraživanja, analizirana 2008. godina bila je izrazito negativna za proces demokratizacije ovog dijela svijeta, jer je u 18 od 29 tih država zabilježeno nazadovanje u demokratskom razvoju. Čak njih osam je dospjelo u kategoriju zemalja koje su konsolidirale svoj autoritarni režim i to Kirgistan, Rusija, Tadžikistan, Azerbejdžan, Kazahstan, Bjelorusija, Uzbekistan i i Turkmenistan. Zabrinjavajući trendovi naglašeni u ranija tri izvještaja Zemlje u tranziciji su 2008. postali još očitiji, dok su pozitivni trendovi izgubili momentum - tvrdi u predgovoru izdanja Vladimir D. Shkolnikov.
Rat aktivirao alarm
Nekoliko događaja navedenih u izvještaju ilustrira jačanje negativnih trendova u procesu demokratizacije bivših komunističkih država. Tako smo, npr., u 2008. godini bili svjedoci izbijanja prvog rata u 21. stoljeću između dvije zemlje koje prati ovaj izvještaj. Takozvani augustovski rat između Rusije i Gruzije je za Shkolnikova, poziv na buđenje svih onih koji su vjerovali kako slabljenje demokratskih procesa u regionu koje je evidentno već nekoliko zadnjih godina neće imati značajan efekat na sigurnost i stabilnost tog dijela svijeta. Nekoliko, najblaže rečeno, problematičnih izbora u analiziranom području je samo kompletiralo ionako lošu sliku. Azerbejdžan (inače država koja je u ovogodišnjem izvještaju zabilježila najveći pad) i Ruska Federacija, organizovale su izbore bez stvarne konkurencije čiji se ishod mogao i ranije odrediti. Nakon armenskih predsjedničkih izbora uslijedio je val postizbornog nasilja. Vladajuća postava u Gruziji obilato je koristila državne resurse kako bi utjecala na ishod predsjedničkih i parlamentarnih izbora i osigurala ostanak na vlasti. Izvještaj je dokumentovao i brojne nasrtaje na novinare u čitavom području nekadašnjih socijalističkih država, od Hrvatske do Uzbekistana. Vlasti u većini tih država sve češće ograničavaju građanska prava, a nezavisnost sudstva sve je slabija. Državne vlade su bile opterećene korupcijskim skandalima, kao npr. u Bugarskoj, sukobljenim etničkim politikama kao što je slučaj kod nas u Bosni, bojkotom parlamenta čemu smo bili svjedoci u Crnoj Gori ili prostom neodgovornošću političara što je zabilježeno u Ukrajini.
Iako postoje i neki svijetli primjeri progresa u nekim zemljama i u nekim oblastima, evidentno je ozbiljno pogoršanje cjelokupne slike procesa demokratizacije. Sve u svemu, priče o tome kako su zemlje iza nekadašnjeg čeličnog zastora nepovratno izašle na put demokratije i izgradnje otvorenih društava sve manje imaju uporišta u realnom stanju na terenu. Sada se daleko ozbiljnije osluškuju stavovi onih koji su i ranije upozoravali kako činjenica da se u nekom društvu organizuju demokratski izbori ne znači da je to društvo demokratizirano i da se bez jakog civilnog sektora preko noći mogu pojaviti neki novi diktatori. U društvima u kojima većinu stanovništva čine oni koji su najveći dio svog životnog vijeka proveli pod autokratskim režimima na koje su se navikli, mini- diktatori, autokrati i lideri koji brigu o narodu preuzimaju na sebe određujući šta su njihovi nacionalni interesi prolaze jako dobro (vidi pod Dodik ili Putin).
Mi bili i ostali crni
Što se tiče naše zemlje, izvještaj ove nevladine organizacije sa sjedištem u Washingtonu koja prati demokratski razvoj širom svijeta ne donosi ništa što mi već ne znamo. Osim što se konstatuje kako je došlo skoro do potpunog zastoja u reformama, tvrdi se kako je čitav politički život opterećen nacionalističkom retorikom i etničkim podjelama.
Što se tiče možda i najhitnijeg faktora za ovu konkretnu analizu, tj. civilnog sektora ili građanskog društva, izvještaj naglašava kako nije bilo znakova napretka ili jačanja civilnog društva. Efektivno zagovaranje i artikulacija interesa `građana` su prava rijetkost sa samo nekoliko nevladinih organizacija koje na ovom planu imaju neke rezultate. Najaktivnije i najbrojnije civilne organizacije su vjerske grupe, koje su nastavile jačati svoj utjecaj i promovisati svoju agendu tokom godine. Obrazovanje i dalje ostaje među glavnim problemima i ono bi u budućnosti moglo postati katalizator čak i veće nestabilnosti – navodi se u izvještaju i dodaje kako je civilno društvo nezavisno, ali da se sve češće nalazi pod pritiskom kada se uhvati ukoštac sa korupcijom ili osiguravanjem prava manjinskih grupacija. Iako Freedom House, koju finansira vlada SAD-a i privatne skupine, od 1980. objavljuje zasebne godišnje izvještaje o stanju medijskih sloboda u svijetu pa i u BiH, i u ovom osvrtu oni ne daju baš najbolju ocjenu nezavisnosti medija kod nas (od 4,25 do 4,50 - gdje je 1 najbolja a 7 najslabija ocjena). U izvještaju se tvrdi kako je medijsko okruženje oblikovano etničkim podjelama, kao i savezništvima sa političkim centrima i poslovnim interesima. Ti posebni interesi i dalje imaju utjecaj na izvještavanje i uređivačku nezavisnost. U protekloj godini naročito su bili evidentni pokušaji ostvarivanja utjecaja na elektronske medije koji su se generalno pokazali manje podložnim etničkoj i političkoj pristranosti nego što je to slučaj s printanim medijima.
Ukratko, slaba krvna slika naše demokratije, čini se, prati trendove i drugih nacija u tranziciji. Jedinu perspektivu za prevazilaženje trenutne situacije, barem kada je riječ o našoj i drugim balkanskim zemljama, autori izvještaja vide u nastavku jačanja civilnog društva, te implementaciji evropskih normi u onim bivšim komunističkim državama koje su već članice EU i nastavku reformi u onim zemljama koje teže članstvu u euroatlanskim integracijama. U isto vrijeme, niko ne smije ni pomisliti kako smo se za sva vremena razračunali sa autoritarnim režimima. Daleko smo svi mi od zelene grane.Ono što brine mnoge jesu najave stručnjaka, među kojima je i direktor odjela Freedom Housea za Evropu Vladimir Shkolnikov, prema kojima će s pogoršanjem ekonomske situacije vlade u mnogim bivšim komunističkim zemljama vjerojatno pojačati represiju, a ignorisati započete reforme.


Ko ide gore, a ko dolje
Zadnji trendovi demokratizacije u bivšim komunističkim republikama

Izborni proces
↓6 nazadovale su: Armenija, Azerbejdžan, Makedonija, Gruzija, Moldavija, Ukrajina
↑ 4 napredovale su: Albanija, Bjelorusija, Češka, Rumunija

Civilno društvo
↓11 nazadovale su: Armenija, Azerbejdžan, Češka, Gruzija, Mađarska, Kirgistan, Poljska, Rumunija, Rusija, Slovačka, Tadžikistan
↑ 1 napredovale su: Bjelorusija
Nezavisnost medija
↓ 8 nazadovale su: Armenija, Azerbejdžan, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Kirgistan, Moldavija, Slovačka
↑ 2 napredovale su: Poljska, Kazahstan
Demokratičnost državne vlade
↓12 nazadovale su: Armenija, Azerbejdžan, Bugarska, Hrvatska, Gruzija, Mađarska, Kirgistan, Latvija, Litvanija, Rusija, Slovačka, Ukrajina
↑ 3 napredovale su: Bjelorusija, Kosovo, Poljska
Demokratičnost lokalne uprave
↓ 3 nazadovale su: Azerbejdžan, Mađarska, Slovačka
↑ 2 napredovale su: Kosovo, Poljska
Pravni sistem i njegova nezavisnost
↓ 11 nazadovale su: Albanija, Armenija, Bugarska, Češka, Crna Gora,Rusija, Slovačka, Slovenija, Tadžikistan, Ukrajina, Uzbekistan
↑ 2 napredovale su: Kazahstan, Poljska
Korupcija
↓ 7 nazadovale su: Azerbejdžan, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Mađarska, Latvija, Rusija, Slovenija
↑ 5 napredovale su: Armenija, Bjelorusija, Makedonija, Crna Gora, Poljska

Trendovi demokratizacije društva u BiH
Napomena: Ocjene odražavaju koncenzus Freedom Housea, stručnih savjetnika i autora ovog izvještaja. Ocjene se kreću na skali od 1 do 7, gdje 1 predstavlja najbolju ocjenu demokratskog progresa a 7 najslabiju. Ocjena demokratizacije je prosječna za svaku kategoriju koja se ocjenjuje u godini o kojoj se izvještava.

10.7.09

Islamischen Zeitung objavio dio mog teksta

Slučajno danas primijetih na netu da je Islamischen Zeitung iz Njemačke objavio (još 29.12.2008) dio mog teksta o politizaciji religije u Sandžaku. Oni su na njemački preveli jedan manji dio onoga što su smatrali da je zanimljivo. Zatim vidim da se na jednom od foruma oko toga zametnula rasprava.

Evo i tekst:
29.12.2008 In Serbien müssen Muslime mit einer gespaltenen Gemeinschaft leben. Von Muhammad Jusic, Sarajevo

Politisierung der Religion
(iz). Die Spaltung der Islamischen Gemeinschaft in Serbien (insbesondere im Sandschak) schafft Turbu­lenzen in diesem unruhigen Teil Europas. Dies hat zu unrühmlichen Szenen geführt, die das erste Mal in der jüngeren Geschichte nicht entlang ethnischer Spaltungen entstanden sind. Es scheint so zu sein, als ob dies seine tieferen Wurzeln in offenen politischen, nationalen und religiösen Fragen hat, die als Teil des abschließenden Prozesses der Auflösung des ehemaligen Jugoslawiens noch zu ­lösen wären.

Am 19. Februar 2007 ernannte sich der damalige Belgrader Mufti Jusufspahic zum Reis-ul-Ulama der Islamischen Gemeinschaft Serbiens. Da dies der höchste Titel in dieser religiösen Struktur ist, zwang er Belgrad, ihn als höchs­te Autorität anzuerkennen. Damit stellte er und sein Nachfolger sich eindeutig gegen die führende Versammlung von Muslimen im Sandschak, die - als Bosniaken - nur die Position des Reis-ul-Ulama in Sarajevo anerkennen.Mufti Muamer Zukorlic, der die mehr­heitliche Unterstützung der Muslime im Sandschak genießt, wusste, dass die von Jusufspahic kontrollierte Struktur keine internationale Anerkennung genießen würde, noch Kontrolle über die Moscheen, insbesondere im Sandschak, ausüben könnte.Nach Ansicht von Juan Antunez, Berater für Internationales Recht im EUFOR-Hauptquartier Sarajevo, scheiterte „Jusufspahics Versuch und der seines Nachfolgers, mit Unterstützung einiger politischer Zirkel in Serbien die Verbindung mit Sarajevo abzubrechen und eine gänzlich unabhängige Islamische Gemeinschaft zu gründen“ vollkommen. Seitdem hat sich eine unwahr­scheinliche Koalition aus Zukorlic-Gegnern, serbischen (Kostunica) und bosniakischen (Ugljanin) Nationalisten gebildet, die den Einfluss Zukorlics gerne beendet hätten. Dessen Position bedeutet, dass der bosnische Reis-ul-Ulama Dr. Ceric Einfluss auf die Islamische Gemeinschaft Serbiens ausübt.

8.7.09

Povodom obilježavanja Evropskog dana sjećanja na genocid u Srebrenici

Izložba Pod Nazivom “Masovne Grobnice u BiH” 10 Jula 2009

Povodom obilježavanja Evropskog dana sjećanja na genocid u Srebrenici, u petak, 10. jula 2009. godine, s početkom u 21:00 h, u zgradi Vijećnice u Sarajevu održat će se svečano otvaranje izložbe pod nazivom “Masovne grobnice u BiH”. Organizatori izložbe su Muzej Sarajeva i Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine.
Izložba će biti postavljena do 20. jula 2009. godine, u periodu od 10:00 h do 21:00 h.

Na ovoj izuzetno važnoj i dirljivoj izložbi posjetioci će imati priliku da pogledaju brojne potresne fotografije autora Muhameda Mujkića, te ostale, do sada neviđene, materijale sa istraživanja i iskopavanja masovnih grobnica širom BiH, kojima su zabilježena stradanja Bošnjaka u Srebrenici, Foči, Višegradu, Zvorniku, Bratuncu, Hercegovini i svim drugim bh. stratištima u periodu ‘92-’95. godine. Centralnu poziciju izložbe zauzeće mapa na kojoj su obilježena sva stratišta širom Bosne i Hercegovine, a biće upriličene i projekcije filmova o stradanjima bosanskog stanovništva.
Realizaciju izložbe putem sponzorstava snažno su podržali: Poslovni forum članova Islamske zajednice u BiH (bIZ Klub), MHS, VGT, Bam Card, Sarajevska pivara, Europlakat, Općina Novo Sarajevo, Općina Centar, Bosna-S Oil Services Company, Plava poliklinika, Cafe Kultura, Saradent, BBI Centar, Glock Sigurnost, 5D CADD Sarajevo, Gong, Rama Glas.
Izložba se održava pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo i Grada Sarajeva. Medijsko pokroviteljstvo izložbi pružiće NTV Hayat, TV SA, Dnevni avaz i časopis Global.
Pozivamo Vas da prisustvom na izložbi zajednički posvjedočimo istinu i da se tako obavežemo na istrajavanje u potrazi za pravdom.

Promotivni film izložbe možete pogledati ovdje.
Preuzeto sa: http://www.bizklub.ba/

6.7.09

Nova stranica o odgoju

Jedna agilna mlada žena, inače moja prezimenjakinja i poznanica sa nekoliko projekata, Medina Jusić pokrenula je jednu vrlo interesantnu stranicu o odgoju. http://www.odgoj.com/ Urednica je na stranici postavila i poziv za saradnju svima koje ova kod nas zapostavljena oblast interesuje. Na stranici je objavljen i moj tekst iz Takvima 2008. U nadi da će ovo postati stranica iz koje ćemo svi moći učiti želim puno uspjeha Medini i njenom timu.