Dijalog nema alternativu
Piše: Muhamed Jusić (Preporod, Centar za dijalog Vesatijja)
Islamske informativne novine
Preporod i Centar za dijalog Vesatijja od ovog broja pokreću na stranicama
našeg lista novu rubliku nazvanu „Vesatijjin forum“ u kojoj će naši, ali i svjetski alimi i
intelektualci, aktuelizirati teme i pitanja kojima se prema zamisli svog
osnivača, Sabora Islamske zajednice u
BiH, bavi centar Vesatijje.
Dijalog i dogovaranje
Ove stranice će biti otvorene i za
sve naše džematlije ali i građane bez obzira na vjerska i druga opredjeljenja
koji vjeruju u ideju dijaloga i potrebu nenasilnog rješavanja nesuglasica, a od
kojih očekujemo da će se sugestijama i prijedlozima uključiti u ovaj forum.
Biće to, Božijom voljom, prostor za
promociju ideja dijaloga, ali istinskog dijaloga koji počinje od pretpostavke
da se nešto ne zna i da postoji mogućnost da je druga strana u pravu te
spremnosti da se prihvati istina pa makar ona ne bila po našoj volji ili bila
„protiv nas samih“. Trebamo imati na umu
da postoji velika razlika i u klasičnoj
islamskoj literaturi iz oblasti ahlaka i islamske etike između dijaloga i
dogovora (hivara i šure), i argumentovanog raspravljanja sa jedne te pokuđenog
raspravljanja (džedela ili džidala) s druge strane.
Da sukobljavanje mišljenja ne bi
bilo pokuđeno raspravljanje Kur`an nas podsjeća da ono mora biti zasnovano na
argumentima i u duhu pristojnosti i dobronamjernosti. Prisjetimo se samo ajeta
koji govore o tom plodonosom raspravljanju, poput ,riječi Uzvišenog: "I sa
njima se raspravljajte na najljepši način" (En-Nahl, 125), "I sa
sljedbenicima Knjige raspravljaj na najljepši način" (El-Ankebut, 46) ili
"Reci: Dajte vaše dokaze ako istinu govorite" (El-Bekara, 111).
Ako se raspravlja bez spremnosti da
se istina prihvati ili da se odustane od stava s kojim se u raspravu ušlo onda
je to samo gubljenje vremena i podgrijavanje smutnji i razdora. Kur'an
raspravljajući sa mušricima čak veli: "I mi smo ili vi na pravom putu ili
u jasnoj zabludi.“
I Uzvišeni nam u Kur`anu govori o
toj ljudskoj slabosti i mani i zajedljivoj potrebi da se po svaku cijenu
istraje na svome mišljenju pa makar bilo suočeno sa jasnim ajetima ili
znakovima: "U ovom Kur'anu Mi na razne načine objašnjavamo ljudima
svakovrsne primjere, ali je čovjek više nego iko spreman da raspravlja"
(El-Kehf, 54).
Na pokuđeno i svađalačko
raspravljanje nas je upozorio i Pejgamber, a.s, u hadisu od Ebu Umame, r.a., u
kojem se kaže da je Poslanik, a.s., rekao: "Nije zalutao neki narod nakon
upute na kojoj je bio osim nakon što se prepustio raspravljanju", zatim je
proučio riječi Uzvišenog: "I naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi
se raspravljali, jer oni su narod koji se mnogo raspravlja" (Ez-Zuhruf,
58). Hadis bilježe Tirmizi, Ibn Madže i Ahmed.
Hadisi spominju i treći, najgori
oblik rasprave koja za cilj ima samo provociranje sugovornika, njegovo
ponižavanje i tvrdoglavo insistiranje na vlastitom stavu. Neki klasični
autoriteti islama kažu da je upravo to značenje riječi El-Mira` koja se
spominje u hadisu kojeg prenosi Ebu Umame, r.a., u kojem se kaže da je Poslanik,
a.s., rekao: "Ja garantujem kuću u krajevima Dženneta onome ko ostavi
raspravu (el-mira') pa makar bio u pravu, kuću u sredini Dženneta ko ostavi
laganje pa makar i u šali i kuću u najvišem dijelu Dženneta onome ko uljepša
svoj ahlak". Bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže, a dobrim ga
ocjenjuje Tirmizi.
Muslimani su kroz svoju historiju
koristili dijalog kao pristup rješavanja svojih problema naročito sa onima koji
su vjeru koristili kao opravdanje za ekstremizam, isključivost i nasilje.
Primjena represivnih mjera i sile
uvijek je u toj civilizaciji bila zadnja opcija, nikad prva i samo se korisitla
prema onima koji su posezali za silom i nasiljem. Prisjetimo se samo načina na
koji su se Alija, r.a., i prva generacija muslimana nosili sa izazovom pojave
prve sekte u islamu tzv. haridžija. Prisjetimo se samo dijaloga kojeg je s
njima vodio ashab Ibn Abbas, r.a, i koliko je njih vratio iz zablude u okvire
zajednice vjernika (ummeta i džemata). Za silom je Vođa pravovjernih, r.a.,
posegnuo tek kada su sve mogućnosti za dijalog bile iscrpljene i kada su oni
posegnuli za silom i počeli sa proljevanjem krvi nedužnih.
Danas bi mi ne samo kao muslimani
nego kao i društvo mogli mnogo toga naučiti o tome kako se nositi sa izazovom
vjerskog i svakog drugog ekstremizma i radikalizma. Društvo koje nije sposobno
voditi konstruktivan dijalog o svim teškim pitanjima srlja u propast i samo je
pitanje vremena kada će na ulicama eskalirati nezadovoljstvo i razdor, a
podjele u društvu se produbiti.
Nemir u muslimanskoj Kući mira
Forum će se posebno fokusirati na promociju
ideja islamskog srenjeg puta, ar. Vesatijje, te islamske ideje odmjerenosti u
svemu, tog srednjeg- Pravog puta između krajnosti kojima je čovjek sklon. Islam
ne sukobljava različite ljudske ethose nego pokušava da ih pomiri, da nam
pomogne naći mjeru među njima, bilo da se radi o odnosu materijalnog i
duhovnog, individualnog i kolektivnog, ovog i onog svijeta, pretjerivanja i popuštanja
u vjeri, a sve s ciljem postizanja istinske sreće i mira sa sobom i drugima.
Prirodno stanje islama je mir, ne
rat. Rat je izuzetak i vanredno stanje.
Islamsko fikhsko (pravno) pravilo u
međunarodnim, pa i u ukupnim društvenim odnosima, nalaže da se postupa prema
principu da se ratuje protiv svakog zavojevača a da se mir gradi sa svima koji
za to pokažu spremnost (harben li kuli muharibin ve silmen li kuli musalimn).
Uzvišeni kaže: „Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u
Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i sve zna.“ (Al-Anfal, 61)
Nije bilo tako davno kada su se
muslimmanske zemlje nazivale Daru- selam ili Kuća mira. Danas u toj kući bjesne
vjerski, sektaški, plemenski, ideološki i svaki drugi sukobi i ratovi. Svako jutro
u dnevnoj štampi i svako veče na vijestima gledamo izvještaje o ubijenim muslimanima;
izvještaje na koje su neki već „odrvenili“ i koje prihvataju zdravo za gotovo.
Nažalost, neki od tih sukoba se
pokušavaju prenijeti i na Bosnu i Balkan i postoje mnogi u muslimanskom svijetu
koji bi zbog „simboličkog kapitala“ kojeg Bošnjaci imaju u Ummetu rado njihove
sinove vidjeli u svojim ideološkim, ali evo vidimo na primjeru Sirije, i
borbenim redovima ili saffovima. Otud potreba da se posebno pozabavimo
međumuslimanskim dijalogom koji počiva na kur`anskoj maksimi obaveze unutarmuslimanskog
dogovaranja ili šure.
Ovo je razlog više da svi damo
doprinos promociji ideje dijaloga u našem društvu, zajednici i svakodnevnom
životu. Pluralizam misli i različito mišljenje ne moraju predstavljati slabost.
Isključivost u stavovima je ta koja od pluralizma misli stvara osnovu za sukob
i razdor. Neko je još davno rekao da tamo gdje svi isto misle niko puno ne
misli. To važi čak i za pitanja vjere. Muslimani vjeruju da je Istina jasna i
da se pravu put razlikuje od krivog kao što vjeruju da je posljednja Božija
objava dovoljna uputa, ali to ni na koji način ne znači da je naše razumijevanje
vjere konačno i da nije podložno preispitivanju. Islam jeste savršen ali nisu
muslimani niti njihovo razumijevanje Božije objave.
Danas, više nego možda ikad prije u
skorijoj prošlosti, muslimani imaju potrebu da nađu načina kako upravljati
svojim razlikama i kako ih dijalogom rješavati.
Nadamo se da će i ova stranica našeg
Preporoda pomoći da se napravi korak od isključivosti i neuvažavanja do
otvorenosti i iskoraka prema drugome i drugačijem.
Kompletan tekst u .pdf formatu preuzmite na navedenom linku: DOWNLOAD
Izvor: Preporod, br. 5/1015., 01. mart 2014. godine
www.cdv.ba Kontaktirajte
nas putem maila: kolumna@cdv.ba
