Tursku su igre oko Sirije izgleda dovele u poziciju da se direktno mora uvući u tamošnji haos. |
| Sad kada ISIL slabi svi se počinju pitati kako će taj prostor izgledati nakon što ta paradržava prestane postojati [EPA] |
Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)
Turska se direktno uključila u rat u Siriji. Desilo se ono
što je Ankara dugo pokušavala izbjeći.
Turska se od eskalacije sukoba u Siriji pokušavala sačuvati
od samostalnog direktnog angažmana u Siriji i sukoba sa Islamskom državom Irak
i Levant (ISIL).
Željeli su da i njihovi saveznici iz NATO-a ponesu dio tog
tereta koji bi prevazilazio samo povremene zračne udare.
Turci su osjetili da ih saveznici ostavljaju na cjedilu i da
ih žele uvući u sukob u kojem bi iskrvarili i koji bi možda destabilizovao
Tursku i zasigurno je oslabio. Sada je ta faza, izgleda, gotova.
U ranim jutarnjim satima, 24. avgusta, samo nekoliko sati
nakon što je američki potpredsjednik Joe Biden posjetio Ankaru, turska
avijacija je počela sa žestokim bombardovanjem položaja pripadnika organizacije
ISIL u pograničnom gradu Jarablus.
U izvještajima koji nisu ni demantovani ni potvrđeni, iako
je ovo jako bitan dio slagalice, navodi se da su u tim napadima učestvovali i
američki avioni.
Dva sata kasnije, u šest ujutro, 1.500 pripadnika Slobodne
Sirijske Vojske (FSA) koji su prebačeni preko turske teritorije do grada
Karkams prešli su granicu i napali položaje ISIL-a. Njih su pratili turski
tenkovi i specijalne jedinice pješadije.
Trebamo se prisjetiti da je zahlađenje unutar NATO saveza, a
prije svega na relaciji Turska - SAD uslijedilo kao posljedica nespremnosti
zapadnih saveznika da podrže tursku viziju rješenja sirijskog problema koja je
podrazumijevala formiranje sigurne zone u sirijskoj teritoriji uz tursku
granicu i uvođenje zone zabrane letenja.
Od tada se mnogo šta promijenilo. Rusija se direktno
uključila u sukob u korist predsjednika Bashara al-Assada, a u Turskoj je
propao pokušaj državnog udara.
Tursko-američki odnosi su u ozbiljnoj krizi i zato je bitno
da li će i u kojoj mjeri SAD stati uz zvaničnu Ankaru, odnosno da li su njihovi
avioni bili podrška turskoj vojsci.
Prava meta operacije
Kako god, Turska više nije mogla čekati. Organizacija ISIL u
Iraku i Siriji postaje sve slabija i ubrzano gubi teritoriju.
Ta organizacija je sada poput Osmanskog carstva nekad,
bolesnik čiju smrt svi iščekuju i gledaju da za sebe pridobiju što više od
onoga što će iza njega ostati.
I u Iraku i u Siriji je pravi rat među rivalskim političkim,
etničkim i sektaškim vojskama i paravojskama, ko će više oteti od ISIL-a i
pripojiti svojoj zoni utjecaja i nekim novim političkim entitetima u
nastajanju.
Neke kurdske vojne i političke frakcije, prije svega one
povezane sa Radničkom partijom Kurdistana (PKK) koju Turska smatra
terorističkom organizacijom, za sada su se pokazale kao najuspješnije u ovoj
igri.
Tursko ostajanje postrani bi značilo ostavljanje prostora
Narodnim jedinicama za zaštitu (YPG) povezanim sa PKK-om da u Siriji prošire i
ojačaju kontrolu nad ne samo većinski kurdskim područjima u kojima su već
proglasili autonomiju prizivajući neku vrstu federalizacije buduće Sirije.
Turska ne može i ne želi da dozvoli stvaranje jednog takvog
entiteta. Zato, iako su napadi prije svega usmjereni protiv ISIL-a, prava meta
su ustvari sa PKK-om povezane vojne i političke strukture u Siriji.
Glasnogovornik turskog predsjednika Ibrahim Kalin je na svom
zvaničnom Twitter profilu to i potvrdio kada je napisao kako je „cilj operacija
u Jarablusu uklanjanje terorističkih organizacija sa turske granice,
uključujući ISIL i YPG“.
Kurdski politički i vojni entitet
Izvor iz Ankare koji je govorio za portal Al-Monitor pod
uslovom anonimnosti je rekao kako se znalo da se ISIL već dvije sedmice povlači
iz Jarablusa.
Istovremeno YPG se pripremao da preuzme grad. Prema ovom
izvoru prava meta napada nije ISIL nego pokušaj da se spriječi kurdska
dominacija na sjeveru Sirije.
Kurdske trupe povezane sa organizacijom PKK kontrolišu tri
odvojena područja u sjevernoj Siriji uz tursku granicu. Ankara se plaši da će
ukoliko kurdski borci nakon povlačenja ISIL-a zauzmu teritorije na zapadnoj
obali Eufrata biti u stanju da povežu te enklave i stvore jedan jedinstveni
kurdski politički i vojni entitet koji bi se protezao uz tursku granicu.
Zato Turska traži da se Kurdske i druge vojne frakcije koje
s njima blisko sarađuju povuku na istočnu obalu Eufrata. To je ustvari bila i
jedna od glavnih tema tokom razgovora predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i
potpredsjednika Bidena.
Za sada predstavnici YPG-a i njihove krovne političke
organizacije u Siriji, Stranka demokratskog jedinstva (PYD) na čelu sa Salehom
Muslimom, odbijaju da udovolje zahtjevima Ankare što može signalizirati
predstojeći otvoreni sukob Turske i kurdskih paravojnih formacija na tlu
Sirije.
Kako god, Tursku su igre oko Sirije izgleda dovele u
poziciju da se direktno mora uvući u tamošnji haos. To vrlo lahko može biti još
jedna zamka koju su globalni centri moći osmislili kako bi Tursku „ o sebi
zabavili“ i tako oslabili poziciju njima ne baš tako omiljenog predsjednika
Erdogana.
Drugi scenario je da se radi o nekoj vrsti dogovora velikih
sila da se krene ka konačnom rješenju sirijske krize i da je zbog toga Turska
odlučila krenuti u jednu tako riskantnu operaciju.
Blaga reakcija Damaska
Zato je pravo pitanje da li Turska nakon intervencije u Jarablusu
ima mapu puta za buduće poteze u Siriji i da li za to ima podršku Moskve i
Washingtona.
Ne treba zaboraviti da se u diplomatskim i medijskim
krugovima već neko vrijeme govori o tome kako Rusija i SAD vode razgovore o
nekoj vrsti mirovnog dogovora po uzoru na onaj dejtonski, koji bi napravio
politički okvir koji bi odražavao odnos snaga na terenu i za početak samo
zaustavio rat.
Da li je ovo dio tog plana za rješenje sirijskog rata teško
je znati, jer se u medije puštaju samo štura i od dubljeg značenja isprana
saopćenja.
Ali to da je akcija počela nekoliko sati nakon posjete
potpredsjednika Bidena i nakon što su Turska i Rusija izgladili svoje odnose
nije zanemarljivo.
Isto tako nije nebitno da Damask, iako jeste protestvovao
rekavši da sve operacije na sirijskoj teritoriji protiv ISIL-a moraju biti u
koordinaciji s njima, nije ni izbliza reagovao oštro kao što se moglo
očekivati.
Naravno, ne treba zanemariti ni to da je nekoliko dana
ranije došlo do prvog otvorenog sukoba od početka rata između kurdskih trupa i
režimskih snaga. A i nepotvrđene vijesti o tome da je izaslanik šefa turske
obavještajne službe Hakan Fidan nedavno posjetio Damask sada imaju više smisla.
Vrlo lahko je moguće da je svima uključenim u dešavanja u
Siriji počelo smetati to što Kurdi postaju prejaki. Dok su se borili protiv
ISIL-a to nikome nije smetalo.
Sad kada ISIL slabi svi se počinju pitati kako će taj
prostor izgledati nakon što ta paradržava prestane postojati. Da li je u tom
smislu postignut dogovor ili nije - zvanične potvrde nema, ali će vijesti koje
dolaze iz tog dijela svijeta vrlo brzo otkriti o čemu se radi.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju
nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera
