Selefije u BiHTekfirom protiv demokratskog društva
Evidentno je da u BiH egzistiraju i drugi ogranci selefijskog pokreta koji nisu dosegli stepen radikalizacije skupine iz Gornje Maoče i koji su već dugo u otvorenom ideološkom sukobu sa uhapšenim duhovnim vođom maočanske zajednice Nusretom Imamovićem
Stranice, poput http://www.kelimetul-haqq.org bombarduju saopštenjima u kojima se Islamska zajednica BiH proglašava nevjerničkom, a namaz (molitva) koji predvodi imam koji zagovara ili poziva na učešće vjernika u demokratskim izborima ili civilnom društvu neispravnim
Piše: Muhamed Jusić (Magazin Start BiH)
Nakon što su 2. februara 2010. skoro sve sigurnosne agencije u BiH u koordiniranoj akciji kodnog imena „Svjetlost“ izvršile raciju u selu Gornja Maoča i tom prilikom uhapsile osam osoba, uslijedili su brojni medijski napisi, kako u BiH tako i u regionu, u kojima se ova akcija analizirala iz različitih uglova.
Evidentno je da u BiH egzistiraju i drugi ogranci selefijskog pokreta koji nisu dosegli stepen radikalizacije skupine iz Gornje Maoče i koji su već dugo u otvorenom ideološkom sukobu sa uhapšenim duhovnim vođom maočanske zajednice Nusretom Imamovićem
Stranice, poput http://www.kelimetul-haqq.org bombarduju saopštenjima u kojima se Islamska zajednica BiH proglašava nevjerničkom, a namaz (molitva) koji predvodi imam koji zagovara ili poziva na učešće vjernika u demokratskim izborima ili civilnom društvu neispravnim
Piše: Muhamed Jusić (Magazin Start BiH)
Nakon što su 2. februara 2010. skoro sve sigurnosne agencije u BiH u koordiniranoj akciji kodnog imena „Svjetlost“ izvršile raciju u selu Gornja Maoča i tom prilikom uhapsile osam osoba, uslijedili su brojni medijski napisi, kako u BiH tako i u regionu, u kojima se ova akcija analizirala iz različitih uglova.
Svi su bili budni
Najviše pažnje je, opravdano, odmah nakon što je objavljena vijest da je akcija počela, izazvala činjenica da je u akciji bilo uključeno preko 650 specijalaca i policajaca iz čitave BIH. Odmah je bilo jasno da će učešće tolikog broja policajaca u akciji na jedno selo sa tridesetak domaćinstava izazvati oprečne reakcije.
Na jednoj strani će biti oni koji će tvrditi kako se radi o pretjeranoj upotrebi sile kako bi se pokupili politički poeni ili pak preuveličala opasnost od tzv. vehabijskog pokreta, dok će na drugoj biti oni koji će u tom broju vidjeti dokaz više za to o kakvoj se opasnosti radilo te da je bilo nedopustivo da se jedan tako ozbiljan problem ignoriše cijelo ovo vrijeme. I dok su policijske agencije objašnjavale kako je toliki broj policajaca bio neophodan s obzirom na nepristupačnost terena i prostor koji se trebao blokirati, kontraverze se nisu smirivale. Prvi podaci koji su stizali iz Tužiteljstva o tome šta je policija zaplijenila u Gornjoj Maoči, a koji teško da su korespondirali sa opsegom akcije, naveli su dežurne analitičare i eksperte poput Domagoja Margetića, člana samozvanog Ekspertnog tima jugoistočne Evrope za borbu protiv terorizma i organiziranog kriminala, da ustvrdi kako su Vehabije u Gornjoj Maoči bile upozorene na dolazak policije tako da su imale dovoljno vremena da na sigurno sakriju sve ono što bi ih moglo skupo koštati. Sumnju su povećale izjave svjedoka koje su procurile, a prema kojima su stanovnici Gornje Maoče bili budni kada je akcija počela, iako je to bilo u četiri sata ujutro.
U audio-snimku obraćanja Izeta Hadžića, jednog od sljedbenika učenja uhapšenog duhovnog vođe gornjomaočanske zajednice - Nusreta Imamovića, koje je postavljeno na jednoj od selefijskih stranica, a u kojem se iznosi njihova verzija događaja, objašnjava se, između ostalih detalja same akcije, i to kako su stanovnici ove enklave bili budni kada je akcija počela jer su po svom običaju tek bili obavili uobičajeni noćni namaz (molitvu- ar. kijamul- lejl). U saopštenju koje su u povodu policijske akcije u Maoči Gornjoj trojica imama iz džemata Gornji Rahić, Maoča Nova i Maoča Stara poslali muftiji tuzlanskom i reisu-l-ulemi, a koje je nekoliko dana kasnije (7. februara 2010.) objavila Muslimanska informativna novinska agencija -(MINA) navodi se: Već mjesec dana ranije dalo se primjetiti pojačano prisustvo policije na ovim prostorima, naslućivalo se da će se nešto dogoditi… Primjetno je takođe bilo da u posljednje vrijeme niko nije mogao ni ući ni izaći iz Gornje Maoče a da nije bio detaljno pretresen, i on i auto. Također je u posljednje vrijeme pored džamije u Staroj Maoči, svakodnevno 24 sata dežurala policija. Već dana 01.02., prije ponoći, pored džamije Maoča Stara bile su postavljene novinarske ekipe koje su vjerovatno znale šta će se dogoditi.
Kakogod, sigurnosne agencije u BiH su za ovu akciju dobile pohvalu svih relevantnih domaćih i stranih institucija od Američke ambasade u Sarajevu do nadležnog Ministarstva sigurnosti BiH. Sada je na Tužiteljstvu i Sudu BiH da pokaže i dokaže šta se uistinu dešavalo u zabačenoj Maoči Gornjoj.
Raslojene selefije
Ono što je primjetno u svim dosadašnjim analizama dešavanja u i oko Maoče jeste da je fokus bio na činjenici da su uhapšeni pripadnici skupine kojima su se na teret stavljale ozbiljne optužbe - kao što su ugrožavanje teritorijalne cjeline BiH, napad na ustavni poredak BiH i izazivanje narodnosne, rasne ili vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti - bili pripadnici selefijske (tzv. vehabijske) zajednice. Ono što je izostalo u čitavoj javnoj raspravi o fenomenu selefizma u BiH jeste analiza učenja i ideologije koja je ovu skupinu muslimana dovela u konflikt sa državom i njenim pravnim poretkom. Većina izvještaja se zaustavljala na konstataciji kako su stanovnici Gornje Maoče i oni koji su se tu okupljali zavedeni vehabijskom interpretacijom islama, a šta to konkretno znači niko nije pojašnjavao. Magazin Start BiH je jedan od rijetkih listova koji je i ranije tretirao temu raslojavanja unutar selefijskog pokreta u BiH i koji je otvoreno pisao o fenomenu tekfira. Naime, za one koji prate situaciju u ovoj zajednici, evidentno je da u Bosni i Hercegovini egzistiraju i drugi ogranci selefijskog pokreta koji nisu dosegli stepen radikalizacije skupine iz Gornje Maoče i koji su već dugo u otvorenom ideološkom sukobu sa uhapšenim duhovnim vođom maočanske zajednice Nusretom Imamovićem.
To nas dovodi do vrlo bitnog zaključka koji se često zanemaruje kada se analizira čitav fenomen selefijskog pokreta, pa i islamizma uopće, kako kod nas tako i u svijetu, a to je da se ne radi o monolitnoj zajednici. Iako se selefije doživljavaju kao jedinstvena i monolitna zajednica, oni to danas nisu. Naprotiv, radi se o jednom od islamističkih pokreta sa najvećim brojem sukobljenih frakcija - o čemu je Start ranije pisao.
I upravo se u transformaciji kroz koju je selefjski pokret u BiH prošao od kraja rata do današnjih dana krije odgovor na pitanje ko su ljudi uhapšeni u ovoj akciji i zašto su se ponašali tako kako su se ponašali prije, tokom i nakon akcije.
Naime, većina selefija u BiH danas pripadaju pravcu tzv. selefija reformista (selefijetus-sahva) koji vjeruju u islamizaciju društva kroz društveni angažman, a ne kroz izolaciju i konfrontaciju sa državom i demokratskim poretkom.
Međutim, vremenom su se pojavljivale manje skupine nezadovoljnih selefija koje su sve otvorenije ukazivale na ono što su smatrali nedopustivim skretanjem ulijevo od stavova koje su bivši pripadnici Odreda El-Mudžahidin zastupali tokom rata i kojima se takva liberalizacija stavova većine selefijskih autoriteta nije sviđala. Oni se vremenom okupljaju oko novih autoriteta, poput spomenutog Nusreta Imamovića, Ebu Muhameda i čitave plejade mladih, do tada nepoznatih daija (misionara), i pokušavaju u selefijsku ideju ponovo udahnuti džihadski duh, ali ovaj put ne onog džihada koji se borio u okvirima vojske jedne demokratske države, nego duh internacionalnog džihada koji sva društva uređena na demokratskim principima smatraju odmetničkim. Kao reakcija na proces dedžihadizacije bh. selefija uslijedilo je organizacijsko-ideološko jačanje odmetnutih selefija koji zagovaraju nespojivost islama i demokratskog uređenja društva, a koji su u nekoliko zadnjih godina našli simpatizere među novom generacijom mladih selefija ne samo u BiH, nego i u regionu. Tako smo na stranicama, poput http://www.kelimetul-haqq.org, koje sa nepoznatih lokacija uređuju oni koji za sebe tvrde da su jedine ispravne selefije počeli bivati bombardirani saopštenjima u kojima se Islamska zajednica BiH proglašava nevjerničkom, a namaz (molitva) koji predvodi imam koji zagovara ili poziva na učešće vjernika u demokratskim izborima ili civilnom društvu neispravnim.
Njihova argumentacija je teološki vrlo jednostavna i izrazito simplistički postavljena: islam naučava da je Bog jedan, apsolutni vladar i gospodar, koji jedini propisuje šta je dobro, a šta zlo (halal i haram). Biti musliman znači biti predan Božijoj volji i uskladiti svoj život sa normama dobra i zla koje Bog propisuje. Ovo usklađivanje nije samo na nivou ličnog i privatnog, nego i kolektivnog života, što podrazumijeva ustroj društva tj. države u skladu sa normama šerijata. Iz ovog proizilazi da svaki musliman koji je zadovoljan da živi u društvu uređenom na normama drugačijim od onih koji oni vide kao islamske, prestaje biti musliman, jer je odabrao sistem vrijednosti koji nije muslimanski. Takav je prihvatio da mu neko drugi pored Boga propisuje norme dobra i zla, što je ravno herezi. Istovremeno, svako učestvovanje u demokratskim i političkim procesima, bilo kroz nominovanje u političkim partijama ili puko podržavanje sistema kroz glasanje, predstavlja uzurpiranje Božijeg prava da propisuje šta je dobro, a šta zlo (što se čini u parlamentarnoj proceduri kroz donošenje zakona o tome šta građani smiju a šta ne smiju raditi). To objašnjava istupe koji su se mogli čuti u Gornjoj Maoči o kojima ovih dana čitamo, a u kojima se muslimani pozivaju da ne glasaju na izborima. Iz istih razloga, oni na prvom pojavljivanju pred sudijom nisu htjeli pokazati da poštuju sud, jer bi to za njih bilo djelo koje ih izvodi iz vjere (ar. mukefirat).
Ovo učenje o tome da samo Bog može propisivati zakone i da pravi vjernik može živjeti samo u društvu koje počiva na tim normama, te da je obavezan zanijekati svaki drugi sistem vrijednosti, poznato je u islamskim teološkim krugovima kao doktrina o hakimijjetu (ar. Božijoj vlasti). Upravo je ovakvo razumijevanje društva i države dovelo sljedbenike tekfira do druge specifičnosti njihovog učenja, učenja o obavezi hidžre. Zbog njihovog insistiranja na tome kako su muslimanska društva današnjice ustvari nevjernička, jer ne sude po Božijim zakonima, kao i svi oni koju su zadovoljni da žive u takvom društvu i koji su zadovoljni da im se sudi po zakonima koji nisu Božiji, te učenja da se istinski vjernici moraju iseliti u zajednice koje su uređene prema volji Božijoj po uzoru na iseljenje Božijeg poslanika iz Mekke u Medinu (ar. hidžra), oni moraju napustiti takva društva. S obzirom da danas ne postoji niti jedna država u svijetu u kojoj se primjenjuju zakoni šerijata onako kako ih shvataju sljedbenici tekfira, njima preostaje jedino da se povuku (učine hidžru) iz društva u kojem žive i da pokušaju osnovati vlastite komune daleko od očiju javnosti gdje bi živjeli u skladu sa zakonima šerijata kako ih oni tumače, sve do dana kada će dovoljno ojačati i vratiti se u zajednicu kao pobjednici. To je ono što je ova skupina pokušala organizovati u Gornjoj Maoči, i u čemu ih država pokušava omesti i zbog čega su vjerovatno i izvedene optužbe o ugrožavanju teritorijalne cjeline BiH i napadu na ustavni poredak BiH.
Skupina uhapšena u akciji u Gornjoj Maoči se smatra (a istraga bi trebala dokazati da li je to tačno) pripadnicima ove tvrdolinijaške struje koja, iako još nije pokazala znakove otvorenog militantizma, jeste, sudeći prema izjavama i audio-zapisima njihovih predavanja, zauzela jasan stav prema državi i društvu ustrojenom prema demokratskim normama. Sudeći prema prvim reakcijama koje su uslijedile nakon hapšenja Nusreta Imamovića i njegovih sljedbenika od strane njegovih simpatizera koji nisu privedeni tog dana, a koji između ostalog za sve što se desilo okrivljuju i redakciju magazina Saff za koje tvrde da su vodili hajku protiv njih, ovaj sukob unutar selefija će se nastaviti bez obzira na to šta će zvanična Islamska zajednica, bh. društvo ili država (ne)poduzeti.
Najviše pažnje je, opravdano, odmah nakon što je objavljena vijest da je akcija počela, izazvala činjenica da je u akciji bilo uključeno preko 650 specijalaca i policajaca iz čitave BIH. Odmah je bilo jasno da će učešće tolikog broja policajaca u akciji na jedno selo sa tridesetak domaćinstava izazvati oprečne reakcije.
Na jednoj strani će biti oni koji će tvrditi kako se radi o pretjeranoj upotrebi sile kako bi se pokupili politički poeni ili pak preuveličala opasnost od tzv. vehabijskog pokreta, dok će na drugoj biti oni koji će u tom broju vidjeti dokaz više za to o kakvoj se opasnosti radilo te da je bilo nedopustivo da se jedan tako ozbiljan problem ignoriše cijelo ovo vrijeme. I dok su policijske agencije objašnjavale kako je toliki broj policajaca bio neophodan s obzirom na nepristupačnost terena i prostor koji se trebao blokirati, kontraverze se nisu smirivale. Prvi podaci koji su stizali iz Tužiteljstva o tome šta je policija zaplijenila u Gornjoj Maoči, a koji teško da su korespondirali sa opsegom akcije, naveli su dežurne analitičare i eksperte poput Domagoja Margetića, člana samozvanog Ekspertnog tima jugoistočne Evrope za borbu protiv terorizma i organiziranog kriminala, da ustvrdi kako su Vehabije u Gornjoj Maoči bile upozorene na dolazak policije tako da su imale dovoljno vremena da na sigurno sakriju sve ono što bi ih moglo skupo koštati. Sumnju su povećale izjave svjedoka koje su procurile, a prema kojima su stanovnici Gornje Maoče bili budni kada je akcija počela, iako je to bilo u četiri sata ujutro.
U audio-snimku obraćanja Izeta Hadžića, jednog od sljedbenika učenja uhapšenog duhovnog vođe gornjomaočanske zajednice - Nusreta Imamovića, koje je postavljeno na jednoj od selefijskih stranica, a u kojem se iznosi njihova verzija događaja, objašnjava se, između ostalih detalja same akcije, i to kako su stanovnici ove enklave bili budni kada je akcija počela jer su po svom običaju tek bili obavili uobičajeni noćni namaz (molitvu- ar. kijamul- lejl). U saopštenju koje su u povodu policijske akcije u Maoči Gornjoj trojica imama iz džemata Gornji Rahić, Maoča Nova i Maoča Stara poslali muftiji tuzlanskom i reisu-l-ulemi, a koje je nekoliko dana kasnije (7. februara 2010.) objavila Muslimanska informativna novinska agencija -(MINA) navodi se: Već mjesec dana ranije dalo se primjetiti pojačano prisustvo policije na ovim prostorima, naslućivalo se da će se nešto dogoditi… Primjetno je takođe bilo da u posljednje vrijeme niko nije mogao ni ući ni izaći iz Gornje Maoče a da nije bio detaljno pretresen, i on i auto. Također je u posljednje vrijeme pored džamije u Staroj Maoči, svakodnevno 24 sata dežurala policija. Već dana 01.02., prije ponoći, pored džamije Maoča Stara bile su postavljene novinarske ekipe koje su vjerovatno znale šta će se dogoditi.
Kakogod, sigurnosne agencije u BiH su za ovu akciju dobile pohvalu svih relevantnih domaćih i stranih institucija od Američke ambasade u Sarajevu do nadležnog Ministarstva sigurnosti BiH. Sada je na Tužiteljstvu i Sudu BiH da pokaže i dokaže šta se uistinu dešavalo u zabačenoj Maoči Gornjoj.
Raslojene selefije
Ono što je primjetno u svim dosadašnjim analizama dešavanja u i oko Maoče jeste da je fokus bio na činjenici da su uhapšeni pripadnici skupine kojima su se na teret stavljale ozbiljne optužbe - kao što su ugrožavanje teritorijalne cjeline BiH, napad na ustavni poredak BiH i izazivanje narodnosne, rasne ili vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti - bili pripadnici selefijske (tzv. vehabijske) zajednice. Ono što je izostalo u čitavoj javnoj raspravi o fenomenu selefizma u BiH jeste analiza učenja i ideologije koja je ovu skupinu muslimana dovela u konflikt sa državom i njenim pravnim poretkom. Većina izvještaja se zaustavljala na konstataciji kako su stanovnici Gornje Maoče i oni koji su se tu okupljali zavedeni vehabijskom interpretacijom islama, a šta to konkretno znači niko nije pojašnjavao. Magazin Start BiH je jedan od rijetkih listova koji je i ranije tretirao temu raslojavanja unutar selefijskog pokreta u BiH i koji je otvoreno pisao o fenomenu tekfira. Naime, za one koji prate situaciju u ovoj zajednici, evidentno je da u Bosni i Hercegovini egzistiraju i drugi ogranci selefijskog pokreta koji nisu dosegli stepen radikalizacije skupine iz Gornje Maoče i koji su već dugo u otvorenom ideološkom sukobu sa uhapšenim duhovnim vođom maočanske zajednice Nusretom Imamovićem.
To nas dovodi do vrlo bitnog zaključka koji se često zanemaruje kada se analizira čitav fenomen selefijskog pokreta, pa i islamizma uopće, kako kod nas tako i u svijetu, a to je da se ne radi o monolitnoj zajednici. Iako se selefije doživljavaju kao jedinstvena i monolitna zajednica, oni to danas nisu. Naprotiv, radi se o jednom od islamističkih pokreta sa najvećim brojem sukobljenih frakcija - o čemu je Start ranije pisao.
I upravo se u transformaciji kroz koju je selefjski pokret u BiH prošao od kraja rata do današnjih dana krije odgovor na pitanje ko su ljudi uhapšeni u ovoj akciji i zašto su se ponašali tako kako su se ponašali prije, tokom i nakon akcije.
Naime, većina selefija u BiH danas pripadaju pravcu tzv. selefija reformista (selefijetus-sahva) koji vjeruju u islamizaciju društva kroz društveni angažman, a ne kroz izolaciju i konfrontaciju sa državom i demokratskim poretkom.
Međutim, vremenom su se pojavljivale manje skupine nezadovoljnih selefija koje su sve otvorenije ukazivale na ono što su smatrali nedopustivim skretanjem ulijevo od stavova koje su bivši pripadnici Odreda El-Mudžahidin zastupali tokom rata i kojima se takva liberalizacija stavova većine selefijskih autoriteta nije sviđala. Oni se vremenom okupljaju oko novih autoriteta, poput spomenutog Nusreta Imamovića, Ebu Muhameda i čitave plejade mladih, do tada nepoznatih daija (misionara), i pokušavaju u selefijsku ideju ponovo udahnuti džihadski duh, ali ovaj put ne onog džihada koji se borio u okvirima vojske jedne demokratske države, nego duh internacionalnog džihada koji sva društva uređena na demokratskim principima smatraju odmetničkim. Kao reakcija na proces dedžihadizacije bh. selefija uslijedilo je organizacijsko-ideološko jačanje odmetnutih selefija koji zagovaraju nespojivost islama i demokratskog uređenja društva, a koji su u nekoliko zadnjih godina našli simpatizere među novom generacijom mladih selefija ne samo u BiH, nego i u regionu. Tako smo na stranicama, poput http://www.kelimetul-haqq.org, koje sa nepoznatih lokacija uređuju oni koji za sebe tvrde da su jedine ispravne selefije počeli bivati bombardirani saopštenjima u kojima se Islamska zajednica BiH proglašava nevjerničkom, a namaz (molitva) koji predvodi imam koji zagovara ili poziva na učešće vjernika u demokratskim izborima ili civilnom društvu neispravnim.
Njihova argumentacija je teološki vrlo jednostavna i izrazito simplistički postavljena: islam naučava da je Bog jedan, apsolutni vladar i gospodar, koji jedini propisuje šta je dobro, a šta zlo (halal i haram). Biti musliman znači biti predan Božijoj volji i uskladiti svoj život sa normama dobra i zla koje Bog propisuje. Ovo usklađivanje nije samo na nivou ličnog i privatnog, nego i kolektivnog života, što podrazumijeva ustroj društva tj. države u skladu sa normama šerijata. Iz ovog proizilazi da svaki musliman koji je zadovoljan da živi u društvu uređenom na normama drugačijim od onih koji oni vide kao islamske, prestaje biti musliman, jer je odabrao sistem vrijednosti koji nije muslimanski. Takav je prihvatio da mu neko drugi pored Boga propisuje norme dobra i zla, što je ravno herezi. Istovremeno, svako učestvovanje u demokratskim i političkim procesima, bilo kroz nominovanje u političkim partijama ili puko podržavanje sistema kroz glasanje, predstavlja uzurpiranje Božijeg prava da propisuje šta je dobro, a šta zlo (što se čini u parlamentarnoj proceduri kroz donošenje zakona o tome šta građani smiju a šta ne smiju raditi). To objašnjava istupe koji su se mogli čuti u Gornjoj Maoči o kojima ovih dana čitamo, a u kojima se muslimani pozivaju da ne glasaju na izborima. Iz istih razloga, oni na prvom pojavljivanju pred sudijom nisu htjeli pokazati da poštuju sud, jer bi to za njih bilo djelo koje ih izvodi iz vjere (ar. mukefirat).
Ovo učenje o tome da samo Bog može propisivati zakone i da pravi vjernik može živjeti samo u društvu koje počiva na tim normama, te da je obavezan zanijekati svaki drugi sistem vrijednosti, poznato je u islamskim teološkim krugovima kao doktrina o hakimijjetu (ar. Božijoj vlasti). Upravo je ovakvo razumijevanje društva i države dovelo sljedbenike tekfira do druge specifičnosti njihovog učenja, učenja o obavezi hidžre. Zbog njihovog insistiranja na tome kako su muslimanska društva današnjice ustvari nevjernička, jer ne sude po Božijim zakonima, kao i svi oni koju su zadovoljni da žive u takvom društvu i koji su zadovoljni da im se sudi po zakonima koji nisu Božiji, te učenja da se istinski vjernici moraju iseliti u zajednice koje su uređene prema volji Božijoj po uzoru na iseljenje Božijeg poslanika iz Mekke u Medinu (ar. hidžra), oni moraju napustiti takva društva. S obzirom da danas ne postoji niti jedna država u svijetu u kojoj se primjenjuju zakoni šerijata onako kako ih shvataju sljedbenici tekfira, njima preostaje jedino da se povuku (učine hidžru) iz društva u kojem žive i da pokušaju osnovati vlastite komune daleko od očiju javnosti gdje bi živjeli u skladu sa zakonima šerijata kako ih oni tumače, sve do dana kada će dovoljno ojačati i vratiti se u zajednicu kao pobjednici. To je ono što je ova skupina pokušala organizovati u Gornjoj Maoči, i u čemu ih država pokušava omesti i zbog čega su vjerovatno i izvedene optužbe o ugrožavanju teritorijalne cjeline BiH i napadu na ustavni poredak BiH.
Skupina uhapšena u akciji u Gornjoj Maoči se smatra (a istraga bi trebala dokazati da li je to tačno) pripadnicima ove tvrdolinijaške struje koja, iako još nije pokazala znakove otvorenog militantizma, jeste, sudeći prema izjavama i audio-zapisima njihovih predavanja, zauzela jasan stav prema državi i društvu ustrojenom prema demokratskim normama. Sudeći prema prvim reakcijama koje su uslijedile nakon hapšenja Nusreta Imamovića i njegovih sljedbenika od strane njegovih simpatizera koji nisu privedeni tog dana, a koji između ostalog za sve što se desilo okrivljuju i redakciju magazina Saff za koje tvrde da su vodili hajku protiv njih, ovaj sukob unutar selefija će se nastaviti bez obzira na to šta će zvanična Islamska zajednica, bh. društvo ili država (ne)poduzeti.
