U pretprošlom broju Starta sam pisao o sve češćim teorijama i predviđanjima o kraju svijeta 2012. S obzirom da se o ovoj temi piše i priča, napisao sam osvrt na historiju sličnih predskazanja kroz historiju, kao i sve sulude scenarije koji se mogu čuti o tome kako će svijet skončati baš 21.12.2012.....Kijamet 2012. godine ?
Piše: Muhamed Jusić (Magazin Start BiH, brj 290)
Apokaliptična vjerovanja i učenja o neminovnom smaku svijeta su vjerovatno stara koliko i ljudska religioznost i skoro da nema niti jedne religije koja ne naučava neki oblik kraja ovog i početka nekog drugog svijeta. Ono što je novitet u posljednjih nekoliko stoljeća u apokaliptičnim predskazanjima, naročito kada je riječ o novim religioznim pokretima, jeste pokušaj da se ne samo odredi njihov tačan datum, nego i pokušaj da se ti događaji ubrzaju i da se stvore uslovi za njihovo ispunjavanje prema tradicionalnim proročanstvima. I dok tradicionalne vjerske zajednice (barem one abrahamovske) naučavaju dolazak Sudnjeg dana, one svoje sljedbenike uče kako znanje o kraju svijeta ima samo Bog i da trenutak kada će se on desiti zavisi samo od Njegove volje. Ljudi u tom smislu Sudnji dan ne mogu niti ubrzati, niti odgoditi.
Tako u islamskoj tradiciji (hadisu) prostoji predaja prema kojoj je melek Džibril došao poslaniku Muhamedu u liku čovjeka na kojem se nisu vidjeli tragovi puta i pitao ga o najosnovnijim postulatima vjere kako bi Poslanik kroz odgovore podučio prisutne. Posljednje u nizu Džibrilovih pitanja bilo je o Sudnjem danu, na što je Poslanik odgovorio da o tome „upitani ne zna više od onoga koji pita“. Kur`an na brojnim mjestima naglašava kako niko ne može znati kada će se smak svijeta desiti. Slično učenje je i u drugim religijama.
I 2000-ta bi i prođe
Međutim, takvo učenje zvaničnih vjerskih zajednica nije spriječilo ljude da kroz povijest predskazuju tačne godine i dane kada će se taj kraj desiti. Najčešće su se osnivači novih sekti i kultova razilazili sa tradicionalnim vjerskim učenjima upravo na ovom pitanju, jer su insistirali na tačnom datumu tog kraja nerijetko uvjeravajući svoje sljedbenike da je njihova obaveza da stvore uslove za „ponovni dolazak“ (Mesije) ili postave temelje novog, boljeg svijeta.
Jedan od nedavnih datuma koji je u svijetu nove religioznosti na velika vrata najavljivan kao potencijalni kraj svijeta bio je početak novog milenija. Sjećam se da sam tada, kada se čekala nova dvijehiljadita, živio nedaleko od možda najosjetljivije tačke na svijetu kada je riječ o apokaliptičnim učenjima, u Hašimitskoj Kraljevini Jordan koja graniči sa Svetom zemljom, Palestinom ili Izraelom. Sjećam se kako su izraelske, palestinske i jordanske službe bezbjednosti kako se bližila nova godina skoro svakodnevno hapsile desetine fanatika različitih kovova koji su bili sigurni kako će tih dana u svetoj zemlji izbiti bitka na Armagedonu, konačna bitka između sila dobra i zla koja će nagovijestiti početak kraja. Neki su išli čak i toliko daleko da su planirali u zrak dići džamiju El-Aksa i Kupolu na Stijeni kako bi isprovocirali sukob između muslimana- Arapa i Izraelaca kojima bi u pomoć pritekli kršćanska Amerika i Evropa. Ova grupa je uhapšena u zadnji čas.
Ali da uzimanje okruglih brojeva godina kao trenutaka kada će se desiti Smak svijeta nije ništa novu u ljudskoj historiji, postaje nam očito čim zavirimo u bilo koju stručnu teološku knjigu koja tretira ovu tematiku ili ako samo „zagooglamo“ pojam na internetu. Tako ćemo naći da su još 634. godine prije Nove ere, Rimljani očekivali da će njihov grad biti sravnjen sa zemljom jer je to bila 120. godina od osnivanja Rima (1. godina AUC, ab urbe condita, isto je što i 753. godina prije Krista). Oni su to svoje predskazanje temeljili na mitu po kome je 12 orlova otkrilo čarobni broj u kome se krije tajna trajanja njihovog grada, a svaki orao, po tumačenju ondašnjih mistika, predstavljao je po 10 godina. Kad se to pokazalo kao lažna uzbuna, smak svijeta je najavljen godine 365. AUC (389. prije Krista) jer toliko dana ima u godini, pa 1000. AUC (247. poslje Krista) i tako dalje. Zatim je kraj svijeta po različitim osnovama najavljivan za 500. Nove Ere, 793, 1000, 1524, 1555, 1666, 1688, 1814, 1843, 1900, 1910, 1962, 1967, 1978. itd.
Kraj vremena
Najnovije u nizu predskazanja o „sigurnom“ kraju svijeta koje ovih dana puni stupce ozbiljnih i manje ozbiljnih novina i magazina je 21.12.2012. Na ovu temu su već napisane brojne knjige, snimljen je blockbuster film, a nekoliko ne tako neozbiljnih ljudi je javno izjavilo kako im „nije baš svejedno“ kako se 2012. približava.Priča o 2012. kao godini kijameta datira još od 1987. kada je američki profesor povijesti umjetnosti Jose Argüelles objavio mističnu knjigu o kalendaru Maja, Faktor Maja.
U toj planetarno popularnoj knjizi Argüelles je tumačeći komplikovani, ali precizni kalendar koje su koristile drevne Maje, po prvi put ustvrdio kao će 21. decembra 2012. svijet zadesiti apokaliptična kataklizma, jer s tim datumom završava njihovo računanje vremena.
Iako je kasnije sam autor u više navrata revidirao svoje stavove i osporio ovakvo shvatanje kalendara, najavljujući zapravo preporod ili novi početak, duh je pušten iz boce i dežurni proroci apokalipse su se uhvatili ove teorije kao pijan plota. Svako od njih je imao vlastitu teoriju kako će se smak svijeta desiti, odnosno šta će ga uzrokovati, ali su nakon što svijet nije nestao dvijehiljadite, skoro svi proroci skorog kraja svijeta ujedinili oko novog datuma u decembru 2012. Neki su čak pokušali dokazati kako je i Nostradamus u istoj toj godini predvidio stravičnu apokalipsu. Astrolozi imaju vlastitu teoriju prema kojoj se 2012. završava razdoblje Riba i započinje, u njihovom svijetu dugo očekivano, razdoblje Vodenjaka, kada će zapravo „sve materijalno početi propadati i gubiti na važnosti“. Međutim, ni oni nisu jedinstveni da li bi ta promjena trebala biti nabolje ili nagore.
Iscrpljeni zapadnjački mitovi
Ipak, kako vrijeme odmiče, između svih crnih scenarija za nestanak svijeta 2012. najviše pobornika skuplja teorija po kojoj ćemo 2012. biti svjedoci vrlo rijetkog astronomskog događaja u kojem će se naš sunčev sistem po prvi puta nakon 230 miliona godina izravnati sa mliječnom stazom što bi, prema njihovom mišljenu, moglo imati nesagledive posljedice po Zemlju i život na njoj. Oko toga koje tačno posljedice proroci opet nemaju jedinstven stav. Jedni vjeruju kako će doći do pomjeranja Zemljine osi što će dovesti do promjene klimatskih uslova na Zemlji i neminovno sveopće gladi i ratova oko oskudnih izvora hrane.
Drugi su sigurni kako će ovo astronomsko poravnanje uzrokovati promjenu magnetnih polova. Mnogi promovišu teoriju prema kojoj će zbog toga Zemlja proći kroz polje posebno jakih elektromagnetskih zračenja koja će biti prouzročena fotonima. To zračenje bi trebalo u trenutku poremetiti djelovanje elektromagnetnog polja i uništiti sve elektronske uređaje na zemlji. Šta bi se desilo da samo na tren ostanemo bez svih elektronskih pomagala ne treba biti posebno maštovit.
Ima i onih koji upozoravaju na navodno ubrzavanje "srca Zemlje". Naime, oni tvrde kako su naučnici ustanovili da kako je tzv. "Schumanova rezonancija" (elektromagnetski valovi koji se kreću zemljom u određenoj frekvenciji) iznosili do nedavno 7,83 Hertza, a da oni danas u dijelovima srednje Europe dostižu već 20 Hertza, u Kaliforniji 30, a na pojedinim dijelovima zemlje premašuje čak i te brojke. Za njih će se vrhunac tog procesa desiti, pogađate, 21.12.2012.Mislim da nema potrebe ići dalje sa nabrajanjima, jer se nova pojavljuju svakodnevno.
Uzalud i sami predstavnici današnjih Maja, kao i većina respektabilnih stručnjaka za ovu drevnu civilizaciju, upozoravaju kako je sva priča o kraju svijeta i majanskom kalendaru u najblažu ruku prenategnuta i da je apokalipsa "veoma zapadnjačka, hrišćanska" ideja pripisana Majama zbog toga što su zapadnjački mitovi "iscrpljeni". Ništa od toga nije zaustavilo bujanje proročanstava, proroka i knjiga. Jednostavno, ljudima je oduvijek takva priča, čini se, bila privlačna, a i sama pomisao da možda neće morati vratiti sve rate kredita i da će baš oni biti svjedoci velikog prevrata koji je opsjedao ljudsku podsvijest i maštu od postanka čovjeka djeluje isuviše uzbudljivom.
