Sedam BBC-evih dokumentaraca nikada prikazanih na američkim TV stanicama
Piše: Muhamed Jusić
Nedavno je (22. decembra 2007.) Maynard G Krebs na blogu Daily Kos postavio interesantan post u kojem je sa svojim posjetiocima podijelio zanimljivo zapažanje, prema kojem nijedan od sedam dokumentaraca BBC-evog novinara Adama Curtisa nije prikazan niti na jednoj utjecajnoj američkoj TV stanici. I dok u Britaniji, ali i širom svijeta, uključujući i dobro obaviještene stanovnike SAD-a, upravo zbog tih dokumentaraca Curtis uživa status kultne ličnosti, šira javnosti „Najveće demokratije na svijetu“ je dosada bila uskraćena prilike da pogleda njegova djela. Krebs u svome postu citira i neimenovanog izvršnog direktora jedne američke TV stanice koji mu je rekao: „Bili bismo razapeti kada bismo to prikazali ovdje“.
Šta je to tako strašno u Curtisovim dokumentarcima da se oni kroz autocenzuru prešućuju u široj američkoj javnosti? Šta je to tako strašno da bi izazvalo toliki bijes moćnika „kolijevke demokratije“ u slučaju da se prikažu na nekoj od utjecajnih televizija? Ukratko, u dva sporna serijala (sedam epizoda po oko sat vremena) autor pokazuje kako politički i medijski moćnici američku i britansku javnost tretiraju kao ovce još od Prvog svjetskog rata i kako su u tome jako dobri.
The Century of the Self
Prvi sporni serijal je The Century of the Self u čijem prvom dijelu se na samom početku pojavljuje nećak Sigmunda Freuda, Edward Bernays koji je od publiciste Enrica Carusoa postao propagandist u Prvom svjetskom ratu i za kojeg se smatra da je prepakirao propagandu u "odnose s javnošću". Autor dokumentarca zatim pokazuje kao je ustvari Herbert Hoover primijenio upravo te ideje kako bi od Amerikanaca stvorio potrošače koje je industrija trebala. Joseph Goebbels je prikazan dok objašnjava kako su iste te Bernaysove ideje iskorištene da bi se od Nijemaca stvorilo naciste.
Drugi dio istog serijala nije ništa manje šokantan i počinje sa kćerkom Sigmunda Freuda, Annom čije je izučavanje traumatiziranih vojnika iz Drugog svjetskog rata pokazalo da ih je način na koji su odgojeni učinio psihološki ranjivim. Na osnovu toga Anna Freud je popularizirala ideje prema kojima konformizam jača ego što je dovelo do uspona konformizma pedesetih godina prošlog stoljeća. U trećem se nastavku govori o genezi kolektivne društvene svijesti i objašnjava debakl ideja Anne Freud koje su svrgnute masovnim revoltom koji je tvrdio kako je društvo bolesno a ne pojedinci i da se „individue trebaju osloboditi društvenog utjecaja“. To je izrodilo period „kontra-kulture“ i ličnog izražavanja. U ovom slučaju industrija je morala pratiti trendove koje nije sama kreirala. Prestali su se praviti standardni proizvodi ... I političari su se vrlo brzo snašli i Maslowljeva skala potreba nastala u tom periodu je poslužila kao matrica po kojoj je Ronald Regan izabran za predsjednika SAD-a. Ukratko, šokantno putovanje kroz evoluciju tehnika manipulacije masama, koje pokazuje kako su oni koji su na vlasti koristili Freudovu teoriju, ali i kasnije teorije različitih stručnjaka, da kontrolišu „opasnu rulju u dobu masovne demokratije“.
U zadnjem nastavku serijala The Century of the Self dolazimo do zaključaka kao je savremeni čovjek u Sjedinjenim Američkim Državama, ali i Velikoj Britaniji, postao konzument politike istim manipulacijama kojima je samo nekoliko stoljeća ranije postao konzumentom industrijskih proizvoda.
Film je dobitnik Broadcast Award za najbolji dokumentarni serijal i Longman-History Today Award za najbolji historijski film.
U SAD-u film je distribuiran samo u art kinima, a Entertainment Weekly ga je izabrao za četvrti najbolji film u godini 2005.
Moć košmara
Zaključci iz serijala The Century of the Self i jasno definisane i ogoljene tehnike maniplisanja masama su pomogle Adamu Curtisu da problemu islamističkog terorizma i uspona neokonzervativaca u američkoj politici pristupi iz jednog sasvim drugog ugla. Rezultiralo je to odličnim serijalom dokumentarnih uradaka od tri nastavka pod naslovom Moć košmara (The Power of Nightmare), također nikada prikazanim na američkim TV stanicama.
Serijal je prvi put prikazan u Velikoj Britaniji 2004. godine gdje je izazvao burne reakcije, a nakon toga i na Kanskom filmskom festivalu 2005.
U ovom dokumentarnom serijalu kojim je BBC još jednom opravdao svoju reputaciju objašnjava se kako se svjetski politički moćnici, ali i njihovi imitatori u malim zabitima širom svijeta (kakvi smo i sami), vješto služe strahom kao glavnim oružjem u manipulaciji masama. Na samom početku prvog dijela Curtis nam pravi odličan uvod koji sublimira sve što ćemo moći vidjeti do kraja serijala:
U prošlosti su političari obećavali bolji život. Njihove metode su se možda razlikovale, ali su njihov autoritet i moć proizilazili iz optimističnih vizija i obećanja bolje budućnosti koje su nudili svom narodu. Do postizanja tog boljeg života nije dolazilo, zbog čega su ljudi današnjice izgubili vjeru u ideologije. Sve više i više, političari su viđeni samo kao menadžeri društvenog života.
Političari su, međutim, sada otkrili novi način da ponovo povrate svoj autoritet i moć. Umjesto obećanja da će ostvariti naše snove, oni nam sada obećavaju zaštitu od noćnih mora. Tvrde kako će nas spasiti od strašnih opasnosti koje mi ne vidimo i koje ne razumijemo, a najveća od tih opasnosti je međunarodni terorizam, predstavljen kao moćna i zla mreža sa tajnim podružnicama u zemljama širom svijeta, prijetnja protiv koje se moramo boriti „ratom protiv terorizma“.
Veliki dio ove prijetnje je izmišljotina koja je preuveličana i izvitoperena od strane političara. Naime, radi se o mračnoj iluziji koja se bezupitno širi putem propagande svjetskih vlada, obavještajnih službi i međunarodnih medija.
Neokonzervativci protiv islamista
U centru priče koja daje odgovor zašto je takav košmar stvoren i ko od toga ima najveću korist nalaze se dvije grupe: američki neokonzervativci i radikalni islamisti. I jedni i drugi su idealisti do čijeg je nastanka došlo zbog neuspjeha u pokušaju ostvarivanja boljeg života- tvrdi autor dokumentarca. Isto tako, oni imaju slične odgovore na pitanje: “Šta je prouzrokovalo taj neuspjeh?”. Ove dvije grupe su izmijenile svijet, ali ne u onom smislu u kojem su to bile naumile učiniti. One su skupa dovele do nastanka današnjeg košmara koji percipira postojanje “tajne i organizovane zle sile koja prijeti svijetu“, a upravo ta fantazija je političarima povratila njihovu moć i autoritet.
Napadi izvedeni 11. septembra 2001. godine dramatično su izmijenili sudbine radikalnih islamista i neokonzervativaca, grupa koje su u to vrijeme bile marginalizirane i bespomoćne. Islamisti su, nakon ovog svog trijumfalnog momenta, bili uništeni za samo par mjeseci, dok su neokonzervativci zaposjeli vlast u Washingtonu. Međutim, neokonzervativci su počeli sa rekonstrukcijom islamista da bi od njih napravili fantomskog neprijatelja, u čemu su i uspjeli. Kako se ovaj izmišljeni košmar počeo širiti, političari su shvatili koliku im on novootkrivenu moć daje u ovom vremenu velikih razočarenja. Tako su oni političari koji su pred narod izašli sa najmračnijim košmarima postali najmoćniji.
Da ne bude sve crno, serijal se završava jednom lucidnom prognozom: Strah neće vječno trajati. Isto kao što su se i snovi koje su nam političari nekoć obećavali pokazali kao iluzije, tako će i ovim košmarima doći kraj. Tada će se naši političari morati suočiti sa činjenicom da su ostali bez ikakvih, dobrih ili loših, vizija koje bi nam mogli ponuditi.
Adam Curtis
Adam Curtis je prema Wikipediji- otvorenoj on-line enciklopediji- rođen 1955. godine u Velikoj Britaniji, a u svojoj bogatoj medijskoj biografiji bilježi da je radio kao pisac, producent, režiser i narator. Danas radi na BBC-u i poznat je po tome da iznosi jasne, a često i kontraverzne stavove o temama koje obrađuje. Prije nego što se počeo baviti producentskim radom, Curtis je predavao političke nauke na Oxfordu.
Pored The Century Of The Self (2002.) i Moći košmara (2004.) snimio je i slijedeće dokumentarce:
1988: An Ocean Apart- o američkom angažmanu u Prvom svjetskom ratu
1992: Pandora's Box – o opasnosti tehnokratije i političke racionalizacije
1995: The Living Dead- o tome kako političari i drugi moćnici manipulišu historijom i sjećanjima (pojedinačnim i kolektivnim)
1996: 25 Million Pounds – studija o Nicku Leesonu i kolapsu Barings Banke. Ovaj film je 1998. osvojio najbolju nagradu u kategoriji naučni i prirodoslovni film na San Francisco International Film Festival-u.
1997: The Way of the Flesh – film o Henrietti Lacks, „ženi koja nikada neće umrijeti“. 1997. film je dobio Golden Gate Award.
1999: The Mayfair Set- o kapitalistima u vrijeme vladavine gospođe Thaccher.
2007: The Trap - What Happened to our Dream of Freedom – o modernom konceptu slobode
Anterfile:
Poseban kuriozitet predstavlja činjenica da se Moć košmara može naći u bh knjižarama u obliku male brošure. Naime radi se o transkriptu tri nastavka dokumentarca koji je bh javnosti postao dostupan zahvaljujući angažmanu anonimnog forumaša pod nikom Mandarina al-Turist. Tako na bosanskom jeziku imamo dokumentarni serijal Moć košmara u obliku knjige što nije urađeno niti na engleskom . Ne treba napominjati da se filmski izraz ne može nadomjestiti tako da svako ko želi pogledati sve nastavke Curtisovog dokumentarca može to besplatno učiniti na slijedećem linku: http://video.google.com
Piše: Muhamed Jusić
Nedavno je (22. decembra 2007.) Maynard G Krebs na blogu Daily Kos postavio interesantan post u kojem je sa svojim posjetiocima podijelio zanimljivo zapažanje, prema kojem nijedan od sedam dokumentaraca BBC-evog novinara Adama Curtisa nije prikazan niti na jednoj utjecajnoj američkoj TV stanici. I dok u Britaniji, ali i širom svijeta, uključujući i dobro obaviještene stanovnike SAD-a, upravo zbog tih dokumentaraca Curtis uživa status kultne ličnosti, šira javnosti „Najveće demokratije na svijetu“ je dosada bila uskraćena prilike da pogleda njegova djela. Krebs u svome postu citira i neimenovanog izvršnog direktora jedne američke TV stanice koji mu je rekao: „Bili bismo razapeti kada bismo to prikazali ovdje“.
Šta je to tako strašno u Curtisovim dokumentarcima da se oni kroz autocenzuru prešućuju u široj američkoj javnosti? Šta je to tako strašno da bi izazvalo toliki bijes moćnika „kolijevke demokratije“ u slučaju da se prikažu na nekoj od utjecajnih televizija? Ukratko, u dva sporna serijala (sedam epizoda po oko sat vremena) autor pokazuje kako politički i medijski moćnici američku i britansku javnost tretiraju kao ovce još od Prvog svjetskog rata i kako su u tome jako dobri.
The Century of the Self
Prvi sporni serijal je The Century of the Self u čijem prvom dijelu se na samom početku pojavljuje nećak Sigmunda Freuda, Edward Bernays koji je od publiciste Enrica Carusoa postao propagandist u Prvom svjetskom ratu i za kojeg se smatra da je prepakirao propagandu u "odnose s javnošću". Autor dokumentarca zatim pokazuje kao je ustvari Herbert Hoover primijenio upravo te ideje kako bi od Amerikanaca stvorio potrošače koje je industrija trebala. Joseph Goebbels je prikazan dok objašnjava kako su iste te Bernaysove ideje iskorištene da bi se od Nijemaca stvorilo naciste.
Drugi dio istog serijala nije ništa manje šokantan i počinje sa kćerkom Sigmunda Freuda, Annom čije je izučavanje traumatiziranih vojnika iz Drugog svjetskog rata pokazalo da ih je način na koji su odgojeni učinio psihološki ranjivim. Na osnovu toga Anna Freud je popularizirala ideje prema kojima konformizam jača ego što je dovelo do uspona konformizma pedesetih godina prošlog stoljeća. U trećem se nastavku govori o genezi kolektivne društvene svijesti i objašnjava debakl ideja Anne Freud koje su svrgnute masovnim revoltom koji je tvrdio kako je društvo bolesno a ne pojedinci i da se „individue trebaju osloboditi društvenog utjecaja“. To je izrodilo period „kontra-kulture“ i ličnog izražavanja. U ovom slučaju industrija je morala pratiti trendove koje nije sama kreirala. Prestali su se praviti standardni proizvodi ... I političari su se vrlo brzo snašli i Maslowljeva skala potreba nastala u tom periodu je poslužila kao matrica po kojoj je Ronald Regan izabran za predsjednika SAD-a. Ukratko, šokantno putovanje kroz evoluciju tehnika manipulacije masama, koje pokazuje kako su oni koji su na vlasti koristili Freudovu teoriju, ali i kasnije teorije različitih stručnjaka, da kontrolišu „opasnu rulju u dobu masovne demokratije“.
U zadnjem nastavku serijala The Century of the Self dolazimo do zaključaka kao je savremeni čovjek u Sjedinjenim Američkim Državama, ali i Velikoj Britaniji, postao konzument politike istim manipulacijama kojima je samo nekoliko stoljeća ranije postao konzumentom industrijskih proizvoda.
Film je dobitnik Broadcast Award za najbolji dokumentarni serijal i Longman-History Today Award za najbolji historijski film.
U SAD-u film je distribuiran samo u art kinima, a Entertainment Weekly ga je izabrao za četvrti najbolji film u godini 2005.
Moć košmara
Zaključci iz serijala The Century of the Self i jasno definisane i ogoljene tehnike maniplisanja masama su pomogle Adamu Curtisu da problemu islamističkog terorizma i uspona neokonzervativaca u američkoj politici pristupi iz jednog sasvim drugog ugla. Rezultiralo je to odličnim serijalom dokumentarnih uradaka od tri nastavka pod naslovom Moć košmara (The Power of Nightmare), također nikada prikazanim na američkim TV stanicama.
Serijal je prvi put prikazan u Velikoj Britaniji 2004. godine gdje je izazvao burne reakcije, a nakon toga i na Kanskom filmskom festivalu 2005.
U ovom dokumentarnom serijalu kojim je BBC još jednom opravdao svoju reputaciju objašnjava se kako se svjetski politički moćnici, ali i njihovi imitatori u malim zabitima širom svijeta (kakvi smo i sami), vješto služe strahom kao glavnim oružjem u manipulaciji masama. Na samom početku prvog dijela Curtis nam pravi odličan uvod koji sublimira sve što ćemo moći vidjeti do kraja serijala:
U prošlosti su političari obećavali bolji život. Njihove metode su se možda razlikovale, ali su njihov autoritet i moć proizilazili iz optimističnih vizija i obećanja bolje budućnosti koje su nudili svom narodu. Do postizanja tog boljeg života nije dolazilo, zbog čega su ljudi današnjice izgubili vjeru u ideologije. Sve više i više, političari su viđeni samo kao menadžeri društvenog života.
Političari su, međutim, sada otkrili novi način da ponovo povrate svoj autoritet i moć. Umjesto obećanja da će ostvariti naše snove, oni nam sada obećavaju zaštitu od noćnih mora. Tvrde kako će nas spasiti od strašnih opasnosti koje mi ne vidimo i koje ne razumijemo, a najveća od tih opasnosti je međunarodni terorizam, predstavljen kao moćna i zla mreža sa tajnim podružnicama u zemljama širom svijeta, prijetnja protiv koje se moramo boriti „ratom protiv terorizma“.
Veliki dio ove prijetnje je izmišljotina koja je preuveličana i izvitoperena od strane političara. Naime, radi se o mračnoj iluziji koja se bezupitno širi putem propagande svjetskih vlada, obavještajnih službi i međunarodnih medija.
Neokonzervativci protiv islamista
U centru priče koja daje odgovor zašto je takav košmar stvoren i ko od toga ima najveću korist nalaze se dvije grupe: američki neokonzervativci i radikalni islamisti. I jedni i drugi su idealisti do čijeg je nastanka došlo zbog neuspjeha u pokušaju ostvarivanja boljeg života- tvrdi autor dokumentarca. Isto tako, oni imaju slične odgovore na pitanje: “Šta je prouzrokovalo taj neuspjeh?”. Ove dvije grupe su izmijenile svijet, ali ne u onom smislu u kojem su to bile naumile učiniti. One su skupa dovele do nastanka današnjeg košmara koji percipira postojanje “tajne i organizovane zle sile koja prijeti svijetu“, a upravo ta fantazija je političarima povratila njihovu moć i autoritet.
Napadi izvedeni 11. septembra 2001. godine dramatično su izmijenili sudbine radikalnih islamista i neokonzervativaca, grupa koje su u to vrijeme bile marginalizirane i bespomoćne. Islamisti su, nakon ovog svog trijumfalnog momenta, bili uništeni za samo par mjeseci, dok su neokonzervativci zaposjeli vlast u Washingtonu. Međutim, neokonzervativci su počeli sa rekonstrukcijom islamista da bi od njih napravili fantomskog neprijatelja, u čemu su i uspjeli. Kako se ovaj izmišljeni košmar počeo širiti, političari su shvatili koliku im on novootkrivenu moć daje u ovom vremenu velikih razočarenja. Tako su oni političari koji su pred narod izašli sa najmračnijim košmarima postali najmoćniji.
Da ne bude sve crno, serijal se završava jednom lucidnom prognozom: Strah neće vječno trajati. Isto kao što su se i snovi koje su nam političari nekoć obećavali pokazali kao iluzije, tako će i ovim košmarima doći kraj. Tada će se naši političari morati suočiti sa činjenicom da su ostali bez ikakvih, dobrih ili loših, vizija koje bi nam mogli ponuditi.
Adam Curtis
Adam Curtis je prema Wikipediji- otvorenoj on-line enciklopediji- rođen 1955. godine u Velikoj Britaniji, a u svojoj bogatoj medijskoj biografiji bilježi da je radio kao pisac, producent, režiser i narator. Danas radi na BBC-u i poznat je po tome da iznosi jasne, a često i kontraverzne stavove o temama koje obrađuje. Prije nego što se počeo baviti producentskim radom, Curtis je predavao političke nauke na Oxfordu.
Pored The Century Of The Self (2002.) i Moći košmara (2004.) snimio je i slijedeće dokumentarce:
1988: An Ocean Apart- o američkom angažmanu u Prvom svjetskom ratu
1992: Pandora's Box – o opasnosti tehnokratije i političke racionalizacije
1995: The Living Dead- o tome kako političari i drugi moćnici manipulišu historijom i sjećanjima (pojedinačnim i kolektivnim)
1996: 25 Million Pounds – studija o Nicku Leesonu i kolapsu Barings Banke. Ovaj film je 1998. osvojio najbolju nagradu u kategoriji naučni i prirodoslovni film na San Francisco International Film Festival-u.
1997: The Way of the Flesh – film o Henrietti Lacks, „ženi koja nikada neće umrijeti“. 1997. film je dobio Golden Gate Award.
1999: The Mayfair Set- o kapitalistima u vrijeme vladavine gospođe Thaccher.
2007: The Trap - What Happened to our Dream of Freedom – o modernom konceptu slobode
Anterfile:
Poseban kuriozitet predstavlja činjenica da se Moć košmara može naći u bh knjižarama u obliku male brošure. Naime radi se o transkriptu tri nastavka dokumentarca koji je bh javnosti postao dostupan zahvaljujući angažmanu anonimnog forumaša pod nikom Mandarina al-Turist. Tako na bosanskom jeziku imamo dokumentarni serijal Moć košmara u obliku knjige što nije urađeno niti na engleskom . Ne treba napominjati da se filmski izraz ne može nadomjestiti tako da svako ko želi pogledati sve nastavke Curtisovog dokumentarca može to besplatno učiniti na slijedećem linku: http://video.google.com
