Usprkos međunarodnom pritisku i prijetnji po unutrašnju
sigurnost, u BiH se relativno kasno počela posvećivati ozbiljna pažnja pojavi
odlazaka ljudi na strana ratišta. Prvi istraživački projekt posvećen tom
problemu je studija objavljena nedavno u Sarajevu i rezultat je dvogodišnjeg
istraživanja dr. sc. Vlade Azinovića, stručnjaka za terorizam i izvanrednog
profesora na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu i Muhameda
Jusića, islamskog teologa i publicista. Do istraživanja za studiju objavljenu pod
nazivom “Zov rata u Siriji i bosanskohercegovački kontigent stranih boraca”
autori su došli kroz uvid u otvorene i povjerljive izvore i kroz seriju
razgovora s osobama koje po prirodi posla prate ovu pojavu ili su na takvom
položaju da raspolažu važnim saznanjima o njoj.
Poginulo najmanje 26 osoba iz BiH
Iako je stvaran broj osoba iz BiH i iz drugih država na
ratištima u Siriji i Iraku nemoguće precizno utvrditi zbog složene strukture
zemlje i često preklapajuće ovlasti više od 20 policijskih agencija koje u njoj
djeluju i što još uvijek otežava napore za suzbijanje ovog sigurnosnog izazova,
Azinović i Jusić navode da su od proljeća 2012. do kraja 2014. godine u Siriju/Irak
otišla 192 odrasla državljanina Bosne i Hercegovine i najmanje 25 djece. U
napomeni autori navode da su neki politički čelnici i ključni ljudi nekih
sigurnosnih agencija u Bosni i Hercegovini u privatnim razgovorima sa stranim
diplomatima navodili da se u Siriji i Iraku nalazi znatno veći broj državljana
BiH, ali ovim istraživanjem ti navodi nisu mogli biti potvrđeni. U odnosu na
populaciju (oko 3,8 milijuna), Bosna i Hercegovina ima jedan od najvećih
europskih prosjeka stranih boraca – više od 41 na milijun stanovnika (ako se
računaju samo muškarci). Istraživanje je utvrdilo pojedinačne identitete 156
muškaraca, 36 žena i 25 djece, državljana ili porijeklom iz Bosne i Hercegovine,
koji su od kraja 2012. do kraja 2014. godine boravili u Siriji (a neki i u
Iraku). Iz te skupine, 48 muškaraca i 3 žene vratili su se u BiH do početka 2015.
godine, dok je na ratištima u Siriji i Iraku poginulo najmanje 26 osoba (25
muškaraca i jedna žena). Prosječna starosna dob muškaraca iz ove skupine je 32.
U vrijeme dolaska najmlađi muškarac imao je 18 godina, a najstariji 74. U
odnosu na strane borce iz drugih zemlja, državljani BiH nešto su stariji. Žene
iz Bosne i Hercegovine počele su odlaziti u Siriju tijekom 2013. godine, kada
ih je najviše otišlo – ukupno 24. Tijekom 2014. otišlo ih je deset, a u dva
slučaja nije bilo moguće pouzdano utvrditi datume izlaska iz BiH. Prosječna
starosna dob žena iz Bosne i Hercegovine u Siriji i Iraku je 27 godina. U
vrijeme dolaska najmlađa je imala 18, a najstarija 55 godina. Udio žena u
ukupnom kontingentu iz Bosne i Hercegovine koji je tijekom tri godine boravio u
Siriji/Iraku skoro je dvostruko veći od prosjeka među stranim borcima iz drugih
država i dostiže 20 posto. Taj udio žena još je veći među onima koji još uvijek
borave u Siriji/Iraku i približava se jednoj trećini. Pet osoba je poginulo
tijekom 2013. godine, dok je 21 (20 muškaraca i jedna žena) osoba poginula u 2014.
godini, uglavnom u prvim mjesecima, u unutarfrakcijskim borbama između Fronte
al-Nusra (Džabhat al-Nusra) i ISIL-a, te nešto kasnije u zračnim udarima
koalicijskih snaga na položaje ISIL-a i u sukobima s kurdskim snagama. Autori
istraživanja susreli su se i s navodima o neutvrđenom broju osoba iz Bosne i
Hercegovine koje su bile ranjene u tim sukobima. Istraživanjem je utvrđeno da
najveći broj dobrovoljaca iz Bosne i Hercegovine na ratištima u Siriji i Iraku
dolazi iz poznatih selefijskih zajednica, poput onih u Gornjoj Maoči ili Ošvama.
Više od 60 posto tih osoba duže su ili kraće živjele u tim zajednicama, posjećivale
ih ili održavale veze sa stanovnicima tih naselja.
Nuđeno im useljenje u napuštene kuće
Najveći broj građana BiH na ratištima u Siriji i Iraku
dolazi iz (1) Zeničko-dobojske, (2) Tuzlanske, (3) Sarajevske, i (4) Unsko-sanske
županije. Najmanje jedna petina (20 posto) bosanskohercegovačkog kontingenta u
Siriji/Iraku stalno boravi, privremeno živi ili radi u zemljama Zapadne Europe
i SAD-u. Od ukupno 156 muškaraca, njih 44 (skoro jedna trećina) od ranije su
registrirani u sudskim i policijskim evidencijama.
Najveći broj putovanja u Siriju i povrataka iz Sirije u
Bosnu i Hercegovinu registriran je tijekom 2013. godine. Najčešći način odlaska
bio je avionom iz Sarajeva, preko Istanbula, za Gaziantep ili Hataj, te odatle
kopnenim putem do Kilisa i Azaza, odnosno Rejhanlija i Bab al-Have. Zadržavanja
u Siriji su isprva (2013.) u prosjeku trajala oko dva mjeseca. Nakon toga, znatan
dio dobrovoljaca vraćao se u BiH, neki za stalno, a neki da bi poveli obitelji
i vratili se u Siriju. Iako usporen, trend se dijelom nastavio i tijekom 2014. godine,
ali se vremenom broj povrataka znatno smanjio i skoro prestao. Azinović i Jusić
navode kako je za pretpostaviti da se državljani BiH koji su sada u Siriji i
Iraku nemaju namjeru vraćati u matičnu zemlju. Motivi za odlazak su različiti, ali
za pretpostaviti je da većina dobrovoljaca odlazi na ratišta u Siriji i Iraku
jer u tom pothvatu vidi ispunjenje vjerskog naloga. Međutim, iz niza
pojedinačnih primjera vidljivo je da značajan broj drugih faktora (ekonomskih, socijalnih,
generacijskih i drugih) potiče, olakšava ili ubrzava takve odlaske. Autori
studije navode kako, osim rijetkih izuzetaka, većina ih uglavnom ima samo
završenu osnovnu školu, ne posjeduje radne vještine ni iskustvo, živi u trošnim
kućama, često daleko od bilo kakvog puta i pod istim krovom s još barem dvije
generacije svojih srodnika. Odlaskom u Siriju, posebno za one oženjene, kojima
je nuđeno useljenje u kuće izbjeglih Sirijaca, otvorila se mogućnost da
praktično za nekoliko tjedana ostvare ono za što bi im u Bosni i Hercegovini
trebalo desetak i više godina – da imaju vlastiti dom.
BiH bez strategije
“Povratnici s ratišta u Siriji i Iraku – iskušani u borbama,
vješti u rukovanju oružjem i eksplozivom, i ideološki motivirani – općenito se
smatraju izravnom prijetnjom ne samo po sigurnost Bosne i Hercegovine nego i po
regionalnu i međunarodnu sigurnost jer se vjeruje da bi se nakon povratka u
matičnu zemlju mogli priključiti već postojećim mrežama ideološki
radikaliziranih osoba i zajednica ili uspostaviti nove. Smatra se također da bi
se takve osobe mogle angažirati u procesu radikalizacije i vrbovanja novih
boraca za sukobe u Siriji i Iraku ili da bi njihova znanja i iskustvo mogli
biti privlačni nekoj od organiziranih kriminalnih skupina. Veterani sa stranih
ratišta mogli bi također proizvesti dugoročne posljedice po
bosanskohercegovačko društvo jer bi se svojim, u ratu stečenim statusom, mogli
nametnuti kao novi lideri svojih zajednica ili lako postati društveni uzori za
mlade osobe i djecu koja žive u takvim zajednicama. Zbog toga se čini vrlo
važnim pratiti i analizirati odlaske građana Bosne i Hercegovine na strana
ratišta, ali i razviti djelotvornu kontranaraciju i strategiju za odvraćanje i,
općenito, prevenciju takvih odlazaka. Do sada, međutim, tako osmišljenog i
usmjerenog napora u BiH nije bilo”, navode autori. Autori napominju i da, za
razliku od drugih država koje su u međuvremenu uz kriminalizaciju razvile i
počele primjenjivati programe za prevenciju i odvraćanje od odlazaka na strana
ratišta, Bosna i Hercegovina na tom planu nema nikakvu osmišljenu ni vidljivu
strategiju. I ne samo da nema strategiju za prevenciju radikalizacije, nego još
uvijek nema ni novu državnu strategiju za prevenciju i borbu protiv terorizma. Posljednja
je istekla 2013. godine. Vijeće ministara BiH donijelo je krajem travnja 2015. godine
Odluku o uspostavi Radne grupe za izradu Prijedloga strategije Bosne i
Hercegovine za prevenciju i borbu protiv terorizma od 2015. do 2020. godine. Postavljeni
rok za izradu tog dokumenta je 60 dana. Neophodno je, navode, razviti društvene
odgovore na ovakve sigurnosne izazove i napustiti dosadašnji isključivo
promatrački pristup.
“Od zemlje odredišta tijekom 1990-ih, Bosna i Hercegovina je
danas postala zemlja porijekla stranih dobrovoljaca u tuđim ratovima. Iako je
najjači val odlazaka građana Bosne i Hercegovine u Siriju i Irak
najvjerojatnije prošao, za pretpostaviti je da će se trend ideološke
radikalizacije, vrbovanja i poticanja na nove odlaske nastaviti. Općenito, može
se očekivati daljnja radikalizacija javnog prostora, prije svega kroz
aktivnosti na društvenim mrežama i internetu općenito”, navode Azinović i Jusić
u studiji koju je objavila Atlantska inicijativa.
Odlasci u zemljama regije
Međunarodni centar za proučavanje radikalizacije (International
Center for the Study of Radicalisation (ICSR) objavio je procjenu koja sugerira
kako je kroz sirijska i iračka
ratišta do početka 2015. godine prošlo više od 20.000
stranih boraca, odnosno više nego što ih se borilo u Afganistanu tijekom
desetogodišnjeg sukoba tamošnjih pobunjenika s režimskim i sovjetskim snagama. U
strukturi stranih boraca u Siriji i Iraku, koji dolaze iz skoro 90 država
svijeta, dominiraju oni porijeklom s Bliskog istoka i iz Sjeverne Afrike (11.000),
iz zemalja zapadne Europe (4000) i bivšeg Sovjetskog Saveza (3000). Prema
ukupnom broju stranih boraca koji dolaze iz zemalja Europske unije na prvom je
mjestu Francuska (1200), a slijede Njemačka i Velika Britanija (s po 600). Kada
se gleda odnos stranih boraca i broja stanovnika, najviše ih dolazi iz Belgije (40
na milijun stanovnika), Danske (27) i Švedske (19). Ova procjena sugerira da se
oko 10 do 30 posto stranih boraca do sada vratilo kućama, te da ih je između 5
i 10 posto poginulo. Od zemlja jugozapadne Europe, ICSR u svojoj procjeni
navodi kako ih je iz Albanije 90, iz Bosne i Hercegovine 330, s Kosova 150, iz
Makedonije 12, te iz Srbije 70. Za potrebe ovog istraživanja, osim za BiH, koja
je u njegovom središtu, provjerene su procjene ICSR-a o broju stranih boraca
koji potječu iz zemalja regije. Provjera podataka obavljena je uz korištenje
otvorenih izvora i razgovora s osobama koje po prirodi posla imaju
uvid u ovu pojavu. Za početak, od zemalja regije u procjeni
ICSR-a nedostaju Slovenija, čijih je 10 državljana do sada otišlo u Siriju/Irak,
i Crna Gora, iz koje je otišlo 13 osoba. Ovo istraživanje je također utvrdilo
da je u Siriju/Irak iz Srbije do sada otišlo oko 100 osoba. S Kosova je otišlo 200
osoba, dok ICSR tvrdi da ih je bilo 150. Istraživanje je
također utvrdilo da je iz Makedonije do sada otišlo oko 50
osoba, dok ih izvještaj ICSR-a navodi 12. I na kraju, iz Albanije je u Siriju/Irak
do sada otišlo 70 do 80 osoba, a ICSR tvrdi da ih je otišlo 90.
Utvrditi proces radikalizacije mladih
Autori istraživanja vjeruju da je neophodno uložiti dodatne
napore kako bi se analizirao proces radikalizacije mladih osoba, posebno
adolescenata. Analizom više pojedinačnih slučajeva moguće je bilo prepoznati
neke rane znakove tog procesa, ali bi tek dodatna istraživanja mogla pružiti
više uvida u njegove ključne faze. Iz nekih slučajeva bilo je moguće zaključiti
kako kod mladih osoba promjena pogleda na svijet s osloncem na specifično
tumačenje religije, pogotovo kod onih u generacijskom sukobu s roditeljima, stvara
dojam superiornosti u odnosu na starije. U tom sukobu mlađe osobe osjećaju se
dodatno osnažene autoritetom koji crpe iz svog doživljaja vjere i Boga, i
isprva ga koriste da bi se suprotstavili roditeljima. U sljedećoj fazi djeca
prekidaju komunikaciju s roditeljima, ili je svode na minimum, jer vjeruju da
su spoznajno nadrasli starije, koji, po njima, žive u neznanju i grijehu. Proces
se najčešće nastavlja potpunim osamljivanjem mladih unutar porodice i
vezivanjem za “novu obitelj” istomišljenika koja živi negdje drugdje, često u
virtualnom prostoru, a završava se obično iznenadnim nestankom mladih osoba, koje
najčešće odlaze u Siriju ili Irak bez prethodnog znanja i odobrenja roditelja.
Zbog pogodnosti se ženili za vrijeme kratkog boravka u BiH
U prve dvije godine dobrovoljci iz BiH su slobodno putovali
u oba pravca i više puta, no nakon što su kontrole pojačane, fluktuacija se
smanjila. U razdoblju od proljeća do rane jeseni 2013. često su se vraćali iz
Sirije te nakon nekoliko tjedana ponovno odlazili, ali sa ženama i djecom. Dio
njih je bio oženjen ranije, dok ih se dio oženio tijekom kratkog odmora u BiH. To
se tumači pogodnostima koje su u Siriji nuđene stranim borcima koji su dolazili
s porodicama i useljavani su u napuštene kuće Sirijaca koji su pobjegli iz
svojih domova.
Azinović: Nova Strategija za prevenciju i borbu protiv
terorizma privodi se kraju
Zašto BiH na državnoj razini nema odgovor na opasnosti po
sigurnost zemlje i progovori li se o tome samo kad se nešto dogodi, pa se brzo
zaboravi?
“Krovne državne agencije i Tužiteljstvo BiH posljednjih
mjeseci tješnje i uspješno surađuju, posebno kada se radi o slučajevima
vrbovanja za odlaske naših građana na ratišta u Siriji i Iraku. Ne bismo
trebali zaboraviti da u BiH djeluje više od dvadeset (20) policijskih agencija
čije se ovlasti nerijetko preklapaju, pa se koordinacija njihovog djelovanja i
razmjena informacija nameću kao imperativ. Sve ove preporuke reflektirat će se
i u novoj Strategiji za prevenciju i borbu protiv terorizma (2015-2020) koja se
upravo privodi kraju. Vjerujem da će na taj način djelomice biti ublažene
posljedice nepotpune reforme policije u BiH”, kaže prof. Azinović.
Piše: Andrijana Copf
Izvor: http://dnevni-list.ba (20. Jun 2015)
